Odlično očuvane HM baletanke za devojčice broj 31. Baletanke su ciklama roze, prelepe , devojčica nosila kratko.

Lepe, očuvane,samo što omaju falinku,to se u suštini ni ne vidi al moje je da kazem, obeležila sam,vidi sliku... Štikla je visine 10cm.Uvek moderne,ovaj zlatni detalj daje lepotu..prefinjenost,sto u suštini i jesu.

Roman iz savremenog života Izdanje Matice Hrvatske Zagreb 1937.god Stanje knjige kao na slikama tvrd povez 143.strane

A. MALET J. ISAAC LIBRAIRIE HACHETTE 1930.

Sandale na štiklu broj 41. Nenošene, kaisici sa unutrašnje strane su počeli da se krune. Vidi se na slikama.

1848.-1871. izučavanja o nacionalnom i književnom romantizmu kod Srba, IK Napredak Bg, odlično uvezana, požutela po rikni i po boku tabaka, 489str., tvrdi povez,23cm, š d69

Na prodaju novo - ne korišćeno zadnje levo potkrilo za Renault Clio II 98-08. Za dodatne informacije možete me kontaktirati putem Kupindo poruka.

F. M. Dostojewski - Rodion Raskolnikoff, Erster Teil R. Piper, München/Leipzig, 1908 452 str. tvrdi povez stanje: dobro, potpis na predlistu. Schuld und Sühne | Sämtliche Werke Erster Band | Übertragung von Michael Feofanoff. Mit einer Einleitung von Dmitri Mereschkowski. Dostoevsky, Fjodor Dostojevski, Фёдор Михайлович Достоевский

NARODNA ISTORIJA (SHS) - MIH. M. STANOJEVIC V. Valozic, 1927 109 str. Meki povez. Coskovi savijeni. Udzbenik za IV razred osnovne skole. Vrlo dobro ocuvano.

DUBRAVKA - IVAN GUNDULIC 1923 Geca Kon, 1923 76 str. Meki povez. Predgovor u odvojenom tabaku. Cosak korice savijen. Vrlo dobro ocuvano.

SIGRID UNDSET P T O L E Ć E R A D BEOGRAD 1958 Predgovor VLADIMIR PETRIĆ ............................................................. FOTOGRAFIJA AUTORKE LATINICA TVRDE KORICE 340 STRANA ODLIČNO !!!!!!!!!!!!!

Mlaznice, za Weber DCNL karburatore Veličine 40, 45, 50 Kupac može izabrati koju hoće veličinu.

Rezervni deo za Renault,novo

ВАРНАВА ПАТРИЈАРХ СРПСКИ ТРИЈУМФ ПРАВОСЛАВЉА НОВА ИСКРА БЕОГРАД 2010 а) СРПСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА - ИСТОРИЈА СРПСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА У ПРОШЛОСТИ И САДАШЊОСТИ ЊЕНА УЛОГА И ЗНАЧАЈ У ИСТОРИЈИ НАШЕГ НАРОДА БЕСЕДА ЊЕГОВЕ СВЕТОСТИ ПАТРИЈАРХА СРПСКОГ ВАРНАВЕ којим је отворио прво заседање патријаршијског савета у Сремским Карловцима на дан 29/16 маја 1934. године! ....................................................... ФОТОТИПСКО ИЗДАЊЕ из 1935. године БРОШ ЋИРИЛИЦА 52 СТРАНЕ НЕКОРИШЋЕНО НЕОТВОРЕНО ГАРАНЦИЈА ПЕРФЕКТ Екстра **************

НИКОЛЈА БЕРЂАЈЕВ О САМОУБИСТВУ ЛОГОС БЕОГРАД 2011 Библиотека Р Е Ч Поговор РАТОМИР ЂОРЂЕВИЋ .............................................................. БРОШ ЋИРИЛИЦА 57 СТРАНА НЕКОРИШЋЕНО ГАРАНЦИЈА ПЕРФЕКТ Екстра *************

PARADA STRASTI VANJA BULIĆ NARODNA KNJIGA B e o g r a d 2 O O 3 MEGAHIT knjiga 365 DOSIJE O11 Latinica Tvtrde korice Šiven poivez 2O4 stranice NEKORIŠĆENO perfekT garancijA kondicijA: 1O

Kvint Horacije Flak - život i delo. Antička književnost. Ima ex-libris prethodnog vlasnika (v. sliku), inače dobro očuvano Autor - osoba Šop, Nikola Naslov Knjiga o Horaciju / Nikola Šop Vrsta građe esej ; odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.) Jezik srpski Godina 1935 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Zadruga Profesorskog društva, 1935 ([b. m. : b. i.]) Fizički opis 136 str. ; 20 cm Zbirka Luča : ǂBiblioteka ǂZadruge Profesorskog društva ; 24 ISBN (Karton s omotom) Napomene Str. [137-139]: Pogovor / N. Š. Napomene i bibliografske reference uz tekst Bibliografija: str. [139]. Predmetne odrednice Horacije Flak, Kvint, 65-8. pre n. e. Miljenko Jergović: Prije više godina ljudi iz sarajevskog Hrvatskog kulturnog društva Napredak poželjeli su staviti spomen ploču na kuću u kojoj je u Zagrebu živio pjesnik Nikola Šop. Njihov zemljak iz Jajca, Bosanac rodom i inspiracijom, bogobojazni, trpeljivi i skromni katolik, Šop je za tu sve manju, posve skrajnutu zajednicu sarajevskih i bosanskih Hrvata bio i ostao, naravno uz Ivu Andrića, jedna od amblematskih figura. Međutim, izbio je jedan vrlo čudan, a nerješiv problem. Vlasnici kuće u kojoj je Šop živio nisu dopuštali da se na njihovu fasadu postavi bilo kakva spomen-ploča. A naročito ne takva koja bi ih podsjećala na Nikolu Šopa. Naime, Šop je, skupa sa ženom, bio desetljećima njihov podstanar. A gazdarice i gazde u pravilu ne vole se sjećati svojih podstanara. Pogotovu ako su kao pjesnik desetljećima samo ležali u postelji, bolovali, umirali. Mnoge im je jade, kažu, taj čovjek učinio. Ljudi iz Sarajeva morali su se snalaziti, što će sad s pločom, bila bi grehota da se ploča baci, ili da je vraćaju u Sarajevo i u Jajce. I tako je negdje na Zelenom valu, ili na Prilazu Gjure Deželića, ne želim se ni prisjećati gdje, nađena zgrada u kojoj Šop nikad nije živio niti je ikad u nju ušao, ali je pripadala nekom njegovu rođaku. I onda su na tu kuću prikucali spomen-ploču. Eno je, i sad tamo stoji, da prolaznike podsjeti na jednoga od najznačajnijih hrvatskih pjesnika dvadesetog stoljeća. Bosanca u Zagrebu. Nikola Šop (1904) bio je banjalučki gimnazijalac, ali je maturirao u Beogradu. Tamo je nastavio studije na Filozofskom fakultetu, te se zatim i sam zaposlio kao gimnazijski profesor. Pisao je pjesme ispunjene naivističkom kršćanskom inspiracijom, u duhu franjevaštva i zajedništva svih zemaljskih stvorenja. Objavljivao je tad, uglavnom, u Beogradu, te uglavnom po klerikalnim hrvatskim novinama i časopisima. Sve dok ga u jednom trenutku na zub nisu uzeli crkveni konzervativci, zbog načina na koji je, vedro, prostodušno i pomalo narodski, prikazivao Sina Božjeg. Jedno vrijeme njegove su pjesme o Isusu, iz knjige `Isus i moja sjena`, bile crkveno zabranjene, ali to pjesnika nimalo nije pokolebalo u njegovu nadahnuću, ali ni u njegovoj dosljednoj kršćanskoj i katoličkoj vjeri. Pritom, Šop nije bio od onih zatucanih ljudi, kakvih je danas mnogo, a sigurno ih ni u njegovo vrijeme nije bilo manje. Bio je vrlo obrazovan i otvoren, prevodio je Horacija, a prvog i najvećeg pjesničkog uzora našao je u Momčilu Nastasijeviću, svom beogradskom gimnazijskom profesoru, jednom od najvećih pjesnika srpskoga i svih naših jezika u dvadesetom stoljeću. U načinu Šopova pisanja, ali i u njegovu životnom stavu, Nastasijević se dobro prepoznaje, pa tko god bi Nikolu Šopa htio temeljito upoznati, morao bi se upoznavati i s Nastasijevićem. A tko god bi se, proučavajući Nastasijevića, htio baviti onima koji su tradirali ovoga srpskog pjesnika, nalazeći u njemu vlastite temeljce, morali bi taj posao započeti s hrvatskim pjesnikom, Bosancem Nikolom Šopom. Dobar primjer da se uvjerimo kako su fatalno i neizbježno povezane srpska i hrvatska kultura, srpska i hrvatska književnost. Tko zna kako bi izgledao život Nikole Šopa, a onda i kako bi izgledalo cjelokupno njegovo djelo, da nije 6. travnja 1941. Njemačka napala Kraljevinu Jugoslaviju, i da nije onako bezdušno bombardirala Beograd. Bombe je Šop dočekao u Zemunu, pa je u strahu i panici skakao s balkona u bezdan i teško povrijedio kralježnicu. Bilo mu je tek trideset i sedam, živjet će još punih četrdeset godina, ali taj će mu skok i lom sasvim promijeniti sve životne perspektive. Uglavnom će biti polupokretan ili nepokretan i nikad više neće biti zaposlen čovjek niti živjeti normalnim građanskim životom. Ne bi bilo sasvim krivo reći da je 1941., nakon tog loma, Nikola Šop došao u Zagreb i u Nezavisnu Državu Hrvatsku kao izbjeglica. Kao teško ozlijeđeni muhadžir, vrlo kompleksnog identiteta, koji se nikako nisu mogli uklopiti u to grdno i najgrdnije vrijeme, kad su postojali samo jednostavni i prosti identiteti. Nastavio je pisati i odmah bi objavljivao ono što napiše. Dakle, bio je jedan od onih pisaca koji se nisu libili da objavljuju u endehazijskim časopisima i publikacijama, što će ga, nakon oslobođenja 1945., činiti mrskim partizanskim vlastima. Ali čak i da nije objavljivao pod ustašama, bio bi Šop težak autsajder u vremenu tom općeprihvaćenog ateizma i komunističkog poleta. Oko Crkve, kao i oko pojedinih crkvenih hramova, u ta su se vremena povazdan vrzmali kojekakvi bogalji, nesretnici i sirotani, pa se miješali s kojekakvih uhodama i policijskim žbirovima, koji bi pazili govori li se u crkvi protiv države i Partije. Među crkvenim sirotanima tog optimističnog i ateističnog vremena bio je Nikola Šop. Krleža bi ga spomenuo samo s prezirom, o čemu mi je jednom, u povodu jednoga mog teksta o Šopu, pišući pisaćim strojem po dopisnici, kratko pripovijedao Josip Vaništa. Tako je to s njim bilo do pred kraj šezdesetih, kad je Šopa, zahvaljujući Zvonimiru Mrkonjiću, otkrila suvremena hrvatska književnost. Čak je 1970. dobio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, u to vrijeme doista uglednu i ozbiljnu hrvatsku državnu nagradu, ali koju, ipak, nisu tako lako dobivali pisci i kulturni radnici koji nisu živjeli u skladu s vjerom i načelima socijalističkog samoupravnog sistema. Ali bez obzira na to, pjesnik i njegova supruga nastavili su živjeti u svom skromnom zagrebačkom podstanarstvu. On gotovo da se više i nije micao iz postelje. Nakon društvenog priznanja poživjet će još jedanaest godina. Umrijet će tiho, 2. siječnja 1982., i to baš u vrijeme dok su Zagreb, Hrvatska, a onda i cijela Jugoslavija, žalovali za velikim Miroslavom Krležom. U ponedjeljak, 4. siječnja, tog prvog radnog dana u novoj godini, na Mirogoju održana su dva sprovoda hrvatske književnosti. Za prvog, ateističkog, uz svečani lafet i vojnu paljbu, baš kao da se pokapa general, na lijepome mjestu, odmah uz stazu, pokopali smo Krležu. Drugi je sprovod bio malen, tih i sirotinjski, s drvenim križem na kojemu je limenim slovima bilo ispisano ime, uz svećenika i obitelj, zemlji smo predali Nikolu Šopa. Ovih dana, uz četrdesetu godišnjicu njihova odlaska, uz taj jubilej koji bio bi važan i velik i u neusporedivo značajnijoj i većoj kulturi nego što je to, u europskom kontekstu, mala i neznatna hrvatska kultura, s gotovo jednakim ignoriranjem hrvatske elite, svi ti predsjednici, premijeri, ministri i kulturtregeri tretiraju i Krležu i Šopa. Krleže će se netko, možda, još i sjetiti. A Šopa ne pamte na jednaki način na koji se zaboravlja i mrtva magarad. Zašto baš magarad, znat će u ovaj božićni dan onaj koji treba znati. Šop, Nikola, hrvatski književnik i prevoditelj (Jajce, BiH, 19. VIII. 1904 – Zagreb, 2. I. 1982). Diplomirao komparativnu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu 1931. Prve pjesme objavio je u Anđelu čuvaru (1918). Do II. svjetskog rata radio je u Beogradu kao gimnazijski profesor latinskog jezika. Za bombardiranja Beograda 1941. teško ranjen, preselio se u Zagreb, gdje je radio kao korektor, a od 1949. kao znanstveni suradnik JAZU sa zadaćom da prevodi hrvatske latiniste (preveo je djela Jana Panonca, J. Šižgorića, Đ. Ferića, I. Đurđevića, K. Pucića, M. P. Katančića i dr.). Nakon studije Knjiga o Horaciju (1935) objavio je i knjigu prepjeva Iz lirike starog Rima (1950) s prijevodima Katula, Propercija i Tibula. Vodio je korespondenciju s francuskim pjesnikom F. Jammesom i engleskim pjesnikom W. H. Audenom, koji je prevodio njegovu liriku. Djelo N. Šopa u znaku je intimističkih meditacija. U tom se tijeku mogu razdvojiti dvije različite, ali komplementarne faze. U prvom razdoblju, od Pjesama siromašnog sina (1926) do zbirke Za kasnim stolom (1943), Šop progovara o »prizemnoj egzistenciji« očitujući ljubav i razumijevanje za svijet malih stvari, bukoličkih ugođaja, običnih zbivanja i skromnih istina. Međutim, iza tog svijeta običnosti i prividne banalnosti sluti se viši, skriveni transcendentalni smisao, a obične i skromne stvari postaju znamen božanskoga reda. Takva ga duhovna dispozicija dovodi u vezu s koncepcijom religioznosti Franje Asiškoga. Stavljajući u središte lirskog interesa statične, kontemplativne slike, pastoralni repertoar motiva, asketski senzibilitet, duhovni ideal siromaštva i božansku antropologiju Isusa u dnevnim situacijama, u najboljoj zbirci toga razdoblja Isus i moja sjena (1934) Šop afirmira `čedni katolicizam`, jednostavna izraza, bez ukrasa i retoričkih bravura. Šopove kratke proze, okupljene u zbirci Tajanstvena prela (1943), tematiziraju fantastične ugođaje i čudesne doživljaje preuzimajući najčešće kôd legende, pučke predaje i bajke. Lirska proza Predavanje o dimovima iz knjige Tajanstvena prela prijelazna je u njegovu pjesništvu, pa se od 1950-ih sve intenzivnije upuštao u filozofske meditacije o fenomenologiji nastajanja stvari i dinamici beskraja svemira. U drugoj se fazi, od svijeta prizemnosti i gotovo pastoralnih ugođaja okreće astralnim prostorima, svemirskim visinama, beskonačnosti i vječnosti te spoznaji nepoznatih svjetova (Kućice u svemiru, 1957; Svemirski pohodi, 1957; Astralije, 1961; Dok svemiri venu, 1975; Nedohod, 1979). Izraz se mijenja i postaje hermetičniji i apstraktniji, u potrazi za novim riječima koje bi morale izražavati nova svemirska ostvarenja. Na tom putu otkriva i bezdan vlastitoga bića: put u nutrinu, u „nedoživljene samoće“. Spjev Tremenda (Mogućnosti, 1961; Kolo, 1964), „spjev jeze i grohota“, govori o doživljaju praznine i izgubljenosti te o rasapu puti i ideje ljepote. U poemama Osvajanje kocke (1974) i O kugli (1974) Šop mijenja prostornu koncepciju doživljaja, povezujući oblike i sfere s ljudskim stanjima i životnim situacijama. Lirika te faze nastavlja se na svemirske uzlete S. S. Kranjčevića i T. Ujevića, ali u hrvatsku kozmičku poeziju unosi i nove akcente: neobično bogatstvo imaginacije, jezičnu invenciju i originalnu simboliku. Izraz je reduciran, geometriziran; smislovi tek naslućeni. Dramski tekstovi i pjesnički dijalozi imaju više poetske nego scenske kvalitete (Pompejanska balada, 1961; Drijada, 1964; Vječni preludij, 1971; Izgubljeni Arijel, 1972; Pjesnikovi rasprodani prostori, 1974; Bosanska trilogija, 1980; Kroz vrevu stećaka, 1987). Djelujući izvan pomodnih struja i tendencija, Šop je izgradio originalan i prepoznatljiv pjesnički izraz koji ga uvrštava u vrh hrvatske poezije te privlači pozornost mnogih hrvatskih i inozemnih kritičara. Poezija mu je prevedena na više stranih jezika. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1970. MG67

Prodajem antikvarnu knjigu iz 1912 god pod naslovom-Mlinad i njegova žena-edicija biblioteka za mladež-izdanje Jovana Radaka u Velikoj Kikindi.. vidj slike

1932 godina , tako da ima tragova korišćenja i starosti 287 strana 625 grama komodica2

Kvalitetne cipele, urađene kompletno od prirodne boks kože, oker žute boje. Napred maju ukrasni kaiš i metalnu šnalu. Visina potpetice je 2,5cm, sa novim pendžetama. Postava je takođe kožna u krem boji kao i gazište, a kožni je i đon. Na njima piše br.40 Vi se vodite korisnom dužinom gazišta od 26cm jer se sužavaju. U odličnom su stanju, koža mekana i prijatna za nošenje.

PULSAR – SINCE 1924 – TRADEMARK ---------------------------------------------------------------------------------------- `ZA UDOBNU VOŽNJU SA STILOM - TRADICIJA KOJA TRAJE` `RADIMO NON-STOP` nesmetano `BEZ OBZIRA DA LI JE VANI KORONA, KOLERA, DRŽAVNI UDAR, SVETI TALALEJ, BLAŽENA MARIJA ILI RAMAZAN, jer kao internet prodavnica ne zavisimo ni od policijskog časa ni od veroispovesti. . . porudžbine primamo 24h / 365 dana u godini. . . (sve kao u Nemačku). . . . . . . . . . . . . . `RADNO VREME - DOK NE POPADAMO` . . . . . . . . . . . ISPORUKA IDE `DANAS ZA SUTRA`, ODNOSNO SLANJE JE ISTOG DANA (osim nedelje), A PAKET JE KOD VAS NA DOSTAVI ODMAH SUTRADAN NA KUĆNOJ ADRESI (čast izuzecima, na koje nažalost mi ne možemo da utičemo - tipa pukla guma kuriru, izgubljen paket i tome slično - ali i to se da rešiti). KUPOVINOM DOBIJATE SAMO KOŽICU MENJAČA I KOŽICU RUČNE KOČNICE, I MONTIRATE IH NA VAŠE VEĆ POSTOJEĆE PLASTIČNE RAMOVE I RUČICE. . . RUČICE I PLASTIKE NEMAMO IH U PONUDI. . . NISU PREDMET PRODAJE. . . I NEMA POTREBE DA SE IZLAŽETE DODATNIM TROŠKOVIMA. . . JER IH VEĆ POSEDUJETE U VAŠEM AUTOMOBILU (samo ih presvucite). Izbor eko-kože (crna, siva, crem, bela, teget, svetlo plava, bordo, narandžasta, crvena, žuta, braon. . . ) Konac po želji (beli, plavi, crni, crveni, žuti (limun i zlatni), crem, sivi (miš, silver), braon (mat i mahagoni), lavanda, pink, bordo, zeleni (fluorescentni, SMB i bledo zeleni), narandžasti (fluorescentni). . . ) Kožica menjača i ručne izrađena je od najkvalitetnije eko kože, koja se koristi u auto - industriji za tapaciranje automobila novije generacije. Sve fotografije su iz naše `KREATIVNE RADIONICE` i nisu predmet skidanja sa stranih internet sajtova (fotografisano pre i posle ugradnje). Montaža brza i jednostavna, jer je original kroj za Opel Corsu C (2000-2006). Pored pomenute Opel Corse C, `NA ZAHTEV KUPCA IZRAĐUJEMO KOŽICE MENJAČA I RUČNE ZA BILO KOJI AUTOMOBIL`. SVU ROBU IZ NAŠE PONUDE ŠALJEMO BRZOM POŠTOM NA TERITORIJI CELE SRBIJE (UKLJUČUJUĆI I KOSOVO I METOHIJU). DOSTAVA NA KUĆNU ADRESU. Kontaktirajte nas, i jos koliko danas ulepšajte enterijer Vašeg automobila.

Dr Adolf Benedict - Kaufmännisches Universal Konversations Lexikon, Schwabacher`s Verlag, Stuttgart Tvrd povez. U dobrom stanju. 334 strane H/KPV8

Wieland - Oberon - Ein Gedicht in zwölf Gesängen Tvrd povez. U dobrom stanju. Papir ponegde malo požuteo. Nema podataka o izdavaču i godini izdanja, ima samo posvetu iz 1904 godine. 245 strana H/KPV8

Prodajem ženske čizme crne boje broj 36-marke:Stefy-ravne-dužina gazišta je 24,5cm...vidi slike

METALNE SOLJE KOJE U GORNJEM DELU PREDNJEG AMORTIZERA DRZE OPRUGE SKINUTE SA PEZO 306 98 GODISTE...