Gebrüder Senfs illustrierter Briefmarken-Katalog 1931 enthaltend sämtliche bis August 1931 erschienenen Postmarken allter Länder der Welt... veliki katalog poštanskih markica iz celog sveta (65.000 jedinica), bogato ilustrovan godina izdanja 1931 u veoma dobrom stanju tvrd povez, 20x 13 cm 1287 stranica MG59 (L)

KOMENTAR VANPARNIČNOG POSTUPKA sa uvodnim zakonom - Dr. Franja Goršić Izdavač: GECA KON Beograd Godina izdanja: 1935. Povez: tvrd p Broj strana: 846 Pismo: ćirilica Stanje: dobro

BRAVICA GEPEKA U ISPRAVNOM STANJU NEMAM KLJUC ZA NJU CENTRALKA JE ZAKLJUCAVALA I OTKLJUCAVALA SKINUTA SA PEZO 306 98 GODISTE LIMUZINAS...

VOLAN SA AERBEGOM SKINUT SA PEZO 306 98 GODISTE I SOLIDNO JE OCUVAN MOZDA IMA NEKA SITNIJA OSTECENCA STANJE JE KAO NA SLIKAMA...

Desni suncobran R - suvozač Original za Pežo 405 1.6 iz 1990 godine Solidno stanje, potrebno pranje 1 komad sa slike zzz

NIKE air MAX 360 original muške patike, plave, 47,5 broj.

NIKE air MAX 360 original muške patike, mislim da su 360 air max. 47,5 broj, sive - crvene. Blago zaprljane.

NIKE bele kožne patike, cele su od kože, a pozadi su zelene. Broj 48,5. Nosene mozda par puta, vidite po peti, koja je nova, slikano je. Piše na gazistu BRC.

NIKE air force court patike, ORIGINAL, kožne. Mislim da su limited edition koliko se sećam . Nošene svega nekoliko puta. Broj 47,5.

Dr RADOŠ SMILJKOVIĆ NASILJE I POLITIKA BMG BEOGRAD 1997 a) POLITIČKO NASILJE b) MEĐUNARODNI ODNOSI - VELIKE SILE c) DRUŠTVENA KRIZA - JUGOSLAVIJA d) INTELEKTUALCI - POLITIKA ........................................................... Pažnja !!! POSVETA AUTORA datirana 29.12.1997. !!!!!!!! TVRDE KORICE OMOT ŠIVEN POVEZ OBELEŽIVAČ STRANA 219 STRANA ODLIČNO !!!!!!!!!!!!

Biblioteka srpskih pisaca 1-3 Komplet sadrži: * Jovan Sterija Popović; br. str. 452. * Janko Veselinović; br. str. 491. * Laza Lazarević - celokupna dela; br. str. 537. Izdavač: Narodna prosveta, Beograd Kanc_9

JASNA JOJIĆ-PAVLOVSKI VLAŠKA MAGIJA 1 PROMETEJ NOVI SAD 2015 a) NARODNI OBIČAJI - VLASI - SRBIJA b) NARODNA VEROVANJA - VLASI - SRBIJA ......................................................... R e f e r en c e 1. MAGIJA PO MERI ČOVEKA 2. DEMONI VLAŠKE MITOLOGIJE 3. LJUDI SA NATPIRODNIM SVOJSTVIMA 4. PROROCI ŽIVOTINJSKOG SVETA 5. RITUALI VLAŠKE MAGIJE 6. LJUBAVNA VLAŠKA MAGIJA ........................................................ BROŠ LATINICA 165 STRANA NEKORIŠĆENO NEOTVORENO GARANCIJA PERFEKT Ekstra za POKLON !!!!!!!!!!!!

GORSKI CAR roman napisao Svetolik P. Ranković Izdavač: Srpska književna zadruga, 38. Godina izdanja: 1897. Štampano u Državnoj štampariji Kraljevine Srbije Povez: tvrd Broj strana: 310. Kanc_9

55793) JEDNA MLADOST U NEMAČKOJ , Ernst Toller , Nolit Beograd 1933 , Trvrd povez, format 14,5 x 19,5 cm , zaštitni omot sa više zapljenja, knjiga odlično očuvana , 244 strane, latinica Napomena izdavača: `Ovo delo, prevedeno iz originalnog, još neobjavljenog rukopisa, štampano je prvi put u ovom izdanju, dakle pre nego na nemačkom jeziku.` `U ovoj knjizi nije zabeležena samo moja mladost, nego i mladost čitave jedne generacije, a uz to još i deo istorije današnjice. Raznim putevima išla je ova omladina, sledeći lažne bogove i lažne vođe, ali se stalno borila za jasnoću i za zakone duha.` Ernst Toler (Samotschin, 1. decembar 1893 — Njujork, 22. maj 1939), nemački pisac. Bio je dobrovoljac u Prvom svetskom ratu. Razočaran onim što je doživeo na frontu, govorio je protiv rata, organizujući ligu zagovornika mira u Hajdelbergu. Učestvovao je u stvaranju Bavarske sovjetske republike, a zbog svojih revolucionarnih aktivnosti osuđen je na pet godina zatvora. Nakon dolaska Hitlera na vlast, emigrirao je u Ameriku. 1939. godine izvršio je samoubistvo. Bio je pesnik, dramaturg, memoarist, putopisac, jedan od istaknutih predstavnika nemačkog ekspresionizma, a u periodu između dva rata istaknuti antifašista čije se književno delo nije moglo odvojiti od političkog. Dela: `Knjiga o lastama`. `Razulareni Vothar` `Jedna mladost u Nemačkoj` Pisma iz tamnice. `Bio sam Nemac.` Ernst Toller i Pavle Bihaly: Kako je umirala Europa Krajem svibnja 1933. u Dubrovniku je održan jedanaesti kongres međunarodnoga PEN kluba. Tri i pol mjeseca po dolasku Hitlera na vlast, i prvih demonstrativnih spaljivanja knjiga, pisci su, pod predsjedavanjem H.G.Wellsa, osudili postupke njemačkih vlasti i izolirali njemačke kolege koji su prihvatili nacizam. Bila je to reakcija očajnika, Židova, komunista, ljevičara i masona, među kojima bi se našao i poneki građanski intelektualac, recimo slovenski pisac i diplomat kraljevine, ali i buduće socijalističke Jugoslavije, Izidor Cankar, koji je bio jedan od projektanata antinacističke deklaracije. Nakon Drugoga svjetskog rata, dubrovačku će gestu kao svoju vlastitu prihvatiti cijela Europa. U Dubrovniku tada je bio i njemački prognanik, komunist židovskoga podrijetla, dramatičar, pjesnik i prozni pisac Ernst Toller. Dragovoljac u Prvome svjetskom ratu, ponesen idejama njemačkoga militarizma, brzo se razočarao i sudjelovao u stvaranju Bavarske sovjetske republike, koja će potrajati od 6. do 12. travnja 1919. Toller je bio predsjednik te republike, nakon čega je pola godine proveo u zatvorskoj samici. Dvadeset četiri dana štrajkao je glađu. Poslije mu je bavarska vlada, kao značajnome dramskom piscu, čija su se djela izvodila na berlinskim pozornicama, ponudila oprost i amnestiju, ali Toller je to odbio, u ime solidarnosti s drugim političkim zatvorenicima, svojim drugovima komunistima i anarhistima. Pamtimo ga kao jednoga od pionira njemačkoga ekspresionizma. Prognan je iz Njemačke čim su nacisti došli na vlast. Munjevito mu je oduzeto i njemačko državljanstvo, jer je rođenjem bio iz Samoćina, u Poljskoj. U Dubrovnik je stigao kao egzilant, još uvijek ne i apatrid, ali su ga članovi njemačke delegacije tretirali kao da je okužen. Osim što je bio komunist, neortodoksan, blizak anarhistima, i što je bio ekspresionist, Ernst Toller je bio uvjereni Nijemac. To je bio njegov nacionalni osjećaj, koji je proizlazio iz njegova materinjeg jezika. Židovstvo je bilo Tollerova sudbina. U Dubrovniku, za trajanja kongresa, Toller piše predgovor za svoj autobiografski roman, koji će nasloviti “Eine jugend in Deutschland”. Predgovor počinje ovako: “Čovek koji piše o svome životu sličan je hirurgu. Ulazeći sondom u bolne rane, ne sme, pored operacije, da zaboravi bilo i rad srca bolesnika.” I dalje: “Ne želimo da ulepšamo greške i krivice, neuspehe i nedoslednosti, kako sopstvene tako ni tuđe; da bismo bili ispravni moramo poznavati stvari, da bismo bili hrabri treba da ih razumemo, a da bismo bili pravični, ne smemo da zaboravljamo. Ako nas tišti jaram varvarstva, moramo se boriti, i ne smemo ćutati. Ko u takvom vremenu ćuti, izdajnik je čovečanstva.” Tollerov roman trebao je biti politički pamflet, optužba i pesnica antinacističke agitacije, ali on je, istovremeno, veličanstvena legitimacija jednoga kulturnog identiteta – osobna iskaznica i putnica čovjeka kojemu će putnica uskoro biti oduzeta – i neka vrsta ljubavnog pisma Njemačkoj. Drukčijoj Njemačkoj. I iznad svega, to je velika literatura, superiorna u svom vijeku, ali i danas, kada se čitatelju, već po logici kalendara, čini da je daleko od nevolja piščevog vremena. Prvo izdanje Tollerove knjige objavljeno je iste 1933, na srpskohrvatskome jeziku, u prijevodu Pavla Bihalyja, i uz napomenu s unutarnje strane predlista: “Ovo delo, prevedeno iz originalnog, još neobjavljenog rukopisa, štampano je prvi put u ovom izdanju, dakle pre nego na nemačkom jeziku.” Izdavač je bio Nolit, koji je Pavle Bihaly osnovao s bratom Otom, kasnije poznatim kulturnim radnikom, slikarom i povjesničarom umjetnosti. U vrijeme kada je Pavle Bihaly objavio Tollerov roman, Biblioteku Nolit uređivao je odbor u kojemu su, uz vlasnika i urednika, koji je, uz prevođenje, još i dizajnirao naslovnice knjiga, bili Milan V. Bogdanović, Gustav Krklec i Josip Kulundžić. Braća Bihaly bili su Židovi, sinovi siromašnoga zemunskog soboslikara, članovi Komunističke partije Jugoslavije. Pavle se protiv Hitlera pokušavao boriti izdavaštvom. Utrkivao se s onima koji su spaljivali knjige i rukopise, pa je objavio i prve srpskohrvatske prijevode Remarquea, Egona Erwina Kischa, Heinricha Manna, Brechta, ali i Babelja, Pilnjaka, Gorkog, Hašeka. Knjige je ilustrirao crtežima Pabla Picassa i Georga Grosza. Pored toga, Pavle Bihaly autor je dragocjenog niza intervjua sa svojim suvremenicima, sasvim integriran u europske kulturne i umjetničke krugove, sugovornik i prijatelj Picassov i Einsteinov, čovjek koji je, zapravo, živio izvan vlastitoga vremena. Kao čovjek židovsko-madžarskoga podrijetla, oženio je Bečanku, katolkinju Mariu Phingstl, a sina Ivana, rođenog 1938, dao je krstiti u pravoslavnoj crkvi. Nakon 6. travnja 1941. i njemačkoga napada na Jugoslaviju sklonio se u Gornji Milanovac. Gestapo ga je tamo uhitio 17. svibnja, i sproveden je u Beograd, na ispitivanje. Pavle Bihaly strijeljan je 17. srpnja 1941. u Beogradu. Nolit je poslije rata nastavio da živi, kao državno izdavačko poduzeće – jedan od onih elitnih, važnih nakladnika socijalističke Jugoslavije – da bi zatim, u nacionalistička i tranzicijska vremena, bio likvidiran. Ernst Toller živio je u Londonu, a zatim je 1936. otišao u Ameriku. Živio je u New Yorku, i družio se s njemačkim emigratskim piscima i umjetnicima, s Klausom i Erikom Mann, sa slavnom glumicom – prvom Majkom Hrabrost – Thereseom Giehse. Osiromašio je, jer je sav svoj novac dao za pomoć izbjeglim španjolskim komunistima i anarhistima, koji su u Ameriku stizali nakon poraza u građanskome ratu. Znao je da su mu brat i sestra u Njemačkoj odvedeni u logor. Vrijeme je bilo bez nade, Europa se bez borbe predavala Hitleru. Francuski i britanski premijeri Édouard Daladier i Neville Chamberlain potpisali su s Hitlerom i Mussolinijem Minhenski sporazum, kojim je označen kraj Sudetske krize, Njemačkoj je priznato pravo na teritorijalna posezanja, i potpisana je politička kapitulacija pred nacizmom, nakon čega ni Staljinu nije preostalo ništa drugo nego da šalje svoga ministra vanjskih poslova Molotova da s njemačkim ministrom, bivšim trgovcem jeftinim pjenušcima, Ribbentropom, potpisuje pakt. Ali tada će, 23. kolovoza 1939. Ernst Toller već biti mrtav. Objesio se o svileni pojas svoga kućnog ogrtača, u hotelu Mayflower u New Yorku, 22. svibnja 1939. Mogla bi se o piscu i njegovu izdavaču napisati zanimljiva knjiga. Ili bi se mogao snimiti dokumentarni film, samo kada bi postojala država, ili kada bi postojala kultura, koja bi danas povezivala Pavla Bihalyja i Ernsta Tollera. Ali nje nema. “Postoji samo jedna moralnost”, pisao je Toller u svome romanu, “ona koja važi za čovečanstvo. Postoji samo jedan duh, onaj koji živi u čovečanstvu.” Sve drugo, za njega su bili zlodusi, koji su ga progonili i koji su najavljivali propast, njegovu i njegova svijeta. Tollerova domovina bila je Njemačka, premda je rođenjem bio Poljak, a duhom Europljanin i Europejac. Takav je postao u vrijeme najkrvavijega rata, kada je prosvjedovao novinskom uredništvu, zbog načina na koji se piše o neprijatelju: “U feljtonima novina nazivaju se Francuzi degenerisanom rasom, Englezi ćiftinskim dušama a Rusi svinjama. Težnja da se neprijatelj ponizi, pogrdi i ukalja toliko je odvratna da sam se u jednom članku, koji sam poslao ‘Kunstwartu’, izrazio protiv toga držanja koje nas same ponižava. Urednik mi je vratio rukopis uz mnoge fraze izvinjavanja, treba, kaže, da se vodi računa o narodnom raspoloženju. U stvari je ovo narodno raspoloženje odgojeno u pozadini, a vojnici na frontu na to ‘pljuju’.” I u to vrijeme su, kao i danas, matere boraca poginulih za domovinu korištene u najgore šovinističke svrhe, protiv onih koji bi se pobunili protiv rata i domovinskih svetinja: “Jedna anonimna ‘nemačka majka’ želi da nas okovane bace u rupu od granate, i da nas engleski meci raznesu. ‘Veteran iz rata 1871’ želi da francuski vojnici, crnci, oderu kožu sa nas živih, i da je ponesu kao trofeje u najcrnju Afriku.” Ernst Toller ne bavi se u svom romanu “klasnim pitanjem”, premda će ono proizaći iz svake epizode, kao što proizlazi i iz duha vremena, nego se otpočetka do kraja bavi pitanjima identiteta. Nijedna egzilantska ispovijest nije toliko egzilantska kao Tollerova, nitko nije na taj način obuzet pripadnošću, i onim što pripadnost, po nekom usudu, svakome pripadniku donese, kao Toller. On piše u vrlo kratkim rečenicama, kao da deklamira parole. Te su njegove parole šokantno aktualne danas, početkom stoljeća koje je, kažu, razriješilo svoj odnos prema Tollerovim progoniteljima, i čiji početak za nas teče pod zastavom Europe koja se, kažu, ujedinila pod pretpostavkama drukčijim od Hitlerovih, i u kojoj je, i to kažu, čovjek jednako slobodan ako je Nijemac i ako je, naprimjer, Turčin, Arapin ili Bosanac. Način na koji dječak oblikuje svoj odnos prema drugima i svome podrijetlu, slikovit je i prijeteći iskren i istinit: “Samoćin je bio nemačka varoš. Time su se podjednako ponosili protestanti i Jevreji. O varošima Poznanja, u kojima su bili merodavni Poljaci i katolici, koji su stavljani u isti ćup, govorili su sa vidnim prezirom… Mi, deca, govorili smo o Poljacima kao o ‘Poljačinama’, i mislili smo da su potomci Kaina, koji je ubio Avelja, i zato su od boga žigosani… U svim borbama protiv Poljaka sačinjavali su Nemci i Jevreji zajednički front. Jevreji su se osećali kao pioniri nemačke kulture… Na Kajzerov rođendan sedeli su Jevreji za istim stolom sa rezervnim oficirima, sa članovima Ratničkog udruženja i Streljačkog saveza, pili piva i rakije i klicali kajzeru Vilhelmu.” Ernst Toller rodio se 1. prosinca 1893. Njegovo prvo sjećanje je kako djevojčica Ilse trči prema njemu i pruža mu ruku. Tada se čuje glas dadilje, koja ju zove da se vrati: “Nemoj s njim da stojiš, to je Jevrejin.” S odrastanjem, djeca bivaju okrutnija, okrutnost je put u zajednicu i u društvenost: “Sin noćnog čuvara moj je drug. Kad drugi viču ‘Poljačino’, onda i ja vičem. Ali je on ipak moj drug. Poljaci mrze Nemce. To znam od Stanislava.” Kasnije, djeca se dijele, tako što Ilse kreće u protestantsku, Stanislav u katoličku, a Ernst u židovsku školu. U školi mržnja dobiva svoju znanstvenu argumentaciju. U školi se uči da su “Jevreji razapeli na krst našeg Spasitelja.” I svatko vrlo brzo sazna sve što je onaj drugi naučio u školi: “Trčim u šupu, zavlačim se u slamu i briznem u gorki plač. Ja poznajem Spasitelja. On visi kod Stanislava u sobi. Iz očiju mu cure crvene suze, srce mu leži otvoreno na grudima, i krvari. ‘Pustite dečicu k meni’, ispisano je pod njim. Kada sam kod Stanislava, a niko ne vidi, idem Spasitelju, i molim mu se. ‘Molim te, dragi Spasitelju, oprosti mi što su te Jevreji ubili.’ Uveče u krevetu pitam majku: ‘Zašto smo mi Jevreji?’ ‘Spavaj, dete, ne pitaj tako ludasto.’ Ne spavam. Hteo bih da nisam Jevrejin. Hteo bih da deca ne trče za mnom i viču ‘čivo’.” Odrasle godine se nekako sasvim prirodno nastavljaju na argumente iz djetinjstva. Općenito, u životu kakvim ga vidi Ernst Toller, u njegovome romanu i u biografiji, sve je naravno i logično, kao što zna biti u dobro napisanim knjigama za djecu. Ali kada se tako zgodi u knjizi za odrasle, kao način mišljenja i kao dosljedno provedena narativna strategija, pred sobom imamo jedno od onih trajno neshvaćenih književnih čuda u čijem se otkrivanju ponekad sastoji smisao čitanja. Roman “Jedna mladost u Nemačkoj” ima svoje mjesto u povijestima njemačke i europske književnosti. To mjesto je zaštićeno, pisac je vrlo poštovan, njegov grob lijepo je uređen u svakome boljem leksikonu, kao i u pregledima njemačkog ekspresionizma, ali Toller se drži negdje u drugome redu europskih pisaca i mučenika u dobu nacionalsocijalizma. Razlog je, možda, i u Tollerovom komunizmu, u tome što je bio na čelu jedne, istina šestodnevne, sovjetske republike, ili u tome što njegova figurina ne može stajati na ikonostasima neoliberalnog kapitalizma, čak ni kada se prigodno kite antifašizmom, pobjedom nad mrakobjesima Adolfa Hitlera i njegovih saveznika, velikih industrijalaca, vlasnika njemačkih čeličana, ali i uglednih američkih i britanskih kapitalista, kojemu se njegova vladavina činila sasvim razložnom, gospodarski produktivnom, ekonomski isplativom… Ali ipak, nešto je od svega toga važnije: Tollerova sveta jednostavnost, genijalna razložnost na putu ka kraju, kakva je, činilo se, moguća samo u djetinjstvu, teško može biti do kraja prihvaćena kao krajnji i konačni književni argument. Osim toga, ako je priča tako jednostavna, kako je toliki drugi nisu shvatili? Ako je priča jednostavna, kako je Martin Heidegger mogao biti nacist, i tek naknadno, makar i samo s nekoliko godina zakašnjenja, shvatiti da je u nečemu pogriješio? Ipak je europskoj kulturi više stalo do Heideggera nego do Tollera. Tollerova književnost, kao i njegov besprijekorni moralni princip, čista su estetika, naspram sveobuhvatnoj misaonosti posljednjega velikog filozofa u povijesti. Zaboravljen je stoga i Tollerov dubrovački nastup, a roman “Jedna mladost u Nemačkoj” ostao je, i osamdeset godina nakon svoje beogradske premijere, u svom jedinom izdanju i u prijevodu Pavla Bihalyja. Žrtvama holokausta je, kažu, sva Zemlja grob, pa tako Ernst Toller i njegov izdavač leže u istome grobu. Knjigu “Jedna mladost u Nemačkoj”, njezino prvo i jedino izdanje, imao sam, prije petnaestak godina, posuđenu od zagrebačkog anarhista i situacionista Ljube Miličevića. Nakon čitanja sam je morao vratiti, što je, sjećam se, obavljeno u nekim po mene neugodnim okolnostima. Nedavno sam Tollera, konačno, dobio u privatni posjed, preko kultnoga zagrebačkog knjižara Dražena Dabića i njegova internetskog dućana “bibliofil.hr”. U međuvremenu sam zaboravio kako “Jedna mladost u Nemačkoj” ima jedan od ljepših završetaka za koje znam: “Ne, ja nikad nisam bio sam za ovih pet godina, u najneutešnijoj napuštenosti, nikada nisam bio sam. Tešilo me je sunce, mesec me je tešio, vetar koji je pirio preko neke bare i mreškao je kružićima koji se bežeći šire, tešila me je trava koja je u proleće nikla između kamenja dvorišta, tešio me je dobar pogled, pozdrav voljenih ljudi, prijateljstvo drugova, vera u jedan svet pravednosti, slobode, čovečnosti, u jedan svet bez straha i bez gladi.

BOSCH metlica zadnjeg brisača (približna dužina oko 380 mm) U kompletu sa plastičnim priključkom za ugradnju Za Audi A3 8L iz 1998 godine (3 vrata) 1 komad Metalni deo u ispravnom stanju, dobro očuvan Kataloški broj: 8D9955427 - 8D9 955 427 Na ilustraciji prikazano pod brojem 1 i 2 Gumena metlica loša, potrebno je staviti novu a3/su/8L Audi A4/Avant A4 CA 1995 1997 A4 CA 1999 2001 A4 MEX 1995 1997 A4 MEX 1999 2001 A4 RA 1995 1997 A4 RA 1999 2001 A4 RDW 1995 1997 A4 RDW 1999 2001 A4 USA 1996 1998 A4 USA 1999 2002 A4 ZA 1995 1998 A4 ZA 1999 2001 Audi A3/S3/Sportb/qu. A3 MEX 1997 2000 A3 MEX 2001 2003 A3 RA 1997 2000 A3 RA 2001 2003 A3 RDW 1997 2000 A3 RDW 2001 2003 A3 ZA 1997 2000 A3 ZA 2001 2003 Audi A4/S4/Avant qu. A4Q MEX 1995 1997 A4Q MEX 1999 2001 A4Q RA 1995 1997 A4Q RA 1999 2001 A4Q RDW 1995 1997 A4Q RDW 1999 2001 A4Q USA 1996 1998 A4Q USA 1999 2002 A4Q ZA 1995 1997 A4Q ZA 1999 2001 Volkswagen Jetta Variant JEV MEX 2001 2001 JEV MEX 2002 2002 JEV MEX 2003 2005 JEV USA 2001 2001 JEV USA 2002 2002 JEV USA 2003 2006 Volkswagen Passat/4Motion PA MEX 1997 2000 PA MEX 2001 2002 PA MEX 2003 2005 PA RA 1997 2000 PA RA 2001 2002 PA RA 2003 2005 PA RDW 1997 2000 PA RDW 2000 2000 PA RDW 2001 2002 PA RDW 2003 2005 PA USA 1998 2001 PA USA 2000 2001 PA USA 2001 2002 PA USA 2003 2005 PA ZA 2001 2002 PA ZA 2003 2005 Volkswagen Typ 1(1200/1300/1302/1303) 1200 RDW 1971 1980 1200 USA 1971 1980 Volkswagen Bora/Variant/4Motion BO RDW 1999 2001 BO RDW 2002 2002 BO RDW 2003 2005 Volkswagen Passat syncro PASY RDW 1997 1999 PASY USA 1999 1999 Volkswagen Typ 3, Typ 4, K70 T3 RDW 1961 1973 T3 USA 1961 1973 Volkswagen Jetta JE ZA 1999 2001 JE ZA 2002 2002 JE ZA 2003 2006

Naslon za glavu za zadnje sedište Desna strana - R Original za Audi A3 8L iz 1998 godine (3 vrata) FABULA dezen 1 komad Ispravno stanje, estetika kao na slikama Kataloški broj: 8L0885901N - 8L0 885 901 N Na ilustraciji prikazano pod brojem 23 a3/su/8L Audi A3/S3/Sportb/qu. A3 MEX 1997 2000 A3 RA 1997 2000 A3 RDW 1997 2000 A3 ZA 1997 2000

Plastična obloga - panel za zadnji vezni lim u gepeku Original za Audi A3 8L iz 1998 godine (3 vrata) 1 komad Odgovara samo za modele sa prednjim pogonom, NE odgovara za Quattro modele Ispravno stanje, solidno očuvano, estetski ima dosta ogrebotina Kataloški broj: 8L0863471 - 8L0 863 471 Na ilustraciji prikazano pod brojem 4 a3/su/8L A3 MEX 1997 2000 A3 RA 1997 2000 A3 RDW 1997 2000 A3 ZA 1997 2000

Naslon za glavu za zadnje sedište Leva strana - L Original za Audi A3 8L iz 1998 godine (3 vrata) FABULA dezen 1 komad Ispravno stanje, estetika kao na slikama Kataloški broj: 8L0885901N - 8L0 885 901 N Na ilustraciji prikazano pod brojem 23 a3/su/8L Audi A3/S3/Sportb/qu. A3 MEX 1997 2000 A3 RA 1997 2000 A3 RDW 1997 2000 A3 ZA 1997 2000

POSUDA SKINUTA SA PEZO 306 98 GODISTE 1400 KUBIKA BENZINCA SAD PREPOZNAJTE NA OSNOVU SLIKA NISAM SIGURAN DA LI JE ZA RASHLADNU TECNOST ILI SERVO ULJE VOLANA...

PREDNJI AMORTIZERI U ISPRAVNOM STANJU SKINUTI SA PEZO 306 98 GODISTE 1400 KUBIKA BENZINCA...

Patike Pavle, anatomske, oguljene sa prednje strane, matwrijal koza i platno.

Izdaje - Srpska književna zadruga Beograd 1928.god Kolo XXXI Br. 205 Stanje knjige kao na slikama Tvrd povez 157.strana

Izdaje - Srpska književna zadruga Beograd 1928.god Kolo XXXI br 204 Stanje knjige kao na slikama Tvrd povez 141.strana

Beograd 1912g.195str. Slike Losija ocuvanost

МИЛОСЛАВ САМАРЏИЋ БОРБЕ ЧЕТНИКА ПРОТИВ НЕМАЦА И УСТАША 1941-1945 ДРУГИ ДЕО ПОГЛЕДИ КРАГУЈЕВАЦ 2006 а) МИХАИЛОВИЋ ДРАЖА (1893-1946 б) ЧЕТНИЧКИ ПОКРЕТ 1941-1945 ц) ДРУГИ СВЕТСКИ РАТ 1939-1945 - ЈУГОСЛАВИЈА ........................................................ СЛИКЕ БРОШ ЋИРИЛИЦА 302 СТРАНЕ НЕКОРИШЋЕНО