Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
101-125 od 1404 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
Srba Ignjatović: BEZ OBLANDE, Verzalpres Beograd 2001, str. 174. Književni eseji i kritike. Očuvanost 4. Ponajpre vrstan kritičar i esejist, Srba Ignjatović (1946) spada među malobrojne ovdašnje spisatelje koji su se podjednako uspešno ogledali i u drugim književnim vrstama i žanrovima. Najnoviji Ignjatovićev rad je kolekcija kratkih eseja (tridesetak tekstova) saobraznih klasičnom shvatanju ovog žanra kao najfleksibilnije književne forme neomeđene ni tematski ni metodološki. Nećemo, međutim, pogrešiti ni ako ga vidimo kao zbirku dnevničkih zapisa ispisivanih u prvoj polovini devedesetih, u kojima autor promišlja svoja književna iskustva (tokom godina sticana i nova) i, s njima u vezi, množinu različitih tema. Ide, u Ignjatovićevim tekstovima, govor o piscima i povodom njihovih dela. O domaćim (Andrić, Krleža, Desanka Maksimović, Živojin Pavlović) i stranim piscima (Borhes, Sioran, Konrad, Mišima, Turnije, Solženjicin, Šalamov) najvišeg reda, ali i o nekolicini onih koji stvaraju na marginama književne scene, ili su sa nje neopravdano skrajnuti. Karakteristično je da književne teme u užem smislu reči Ignjatović češće elaborira kad je o ovim drugima reč. Svakako ne zato što na delima nesporno velikih autora ne bi bio kadar da praktikuje kakav analitički postupak, ili da razvija teorijske ideje, već stoga što se njima koristi u drugačije svrhe. Ovde, naime, valja naglasiti vreme nastanka ovih tekstova naprosto zato što susreti sa najznačajnijim piscima i njihovim delima podstiču Ignjatovića da raspravlja književne i kulturne teme u širem smislu, od etičkih do disciplinarnih, jezikoslovnih. One, dakako, teme karakteristične za duhovnu i društvenu klimu devedesetih. Pa i za celu drugu polovinu prošlog veka. Epizode sa Andrićem, Desankom Maksimović i Krležom u središtu - da spomenemo tek neke primere - poslužile su Ignjatoviću da progovori o `uzajamnosti kulture i politike`, da uoči jedva postojeće razgraničenje između izdržavane i funkcionalizovane kulture... Sioranovo shvatanje pisanja `kao spasenja`, kao `skeptičnog pročišćenja` bez sumnje je naglašeno zarad razlikovanja od `sveobuhvatnih` teorijskih sistema i njihovih `ovlašćenih tumača`... Književno veče sa Konradom je bilo prilika za evociranje jednog markantnog primera domaćeg `približavanja i intelektualnog rvanja sa srednjom Evropom`... Opservacije o Turnijeovoj varijaciji Defoovog kapitalnog dela bacaju svetlo na jedno od dominantnih poetičkih načela savremene književnosti... Diferenciranje dokumentarističkih postupaka koje su primenjivali Solženjicin i Šalamov relevantno je i sa književnog, i sa društvenog stanovišta... Fukujamini pogledi na liberalnu demokratiju sučeljenu sa nacionalizmom i te kako se, posredstvom Ignjatovićevih komentara, projektuju na naš prostor i naše vreme. Zanimljivo je da su u završnici knjige nekoliki tekstovi sa drevnim, antičkim temama koji, sva je prilika, posvedočuju da se malo šta od suštinskog značaja tokom vremena korenito menja. Srba Ignjatović je, nesumnjivo, odličan poznavalac domaće i strane književnosti. Vičan je pronicanju njenih imanentnih svojstava koliko i razumevanju društvenog položaja pisca i niza tema s njim u neposrednoj i posrednoj vezi. Stavovi koje, pri tom, zastupa pouzdano su zasnovani, pa stoga lišeni svake isključivosti. Prihvatljivi gotovo bez izuzetka. Uostalom, tako umno, a lepo i jednostavno pisano štivo kakvi su ovi kratki eseji moglo je proizaći samo iz osobite bliskosti sa predmetom razmatranja i iz jasnog mišljenja o svemu. Utoliko pre nam se naslov ove knjige Bez oblande čini problematičan. Teško da bi, čak i u drugačijim prilikama, bilo koji od njenih raznovrsnih i vrednih sadržaja zahtevao oblandu u uobičajenom (prenosnom) značenju ove reči.
Draginja Ramadanski: SNEŠKO U TROPIMA - Prevođenje s lica na naličje, Akademska knjiga/Službeni glasnik 2011, str. 292. Draginja Ramadanski je jedan od naših najboljih prevodilaca s ruskog jezika! Njena knjiga pod naslovom Sneško u tropima predstavlja zbirku eseja o iskustvu i iskušenjima prevođenja, ali i o jeziku, literaturi, umetnosti i kulturi uopšte. Oksimoronski naslov ove knjige upućuje na nezahvalnu ulogu prevodioca u književnosti, razapetog između obaveze teksta koji prevodi i smisla koji rekreira u samom procesu prevođenja., što je pozicija o kojoj Draginja Ramadanski piše i svedoči. Očuvanost 5-.
Dubravka Popović Srdanović : U TMINI NA OSMATRAČNICI - Poezija, istorija, politika: ogledi o američkoj poeziji XX veka, Altera 2010, str. 209. Očuvanost 4. Ova zbirka ogleda američke poezije XX veka obuhvata; Problem žrtve u Opštoj pesmi Pabla Nerude; Mitologizacija poetskog subjekta/naratora u nerudinoj Poštoj pesmi. Shvatanje istorije u Mksimusovim pesmama Čarlsa Olsona. Između polisa i pejorakratije. Protiv univerzalizma postsokratske kulture. Slučaj Vilijama Karlosa Vilijamsa. Postoji moćna tradicija poezije koja je u većini slučajeva, izgradila produktivan odnos sa politikom, polazeći od vremena Homera, menjajući se ali opstajući sve do naših dana. Da li se ovaj odnos može smatrati i destruktivnim - kao, na primer, u slučaju Paundovih Pevanja - nije lako reći. Kritika ne uspeva da reši i podvlači da je izuzetno teško rešiti kontradikciju između nepohvatljivih političkih uverenja i veličanstvene poezije. Između osude političkih poruka jednog pesničkog dela i prihvatanja njegove estetike. (Dubravka Popović Srdanović).
U narodnim pričama uopšte u narodnom stvaralaštvu nalazi se klica naše pismenosti, narodne umotvorine su prapočetak savremene kulture i često njen oslonac u sadašnjosti. U ovoj zbirci nalaze se priče: Ateš Periša. Biberčić. Babovina. Kabadaluk. Carev najmlađi sin. Ko dobro čini, ne kaje se. Čudotvorni prsten. Zlatna djeca. Carević i divova kći. Djevojka-ptica zlatna perja. Sedam braće i sedam divova. Srećni sat. Ćelo carev zet. Vezena marama. Otac i njegove kćeri. Ciganin i divovi. Zlatumbeg. Pravda i krivda. Oklen ingleskoj kraljici tolike pare. Titiz i džomet. Vezirov sin. Noćnica. Mala vila. Dijete sa devet čiraka. Maćeha. Materine suze. Sudbina. 1952., tvrdi povez, 236 strana, dečje žvrljotine, pocepan zadnji beli list.