Logoraš Slovak Lali Sokolov, tetovirao je nesrećne ljude porobljene zato što su bili drugačiji. Taj zadatak odrađivao je u zamenu za vlastiti život sve dok se u redu za tetoviranje nije pojavila devojka prelepih očiju. Istetovirao joj je broj na podlakticu i od tog dana živeo samo za nju. Njihova ljubav je od prvog dana živela, čak i u tako surovom mestu, kao što je koncentracioni logor. Ovo je istinita priča o životu, strahu, smrti, nadi i ljubavi.

Delo predstavlja iscrpan pregled najnovojih istraživanja iz oblasti parapsihologije sa istorijskim osvrtom parapsihologije.

Detalji predmeta Stanje Polovno Nasuprot - Žoris Karl Uismans Pogovor - Vesna Đ. Radović Prevod - Živojin Živojnović Izdavač - Prosveta, Beograd Godina - 1966 266 strana 20 cm Edicija - Svetski klasici Povez - Tvrd Stanje - vrlo dobro ,zastitni omot je nekada bio malo vlazan ,pa je zuci u unutrasnjosti ,bokovi knjige su blago zuce boje `Ovaj veoma zanimljiv i relativno zaboravljen roman, pisan je u drugoj polovini devetnaestog veka, predstavlja najlepši i najčistiji primer simboličkih shvatanja u proznoj literaturi. Po svojim idejama i stilu može se reći da predstavlja jedinstveno delo u istoriji svetskog romana` Joris Huismans Huysmans Hysmans A Rebours Kada je Žoris-Karl Uismans, napisao svoj kultni roman Nasuprot (À rebours) 1884. godine on je za nešto više od jednog veka pretekao Breta Istona Elisa, autora Američkog psiha (American Psycho) u opservaciji kako se oni pripadnici društva koji imaju sve neizostavno izdvajaju iz društva, odbacuju njegove vrednosti i, u potrazi za novim, zaista vrednim vrednostima neretko se suprotstavljaju tom istom društvu. U Elisovom slučaju, visceralnom, sadističkom psihopatijom. U Uismansovom – doslednom radikalizacijom dokolice, ljubavi ka znanju, upornim zurenjem u večnost. O istom trošku, Nasuprot je besprekorna meditacija o višku kao ključnom produktu zapadnog društva, ali i njegovom najozbiljnijem usudu, šest i po decenija pre nego što će Žorž Bataj o ovome pisati u svom Prokletom udelu (La Part maudite). Nasuprot su mnogi pohitali da nazovu biblijom dekadencije, ističući koliko je ovaj roman inspirisao Oskara Vajlda i desetine drugih mladih evropskih autora na otrzanje do tada važećim literarnim i društvenim pravilima. Knjiga je to koja je izazvala i oštru međugeneracijsku polemiku i pokrenula lavinu trendova među mladima (u vreme kada mladi nisu trendove otkrivali ujutro na Tviteru, ironično im se podsmevali u podne na Fejsbuku a uveče ih se prisećali sa setom na JuTjubu), detonirajući se kao informatička bomba u samom srcu naturalizma koji je baš tada bujao u francuskom romanu. Uismans, Zolin dragi prijatelj i sledbenik je i svog saborca, pa donekle i mentora pošteno iznenadio ovom knjigom, pazarivši usput optužbu za izdaju naturalizma (i ništa manje dramatičnu pasivno-agresivnu opasku da mu je ovim naneo nenadoknadovu štetu), ali ga to nije pokolebalo. Iako pristojno uspešan u pisanju naturalističke proze, Uismans je osećao da se Nasuprot u njemu već određeno vreme gomila kao pritisak koji će na nekom mestu morati da izleti, da probije granice i odjuri u svet uz pisak. Znao je da roman neće biti uspešan kod kritike, unapred se bodreći rečima da za propast ne daje pet para i da će on reći šta ima pa nek crknu dušmani. Svakako, dobar deo etablirane kritike onog vremena je bio šokiran. Kritičari su škrgutali zubima i pričali o skandalu, dok su mlađi autori i umetnici listom Uismansu izražavali najdublje poštovanje i vrlo brzo pretvorili roman u kultni objekat obožavanja. Iz perspektive ranog dvadeset prvog veka, obogaćene iskustvima raznih buntovnih pokreta u umetnosti i društvu, raznih revolucija i prevrata, prirodno je zaključiti kako je Nasuprot knjiga koja probija literarne tabue upuštajući se u dekadentnu orgiju preterivanja, sa sve scenama napisanim da prkose katoličkom moralu (iz koga je Uismans izrastao i kome će se kasnije i vratiti), kroz blud, alkohol, narkotike, greh u najnižim i najvišim svojim formama. Međutim, ona stoji upravo nasuprot ovim očekivanjima. Nasuprot je roman koji se čitav bavi dokolicom. Nasuprot je roman o višku. Višku koji je neverovatan teret na plećima čak i onda kada je sasvim jasno koliki je istovremeno blagoslov u pitanju. Nasuprot je roman (pseudo) naturalističkih opisa (nije ni čudo što je Zola bio razgnevljen, primećujući kako Uismans – da li namerno – koristi svoj raskošni talenat za slikanje ljudi, predela i situacija samo da bi govorio o gotovo fantazmagorijskim scenama plutanja kroz senzacije, umetnost sažetu u imena i slike, nesputane afekte koji se ipak nisu mogli nazvati emocijama) vremena koje provodi čovek što ima sve ali ne želi ništa. Ili čoveka koji nema ništa ali želi sve? Glavni junak ovog romana je nazivan antiherojem u određenim tumačenjima, iako je njegova glavna odlika to da je prošao kroz maltene celokupnost ljudskog iskustva i izašao na drugu stranu kao nešto istovremeno više i manje nego ljudski. Njegova strast, koju je nemoguće dovesti u sumnju ni na jednom mestu u romanu, njegova strast za životom je duboko dirljiva i istovremeno duboko pogrešna jer Žan Dezesent ne žudi ni za čim što bi mu život mogao dati. Kako bi, kada on ima sve? Kako bi kada je njegov život čitav u višku – materijalnom, duhovnom, iskustvenom, da ne pominjemo naprosto raskalašno bogatu rečenicu kojom Uismans priča ovu priču prepunu viškova. Dezesent je čovek koji je isprobao sve što je imućan čovek onog doba mogao isprobati – od najboljeg obrazovanja i vaspitanja, preko razvratnog seksa i pariskog noćnog života, umetničkih galerija i poetskih večeri, muzičkih koncerata i verskih služenja – ali ostatak njegovog života prolazi u izolaciji i dokolici ispunjavanoj najfinijim mogućim istraživanjima umetnosti, estetike, lepote. Dezesent je čovek koji dane, mesece i godine provodi uz knjige, ponekad ih čitajući, ponekad polemišući sa njima, ponekad ih samo preraspoređujući po policama, uz slike i muzičke partiture, uz dragulje i mirise, vina i egzotična, složena jela, on je vrhunski intelektualac koji jedino ima zadatak da ispuni vreme promišljanjem o totalitetu zapadne kulture. Jedino promišljanjem. Za razliku od „stvarnog“ intelektualca koji postoji isključivo unutar socijalne sfere sebi ravnih i identifikuje se kroz komunikaciju sa njima, Dezesent je usamljeni dekadent koji prezire ljudsko društvo, ne interesuje ga ikakva živa reč na ijednu od tema o kojima razmišlja, koji misli i dela isključivo u terminima totaliteta i večnosti. On je neka vrsta negativnog Prometeja što plamen znanja, naprotiv (nasuprot!), umesto da deli sa bližnjima, usisava čitav u sebe i živi na njegovim plamsajima, nesposoban, nevoljan, nezainteresovan za stvarni svet, za ljude, za život, za egzistenciju izvan sveta apstrakcija i simbola. Koliko je njegova razdvojenost od sveta jaka svedoči i sekcija pred finale romana kada, uvrtevši sebi u glavu da mora da poseti Englesku, Dezesent u jednoj drsko prefinjeno napisanoj sceni čitavo iskustvo Engleske doživljava u kafani blizu kolodvora i čekaonici na železničkoj stanici, slušajući govor engleskih putnika, melodije njihovog naglaska, udišući njihove mirise i posmatrajući ih, samo da bi zaključio da je posle tako savršenog sižea stvarni napor putovanja i dolaženja u fizički kontakt sa Engleskom posve nepotreban. Dezesent je, dakle, prototip na kome će tokom sledećih stotinu godina biti građeni dekadenti, antisocijalni otpadnici, psihopate i odbačeni svih vrsta. Elisov Američki psiho je roman u kome Uismansovo razdvajanje od društva i zaranjanje u apstraktnost umetničkog/umjetnog samo biva dobronamerno satirisano i postavljeno u očigledno sociopatski kontekst. Ni Uismans ni Elis ne pokazuju ništa manje od saosećanja za svoje glavne likove, ali ni ništa više. Oba glavna junaka su bića koja obitavaju sasvim izvan ciklusa političke ekonomije što većina nas maltene pojednačava sa stvarnošću, oba se bave duhovnim na načine koji su u krajnjoj liniji potpuno beskorisni. Elis ovo naglašenije stavlja u satirični kontekst prikazujući svog glavnog junaka kako piše predimenzionirane i predetaljne eseje o trivijalnim pop bendovima osamdesetih, dok Uismans čak ide korak dalje (sto godina ranije!) ne dopuštajući svom glavnom junaku da svoja promišljanja o zapadnoj kulturi, umetnosti i duhu podeli čak ni sa listom papira. Ona su zatvorena u njegovom umu, divlja, slobodna, inspirativna i potpuno, potpuno beskorisna, čist višak u društvu koje smatra laže da se za višak uvek mora boriti i da je on vredan zato što je plod odricanja i rada. Dezesent je, dakle, zapadnjak koji izdaje Zapad, učenjak koji želi samo da bude učen, nikada da podučava, čovek koji ima sve i ne želi ništa (ili koji želi sve, a ništa nema?), zadovoljan u proučavanju totaliteta zapadnog znanja, neprijatelj kulture koju poznaje bolje nego iko. Dezesent je sažetak zapadne misli, vrh zapadne kulture, tačka iza koje nema ničega. Ni progresa, ni evolucije. Ni nade? Samo pomisao na to kolike je pripreme Uismans morao izvršiti da bi napisao roman čije je svako poglavlje maltene enciklopedija jedne od oblasti zapadne kulture je zaprepašćujuća, pogotovo kada je krajnji cilj bio prikazivanje koliko su relativne njene vrednosti. Svakako, sveukupnost znanja u intelektualnim krugovima onog vremena bila je značajno manja nego danas, sa sporijim protokom informacija i mahom jednosmernim, neinteraktivnim medijima, ali i pored toga Uismansov roman ne može a da ne zastraši svojim poznavanjem svega tako da znanje izgubi svoju svrhu i pretvori se u orgiju apstrakcija i simbola što se sami sobom hrane. Zavodljivo je, naravno, promišljati značaj ovih ideja stotinu i više godina kasnije, u vreme kada se ratovi u Africi i na Bliskom Istoku nominalno vode u ime ljudskih prava, tehnički u ime sve manje dostupnih fosilnih goriva za sve više potrošača, a zbiljski kao potreba za egzorciranjem viška. Bataj je u Prokletom udelu neposredno posle Drugog svetskog rata upozorio da pretnja budućnosti planete neće biti manjak resursa već, naprotiv, višak koga će proizvoditi vodeće kapitalističke države, na čelu sa Amerikom, višak koji će, ako ne bude bio utrošen, proizvoditi globalni kancer. NATO akcije u Libiji danas je teško ne videti baš kao rat viška zapadnog društva, građenog na katoličkoj skrušenosti i protestantskoj marljivosti, protiv društva dekadenata koji svoj kapital, što bukvalno šiklja iz zemlje tretiraju kao prirodni višak, ne kao rezultat ulaganja vremena, truda, krvi i znoja. Gadafijeva Libija u trenutku dok ovo kucamo je onaj čovek koji ima sve i ne želi ništa, mesto na kome umesto građana rade uvezeni T --- 06.04. 16:24 prodavac je promenio načine slanja ---

Detalji predmeta Stanje Nekorišćeno Namenjeno za 8. razred Predmet Strani jezici Izdavač Hueber Pingpong Nev A2.2 srpsko izdanje Udžbenik i radna sveska za nemački jezik 8. razred 4. godina učenja Educational centre Hueber + CD Godina: 2012/13 Manja oštećenja korica od stajanja.

Detalji predmeta Stanje Nekorišćeno Namenjeno za 6. razred Predmet Matematika Izdavač Matematiskop Zbirka zadataka iz matematike + zadaci za uvežbavanje osnovnih pojmova i operacija MATEMATISKOP Vladimir Stojanović Nikola Vignjević / Gordana Popović za 6. razred Nekorišćeno, u fabričkoj foliji.

Detalji predmeta Stanje Nekorišćeno Namenjeno za 6. razred Predmet Matematika Izdavač Gerundijum Komplet je nekorišćen. Gerundijum

Opis Henrik Ibzen Jugoslovensko dramsko pozorište 1978

Opis Robert Luis Stivenson Prosveta 1978

“Hitchcockijanski pogled” ukazuje, dakle, na momente rastvaranja filmske percepcije u ljudskome glasu, nepostojećim objektima koji pokreću naraciju, fetišizaciji onoga što vidimo, kao i u utopijskoj želji o filmu kao univerzalnome jeziku. Razmatra razne vidove gledanja na kojima počiva vizualna ekonomija društva. Knjiga je inspirirana radovima nizom teoretičara, od Ranciera, Laclaua, Foucaulta, Žižeka, Rothmana, Chiona … do Barthesa, Mulvey, Bellera i Jamesona, koji svojom analizom Hitchcockovih filmova propituju odnos percepcije i zbilje.

Junaka ovog romana nadahnuli su uzbudljivi životi italijanskog crtača stripova Huga Pratta i njegovog junaka Corto Maltesea. Junak ove proze prelazi most između vidljivog i nevidljivog sveta, jer su sva njegova putovanja zapravo lična potraga za smislom života. Zajedno sa autorovim junakom putovaćemo prugama, brodovima, ploviti i hodati pustinjama, ostrvima, planinama i šumama, zateći se u egzotičnim okruženjima i u mističnim situacijama s čudnim likovima, sve to kako bi otkrili odgovore na pitanja o slobodi, večnosti, prolaznosti, istini, ali i odgovore o sebi samima.

Zbirka poezije. Iz recenzije: ’’I u ovoj Alerićevoj knjizi ipak postoji jedna vrsta pjesama u kojoj ne dominira lirski „ja“, u kojoj se pjesma iznosi naoko impersonalno, bez subjektove izravne prisutnosti u tekstu. Riječ je o pjesmama u kojima prevladava svojevrsni mudrosni, refleksivni stil s filozofičnim konstatacijama i nekim općenitijim zaključcima. U tim pjesmama autor kao da je na neki način pomiren sa životom i njegovim zakonitostima, odnosno rezigniran u nemoći da išta promijeni u općem tijeku stvari. Stoga su ti tekstovi na suprotnoj stvari izražajnog spektra u odnosu na pjesme naglašene subjektove ekspresivnosti, odnosno njegova dramatičnog proživljavanja i promišljanja, egzistencijalnih stanja…’’

Detalji predmeta Stanje Polovno U dobrom stanju

Kada je profesoru istorije Muštaku zazvonio telefon, on svakako nije očekivao da sa druge strane čuje glas Nuzhet, žene koja ga je napustila pre 21 godinu. Potresni razgovor kod profesora izaziva napad psihogene fuge ‒ retkog poremećaja koji usled psihološke traume dovodi do kratkotrajnog gubitka pamćenja. U Nuzhetinoj zgradi on ponovo dolazi do svesti i u stanu zatiče Nuzhet, ubijenu otvaračem za pisma na čijoj dršci se nalazi tugra, kaligrafski amblem sultana Mehmeda Osvajača. Inspektori Nevzat i Ali se sada suočavaju sa mnoštvom osumnjičenih, kao i s naizgled nejasnim motivom za ubistvo. Užasnut mogućnošću da bi i on sâm mogao biti ubica žene koju je voleo čitavog života, profesor proživljava emocionalni slom. Istovremeno, misterija Nuzhetinog ubistva prepliće se s pitanjem smrti čuvenog sultana Mehmeda Osvajača, koji je doneo Ukaz o bratoubistvu – da li je tvrdnja da ga je ubio sopstveni sin samo zavera fanatika ili pažljivo zataškana istorijska istina?

Originalno, neobično uzbudljivo i živopisno ispričana povest islamske religije. Roman Alahove kćeri je pustolovina po pustinjama preislamske Arabije, satkana od mnoštva suncem obasjanih bleštavih slika na kojima se smenjuju idoli i rituali. Stranice ove vanserijske knjige zrače i bojama hrišćanske Vizantije u čijem se prestonom gradu obreo jedan arapski pesnik i ljubavnik u potrazi za caricom Teodorom. Ovo je delom i autobiografska knjiga Nedima Gursela koja donosi pregršt piščevih uspomena iz detinjstva i rodnog kraja i istovremeno nam otkriva smisao i značenje vere u životu i iskustvu jednog deteta, naivne i nevine predstave dečje duše suočene sa sopstvenim nemirima i nedoumicama, strahovima i pitanjima. Stavljajući u središte romana proroka Muhameda, njegov život i borbu, islamsku tradiciju i predanja, pisac traga za suštinom i protivrečnostima religioznosti, pri čemu maestralno uspostavlja vezu između individualnog i opšteg – od preislamskih vremena, preko razdoblja Prvog svetskog rata do današnjice. Alahove kćeri su plod velike erudicije i opsežnih istraživanja pisca koja njegovom raskošnom talentu i pesnički nadahnutom jeziku daju punoću i živost, a čitaocu obilje saznanja o svetu islama, novijoj turskoj istoriji i kulturi, koje otkriva na sasvim nov način, u izmirenju između stvarnosti i fikcije, realnog i izmaštanog. Ako se književno delo može porediti sa muzikom, onda je roman Alahove kćeri blizak polifonom pevanju, u kome se višeglasjem postiže potpuna harmonija. Nedim Gursel (1951) je istaknuti turski pisac i intelektualac čije je obimno i razuđeno književno delo steklo poklonike u više od dvadeset zemalja sveta. Diplomirao je modernu francusku književnost na Univerzitetu Sorbona, gde je i doktorirao sa temom veza između savremene turske i francuske poezije. Predaje tursku književnost na Visokoj školi za orijentalne jezike u Parizu (INALCO). Rukovodilac je naučnoistraživačkog projekta posvećenog turskoj književnosti pri Nacionalnom centru za naučna istraživanja Francuske. Napisao je više knjiga pripovedaka, nekoliko romana, putopisa i književnoistorijskih studija, među kojima su: Ljubav posle podne (Oğleden Sonra Aşk), Knjiga o ženama (Kadınlar Kitabı), Osvajač (Boğazkesen), Leto koje je dugo trajalo (Uzun Surmuş Bir Yaz), Smrt na suncu (Guneşte Olum), Pregršt sveta (Bir Avuc Dunya), Svet u slikama (Resimli Dunya), Tekstovi iz Pariza (Paris Yazıları), Prva žena (İlk Kadın), Tragovi i senke (İzler ve Golgeler), Nazim Hikmet – pesnik sveta (Dunya Şairi Nazım Hikmet), Pobunjena književnost (Başkaldıran Edebiyat), Jašar Kemal (Yaşar Kemal), Seti se, Barbara (Hatırla Barbara). Dobitnik je više književnih nagrada u Turskoj i u svetu – Nagrade Turskog lingvističkog društva (1976), Nagrade za mir „Abdi Ipekči“ (1986), Nagrade slobode Francuskog PEN-a (1986), Nagrade za pripovetku „Haldun Taner“ (1987), Zlatne plakete Struških večeri poezije (1992), Nagrade za pripovetku Radija Frans internasional (1992), Ordena književnog viteza vlade Republike Francuske (2004), Nagrade za bratstvo u svetu „Mevlana“ (2009). Za roman Alahove kćeri dobio je Nagradu za slobodu misli i izražavanja 2009. godine, koju dodeljuje Zajednica izdavača Turske.

Iz recenzije: ’’Defne i Kostas na suprotnim su stranama podijeljene zemlje. Ona je Turkinja, on Grk, oboje Cipar nazivaju domom, a njihova je ljubav zabranjena. Jedino mjesto na kojem se mogu sastajati jest konoba Sretna smokva, nazvana tako zbog čudesnog stabla Ficus carica koje raste usred prostorije. Ta će smokva svjedočiti njihovim sretnim susretima te tihim rastancima, ali bit će ondje i kada izbije rat, pretvori grad u ruševinu i razdvoji ljubavnike. Desetljećima kasnije, šesnaestogodišnja Ada, rođena u Londonu, počinje se interesirati o zemlji svojih predaka. Nikada nije posjetila Cipar, a jedina veza s tim otokom stablo je smokve koje joj raste u dvorištu. Kakva će se priča rasplesti pred Adom jednom kad uroni dublje u obiteljske tajne? U romanu Otok nestalih stabala nagrađivana autorica Elif Shafak donosi nam raskošnu priču o pripadanju i identitetu, ljubavi i boli, sjećanju i zaboravu, ljudskom uništavanju prirode te napokon – obnovi, u svakom smislu te riječi.’’

Sadrži: ’’Amerika’’, ’’Proces’’, ’’Zamak’’.

"Mudra" je pojam s mnogo značenja, a prikazuje simboličnu ili ritualnu gestu u hinduizmu i budizmu (doslovno značenje na drevnom jeziku, sanskrtu, jest „pečat"). Redovitim prakticiranjem mudri osoba preuzima kontrolu nad svojim životom. Postoji golem protok energije u našim rukama i svaki prst predstavlja jedan od pet elemenata. Uzroci svih bolesti leže u neuravnoteženosti jednog od ovih pet elemenata, a to se može ispraviti lijekovima, snagom volje i mudrama. Prakticiranje mudri je lagano i ne zahtijeva mnogo vremena, ali istovremeno ima vrlo snažno djelovanje jer može preokrenuti vaš život. Izvođenje mudri oslobađa energiju koja je zaključana unutar vašeg tijela - to se odnosi na kanale energije koji se zovu nadiji i energetske centre koji se zovu čakre, koje pune naše unutarnje organe vitalnom energijom. Mudre mogu pomoći uravnoteženju protoka energije naših čakri i nadija i postiza- nju viših stanja svijesti. Osim navedenih dobrobiti za prakticiranje, mudre nam pomažu: • u proizvodnji energije koja nam vraća sreću, Ijubav i blagostanje u naš život • u povratku životne vitalne energije (prane) i poticanju životne dugovječnosti • u uklanjanju umora i nesanice i povratku snage našeg organizma • u prevladavanju stresa, depresije, krivnje, Ijutnje i smirivanju našeg uma • u uklanjanju negativnih misli i razvijanju pobožnosti i prijazne naravi • u duhovnom razvoju i lakšem izvođenju meditacijskih vježbi • u iscjeljenju skoro svake bolesti, od bolova u ušima, pa do infarkta • u oblikovanju tjelesnih, psihičkih, pa čak i moralnih gledišta pojedinca • u fizičkim promjenama u venama,tetivama, žlijezdama i osjetilnim organima Mudre ne zahtijevaju posebne pripreme. Mudre se mogu prakticirati u bilo koje vrijeme, bilo gdje i pod gotovo svim okolnostima (s određenim iznimkama). U knjizi je naveden opis 40-tak najčešće korištenih mudri + dodatnih 25 mudri koje se primjenjuju u Ayurvedi te njihovo tisućljetno podrijetlo kroz razne religije i štovanja. Knjiga obiluje brojnim ilustracijama i primjerima iz prakse.

"Istorija umetnosti" H.V. Jansona i Entonija F. Jansona predstavlja temeljno i detaljno štivo koje se smatra jednim od najznačajnijih dela u oblasti umetničke edukacije i istraživanja. Ovo novo izdanje, koje je revizirao i obogatio Jansonov sin Entoni, ne samo da nadograđuje originalni tekst brojnim korekcijama i dopunama, već i uključuje najnovija dostignuća i otkrića u umetničkom svetu, čineći knjigu savremenijom i relevantnijom za današnje čitatelje. Knjiga obuhvata impresivan raspon tematskih oblasti, od praistorije do postmoderne, nudeći čitaocima uvid u evoluciju vizuelnih umetnosti kroz vekove. Njena sveobuhvatnost ne ograničava se samo na tradicionalne oblike umetnosti kao što su slikarstvo i skulptura, već obuhvata i primenjene umetnosti, arhitekturu, kao i novije oblike umetničkog izražavanja poput fotografije i digitalne umetnosti. Poseban naglasak stavljen je na interdisciplinarni pristup, sa detaljnim razmatranjima kako historijskih tako i teoloških, filozofskih, i estetskih aspekata umetnosti. Uključeni su i antologijski izbori tekstova iz teorije umetnosti, koji pružaju dublje razumevanje ključnih teorijskih pristupa i konceptualnih okvira koji su oblikovali umetnost kroz istoriju. Ovo novo izdanje takođe karakteriše bogatstvo dodatnih materijala, uključujući iznova napisanu hronologiju događaja, imenik značajnih muzeja i arhitektonskih spomenika, opštu bibliografiju, pojmovnik stručnih termina, kao i internetsku bibliografiju. Ovi resursi čine knjigu neprocenjivim alatom za studente, akademike, i stručnjake, ali i za širu publiku zainteresovanu za umetnost. Knjiga je dizajnirana tako da bude pristupačna i korisna kako za profesionalne umetnike i istoričare umetnosti, tako i za amatere i ljubitelje umetnosti. Njena pedagoška vrednost dugo je prepoznata u akademskim krugovima, gde se koristi kao osnovni tekst na brojnim fakultetima i umetničkim školama širom sveta. "Istorija umetnosti" Jansona nije samo knjiga; to je sveobuhvatan vodič kroz umetničku istoriju koji omogućava čitaocima da istražuju, razumeju i cene umetnost na znatno dubljem nivou, pružajući im ključeve za razumevanje kako umetnički radovi komuniciraju vizuelne, kulturološke i duhovne vrednosti kroz vekove.

Pogovor i zahvale Budući da sam pisac trilera, nije čudno da sam sretan zbog pojave na popisima najprodavanijih knjiga, prijevoda i prodaje filmskih prava. Ali na moje iznenađenje, od objavljivanja knjige u proljeće 2012., od brojnih sam državnih i međunarodnih političkih institucija, javnih i privatnih organizacija te korporacija dobio poziv da održim predavanja o Blackoutu i sudjelujem u različitim raspravama. Knjiga je također postala standardno štivo u brojnim tvrtkama i vladinim ustanovama. Blackout nije spomenut samo na stranicama kulture i u televizijskim prilozima posvećenim knjigama nego se o njemu pričalo i u medijima koji se bave ekonomijom, znanošću te informacijskom tehnologijom. U prosincu 2012. cijenjeni je žiri ekonomskih novinara Blackout proglasio „najuzbudljivijom tematskom knjigom godine” u Njemačkoj. Blackout se čita i u školama. Blackout je knjiga fikcije. Ali dok sam radio na njoj, stvarnost je nekoliko puta kopirala moju maštu. Primjerice, u prvoj sam skici iz 2009. predvidio manipulaciju SCADA sustavima u elektranama. U to su vrijeme tu mogućnost čak i stručnjaci smatrali jedva izvedivom ili posve nevjerojatnom - sve dok 2010. nije otkriven virus Stuxnet. Ista se priča ponovila s opasnošću koju su predstavljali rezervni sustavi hlađenja u nuklearnim elektranama - sve do katastrofe u Fukushimi. Neposredno prije Božića 2015. - tri godine poslije prvog izdanja Blackouta - Ukrajina je prijavila prvi kibernapad koji je izazvao veliki nestanak struje. U godinama poslije 2012. drugi su međunarodni mediji također pokazali veliko zanimanje za taj scenarij, primjerice 2013. kad su na televizijskim programima Channel 4 u Velikoj Britaniji i National Geographic u SAD-u emitirani opsežni dokumentarci na tu temu. Diljem svijeta obavljeno je još znanstvenih, sigurnosnih, vojnih i drugih studija na istu temu. Istražujući za ovu knjigu služio sam se različitim izvorima. Razgovarao sam sa stručnjacima, primjerice onima iz energetskog i IT sektora, te s onima koji se bave upravljanjem u slučajevima katastrofa. Svi su mi rado nudili informacije, ali nitko nije želio da ih spomenem imenom i prezimenom. Internet je, naravno, neiscrpan izvor informacija od kojih bih neke posebno istaknuo: Bez online enciklopedije Wikipedije i desetaka tisuća Ijudi koji joj pridonose, autor poput mene potrošio bi mnogo više vremena istražujući za ovakvu knjigu (i prije nego što itko pita, da, Wikipediju podržavam i financijski). Kratko prije završetka rukopisa u svibnju 2011. moje je istraživanje dobilo potvrdu u obliku izvještaja Odbora za obrazovanje, istraživanje i procjenu tehnologije (18. odbor) po Članku 56a pravila procedure za projekt procjene tehnologije: „Ugroženost i ranjivost suvremenih društava - na primjeru dugotrajnog i dalekosežnog zatajenja opskrbe strujom.” U ovu sam knjigu uključio neke rezultate te studije. Izvještaj se može pronaći na početnoj stranici Njemačkoga saveznog ministarstva unutarnjih poslova pod izvornime njemačkim nazivom: Bericht des Ausschusses fiir Bildung, Forschung und Technikfolgenabschatzung (18. Ausschuss) gemafi § 56a der Geschaftsordnung zum Technikfolgenabschatzung-Projekt: ‘Gefahrdung und Verletzbarkeit moderner Gesellschaften - am Beispiel eines grofirdumigen und lang andauernden Ausfalls der Stromversorgung. ’ Prizori u bolnici nadahnuti su Pulitzerom nagrađenim člankom Sheri Fink objavljenim 25. kolovoza 2009. u New York Timesu O dramatičnim danima u Memorijalnome medicinskom centru u New Orleansu nakon uragana Katrine 2005. Scenarij koji sam opisao samo je jedan od brojnih mogućih. ’ Činjenica je da nitko ne može predvidjeti što bi se u takvoj situaciji doista dogodilo. Budući da ne bih želio davati upute za izvođenje terorističkog napada, izostavio sam ili promijenio osjetljive tehničke detalje. U svrhu čitkosti i priče, pojednostavnio sam način na koji su prikazane neke činjenice; primjerice, smjestio sam prostorije za nadzor mreže u korporacijska središta, ostavio sam telefonske i internetske veze netaknutima duže nego što bi bilo moguće - i različite druge tehničke detalje. Sve moguće nedosljednosti ili netočnosti najvjerojatnije su posljedica toga ili pogrešaka koje su mi promaknule i za koje molim da mi oprostite. Od srca zahvaljujem svim izvorima, imenovanima i neime- novanima. Bez njih ne bih uspio napisati ovu knjigu. Usto, posebno hvala mojem agentu Michaelu Gaebu i njegovu timu koji su vjerovali u rukopis, mojim urednicama Eleonore Delair i Kerstin von Dobschiitz, te mojem izdavaču Nicoli Bartels, koja mi je pomogla da rukopis pretvorim u ovu knjigu. Hvala i jednom od mojih anonimnih pomagača koji me je neumorno opskrbljivao informacijama, osobito kad je riječ o informatičkim temama, a radio je čak i na korekturi rukopisa. Ne moram dodatno isticati da zahvaljujem svojim roditeljima za sve na čemu se roditeljima može zahvaliti. I za kraj, ali ispred sviju, zahvaljujem svojoj supruzi na nepresušnu strpljenju, strogim kritikama, bezbrojnim prijedlozima i stalnim ohrabrenjima. Naposljetku, hvala i tebi, dragi čitatelju, na interesu za knjigu i dragocjenom vremenu utrošenom za njezino čitanje. Ako ti Blackout nije samo donio nekoliko uzbudljivih sati čitanja nego te nešto i naučio ili ti je dao razloga da zastaneš i razmisliš, to će me učiniti osobito sretnim. Marc Elsberg, jesen 2016. Iz recenzija : "Impresivan debi." - Marcel Berlins, The Times "Brz, napet, uzbudljiv – i aktualan: ovakav će se scenarij jednoga dana sigurno dogoditi. Toplo preporučujem." - Lee Child "Jednim dijelom potjera u stilu Dana Browna, a drugim ekotriler, ovaj će roman potaknuti brojne komentare i razgovore." - Booklist US

Čudnovata petlja sam ja je veoma značajna knjiga u vašem životu! To je moderna filozofija koju će svi razumeti. U knjizi se razmatra pitanje šta je to zapravo "ja", kako ono nastaje, kako je ovde i kako shvatiti ovo čudno pojavljivanje. "Ja" je središnji simbol u mozgu, čudna petlja za koju svako smatra da je najbliskija stvar na svetu. Da li je to fikcija ili stvarnost?

Detalji predmeta Stanje Polovno Pionirska trojka S. Zorkić tri knjige IZDAVAC ; VUK KARADZIC - BEOGRAD 1976 GOD. 110 + 100 + 108 STR. ILUSTROVANO , MEKI POVEZ , Slanje kao tiskovina 130 dinara --- 09.04. 19:37 prodavac je promenio načine slanja ---

Ukusan i lepo uobličen slatkiš je kruna svakog dobrog obroka, a ponekad čak može da posluži i kao zamena za jelo na brzinu.

Iz recenzije: ’’Knjiga o teatru S. P. Novaka jedinstvena je po mnogočemu, a slično djelo ne postoji na hrvatskom knjižnom tržištu. Fenomen kazališta SPN prati kao slijed povijesnih događaja koji su od najstarijih vremena povezani s pisanjem dramskih tekstova; temeljem dokumentacije opisuje redoslijed prikazivanja tih tekstova na scenama inzistirajući nadruštvenim grupama koje su u tim predstavama kao glumci, naručitelji ili publika sudjelovali. Pisana vrlo jednostavnim stilom, tekstura knjige sastavljena je od funkcionalno različitih cjelina. Prvi dio sastoji se od središnjeg niza utemeljenog na kronologiji, povremeno prekidanog – u slučajevima kad pojašnjava neke teoretske ili kulturološke koncepte suvremene teatrologije. U cijelom tekstu posebnim „kapsulama“ osvjetljava iskustva hrvatskog kazališta naslanjajući se na eurocentričnu a donekle i mondijalnu kazališnu priču. Rukopis je opskrbljen kronologijom kazališnih i političkih događaja važnih za shvaćanje kazališnih mijena i bogato ilustriran.’’

Roman daje prelepu panoramu tadašnjeg ruskog društva, ali i čovečanstva uopšte. U ovom romanu Tolstoj koristi svoj moćni imaginativni uvid kako bi stvorio neke od najupečatljivijih likova u književnosti. Ana je sofisticirana žena koja napušta svoj prazan život kao Karenjinova žena i okreće se grofu Vronskom radi ispunjenja svoje strastvene prirode što će imati tragične posledice. Ljevin je sam odjek Tolstojeve misli, zato Ljevin često autorove lične stavove i uverenja. Tolstoj ni u jednom trenutku ne ističe nikakvu moralnu poruku, već nas samo poziva da posmatramo, a ne da osuđujemo. Iz recenzija: „Najbolja knjiga svih vremena.“ Washington Post „U Ani Karenjini Tolstoj je dao izuzetnu psihološku analizu ljudske duše, vrlo duboko i snažno, s realizmom umetničkog opisivanja koji dosad nismo imali.“ Fjodor Dostojevski „Najveći društveni roman čitave svetske književnosti.“ Tomas Man „Jedna od najvećih ljubavnih priča u svetskoj književnosti.“ Vladimir Nabokov