Ispravno

Odlomak: Stari kozar nije nam se ni najmanje iznenadio: pošto se, čim sam ga pozvao, ukazao na vratima nastambe u unutrašnjosti koje su plamsali ognjeni jezici, privezao je jarca pri vitku oskorušu i krenuo prema nama bez traga ljubopitljivosti u očima pod čekinjastim obrvama; u prvi mah pomislio sam da je očekivao nekoga, ali se odmah i sjetio da je on sva suđena mu čuđenja nad bilo čim odradio u davnim godinama u Žegaru, pa da i ono malo što se otima jednostavnim objašnjenjima, ako mu je do njih uopće stalo, doživljava neumitnim poput elementarne nepogode. Prišao nam je, pod mjesečinom, što se probijala kroz visoke paperjaste oblake, nalik hrastovu deblu čiju je krošnju spalio pradavni grom, zagledao se u Svjetlanu Podhorsky i mene bez riječi, smatrajući da je naše kazati što nas njemu vodi usred noći. „Došli smo…” počeo sam, ali me odmah prekinuo. „Vaša nevolja, vaša i volja. Ali, nemam vas gdje primiti noćas: kote mi se dvije koze, pa…” „Imamo vreće, snaći ćemo se. Nego, ostali bismo četiri-pet dana. Trebat ćemo vode, mlijeka, sira… ako imaš. Platit ćemo, dati ti…” „Lako ćemo za hranu, ne oskudijevam,” odmahnuo je rukom, „nego ćeš oružje ostavit’ negdje tamo. Skrij kako znaš, jer se jarac strašno uznemiri kad namiriše ulje za podmazivanje, čelik. Vidi ga, nesretnika, kako se usplahirio… Da nije vezan, zabio bi se u kakvu jamu od straha, ili pobjegao glavom bez obzira. Pucali na nj banditi u Bukovici, ranili ga. Otada…” „Razumijem. Idemo mi prenoćiti podalje, vratit ćemo se predvečer. Nego… onom istražitelju nisi rekao baš sve?” „Jesam. Odgovorio na sve što me pit’o… a što nije, valjda i ne želi znat’, pa zašto da mu neupitan rečem?” uzvratio je kako sam i očekivao; čeljad nepovjerljiva spram svake vlasti ima hereditarne psihološke obrasce kojima se brani od upletanja u ono čega se želi poštedjeti: otkriva malo, mada govoreći istinu, ali formuliranu tako da ispitivaču jedva išta znači, pa mu samo iznimno posluži kao osnova narednog pitanja. „Rekao si mi da se netko noću kretao otokom… naoružan, jer bi se tvoj jarac uznemirio, skrio; je li taj netko dolazio sa sjeverne strane otoka, ili iz smjera sela?” „Ni od sela, ni sa druge strane… čulo bi se šuštanje granja, poneki bi se kamen zakotrljao, nego iz mora, pa po stijenama,” odgovorio je ni najmanje oklijevajući. „Prilazili? Koliko njih?” „Dvoje.” „Ni dvojica, ni dvije?” „Dvoje: muškarac i žena, on povisok, čvrste građe. Bliže četrdesetoj nego tridesetoj, ona djevojka… jedva prešla dvadesetu. Nego…” „Vrati se kozama, nastavit ćemo sutra. Svega se nastoj sjetiti, ne daj tajni da te muči. Po tebe nikakvih posljedica neće biti,” rekoh mu što sam staloženije mogao, pazeći da u mom glasu ne nasluti ni zadovoljstvo otkrićima, niti pretjeranu žudnju za nastavkom razgovora. „Nisi mi spomenuo oružje,” prošaptala je Svjetlana kad smo krenuli prema početku zapadne mornaričke staze. „Ponio u posljednjem trenu… makarova, devetku, dar sovjetskog brodara za koga smo sagradili krasnu lađu za krstarenja po Volgi. Nikad ga nisam isprobao, a kamoli upotrijebio. Dok se nisam sjetio da čami u originalnoj kutiji, pa ga očistio, još je bio konzerviran, zato ga jarac i jest nanjušio. Nek’ se nađe.” „Čuj, s moje strane već je apsurdna ludost što sam se uopće upustila u… sve to, a sad još i pištolj?! Vjerujem da znaš…” „Ma, samo u krajnjem slučaju, ne brini, ” nastojao sam je smiriti, znajući da mi neće uspjeti. „Divljih svinja ima, tko zna koga vraga još.” Nakon desetak minuta, sišli smo do zaravni ne veće od blagovaoničkog stola što sam je bio otkrio za noćnih izviđanja, pa smo konačno poskidali s pleća teške torbe s odjećom i drugom opremom, u tišini razmotali vreće i pripremili se za odmor; zimskim nebom nad nama, pošto se umalo pun mjesec utopio u stratocirusima na zapadnom obzoru, zagospodarile su zvijezde ljetnoga sjaja. „Dobra ti je bila ona starcu: ne daj tajni da te muči. Vražji si psiholog, bitango moja,” Svjetlana se priljubila uza me, kao i one naše prve noći pod otvorenim nebom. „U čovječjoj prirodi je da se nerado opterećuje znajući nešto beskorisno, a potencijalno opasno. Trebala si vidjeti kakvim me pogledom ošinuo kad je izlazio iz kasarne, nakon razgovora s Bakmazom: nije mi zamjerio što sam ga prijavio sucu, nego zato jer sam ga doveo u nepriliku da jegulja između onoga što smije reći i tajne o kojoj ne želi govoriti. Spavaj, dušo… itekakvi nas napori čekaju.”

DŽEK LONDON komplet 1 - 12 Izdavač: SVJETLOST Sarajevo Godina izdanja: 1964. Povez: tvrd Pismo: latinica Stanje: dobro

Nosač za bicikle donet iz holandije..kači se na autokuku..za 3 bicikla redovna ili 2 elektro.

Pismo u Lion (italik i tajms igraju tango) Gordan Matrak Bubnjar kultnog bosanskog i jugoslovenskog benda `Bijelo Dugme`, konačno je napisao knjigu u kojoj ne samo što daje svoju detaljnu autobiografiju, već i evocira uspomene na sarajevske rok bendove, dok istovremeno beleži tajnu istoriju najpoznatijeg benda sa ovih prostora! `Tada je, zaverenički, krunisao sam sebe u hegemona jugoslovenskog roka. – Ja sam vaš novi šef i drugih šefova osim mene nemojte imati. . . Pa čak ni onda kad ja, i ako ja odlučim da vam više ne budem šef – a što će biti nikad! Tad naročito – položio je zakletvu Brega. ` PROSVETA,Beograd,2013.god.,tvrd povez,781.str.,24.cm Knjiga je NOVA ----------------------------✔️ 1w,1w jedna ili DVE

W. M. Thayer - George Washington - His Boyhood and Manhood, Henry Frowde / Hodder and Stoughton, London Tvrd povez. U dobrom stanju. Ponegde papir malo požuteo. XX + 422 strane H/KPV8

Richard H. Holme - Horatio Nelson - England`s Sailor Hero, The Walter Scott Publishing Co, Ltd, London and Felling-on-Tye Tvrd povez. U dobrom stanju. Rikna malo iskošena od čitanja. Posveta na unutrašnjoj strani prednje korice. Nedostaje predlist. Ćoškovi korica malo iskrzani. 412 strana H/KPV8

Beograd,1970. A4, meki povez, 158 strana u odličnom stanju

Beograd 1965. meki povez, 273 strane u dobrom stanju

AK 3 55834) Kandid ili Optimizam Volter sa gravurama Gerard Cochet 1921 god Candide ou l`Optimisme , Voltaire , Les Éditions G. Grès et Cie 1921, illustre de trente-six compositions dessinees et graves sur bois par Gerard Cochet ; Izuzetno izdanje Volterovog Kandida , ilustrovano sa 36 gravura na francuskom jeziku ; tvrd povez, format 11,5 x 16 cm , 255 strana

B5 format, tvrd povez , HC , prošiveno , kvaliteno , kolekcionarski vecno

SERVO LETVA VOLANA U ISPRAVNOM STANJU SKINUTA SA PEZO 306 98 GODISTE 1400 KUBIKA BENZINCA...

Polovan ispravan cajger sat skinuto sa Opel Astre G 1.7 DTi

VEŠTICE NA PUTU AUTOR : TERI PRAČET IZDAVAČ: LAGUNA, BEOGRAD GODINA IZDANJA: 2001. MEKE PLASTIFICIRANE KORICE PISMO: LATINICA BROJ STRANA: 307 STR. STANJE KNJIGE VRLO DOBRO TROŠKOVE SLANJA SNOSI KUPAC LIČNO PREUZIMANJE MOGUĆE U CENTRU BEOGRADA 2.10.S

Biblische Geschichte von der Gründung und Ausbreitung der Kirche Jesu, Im Verlage der f.f. Schulbucher - Verschleiss - Adminisration der St. Anna in der Johannis-Gasse, Wien 1847 godine Tvrd povez. Potpis i zapisi na predlistu. Oštećenja na rikni. 111 strana H/KSJ1

odlično očuvana sa preko 790 stranica i par hiljada eksponata iz svih oblasti počev od nameštaja do najmanjih ukrasnih predmete sa cenama

ULTRA RETKO 1866 GODINE,ULTRA RETKO,272 STRANICE PLUS KARTE,LISTOVI CVRSTI NE ISPADAJU,LEPO UKORICENO,NADAM SE DA SAM LEPO PREVEO

Dušan Radović-ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU Dušan Radović - Antologija srpske poezije za decu, Srpska književna zadruga,1984. god, Tvrd povez sa omotom,363. strane Knjiga je N O V A ---------------------------- 29

Jonathan Swift - Gulliver`s Voyage to Lilliput printed in the intermediate style of Pitman`s shorthand, Sir Isaac Pitman & Sons, Ltd, London 1900 godine Tvrd povez. U dobrom stanju. 85 strana H/KPV8

Skinuto sa modela 2000 godište u ispravnom stanju, crevo vazduh. Može slanje kurirskom službom.

Kvaka za vrata tovarnog prostora Original za Volkswagen Caddy 9KVF iz 1998 godine 1 komad sa slike Ispravno stanje, estetika kao na slikama, poželjno farbanje Kataloški broj: 6K9827565B - 6K9 827 565 B Na ilustraciji prikazano pod brojem 23 Uz kvaku dobijate i uložak - cilindar brave sa novim ključem, na ilustraciji pod brojevima 19 25 25A Sve kao na slikama cad/su Period 20.10.97 - 20.02.00

Mrezna ploca/Led drajver 2722 171 90777, FSP159-4FS01 za PHILIPS –55PFL7108K/12, 55`LED SMART TV i druge modele. Ploca je ispravna, proverena.

RETKO IZ 1937 GODINE,VECI FORMAT,TVRDE KORICE,942 STRANICE,LEPO OCUVANO,CELA KNJIGA CAK I UZORCI TKANINA

Na prodaju NOVI glavni farovi za starije Lade, H4, cena za par. Odgovaraju za Lada Special (Specijal) Lada 2101 2102 2103 2105 2106 2107 Lada 1200 Lada 1300 Lada 1200s, cena za par. Ulozak fara za prednja duga svela. Retko, promer fara 18 cm, original ruski, sve kubikaze, godista, modele od 1976 godine! Lada ulozak fara koji se stavlja u plasticno kuciste iza! Farovi su isti sa leve i desne strane! Farovi se prodaju i pojedinacno.

Odlomak: Ja to nikad ne bih mogla, rekla je tijekom jedne od bezbroj kasnih večera jedna velika mamina kolegica. S čuđenjem, da, no istodobno i s divljenjem. Nećemo je imenovati. Velika je bila u svoje vrijeme i nije lijepo imenovati velike koji kažu da nešto ne mogu. Barem kad ih nema da to sami pojasne. Nije nikad takvo što vidjela, a kamoli da bi se sama u to upustila: da netko supijan, u gluho doba noći iz nekog dijela restorana podvikne – Daj Ave Mariju, majketi – a da netko tko je Primadonna u svjetskim razmjerima na taj podvik doista i ustane, pa i otpjeva željenu ariju!? No… da, mama jest bila najveća Aida našeg doba, bila je Primadonna Assoluta, bila je La Molnar… Ali bila je i Lady Juke Box. I upravo zbog toga, zbog tog neozbiljnog shvaćanja sebe, zbog sposobnosti da se bez ikakve pripreme upusti u pjevanje koje god arije, u kojim god uvjetima, u koje god doba dana. Ali nikad, nikad ime Lady Juke Box nije izgovoreno nikako, osim s ljubavlju i prisnošću. Svugdje u svijetu je bilo tako, pa i tamo gdje bi se najmanje očekivalo. Tribunj je danas jedan od malih turističkih divova Jadrana. No tada, sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, bio je tek nebrušeni dijamant… Iznimno nebrušen. Najraznovrsniji kulturni djelatnici tadašnje države gotovo konspirativno su širili priču o ljepotama tog mjestašca, nagovarajući se međusobno na kupnju konobica u mjestu, ne bi li zajedno ljetovali u tom malom raju. I doista, skupilo se tih sedamdesetih ono najbolje što je kultura tog doba imala za ponuditi – od slikara, glumaca, skladatelja, kipara, opernih pjevača, baletana… I svi su dovlačili svoje prijatelje i kolege iz svijeta, ne bi li i njih Tribunj hipnotizirao. I nikome nisu smetali magarci koji zorom bude sve žive i mrtve, rojevi muha, nedostatak kanalizacije, nepostojanje mjesta za izlazak. Sjedilo se po malim kalama, ispred konobica, tu se jelo, družilo, pjevalo… Doduše, postojao je jedan riblji restoran. Skroman, nemoderan, jedini tada. Luna se zvao. Vlasnik se zvao Miro Unić, kog su sumještani zbog specifičnih crta lica zvali Grubi Miro. Moja majka ga je izluđivala zahtjevima za palačinke, ili sladoled. Prvo bi dobila porciju najmaštovitijih psovki, a onda bi joj Miro uvalio u ruke lonac s brašnom, vodom i čime već uz prijetnju: Ja ću ji ispeć, al Issami, tiš ji mutit! Ili bi se samo, a sve psujući, pokupio svojim Renaultom 4, da bi se za pola sata vratio s kantom sladoleda iz Vodica, uz proklinjući uzvik: “Na, jij!” I tako, sve uz galamu i potoke vina svih boja, dok u to – za mamu rezervirano – gluho doba noći ne bi netko odnekud pijano isfrfljao: Daj Ave Mariju, majketi! I tako iz noći u noć, iz ljeta u ljeto… A onda, jednog je ljeta tu bila i ta, jedna od velikih maminih kolegica – taman su se ona i mama smjenjivale bile u Areni u Veroni pa, eto, navratile u Tribunj – i bio je u Luni, u velikom društvu i Drago Putniković, osnivač Šibenskog festivala djeteta u pratnji svog prijatelja iz pomorske policije, tadašnje milicije. I kako je moja mama ustala jedne od tih noći, s namjerom da udovolji glazbenoj želji iz skrovitog kutka birtije, gospodin Drago ju je uhvatio za ruku: Ne, ovu večer nećete ovako! Njegov prijatelj iz milicije je također ustao od stola i – uz smiješak i onaj karikirani policijski, „pođite s nama, gospođo“, uhvatio je pod ruku. Otišli su njih troje tako, u tišini, i popeli se na usidreni patrolni brod. Supijano društvo u Luni nije znalo bi li se više smijalo toj sceni, ili šokiranoj kolegici. Ona nije mogla znati da je Drago Putniković čovjek teatra, ali ni nitko drugi u društvu nije znao da se Drago jako dobro razumije u akustiku. Naložio je prijatelju iz policije da patrolni brod zaustavi nasuprot tribunjskog otočića, između dva škoja, i da ga usmjeri prema Tribunju, kao i da ugasi motore. Moju mamu je doveo na provu broda i ondje ju je ostavio: Sad pjevajte, Ljiljana… Ni jedno svjetlo, ni u jednoj kući nije zasvijetlilo. U potpunom noćnom mraku, ljudi su u tišini jedan po jedan, izlazili iz kuća na rivu, ne bi li dočekali tu pjevanu molitvu svima im znanoj Gospi, zvonku a prišuljanu iz mraka pučine. Čak je i Grubi Miro pogasio svjetla u Luni. Arija je završila i ljudi su, u mraku i, kako su i izlazili, jedan po jedan, u tišini, pošli natrag u svoje domove. Trojac s broda vratio se u Lunu, a mamu je njezina strana prijateljica samo zagrlila: “Ja to nikad ne bih mogla…” Luna je još tu, na stijenama. No veća je, s mnogo terasa. I Tribunj je veći, s mnogo konoba, kafića i restorana. Gospodina Drage više nema, nema ni Grubog Mira. Nema ni Lady Juke Box više. A s njom, utihnula je i Ave Maria u Tribunju. I doista, nitko to nije mogao. Tako, kao mama, nitko ni neće moći. Nikad više…