Na prodaju dva PONIJA zenskog pola crno-bele i crne boje. Crno-bela zenka ima 7godina. Prodaje se bez papira. Crna zenka ima 10 godina, prodaje se sa papirima. Obe zenke su jako mirne i umiljate, naviknute na decu, mogu da se jasu. Molim samo ozbiljne kupce da se jave!!! Cena 600€ tel/viber +381/693452838 e-mail: [email protected] Boris, Temerin

Prodajem ovnića rase Ile de France, star 4 meseci, 40 kg, jako lep, zdrav, idealan za priplod. Može sa papirima ili bez.

FRANCUSKI BULDOG stenci stari 4 nedelje. Stenci od vrhunskih roditelja, otac sa plavim genom. Odlicne anatomije, ekstra leglo, stenci idu uz zdravstveni karton. Prodaju se sa i bez papira. Cena: 500 € REZERVACIJA U TOKU !!! Više informacija na: tel.: +381 61 2171542 viber / whatsapp Facebook: Igor Dujin Novi Becej, Srbija

Romanovske ovce ekstra za priplod 4 kom i mlad ovan starosti godinu dana bez papira ceske krvi, najniza cena je 130e po komadu kom se ne svidja cena nemoj ni da zove, prodaju se ne poklanjaju se, moze i zamena za razno, ko se javi do nove godine moze da dobije ekstra stado posle toga idu na klanje. Krusevac

Oglasi Description Prodajem traktor imt 533,1966. godište, radni sati 4710, priklocu kiperku gume gratis, ciklon, drljače trokrilne i sakupljač. Na traktoru je odrađena puna generalna. Traktor je perfektan bez ulaganja. Traktor nema papire ali moze registracija na dva svedoka. Prikolica 3T ima orginalnu pločicu sa podacima. Nema papire. Gume idu gratis uz prikolicu. Vlasnik lično. SVE U KOMPLETU. MOŽE MALA KOREKCIJA CENE. OZBILJNI KUPCI POZIV. Broj telefona: 063 1327035 ili VIBER

Uzmite sad a platite čekovima posle 9 meseci ! Farma ovaca prodaje glistenjak organsko djubrivo od ovčije balege. Glistenjak je od kvalitetnog prevrelog ovčijeg djubriva (ne od lisća, kartona, papira, već bez ikakvih primesa, neprosejan, sa glistama). . . Cena 15 din/litar upakovano u vreće, 14 din/litar rinfuz. Imamo i prevrelo organsko djubrivo od ovaca / staro dve i tri godine/. Cena 13 din/litar upakovano u vreće, 12 din/litar rinfuz. Moguč kamionski prevoz do 2600 litara. Cena prevoza je 1 eur/km . Prevoz se naplačuje samo u jednom pravcu /dok je vo

Prodajem traktor Zetor 3511 potpuno ispravan i bez mana,35 konjskih snaga - stare registarske tablice -1972god, nije registrovan, nije prevedem na mene, imam sve papire-moguc prevod i registracija naravno. Traktor nije sminkan, farban niti brisan radi prodaje i slikanja-tako da cim se obrise i opere mnogo izgleda lepse. Zamene neradim! Cena najniza prodajna 1600e-za vise informacija pozovite br 0601415432 Sve sto vas zanima pitajte putem sms, viber i pozivom na br.

Uzmite sad a platite čekovima posle 9 meseci ! Farma ovaca prodaje glistenjak organsko djubrivo od ovčije balege. Glistenjak je od kvalitetnog prevrelog ovčijeg djubriva (ne od lisća, kartona, papira, već bez ikakvih primesa, neprosejan, sa glistama). . . Cena 15 din/litar upakovano u vreće, 14 din/litar rinfuz. Imamo i prevrelo organsko djubrivo od ovaca / staro dve i tri godine/. Cena 13 din/litar upakovano u vreće, 12 din/litar rinfuz. Moguč kamionski prevoz do 2600 litara. Cena prevoza je 1 eur/km . Prevoz se naplačuje samo u jednom pravcu /dok je vozilo pod teretom/. Prihvatamo plaćanje čekovima građana za iznose preko 10.000 dinara. Čekovima je mogućnost plaćanja na 9 rata bez kamate (prva rata ide odmah, a ostale narednih 8 meseci). A, možemo i da dogovorimo i drugačiji ritam dospeća čekova. Pozovite, ako ste kupac dogovorićemo se ! Može zamena za stočnu hranu. Selo Venčane - Tulež b. b opština Aranđelovac

Traktor u extra stanju, u radu, bez ulaganja sređen komplet, 4 klipa perkins motor, bočni reduktori, motor urađena puna generalna pre nekih 300rh, nov alnaser, sređen trap, nigde luftova, dobre kočnice, nožna na mehanički disk, ručna na doboše, papiri uredni može odmah prenos vlasništva. Vredi pogledati. Prodaje se zbog kupovine većeg traktora.

Glistenjak organsko djubrivo od ovčije balege Lokacija: Venčane (Srbija, Aranđelovac) Tekst oglasa Uzmite sad a platite čekovima posle 9 meseci ! Farma ovaca prodaje glistenjak organsko djubrivo od ovčije balege. Glistenjak je od kvalitetnog prevrelog ovčijeg djubriva (ne od lisća, kartona, papira, već bez ikakvih primesa, neprosejan, sa glistama). . . Cena 15 din/litar upakovano u vreće, 14 din/litar rinfuz. Imamo i prevrelo organsko djubrivo od ovaca / staro dve i tri godine/. Cena 13 din/litar upakovano u vreće, 12 din/litar rinfuz. Moguč kamionski prevoz do 2600 litara. Cena prevoza je 1 eur/km . Prevoz se naplačuje samo u jednom pravcu /dok je vozilo pod teretom/. Prihvatamo plaćanje čekovima građana za iznose preko 10.000 dinara. Čekovima je mogućnost plaćanja na 9 rata bez kamate (prva rata ide odmah, a ostale narednih 8 meseci). A, možemo i da dogovorimo i drugačiji ritam dospeća čekova. Pozovite, ako ste kupac dogovorićemo se ! Može zamena za stočnu hranu. Selo Venčane - Tulež b. b opština Aranđelovac

Cena: 170 DIN Za članove Udruženja: 153 DIN Niste član Udruženja. Učlanite se u Udruženje Svet Biljaka Kupi na brzinu Starost: Novo Količina na lageru: 180 Zemlje isporuke: Srbija Opis: Uzgajanje bosiljka: Svi bosiljaki su nežne biljke koje preferiraju dnevne temperature od oko 25 do 30°C, ne mogu da izdrže mraz i uspevaće samo sa noćnim temperaturama iznad 12°C. Ova nežna višegodišnja biljka se obično uzgaja kao jednogodišnja, ali se može uspešno uzgajati u zatvorenom prostoru tokom cele godine. Bosiljak se može uzgajati u zatvorenom prostoru na sunčanoj prozorskoj dasci ili na otvorenom u kontejnerima ili zemljištu. Trebalo bi da se uzgaja na mestu koje prima sunčevu svetlost oko 6 do 8 sati dnevno. Tamnim sortama je potrebna značajna količina punog sunca da bi postigle svoju duboku i prepoznatljivu obojenost. Postavite biljke na zaštićeno mesto koje izbegava hladne vetrove. Možete da unesete bosiljak kao biljku za prozore ako posadite seme tokom toplog vremena u saksije i unesete unutra da raste na svetlom i sunčanom prozoru. Mikro-list bosiljka: Sitni listovi bosiljka, „mikro listovi” se uzgajaju slično krešu i beru dok su još mali. Mogu se uzgajati u zatvorenom prostoru tokom cele godine i izgledaju sjajno kada su umereno posute po ivici tanjira ili vrha fileta lososa, odličnog su ukusa dodane u sendviče ili umešane u salate. Jednostavno obložite pleh sa dvostrukim slojem vlažnog papira, vate ili sličnog. Pospite seme relativno gusto. Stavite na osunčanu izbočinu prozora, održavajte toplotu i stalno vlažnu i berite posle nekoliko nedelja. Pripremite sajt: Ako raste na otvorenom, bosiljak voli plodno tlo koje je dobro iskopano kako bi omogućilo dobru cirkulaciju vazduha u zemljištu. Unošenje dobro trulog organskog komposta ili stajnjaka u zemljište mesec dana pre setve će pomoći u tome. Pre setve uverite se da je kompost ili zemlja bez korova i vlažna. Ako raste u saksijama, onda je kompost opšte namene pogodno rešenje za zemljište. Uverite se da je dozvoljena adekvatna drenaža sa dna saksije. Napomena o isporuci: POŠILJKU ŠALJEM POUZEĆEM, BRZOM POŠTOM 'POST EXPRESS' (poštarina je oko 450 din.)!!! AKO IZNOS ŽELITE UPLATITI UNAPRED NA TEKUĆI RAČUN, DA VAM POŠTARINA BUDE PUNO JEFTINIJA (OKO 150 DINARA) ONDA VAM MOŽEMO POSLATI POŠILJKU OBIČNOM POŠTOM KAO PREPORUČENO PISMO. INSTRUKCIJE ZA UPLATU ŠALJEMO VAM PREKO E-MAILA. MOLIM VAS U OPCIJU 'KOMENTAR' NAPIŠITE NAM NA KOJI NAČIN ŽELITE DA VAM ŠALJEMO POŠILJKU 1. POST EXPRES - POUZEĆEM 2. PREPORUČENO PISMO - UPLATA NA TEKUĆI RAČUN ZA VIŠE KUPLJENIH ARTIKALA PLAĆATE JEDNU POŠTARINU!!! Lokacija prodavca: Palić - Srbija Napomena prodavca: U Prodavnici Sveta Biljaka prodaje veliki broj različitih Prodavaca. Uštedite na isporuci kupovinom od istog Prodavca! Na dnu ove stranice možete da vidite sve naše artikle. U našoj ponudi imate najveći broj semenki u kesicama, i šaljemo kvalitetna semena, što pokazuje i preko 3000 pozitivnih ocena.

Cena: 150 DIN Za članove Udruženja: 135 DIN Niste član Udruženja. Učlanite se u Udruženje Svet Biljaka Kupi na brzinu Količina na lageru: 48 Zemlje isporuke: Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, Slovenija Opis: Na dnu ove stranice mozete pogledati ostale moje oglase.Kupovinom od jednog prodavca stedite na postarini... Narcisi to su višegodišnje, veoma otporne biljke. Cvetaju krajem zime i početkom proleća, tokom marta i aprila,Na cvetnoj stabljici se razvija jedan cvet. On se sastoji iz 6 latica i trubaste krune. Osnovna boja cvetova je bela, žuta i narandžasta, a mogu da budu jednobojni ili dvobojni. Zahvaljujući toj svojoj osobini narcisi se sade od davnina kao cveće koje čuva kuće i skladišta hrane od tih štetočina. Razmnožavaju se pomoću lukovica, pri tome jedna lukovica može da formira 5-7 novih lukovica,tokom vegetacije treba obezbediti da pola dana provedu na sunčevoj svetlosti takodje nepodnose zadrzavanje vode, narcisi ostaju na istom mestu 4-5 godina,Ukoliko želimo da dobijemo krupne cvetove za rezanje najbolje je presađivanje obavljati na svake dve godine. Sadnja.Lukovice treba saditi u grupama. Sadnja se obavlja kada je temperatura zemljišta 8-10ºC,Jesen je vreme sadnje lukovica narcisa. Ovi vesnici proleća mogu da se sade do sredine oktobra, a ako vremenske prilike dozvole i kasnije. Sadnju treba obaviti najkasnije 2-4 sedmice pre nego što temperatura padne ispod nule. Dubina sadnje zavisi od krupnoće lukovice i kreće se od 7-20cm,na razmak 10-15cm,Lukovice se potom zatrpaju slojem rastresite zemlje. Ukoliko je vreme bez padavina, posađene lukovice je potrebno zalivati da bi se one dobro ukorenile i spremno dočekale zimu. Tokom zime lukovice možemo prekriti kako bismo ih zaštitili od izmrzavanja. Za prekrivanje se koristi: seno, slama, suvo lišće, papir, grane smrče, piljevina Nikako se ne preporučuje uklanjanje listova narcisa nakon cvetanja. Listove treba ukloniti tek pošto se sami počnu sušiti. Prodaje se 1 lukovica Napomena o isporuci: Poruceni artikli salju se 1-5 dana,od dana porucivanja(vazi za januar-april).Saljemo Post Exspresom, ptt oko 480-500 din, placanje posiljke prilikom preuzimanja(pouzecem).Moguce je slanje semena Vrednosnim Pismom ali je neophodna uplata na racun(pre slanja paketa),cena ptt-a 200-250 din+ iznos porudzbine(kada vas budemo kontaktirali,broj racuna dobicete ako zahtevate ovaj nacin slanja paketa).Nakon porucivanja dobicete sms(u najkracem roku)..UKOLIKO NA LAGERU NEMAMO NESTO OD PORUCENIH SEMENA,BICETE BLAGOVREMENO OBAVESTENI..Hvala sto kupujete kod nas,nadamo se da cemo opravdati vase poverenje... Lokacija prodavca: Opstina Smederevo - Srbija Napomena prodavca: Minimalni iznos porudzbine za slanje u Srbiji je oko 600 din..Van Srbije 1500 din ..Opcija 1.Saljemo Post Exspresom, ptt oko 480-500 din,Placanje posiljke prilikom preuzimanja(pouzecem)..........Opcija 2.Vrednosnim pismom,neophodna uplata na racun(pre slanja paketa),cena ptt 200-250 din(uplacijete iznos porudzbine + ptt)..

Secerna Trska Seme (Saccharum officinarum) Cena je za pakovanje od 10 semena. Šećerna trska je skupni naziv za više vrsta trava iz roda Saccharum koje se koriste za proizvodnju šećera. Šećerna trska je višegodišnja biljka koja je uglavnom uzgaja u tropskim područjima jer je osjetljiva na mraz. Šećerna trska ima debelu vlaknastu stabljiku promjera do 5 cm, koja je bogata šećerima, a može narasti od 2 do 6 metara. Sve vrste šećerne trske koje se koriste u poljoprivredi su križanci i uglavnom vrlo složeni hibridi. Glavni proizvod koji se dobija od šećerne trske je saharoza ili bijeli šećer, a uglavnom se nalazi u stabljici šećerne trske. Saharoza ili bijeli šećer se proizvodi u šećeranama i vrlo je važan prehrambeni proizvod. Osim prehrane, šećer se može iskoristiti za dobivanje etanola (ili bioetanola) vrenjem (fermentacija). Šećerna trska se kao usjev najviše proizvodi u svijetu od svih drugih poljoprivrednih kultura. U 2010. FAO (Organizacija za prehranu i poljoprivredu) je procijenio da se šećerna trska uzgaja na 23,8 milijuna hektara, u više od 90 država svijeta, a godišnje se ubere oko 1,69 milijarde tona širom svijeta. Najveći svjetski proizvođač šećerne trske je Brazil, a iza njega slijede Indija, Kina, Tajland, Pakistan i Meksiko. 80% proizvodnje šećera u svijetu potječe od šećerne trske, a ostatak se uglavnom odnosi na šećernu repu. Šećerna trska se uglavnom uzgaja u tropskim područjima, dok šećerna repa raste u hladnijim krajevima. Osim šećera, od šećerne trske se dobiva melasa, slatki sirup ili falarnum, rum, alkoholno piće cachaça (posebno u Brazilu), bagasa (otpaci u preradi šećerne trske) i etanol (ili bioetanol). U nekim krajevima se od šećerne trske rade olovke, otirači, pregrade za zgrade ili krovovi. Mladi cvjetovi (još nerazvijeni) se jedu sirovi, ali isto pečeni ili kuhani na pari, u nekim dijelovima Indonezije. Šećerna trska se počela koristiti u Indiji negdje između 6. i 4. vijeka pne., a kasnije su je nastavili koristiti Perzijanci i stari Grci („trska koja daje med bez pčela“). Nakon toga arapski trgovci je prodaju kao začin, a sve do 18. vijeka šećerna trska se uzgajala jedino u Indiji. Od 18. vijeka šećerna trska se raširila po cijelom svijetu, slično kao i pamuk, uzrokujući ogromne selidbe ljudi koji su obrađivali te nasade, etničko mješanje ljudi, političke sukobe i kulturne promjene, pogotovo na Karibima, Južnoj Americi, te otocima Indijskog i Tihog oceana. Opis Izgledom, šećerna (sladorna) trska podsjeća na bambus ili kukuruz. Stabljika može doseći promjer do 5 cm, a može narasti do visine od 6 metra. Šećerna trska je tropska višegodišnja biljka koja stvara bočne izdanke u korijenu, iz kojeg raste više stabljika, a prosječna visina je od 3 do 4 metra. Stabljika šećerne trske sačinjava oko 75% cijele biljke, a zrela stabljika sadrži 11 – 16% vlakana, 12 – 16% topivih šećera, 2 – 3% nešećera, te 63–73% vode. Šećerna trska je osjetljiva na klimu, vrstu tla, navodnjavanje, gnojiva, kukce, bolesti i na vrijeme berbe. Prosječni urod je od 60 do 70 tona po hektaru godišnje, ali taj prinos se može mijenjati od 30 do 180 tona po hektaru godišnje, ovisno o načinu uzgoja i primijenjenim tehnologijama. Iako poljoprivrednici je uglavnom uzgajaju zbog prodaje, može poslužiti i kao stočna hrana. Povijest Šećerna trska potječe iz južne i jugoistočne Azije. Različite vrste potječu iz različitih krajeva, pa tako Saccharum barberi potječe iz Indije, a Saccharum edule i Saccharum officinarum dolazi iz Nove Gvineje. Zapisi o kristalu šećera se mogu naći i u zapisima starim oko 5 000 godina iz civilizacije Doline Inda (današnji Pakistan i sjeverna Indija). Oko 8. vijeka arapski trgovci uvode šećernu trsku u područja gdje su vladali Abasidi (južni Mediteran, Mezopotamija, Egipat, sjeverna Afrika i Andaluzija). Tako postoje zapisi iz 10. vijeka koji govore da nije postojalo selo u Mezopotamiji gdje se nije uzgajala šećerna trska. Nakon otkrića Amerike, to je bila jedna od prvih biljki koje su raširili Španjolci s njihovih polja na Kanarskim otocima, te Portugalci s njihovih polja na Madeiri.[3] "Kuće s kotlovima" su od 17. do 19. vijeka pretvarale sirup šećerne trske u sirovi šećer. Te su se kuće nalazile obično uz plantaže zapadnih kolonija. Robovi su zagrijavali kotlove u vrlo teškim radnim uvjetima. Peći su se radile od opeka ili kamenja obrađenog u pravokutni oblik, a imale su otvor na dnu peći za stvaranje vatre i uklanjanje pepela. Na vrhu tih peći se postavljalo do 7 bakrenih kotlića, a svaki sljedeći kotlić bio manji i topliji od prethodnog. Sok šećerne trske se stavljao prvo u najveći kotlić. Sok bi se tako zagrijavao, a vapno bi se dodavalo da bi se uklonile nečistoće. Nakon što bi se pokupila nečistoća s vrha sirupa, sok bi se prelio u sljedeći manji kotlić. Tako bi u zadnjem najmanjem kotliću nastao sirup šećerne trske. Nakon toga se sirup hladio, a na površini ljepljive kore melase, stvarali su se kristali šećera. Kristali šećera bi se pokupili u drvene bačve, gdje bi kasnije došlo do otvrdnjavanja šećera u skladištu. Šećerna trska se i danas dosta uzgaja na Karibima. Kristofor Kolumbo je šećernu trsku donio na svom drugom putovanju na otok Hispaniola (danas Haiti i Dominikanska Republika). Kasnije su uzgoj preuzeli robovi koji su dovedeni iz Afrike. Šećer (obično u obliku melase) se kasnije prevozio u Evropu ili Novu Englesku, gdje se obično prerađivao u rum. Zarada od prodaje ruma se dalje koristila za kupovinu novih robova u zapadnoj Africi, koji bi se prevozili na Karibe i tako se stvarao "trgovački trokut". Dobru zaradu od šećerne trske su shvatili i Francuzi, pa su dio Kanade mijenjali za Gvadalupu, Martinik i Svetu Luciju na kraju Sedmogodišnjeg rata. Slično su Nizozemci na kraju Sedmogodišnjeg rata preuzeli Surinam (bivša Nizozemska Gvajana) umjesto borbe za Novu Nizozemsku (New York). Kuba je u 20. vijeku prodavala šećernu trsku u Sovjetski Savez, od kojeg su dobivali materijalnu pomoć i sigurno tržište. Nakon 1991. i raspada Sovjetskog Saveza, Kuba je zatvorila veći dio svoje industrije šećera. Šećerna trska je i danas ostala vrlo važna grana gospodarstva u Gvajani, Belizeu, Barbadosu, Haitiju, Dominikanskoj Republici, Guadeloupeu i Jamajki. Plantaže šećerne trske u 19. vijeku Slično kao i pamuk, nasadi šećerne trske su doveli do razvoja robovlasništva i preseljenja velikog broja ljudi u 19. vijeku i početkom 20. vijeka. Nakon što je ukinuto ropstvo 1833. u Ujedinjenom Kraljevstvu, oslobođeni robovi su napustili svoje bivše vlasnike. To je dovelo do rasula na plantažama šećerne trske. Teški rad i vlažni uvjeti rada su zahtijevali redovnu, poslušnu i slabo plaćenu radnu snagu. Zato su bivši robovlasnici tražili ponovno jeftinu radnu snagu. Pronašli su je u Indiji i Kini.[6] Britanci su stvorili novi legalni sustav, koji je u stvari dosta sličio na nekadašnje ropstvo. Umjesto da su ih zvali robovi, zvali su ih "dužnička radna snaga". Prvi brod s dužničkom radnom snagom napustio je Indiju 1836. Slično kao i robove iz Afrike, Indijce i Kineze se tretiralo vrlo nehumano. Nisu smjeli napuštati svoje plantaže i plaće su im bile gotovo bezvrijedne. Bilo kakvo kršenje ugovora bilo je strogo kažnjavano i često su završavali u zatvoru. Tako se dogodilo da je velik broj Indijaca i Kineza raseljen na mnogo mjesta po čitavom svijetu. Neki otoci i naselja imaju od 10 do 50% Indijaca i Kineza, kao na primjer: Fidži, Natal,(KwaZulu-Natal je provincija u Južnoafričkoj Republici), Mianmar (nekad Burma), Šri Lanka (nekad Cejlon), Malezija, Britanska Gvajana, Jamajka, Trinidad i Tobago, Martinik, Francuska Gvajana, Gvadalupa, Grenada, Sveta Lucija, Sveti Vincent, Sveti Kristofor i Nevis, Saint Croix, Mauricijus. Uzgoj šećerne trske Plantaže šećerne trske se nalaze uglavnom u tropskim područjima, a rijetko u umjerenom pojasu, ali jedino gdje nema mraza. Zahtijevaju najmanje 600 litara kiše godišnje po četvornom metru. Šećerna trska ima jednu od najuspješnijih fotosinteza u biljnom svijetu. Tako u nekim državama može dati i do 15 kilograma šećerne trske po četvornom metru. Za uzgoj je potrebno dosta vode, i to od 6 do 7 mjeseci, bilo s kišom ili navodnjavanjem. Šećerna trska se može naći i na nadmorskim visinama od 1 600 metara, ali samo u blizini ekvatora (Kolumbija, Ekvador i Peru). Šećerna trska može rasti na mnogim različitim vrstima tla. Iako šećerna trska stvara i sjemenke, uobičajeno je za proizvodnju šećera rezati stabljike. Svaka odrezana stabljika mora imati barem jedan pupoljak i rezanje se često i danas radi ručno (oko 50% u svijetu). Samo najrazvijenije države kao SAD i Australija obavljaju sadnju strojno. Branje šećerne trske svake sljedeće godine daje sve manji urod, tako da je uobičajeno da jedna sadnja daje od 2 do 10 berbi. U najrazvijenijim tehnologijama kao u SAD berba se vrši 2 do 3 puta, dok u nekim tradicionalnim krajevima, kao što je francuski otok Réunion, bere se i do 10 puta prije nove sadnje. Kod ručnog branja prvo se zapali vatra, koja osuši listove i ubije opasne otrovne zmije, bez oštećivanja stabljike i korijena. Zatim radnici rezu šećernu trsku malo iznad zemlje s noževima za šećernu trsku ili s mačetama. Vješti radnik može porezati i do 500 kilograma šećerne trske na sat. Za mehaničko branje šećerna trska koristi se kombajn ili posebni stroj za branje šećerne trske, koji mogu porezati i do 100 tona na sat. Rezanje šećerne trske se treba brzo obaviti jer nakon rezanja stabljika počinje gubiti svoj sadržaj šećera, pa zato mehaničko branje ima svoje velike prednosti, a ne treba ni paliti vatru prije branja. Proizvodnja šećera od šećerne trske Proizvodnja šećera od šećerne trske služi za dobijanje saharoze (šećera iz šećerne trske). Ostali proizvodi su melasa, bagasa i filter-kolač. Bagasa ili zaostala suha vlakna šećerne trske (biomasa šećerne trske) se mogu iskoristiti na više načina: za dobivanje vodene pare ili se koristi kod peći za sušenje, za proizvodnju papira, za zagrtanje biljaka, kao sirovina za neke kemikalije. Suhi filter-kolač se koristi kao stočna hrana, kao gnojivo ili za dobivanje voska od šećerne trske. Melasa se dobiva u dva oblika: suha melasa koja nije jestiva i sirup, koji je jestiv. Suha melasa se koristi kao dodatak prehrani stoke, ali se može koristiti i za dobivanje etanola, kvasca, limunske kiseline i ruma. Sirup od melase se često miješa s javorovim sirupom ili sirupom od kukuruza.[10] Tradicionalno proizvodnja šećera od šećerne trske zahtijeva dva koraka. Prvi korak je u mlinovima za šećernu trsku gdje se dobiva šećer od svježe šećerne trske (ponekad se i bijeli da bi se dobio bijeli šećer za lokalnu upotrebu). Drugi korak se obavlja u rafinerijama (u Sjevernoj Americi, Evropi i Japanu), gdje se dobiva čisti bijeli šećer koji sadrži oko 99% saharoze. Noviji trend je da se uz mlinove obavlja i rafinacija šećera. Šećerane ili rafinerije šećera Šećerane ili rafinerije šećera dalje pročišćavaju sirovi šećer. Sirovi šećer se miješa s gustim sirupom i zatim centrifugira da bi se odvojio vanjski dio kristala šećera, koji je manje čist od unutarnjeg dijela. Zatim se preostali šećer otapa da bi se dobio sirup koji ima 60% krute tvari (težinski). Otopina šećera se dalje pročišćava dodavanjem kalcijevog hidroksida (vapneno mlijeko Ca(OH)2) i fosforne kiseline (H3PO4), koji zajedno dovode do izdvajanja kalcijevog fosfata. Čestice kalcijevog fosfata prihvaćaju još neke nečistoće, plutaju na vrhu spremnika gdje se mogu odstraniti. Osim fosfatacije postoji i drugi način (karbonatacija), vrlo sličan postupak koji koristi ugljikov dioksid CO2 i kalcijev hidroksid, koji stvara kalcijev karbonat za uklanjanje. Nakon filtriranja preostalih krutih čestica, čisti sirup se propušta kroz aktivni ugljen da bi izgubio bilo kakvu boju (ugljik upija preostale nečistoće koje bojaju sirup). Čistom sirupu se dalje povećava koncentracija da bi se iz prezasićene otopine u vakuumu izdvojio bijeli rafinirani šećer. Kristali šećera se izdvajaju od melase centrifugiranjem. Od preostalog šećera koji se nije izdvojio centrifugiranjem naknadno se dobiva smeđi šećer. Kada se iz melase ne može više izdvojiti šećer, dobiva se završna melasa koja ima od 20 do 30% saharoze, te 15 do 25% glukoze i saharoze. Bijeli rafinirani šećer se nakon toga suši, prvo u rotacionim sušilicama, a zatim se puše hladni zrak iznad njega nekoliko dana. Brazil je vodeći proizvodač šećerne trske u svijetu s berbom od 719,157.000 tona u 2010. Indija je drugi proizvodač s 277,750.000 tona, dok je Kina treća s 111,454.000 tona. Prosječni urod u 2010. je 70,7 tona po hektaru. Najproduktivniji proizvodači su u Peruu gdje je prosjek 125,5 tona po hektaru. Brazil je osim najveće svjetske proizvodnje šećera poznat i po tome da je najveći svjetski proizvodač bioetanola iz šećerne trske.

Divlji duvan, seljački duvan seme (Nicotiana rustica) Cena je za pakovanje od 50 semena. Nicotiana rustica je jednogodišnja ili višegodišnja biljka iz porodice Solanaceae poznata kao mapacho u Južnoj Americi, te u Vijetnamu kao thuoc lao. Jako je potentan duvan zbog visoke koncentracije nikotina u listovima, što ga čini jako dobrim organskim pesticidom. Uzgajan je i korišten u Americi dugi niz godina. Prvenstveno je bio cenjen među plemenima, a i sve do dan danas zbog visokog postotka nikotina u svojim listovima koji iznosi 9%, dok kod listova običnog duvana (Nicotiana tabacum) taj postotak iznosi 1-3%. Također sadrži dvostruko više svih alkaloida od običnog duvana, te se često pri pušenju konzumira sa ostalim biljkama kako bi se smanjio sam intenzitet i težina pušenja. Rečeno je kako se pri pušenju ovog duvana istinski osjeti kako psihoaktivan može biti nikotin. Može narasti 1-3m u visinu što zavisi o samom varijetetu i uslovima uzgoja. Karakteriziraju je veliki zeleni lepljivi listovi bogati nikotinom i cvetovi slatkog mirisa koji su najčešće žuti ali mogu doći u belim i zelenim varijantama. Prirodni se areal roda Nicotiana rasprostire na cijelu Ameriku, a posebno na Ande gde nalazimo 45 vrsta, te dalje na Polineziju i Australiju gde nalazimo 21 vrstu. Glavne zastupljene komponente su nikotin, nornikotin i anabazin. Proporcija svakog spoja mnogo varira između vrsta i varijeteta. U manjim se koncentracijama javljaju i piridinski alkaloidi. Najglavniji alkaloid je nikotin (C10H14N2) koji je prezentiran kao bezbojna uljasta tekućina, jedan od naj jačih biljnih otrova i neurotoksin koji deluje na središnji i periferni živčani sustav. Smrtonosna mu je doza oko 50mg dok ga u duvanu za pušenje (Nicotiana tabacum) ima 1-3%. Simptomi trovanja izazvani dugotrajnim pušenjem su lupanje srca, kronični katar dušnika i bronhija, te na kraju popuštanje srca, koma i smrt. U prošlosti se najčešće koristio kao insekticid, dok se danas u te svrhe koriste njegovi derivati. upotreba: dve komercijalne najzastupljenije vrste ovog roda su Nicotiana tabacum koja se kultivira u toplim područjima i prodaje kao duvan za pušenje i Nicotiana rustica koja se prvenstveno kultivira za svetsku upotrebu kao insekticid. Ono bitno i zanimljivo je da se N. rustica upotrebljava u enteogenske svrhe od strane južnoameričkih amazonskih šamana koji je smatraju veoma svetom biljkom, te je koriste samu (tabakerosi) ili u kombinaciji sa drugim biljkama. Kako raste u prašumama, tako i sadrži dvadeset puta više nikotina od uobičajene severnoameričke vrste kao što je Nicotiana tabacum. Drugi su razlozi šamanske upotrebe što biljka sadrži visoke sadržaje MAOI beta-karbolina, te se stoga u nekim delovima prašume koristi kao dodatak psihoaktivnom napitku ayahuasci. Kao samog, šamani piju sok listova kao izvor raznih vizija. Ekstenzivno se koristi pri lečenju te se smatra veoma dobrim lekom. Uobičajeno se moči u vodi, te se potom voda insuflira. Također se puši u cigaretama, koristi kao klistir i lek protiv trakavice. Mapacho se najčešće ne puši, osim u retkim prigodama kao što su razne ceremonije i isceliteljski rituali šamana koji pušu dim u pacijenta tako da ga znaju čak i celog obavit dimom ili ga udišu sukladno ritualu. Rekreacijsko pušenje među plemenima severnozapadne Amazone nije uobičajeno te se zbog toga cigarete retko puše, osim u područjima gdje se plemenski običaji krše zbog akulturacije i dostupnosti komercijalnih cigareta. Mapacho je veoma važna biljka u životima svih plemena severozapadne Amazonije. Tako je okarakterizirana i znana pod raznim imenima poput lukux-ri, ye’-ma, a’-li, e’-li, mu-lu’, pagári-mulé, kherm'-ba, dé-oo-wé, itd. Igra ulogu u raznim isceliteljskim obredima, važnim plemenskim ceremonijama, te se ponekad koristi rekreacijski. U različitim se formama primenjuje medicinski kao plemenski lek. U raznim se plemenima različito koristi na razne načine, pa se tako npr. iscedak listova ubrzano trlja na istegnuća i modrice ili se listovi gnječe i stavljaju kao tople obloge oko čireva i inficiranih rana. Pripadnici jednog plemena mešaju zgnječene listove sa uljem palme, te potom utrljavaju u kosu kako bi sprečili otpadanje kose i eventualnu ćelavost. Drugo pleme konzumira sok listova terapeutski za neraspoloženje, pothlađenja i zmijske ugrize. U raznim se plemenima medicinski prakticira i duvanski šmrk ili snuf za razne bolesti, i to posebno pri lečenju plućnih bolesti. Kao što je spomenuto, puši se u retkim prigodama, na ceremonijama i isceliteljskim ritualima gde šamani ispuhuju dim, pljuju duhanov sok u pacijenta ili ga udišu, i to sve sa pravilnom inkantacijom i ritualom. Tokom ceremonija gde se uzima ayahuasca puše se velike cigare koje mogu biti duge i do 90cm. Zapadnija plemena rekreacijski puše manje cigarete u neritualne svrhe što se navodno pripisuje utjecaju kolonizatora koji su došli preko Anda. Još jedan primjer obuhvaća pušenje velikih cigara na festivalima pušenja duhana gdje se slavi inicijacija mladosti u muškost. Rekreacijska upotreba je najčešće na bazi snufova. Preparacija snufa je slična od plemena do plemena, a priprema se tako da se listovi beru i vješaju kako bi se osušili, ponekad iznad slabe vatrice, te se potom melju, fino filtriraju i miješaju sa otprilike jednakom količinom pepela raznih biljaka. Produkt je na kraju sivkasto zeleni prah. Najpoželjniji izvor pepela za ovu mješavinu je kora stabla divljeg kakaa (Theobroma subincaum). Snuf se uzima u bilo koje doba dana ali najčeće predvečer kada se također uzima i koka. Uobičajeno se mješavina šmrče sama ali se u mješavinu zna dodavat i papar kako bi snuf bio što efektniji. U rijetkim situacijama i pri posebnim festivalima, članovi nekih plemena znaju miješat praškastu koku sa duhanskim snufom. Tijekom takvih festivala i plesova duhanski se snuf konzumira u enormnim količinama, te često i sa ayahuascom kod nekih plemena. Snuf se konzumira pomoću cijevčica napravljenih od šupljih ptičjih kostiju, te ponekad pomoću dugih cijevčica napravljenih od biljnih stabljika. Gotovo sva plemena sjeverozapadne Amazone koriste mapacho kao snuf. Žvakanje listova se također prakticira među brojnim plemenima, te tako pripadnici jednog plemena drže maleni komadić lista u donjoj usnici po cijeli dan, dok drugi miješaju prah koke sa listovima te potom žvaču. Sok duhana se među nekim plemenima uzima sa ayahuascom ili maikojom (Brugmansia suaveolens ili anđeoska truba). Među jednim plemenom samo šaman može konzumirat sok listova kroz nosnice dok ga ostali muškarci piju. Mestizo ajahuascerosi Perua koriste mapacho kao dodatak svetom piću ayahuasci tako da drobe i melju listove sa slinom, te potom ostavljaju sok preko noći unutar izbušene rupe u kori vrste drveta Trichilia tocachcana, vjerojatno zbog toksičnog biljnog soka koji kaplje u sam pripremljen sok duhana. Kod drugog plemena glavni šaman čini svoje učenike da punim gutljajem popiju sok što potom izazove povraćanje i eventualnu narkozu. Pripadnici drugog plemena piju sok pri inkantacijama, vizionarskim potragama, preparacijama za bitku, pobjedničkim slavljima i vračanjima, te čak i žene piju sok pri vjenčanjima i inkantacijama. Lizanje duhana se također prakticira diljem sjevernozapadne Amazone iako nije uobičajeno u ostalom dijelu. Duhan se pretvara u gusti sirup zvan ambil. “Civilizirani” ilanerosi Venezuele i Kolumbije također uzimaju duhan u ovom obliku te ga nazivaju chimb. Nije poznato da li su to poprimili od indijanskih plemena ili obrnuto, ali je poznato da se ovakav način konzumacije koristio kod jednog već izumrlog plemena u Venezueli. Ambil se uobičajeno konzumira u rano predvečer skupa sa kokom. Sirup se nanosi na desni prstom ili štapićem, te se guta veoma polako sa slinom i prahom koke. Ostatak, odnosno talog formiran sporom evaporacijom vodenih ekstrakata listova duhana miješa se sa solju dobivenom ispiranjem pepela raznih vrsta biljaka. Kod jednog plemenom svaki muškarac može spraviti ambil, te nema posebnog sata ili ceremonije povezanog sa njegovom preparacijom. Aplikacija i konzumacija duhana u nekoj drugoj formi, npr. rektalno, nije znana u Južnoj Americi, osim među jednim plemenom koje obitava u Ekvadoru gdje se aplicira klistiranjem samo ili izmiješano skupa sa ayahuascom. Ayahuasca se pije u više navrata naizmjenično sa gutanjem duhanskog soka kako bi se induciralo povraćanje i inicijacija čišćenja prije same upotrebe izmiješanog klistira od ayahuasce i duhana. Zna se koristiti i u kombinaciji sa meksičkom kaljužnicom (Tagetes lucida). Navodno su je Azteci koristili na svojim ceremonijama posvećenim mrtvima, dok je neka druga plemena upotrebljavaju isključivo zajedno sa mapachom prilikom konzumacije peyote kaktusa ili nekih drugih halucenogena kako bi inducirali jasnije i manje zastrašujuće vizije. Na istoku južno od Turske, N. rustica koristi se zajedno sa pepelom nekog drveća kako bi se proizvelo sredstvo za šmrkanje zvano maraş out. U Rusiji se ova biljka naziva makhorka, te se tamo pušila sve dok komercijalni normalni duhan nije postao široko dostupan poslije Drugog svjetskog rata, ali se još i danas konzumira među ruskim seljacima i farmerima. U Vijetnamu se se uobičajeno puši poslije ručka na pun stomak kako bi se pripomoglo probavi, uz zeleni čaj ili lokalno pivo. Dim thuoc laa dovodi do preplavljenja nikotina u krvotoku što uzrokuje jaku vrtoglavicu koja traje i po nekoliko sekundi. Zanimljivo je spomenuti da su čak teži pušači običnog duhana imali problema sa intenzivnim volumenom dima, te su nuspojave bile mučnina i povraćanje. Glavna razlika između pušenja thuoc laa i drugih duhana je u načinu konzumacije. Koristi se vodena lula ili od bambusa zvana điếu cày (farmerska lula) ili keramička nargila zvana điếu bát. Lula se puni adekvatnom količinom vode, te se u punjenje lule stavlja mala količina duhana. Pali se šibicama, te će Vijetnamac pristojno odbiti upaljač te umijesto njega upotrijebiti zapaljeni mali komad kore drveta ili papira. Zažaruje se i uvlači dok se lula ne napuni dimom, te se tek potom dim uvlači u pluća dižući lulu u gotovo okomit položaj kao da se dim ispija. Pri samom se ispuhivanju dim ponovno ispuhuje iz pluća u lulu kako bi povratno zažario duhan u luli. uzgoj: vrste roda Nicotiana su veoma prilagodljive te će opstati u područima hladne klime iako potječu iz tople suptropske regije. Tako da kad posadimo biljku, sjeme koje izproducira će nam dat otpornije varijetete prilagodljivije našoj lokalnoj klimi u kojoj ih uzgajamo. Mogu biti zasijane u proljeće, te će već u ljeto cvjetati, a samo sjeme ćemo već imati prikupljeno u ranu jesen. Za dobar rast treba puno gnojiva i dosta mjesta za širenje korijenja. Veoma obilno rađa sjemenom koje može biti posađeno bilo kada u proljeće, ali je bolja sadnja prije u ranije proljeće radi boljeg i izdašnijeg rasta. Može se saditi u sjemena korita i posude, te direktno u tlo ako je dovoljno toplo. Pri uzgoju iz sjemena sjeme pošpricamo po površini supstrata, te je najbolje zalijevati rastućom kapilarnom metodom gdje vodu sipamo u tanjurić ispod posude i čekamo da se većina tla ovlaži, te tada mičemo posudu iz tanjurića i puštamo da se polako tlo izdrenira. Kako bi sjeme proklijalo zahtjeva neku relativnu temperaturu od 21°C i svijetlo bez neke velike prozračnosti. Pri takvim idealnim uvjetima sjeme bi trebalo isklijati za nekih tjedan dana. Klijanci bi trebali biti presađeni kao jako mali u roku od tjedan dana nakon proklijanja iz sjemena. Ako presađivanje radimo kasnije onda može lako doći do oštećenja korijena što tada rezultira veoma siromašnim, ljigavim i usporenim rastom do kraja života biljke. Iako zahtjevaju dosta mjesta, mogu biti uspiješno sađene u posudama. Stoga bi bilo najbolje uzeti poveću posudu u koju ćemo staviti dosta bogatog komposta, odnosno hranjive zemlje. U posudama će zahtjevati dnevno regularno zalijevanje tijekom najtoplijeg ljetnog razdoblja.