Detalji predmeta Stanje Polovno Cena knjige bitno smanjena Povez : mek Broj strana : 112 Stanje oštećene korjce , redovi predgovara podvučeni , oštećeni donji ugao 33 strane

Detalji predmeta Stanje Nekorišćeno Knjiga je nova i nekoristena.

Detalji predmeta Stanje Polovno KREATIVNI CENTAR- Beograd 2001 god. Tatjana Rodić S DECOM OKO SVETA - 79 str. ilustr. 30cm. VEOMA OČUVANA - C/XXIII-34

Ova knjiga nam donosi priču Iza­bele Makavoj, žene koja je imala tri ozbiljne veze u životu. Svaki od ta tri muškarca podario joj je dete - i to ćerku. Ona je sama odgajila svoje tri devojčice koje su izrasle u tri veoma različite žene. Sa svakom od svojih ćerki Izabela ima poseban odnos. Ipak, postoji jedna tajna u Izabelinoj prošlosti...

Zbirka priča. Iz recenzije: ’’Držeći se pripovedačkog načela "tesno, a široko", Dragan J. Ristić pokazuje vanredno umeće u rukovanju kratkom formom. Opredelivši se za proznu minijaturu pri predstavljanju prividno običnih, a zapravo tragikomičnih događaja iz svakodnevnog života, autor uspeva da sklopi narativni mozaik od čak sto jednog narativnog zapisa (fragmenta), poentirajući svaki od njih sebi "primerenim" Marfijevim zakonom. Rukopis knjige je ovenčan gradskom književnom nagradom "Slaviša Nikolin Živković" koju dodeljuju Grad Niš i Društvo književnika Niša.’’

Odlomak: Ja to nikad ne bih mogla, rekla je tijekom jedne od bezbroj kasnih večera jedna velika mamina kolegica. S čuđenjem, da, no istodobno i s divljenjem. Nećemo je imenovati. Velika je bila u svoje vrijeme i nije lijepo imenovati velike koji kažu da nešto ne mogu. Barem kad ih nema da to sami pojasne. Nije nikad takvo što vidjela, a kamoli da bi se sama u to upustila: da netko supijan, u gluho doba noći iz nekog dijela restorana podvikne – Daj Ave Mariju, majketi – a da netko tko je Primadonna u svjetskim razmjerima na taj podvik doista i ustane, pa i otpjeva željenu ariju!? No… da, mama jest bila najveća Aida našeg doba, bila je Primadonna Assoluta, bila je La Molnar… Ali bila je i Lady Juke Box. I upravo zbog toga, zbog tog neozbiljnog shvaćanja sebe, zbog sposobnosti da se bez ikakve pripreme upusti u pjevanje koje god arije, u kojim god uvjetima, u koje god doba dana. Ali nikad, nikad ime Lady Juke Box nije izgovoreno nikako, osim s ljubavlju i prisnošću. Svugdje u svijetu je bilo tako, pa i tamo gdje bi se najmanje očekivalo. Tribunj je danas jedan od malih turističkih divova Jadrana. No tada, sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, bio je tek nebrušeni dijamant… Iznimno nebrušen. Najraznovrsniji kulturni djelatnici tadašnje države gotovo konspirativno su širili priču o ljepotama tog mjestašca, nagovarajući se međusobno na kupnju konobica u mjestu, ne bi li zajedno ljetovali u tom malom raju. I doista, skupilo se tih sedamdesetih ono najbolje što je kultura tog doba imala za ponuditi – od slikara, glumaca, skladatelja, kipara, opernih pjevača, baletana… I svi su dovlačili svoje prijatelje i kolege iz svijeta, ne bi li i njih Tribunj hipnotizirao. I nikome nisu smetali magarci koji zorom bude sve žive i mrtve, rojevi muha, nedostatak kanalizacije, nepostojanje mjesta za izlazak. Sjedilo se po malim kalama, ispred konobica, tu se jelo, družilo, pjevalo… Doduše, postojao je jedan riblji restoran. Skroman, nemoderan, jedini tada. Luna se zvao. Vlasnik se zvao Miro Unić, kog su sumještani zbog specifičnih crta lica zvali Grubi Miro. Moja majka ga je izluđivala zahtjevima za palačinke, ili sladoled. Prvo bi dobila porciju najmaštovitijih psovki, a onda bi joj Miro uvalio u ruke lonac s brašnom, vodom i čime već uz prijetnju: Ja ću ji ispeć, al Issami, tiš ji mutit! Ili bi se samo, a sve psujući, pokupio svojim Renaultom 4, da bi se za pola sata vratio s kantom sladoleda iz Vodica, uz proklinjući uzvik: “Na, jij!” I tako, sve uz galamu i potoke vina svih boja, dok u to – za mamu rezervirano – gluho doba noći ne bi netko odnekud pijano isfrfljao: Daj Ave Mariju, majketi! I tako iz noći u noć, iz ljeta u ljeto… A onda, jednog je ljeta tu bila i ta, jedna od velikih maminih kolegica – taman su se ona i mama smjenjivale bile u Areni u Veroni pa, eto, navratile u Tribunj – i bio je u Luni, u velikom društvu i Drago Putniković, osnivač Šibenskog festivala djeteta u pratnji svog prijatelja iz pomorske policije, tadašnje milicije. I kako je moja mama ustala jedne od tih noći, s namjerom da udovolji glazbenoj želji iz skrovitog kutka birtije, gospodin Drago ju je uhvatio za ruku: Ne, ovu večer nećete ovako! Njegov prijatelj iz milicije je također ustao od stola i – uz smiješak i onaj karikirani policijski, „pođite s nama, gospođo“, uhvatio je pod ruku. Otišli su njih troje tako, u tišini, i popeli se na usidreni patrolni brod. Supijano društvo u Luni nije znalo bi li se više smijalo toj sceni, ili šokiranoj kolegici. Ona nije mogla znati da je Drago Putniković čovjek teatra, ali ni nitko drugi u društvu nije znao da se Drago jako dobro razumije u akustiku. Naložio je prijatelju iz policije da patrolni brod zaustavi nasuprot tribunjskog otočića, između dva škoja, i da ga usmjeri prema Tribunju, kao i da ugasi motore. Moju mamu je doveo na provu broda i ondje ju je ostavio: Sad pjevajte, Ljiljana… Ni jedno svjetlo, ni u jednoj kući nije zasvijetlilo. U potpunom noćnom mraku, ljudi su u tišini jedan po jedan, izlazili iz kuća na rivu, ne bi li dočekali tu pjevanu molitvu svima im znanoj Gospi, zvonku a prišuljanu iz mraka pučine. Čak je i Grubi Miro pogasio svjetla u Luni. Arija je završila i ljudi su, u mraku i, kako su i izlazili, jedan po jedan, u tišini, pošli natrag u svoje domove. Trojac s broda vratio se u Lunu, a mamu je njezina strana prijateljica samo zagrlila: “Ja to nikad ne bih mogla…” Luna je još tu, na stijenama. No veća je, s mnogo terasa. I Tribunj je veći, s mnogo konoba, kafića i restorana. Gospodina Drage više nema, nema ni Grubog Mira. Nema ni Lady Juke Box više. A s njom, utihnula je i Ave Maria u Tribunju. I doista, nitko to nije mogao. Tako, kao mama, nitko ni neće moći. Nikad više…

Detalji predmeta Stanje Polovno MLADO POKOLENJE -"ZLATNO KOLO" knj.2 Beograd 1960 god. Luis Karol - ALISA U ZEMLJI ČUDA - knjiga je veoma očuvana - kolekcijski primerak- ima diskretnu posvetu. C/XIV 119

Detalji predmeta Stanje Polovno Аутор - особа Милосављевић, Драгомир, Странац, 1931- = Milosavljević, Dragomir, Stranac, 1931- Наслов 50. година Фудбалског клуба Слога / Драгомир Милосављевић Странац : 1946-1996 Врста грађе књига ; одрасли, озбиљна (није лепа књиж.) Језик српски Година 1996 Издавање и производња Лесковац : Фудбалски клуб Слога, 1996 (Лесковац : Напредак) Физички опис 176 стр. : фотогр. ; 21 cm ISBN (Брош.) Напомене Напомене и библиографске референце уз текст. Предметне одреднице Фудбалски клуб Слога (Лесковац) -- 1946-1996 УДК 796.332:061.237(497.11 Leskovac)"1926/1976"

Radnja romana odvija se u planinama Jermenije između 1915. i 1960. godine. Jedan starac sa tek rođenom bebom Harutom beži od genocida u Turskoj. Starac nailazi na jedno oronulo i napušteno selo i rešava da se tu sakrije. I druge izbeglice će u selu pronaći sklonište. Njihov je život jednoličan i ispunjen strahom. Boje se svega. I Turaka, i njihovog otkrivanja, ali se boje i jedni drugih. Harut polako odrasta. Kada u njihovo selo stigne mlada i prelepa devojka Nakšun, Harut se u nju zaljubljuje. Nakšun je trudna jer su je turski vojnici silovali i mučili. Žene u selu su besne na Nakšun jer nosi decu odvratnih Turaka. Zato i smišljaju strašan plan. Čim se porodi, one će joj ubiti bliznakinje...

Iz recenzije: ’’Roman Heretik beletriziran je život Marka Antonija de Dominisa, znamenitoga Rabljanina iz ranoga 17. stoljeća, tvrdoglavog apostata i fizičara čija je nevolja bila u tome što je ... ispitivao svijet ne samo posredovanjem Biblije, nego i s pomoću leća i drugih sprava, nijekajući na taj način njegovo božansko ishodište... Supek portretira gorostasa hrvatske povijesti, tragičnog najviše zato što su njegove vrline tretirane kao nedopustivi grijesi.’’

Iz recenzije: ’’Za središnju temu svoje priče Svevlad Slamnig je uzeo politiku, način na koji se ona vodi i čimbenike koji na nju utječu, pri čemu su privatni životi njegovih junaka u isto vrijeme i materijal, ali i pokretač tih političkih zbivanja. U maniri pustolovno-špijunskih romana autor pripovijeda o Dubrovniku i Dubrovčanima, te o politici (i tajnoj politici) Dubrovačke Republike u doba prvoga rusko-turskog rata 1768 - 1774.’’

Iz recenzije: ’’Kad je cepelin Hindenburg pri slijetanju u Lakehurstu 1937. nestao u plamenu, nisu se rasplinuli samo snovi o putovanju zrakoplovom: brojni su putnici bili žrtve vatre, zaljubljeni su grubo razdvojeni, a životni planovi uništeni. Švedski novinar Birger Lund preživio je nesreću. Deset godina nakon katastrofe, 1947., u Rimu posjećuje Martu, ženu s kojom je proveo posljednju noć na palubi Titanika u zraku.’’

Iz recenzije: ’’Roman o životu hrvatskog Paganinija, violinskog virtuoza Franje Krežme, prati trinaest godina njegova života, od poduke kod Eisenhutha i boravka sa sestrom Anom u Konzervatoriju u Beču do koncertiranja po europskim gradovima i Franjina boravka u Berlinu i Frankfurtu, gdje je i umro u devetnaestoj godini. Oslanjajući se na arhivsku građu i novinske članke, Stjepan Tomaš je stvorio dirljiv roman.’’

Reč izdavača: ’’Velika biografija iz Nedeljnik biblioteke sada su dostupne u objedinjenoj ediciji. Knjige koje su pisali naši najpoznatiji novinari, pisci, istoričari… ukupno 23 knjige.’’

Zbirka priča Dušana Prelevića Preleta. Iz recenzije: Prelević spada u one koji prvo imaju biografiju, pa tek onda počnu da pišu. U našoj novijoj književnosti mnogo je onih koji prvo počnu da pišu, a tek posle toga počne da im se događa život, ili oni sami počnu da smišljaju biografiju. Očigledno, Prelević je progovorio zato što je morao, za razliku od onih koji su pripovedanje izabrali kao zanimanje. Dušan Prelević je sentimentalni hroničar jednog života koji je u našem vremenu zaboravljen. Ako njemu dosad književnost nije bila potrebna, on je sada potreban književnosti. Miodrag Perišić, Beograd 1987.

Iz recenzije: ’’Slavonski pejsaž i socijalnu sliku društva potkraj 19. st. možemo potpuno doživjeti iz ovih reprezentativnih pripovijedaka Josipa Kozarca.’’

Zbirka priča. Iz recenzije: ’’Naslov knjige Ivane Miškove, Bele životinje su veoma često gluve, metafora je unutrašnjeg albinizma – unutrašnje gluvoće i slepila, koji čoveku oduzimaju ravnotežu i uvode ga u veze i okolnosti koje mu nanose štetu i vode ga u propast. Knjiga sadrži jedanaest kratkih priča koje odlikuju apsurdna radnja, ekscentrični likovi i sofisticirani humor. Protagonisti su sanjari sa iskrivljenom percepcijom stvarnosti ili sebe, zarobljeni u iluzijama ili fiksnim idejama koje ih otuđuju od sopstvenog života. Oni istrajavaju u čaurama jer se plaše da se predaju svojim strastima, ne umeju da vole druge i sebe, nesposobni su da se odupru ili otvore okolnostima, nesposobni za saosećanje. Svesni su svojih slabosti, nedostataka i grešaka i očekuju pravičnu kaznu za svoju krivicu u vidu klјuča koji je nestao ispod postave, pada u dvorište, proterivanja iz stana od strane sopstvenog gosta ili silovanja. Posmatramo ih u kritičnim situacijama u koje autor zalazi detalјno, sa osobitim razumevanjem analizirajući njihovu povredu, gubitak ili stid. Simbolična je naslovna priča u kojoj se pojavlјuje trofej belog jelena koji je oko vrata imao gumu, u koju se zaglavio kao mladunče i rastao s njom. Upravo je to iskustvo junaka ovih priča. A Ivana Miškova im uklanja te „gume“ s vrata. Ili barem otvara mogućnost za takvo oslobođenje.’’

Glavni junak romana, Veverica (a to važi i za sve druge junake) ne pripada u celosti ni svetu ljudskih bića, ni svetu životinja. On je na putu prelaska od životinje ka čoveku ali i obrnuto, svedok je neprestanih neuspeha koji ga prate na tom putu, između ostalog, on je živa slike kretanja čoveka ka Bogu (biosfere ka noosferi) ali i njegovog pada u niže regije bića. I uprkos neprestanom propadanju, uprkos čak (kod čoveka) svesnom, namernom ubijanju stvaralačkih darova u sebi i drugima, taj put, „trnovit“ i pun bola, ipak je za pojedince nepovratan, jer čak i kad se odreknu ljubavi i stvaralaštva, ponekad i sopstvenog života, oni s tog puta ne mogu skrenuti i ta težnja ostaje prisutna u njima upravo zahvaljujući neuništivoj ljubavi i porivu za stvaranjem… Roman Veverica prvi put je objavljen u SSSR-u 1984. godine, u tzv. periodu „zastoja“ i vrlo brzo je postao kultno delo. Ova knjiga je za mnoge, ne samo u Rusiji, bila pravo otkriće – prevedena je na preko trideset jezika. „Roman-bajka“, kako stoji u podnaslovu ove knjige, kroz višeglasje mnogih „ja“, ljudi i životinja, koji se na kraju knjige stapaju u jedinstvenog naratora „mi“ – sabornog demijurga-pripovedača, govori nam o tragizmu i radosti čovekovog bivstvovanja, ali – kako nam se to postepeno otkriva u romanu – ne samo čovekovog. Kim se prihvatio „krajnje složenog istraživanja odnosa evolucione trijade čovek – životinja – uzvišeni Čovek i uveo je u savremenu književnost aktivno-evoluciono, noosferno viđenje“ (S. Semjonova). U ovom romanu se, više nego u bilo kom drugom Kimovom delu, ostvaruje potpuno jedinstvo mitološkog i naučno-intelektualnog načela. Ova nesvakidašnja knjiga, jedinstvena u svojim formalnim rešenjima, uspeva da čak i u tako bogatu proznu književnost kakva je ruska, unese nešto novo. „U nadrealističkim slikama Kim, inače veliki poštovalac Hlebnjikova, prikazuje ukidanje vremena, polazeći od istinske perspektive – večnosti. <…> U svemu što piše, Kim teži ka razumevanju realnosti kao istorije duha, realnosti, koja je viđena s velike visine“ (Volfgang Kazak).

Zbirka studija, rasprava i eseja. Iz recenzije: ’’Hrvatski petrarkizam Rafe Bogišića opsežno je znanstveno književno-teorijsko i književno-povijesno djelo, dosad svakako najtemeljitiji i najpouzdaniji pogled na taj važan dio povijesti hrvatske književnosti. U ovoj monografiji akademik Rafo Bogišić pokazuje da hrvatski petrarkisti nisu bili samo vješti stihotvorci ili obični imitatori onodobnih talijanskih pjesnika, kao što se to tvrdilo - i nažalost još uvijek tvrdi - u nekim krugovima talijanskih slavista, već izvorni pjesnici koji su kreativno obogaćivali petrarkizam kao pjesničku koncepciju i stil, pa su, dakle, ostvarili specifični hrvatski petrarkizam, po čemu i zaslužuju istaknuto mjesto u povijesti hrvatske književnosti.’’

Reč izdavača: ’’Pirandello je jedan od najznačajnijih talijanskih pisaca 20. stoljeća. Njegov se osebujan filozofski svjetonazor napose izrazio u opsežnom dramskom opusu: 44 drame pod znakovitim zajedničkim naslovom Gole maske. Čovjek nije onakav kakav misli da jest, za svakoga drugog je drukčiji. Njegova je osobnost mnogostruka pa ne postoji uporište da je njegovo uvjerenje istinito. Društvo je sazdano na sebičnosti, a pojedinac je prisiljen nositi vanjsku masku koja ne odražava njegovu unutrašnju bit. Ovaj izbor obuhvaća deset najpoznatijih i najizvođenijih drama: Tako je (ako vam se čini), Kao prije, bolje nego prije, Gospođa Morli, jedna i dvije, Šest osoba traži autora, Henrik IV., Odjenuti gole, Čovjek s cvijetom u ustim, Život koji sam ti dala, Večeras se improvizira, Naći se.’’

Iz recenzije: ’’U svojim je djelima Držić stvaralački i originalno posegnuo za iskušanim klasičnim i modernim obrascima: plautovske komedije nastanio je živim, prepoznatljivim, te psihološki, jezično, etnički, društveno određenim likovima i situacijama, izravnim aktualiziranjem domaćih prilika. Velika iskustva stečena u životu i iz knjiga, kod kuće i u svijetu, prenio je na naše tlo, izvanrednom nadahnutošću dao im je obilježja naše sredine i prilagodio ih potrebama svoje publike.’’

Iz recenzije: "Pišući jasno i očaravajuće, doktor i naučnik Šeron Moalem prepliće istraživanja i studije slučaja, oslanjajući se i na iskustva iz života svojih pacijenata – lečenje prevremeno rođenih beba na Odeljenju neonatalne intenzivne nege; regrutovanje starijih osoba za neurogenetičke studije; brigu o HIV pozitivnoj siročadi na Tajlandu. Osim što obrazlaže genetičku superiornost žena, autor poziva i na preispitivanje androcentrizma u medicinskim studijama – pa čak i na to kako se lekovi prepisuju. Revolucionarna ali potpuno ubedljiva, Bolja polovina će nas naterati da iznova sagledamo opstanak naše vrste."

Radnja Nebesa smeštena je u distopijsku budućnost – bivšu prestonicu Finske, grad-državu Helsinki 2058. godine. Društvo je propalo nakon građanskog rata, a vlast je preuzeo nacionalistički pokret pod nazivom Svetlost. Politički disidenti prebegli su na sever. Sve granice su zatvorene, a kontakt sa spoljnim svetom ne postoji, i niko više nema viziju svetlije budućnosti. Umesto toga, Svetlost je svojim građanima podarila Nebesa: virtuelnu stvarnost. Na Nebesima i dalje postoji nekadašnji svet, živopisniji i lepši nego što je ikada zaista bio. Pristup Nebesima omogućen je samo dobrostojećem delu populacije, dok običan svet životari i gladuje u neofašističkom poretku. Akseli radi na univerzitetu i pokušava da otkrije uzrok epidemije apatije. Ljudi jedva da izlaze iz svojih stanova, ne razgovaraju jedni s drugima, a bebe se ne rađaju. Kada Akseliju bude omogućen potpuni pristup Nebesima, virtuelna stvarnost će ga sasvim obuzeti sve dok ne susretne devojku po imenu Ina. Susret je toliko upečatljiv da odlučuju da se sretnu i u stvarnosti. Nakon toga, sve se menja. Ovaj distopijski roman bavi se aktuelnim pitanjima: klimatskim promenama, rastućom nejednakošću unutar socijalne države, pitanjem moći tehnoloških izuma i nacionalističkim pokretima. Roman je dobio sjajne kritike, a 2019. je nagrađen Nagradom Evropske unije za književnost. Takođe je nominovan za književnu nagradu Helmet, koju helsinške biblioteke dodeljuju budućim klasicima. Knjiga je objavljena u okviru projekta “Govorite li ženski? Književnost kao način osnaživanja žena”. Projekat je podržan od strane Kreativne Evrope. Pia Leino rođena je 1977. Skoro dve decenije radila je kao novinarka u finskoj novinskoj agenciji STT. Magistrirala je novinarstvo na Univerzitetu u Tampereu 2004 i dve godine studirala kreativno pisanje na renomiranoj helsinškoj akademiji Kriittinen korkeakoulu. Njen prvi roman, Ružna blagajnica (Ruma kassa, 2016), duhovito se bavi rijaliti programima i pritiscima sa kojima se žene suočavaju. Distopijski književni triler Nebesa (2018), smešten u Finsku 2058. godine, nagrađen je Nagradom Evropske unije za književnost. Autorkin treći roman, Prekovremeni rad (Iliaika, 2020), takođe je smešten u blisku budućnost i bavi se pitanjem koje smo svi jednom postavili sebi: kako biste živeli svoj život da znate kada morate umreti? Njena interesovanja uključuju popularnu kulturu, društvene medije i politiku. Živi sa porodicom u Helsinkiju.

Elefterios Venizelos (1864-1936) je sigurno najveći grčki političar još od Periklovog doba, u isti mah je jedan od najistaknutijih evropskih političara u vremenu, koje su obeležili Bizmark i Meternih. Ovo Zavodovo izdanje, inače delo grčkog istoričara Papadakisa, pokazuje zbog čega je Venizelos i danas simbol i uzor savremenog helenizma. O mitskim razmerama koje poprimilo sećanje na Venizelosa, danas svedoče nebrojeni spomenici, biste i statue, podignute ponajviše na inicijative iz samog naroda, u znak zahvalnosti i posvete ovom velikom stvaraocu i spasitelju grčke otadžbine. Bio je prirodni vođa jednog demokratskog i reformističkog narodnog pokreta, u okviru kojeg je izgradio državne i društvene institucije koje traju do današnjih dana. Bio je priznat od svojih savremenika, kao političar svetskog ugleda, koji je još tada video značaj evropskog ujedinjenja. Kakav je bio odnos ovog grčkog „oca nacije“ prema Srbiji i koliko je njegovo učešće imalo uticaja na grčko-srpske odnose, najbolje potvrđuje da činjenica da ne mnogo daleko od samog centra Beograda, jedna ulica nosi ime Elefteriosa Venizelosa. U najdramatičnijim trenucima za Srbiju, u Prvom svetskom ratu, suprostavljajući se politici svog kralja, Venizelos je poštovanja ugovora sa Srbijom izjednačio s pitanjem helenske časti. Ostale su zapamćene, tim povodom, njegove reči: „Grčka je isuviše mala zemlja da bi počinila tako veliku podlost kao što je izdaja Srbije zarad teritorijalne dobiti“.

Detalji predmeta Stanje Polovno Cena knjige bitno smanjena Povez : tvrd Broj strana :215 Stanje :blaga požutelost strana inače knjiga u dobrom stanju