2017 g 132 str 21 cm Knjiga ,,Kletva` predstavlja zbirku pripovedaka u kojoj je autor želeo da dočara ambijent Koštampolja i njegovih žitelja. Podlogu za priče našao je u okupljanjima gorštaka na kojima su se organizovale igre, naročito igra ,,fildžana`, (traženje prstena ispod osam šolja) a pobeda je za obe ekipe bila čašćavanje kuvanim krompirom, sokom, rasolom, jabukama i veseljem za pobednika i trpljenjem pogrda za pobeđenog. Sve te igre odraslih dešavale su se za vreme dugih zimskih dana, a danas je malo takvih igra i veselja ostalo, jer je moderna životna situacija isterala tu vrstu društvenosti iz naših domova. Priče su pokušaj da se te igre dočaraju i približe savremenom čitaocu, kako bi upoznao duh, veselje i radost koje su one sa sobom nosile. po.st.des.1

Oktoih, 2000. Pripovetke Živi i piše u Herceg-Novom. Romani:Otvaranje lutke (tri izdanja) Kako preživeti brak (tri izdanja) Naranča i nož Narančin cvat Pripovetke: Otapanje Izlet u Žanjice Autorka je majka Ramba Amadeusa

NARODNA KNJIGA PRVO izdanje iz 1955. godine. Ćirilica. Naslovnica Đorđe Simić. odlično očuvana na par mesta podvučen tekst

biblioteka JELEN MLADOST 1972. dobro očuvana

Izd. Jugoslovensko profesorsko društvo, 1937 - 237 страница članke prikupili: Radmilo Dimitrijević Jovan Radulović Alija Nametak iz sadržaja: ISTORISKA HERCEGOVINA -Prošlost -Veze CG sa Hercegovinom početkom XIX v. -Istorija hercegovačkog ustanka -Evropa i hercegovački ustanak -Džabićev pokret -Hercegovci u Bosansko hercegovačkom saboru MOSTAR KAO KNJIŽEVNO I DUHOVNO SREDIŠTE BIH -Šantić, Ćorović, Mostarski govor... PROSVETNE, ZDRAVSTVENE I PRIVREDNE PRILIKE HERCEGOVINE ŽIVOPISNA HERCEGOVINA NACIONALNA I KULTURNA DRUŠTVA I USTANOVE... knjiga naknadno koričena / tvrde koricena jednoj se odlepio deo originalmne papirne korice, pa ostao trag/, poslednja dva lista sa sadržajem knjigovezački popravljena odlično očuvana JES.20/13

Hrvatski list Broj 1 za 1982. godinu. MEk povez, 32 strane. Casopis ustaske emigracije u Americi, sa sedistem u Vasingtonu. Glavni urednik bio je Bruno Busic. EKSTREMNO RETKO! Ante Bruno Bušić (Donji Vinjani kraj Imotskog, 6. listopada 1939. – Pariz, 16. listopada 1978.), zagovornik demokratske, suverene i slobodne Hrvatske. Bio je disident, novinar, književnik, povijesni istraživač, karizmatični prognanik 1970-ih godina i politički vođa hrvatske emigracije. Životopis Rani život i školovanje Bruno Bušić rođen je 6. listopada 1939. godine u selu Vinjanima Donjim kraj Imotskoga, u zaseoku Bušića Draga,[2] kao sin Josipa (Joze), sudskoga službenika i pravnika, i Ane rođene Petric iz hercegovačkih Vinjana kraj Posušja. Majka mu je umrla 1943. godine.[2] Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu Vinjanima Donjim.[3] Za vrijeme gimnazijskog školovanja došao je pod prismotru UDBE zbog anonimne ankete u kojoj je izrazio kritiku komunističke Jugoslavije.[4] Kao đak, isticao se kratkim pričama koje je objavljivao u vodećim omladinskim listovima. Godine 1955. dobio je nagradu Poletova žirija u kome su sjedili Mirko Božić i Zlatko Tomičić. 1955. godine dva puta bio je zatvoren.[5] Bio je članom Tajne organizacije hrvatske inteligencije, organizacije imotskih gimnazijalaca.[6] 1957. godine, kao maturant bio je izbačen iz gimnazije bez prava upisa u bilo kojoj gimnaziji na prostoru Jugoslavije a tek nakon dvije godine, nakon što su promijenjeni propisi, nastavio je školovanje u Splitu.[5] Maturirao je 1960. godine u gimnaziji u Splitu, a potom je upisao filozofiju i francuski na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, no brzo se ispisao i, na očevo inzistiranje, upisao na Ekonomski fakultet. Diplomirao je u redovitom roku 1964. godine diplomskim radom Moral i socijalizam. Nakon školovanja Nakon završetka studija Bušić se je zaposlio u poduzeću za geološko-rudarska i građevinska istraživanja, konsolidaciju tla i projektiranja, od kojeg je zadnje godine studija dobivao stipendiju. Ubrzo je, slučajno, doznao za mogućnost zaposlenja u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske koji je osnovao i vodio dr. Franjo Tuđman. Rješenje o tom njegovu zaposlenju 23. lipnja 1965. godine potpisao je ravnatelj Instituta Franjo Tuđman.[7] Sredinom 1965. godine Bušić je bio zatvoren a početkom 1966. godine bio je osuđen na 10 mjeseci zatvora zbog čitanja emigrantskoga tiska i `neprijateljske propagande`.[8] Nakon osude bio je, do pravomoćnosti presude, pušten na slobodu i to je iskoristio za bijeg u Austriju, 24. listopada 1966. godine.[8] Nakon što ga je dr. Tuđman nagovarao na povratak, Bušić se je vratio u prosincu 1966. godine a kako je tada uslijedilo političko popuštanje (nakon pada Aleksandra Rankovića) nije bio ni pozivan na izdržavanje ostatka kazne.[8] Od 9. broja Hrvatskoga književnoga lista bio je jednim od urednika toga lista. Nakon gašenja Hrvatskoga književnoga lista krajem 1969. godine otišao je u Pariz gdje je ostao, živjevši `u nekom poluizbjeglištvu`, do travnja 1971. godine kada se je vratio u Zagreb.[8] Po povratku u Zagreb zaposlio se je u novopokrenutome Hrvatskome tjedniku a od 13. broja ušao je u uredništvo toga lista u kojemu je bio do zadnjega broja.[8] Nakon udara u Karađorđevu Bušić je bio zatvoren 12. prosinca 1971. godine.[8] Bio je optužen zbog navodnih veza sa suradnikom jedne zapadne obavještajne službe a tužitelj ga je nadalje optužio kako je `objavio više članaka u Hrvatskom književnom listu, Studentskom listu i Hrvatskom tjedniku u kojima se deklarirao kao protivnik društvenog i političkog uređenja u nas. On je pozivao na nasilnu i protuustavnu promjenu društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva naroda SFRJ i zlonamjerno i neistinito prikazivao društveno-političke prilike u zemlji`.[9] Odbio je braniti se kada je u veljači 1972. godine optužnica protiv njega proširena zbog špijunaže. Suđenje je trebalo biti 28. lipnja 1972. godine ali je odgođeno. Okružni sud u Zagrebu izdao je obavijest o odgodi suđenja do jeseni iste godine, navodeći kako se istraga nije mogla okončati zbog Bušićeve govorne mane.[10] Na suđenju na jesen 1972. godine osuđen je na dvije godine zatvora koje je izdržavao u Staroj Gradiški.[10] Iz zatvora izašao je u prosincu 1973. godine i bio je proganjan na razne načine te se nije mogao zaposliti a krajem 1974. godine bio je pretučen u Dubrovniku, na Stradunu, od petnaestak nepoznatih osoba.[10] S njim je bio Joseph Levy student iz Jeruzalema kojega nisu dirali. To su sve promatrala i dva milicionera no nisu ništa poduzeli. Bušić je podnio tužbu protiv dubrovačke policije no javni tužitelj nije mu na nju ni odgovorio.[10] Krajem rujna 1975. godine napustio je ilegalno SFRJ i u Engleskoj, u Londonu, dobio je politički azil. U Londonu je bio u uredništvu časopisa Nova Hrvatska, za koji je i pisao, do travnja 1976. godine. Na izborima za 2. Sabor Hrvatskoga narodnoga vijeća, 1977. godine, uz najviše glasova, izabran je na čelo Ureda za propagandu. U tome svojstvu izdao je i nekoliko brojeva Vjesnika HNV-a.[10] Na prolazu kroz Pariz, kada se je pripremao za sastanak Izvršnoga i Saborskoga odbora HNV-a, ubijen je u atentatu. Atentat Grob Bruna Bušića na Mirogoju Bruno Bušić ubijen je u 23.20 sati, 16. listopada 1978. godine, u Parizu u ulici Belleville 57,[10] iz zasjede su ga pogodila dva od pet metaka iz pištolja `Astra` kalibra 7,65 mm.[11] Ubio ga je plaćeni ubojica Službe državne sigurnosti (UDBA), zloglasne jugoslavenske tajne policije.[12] Bio je pokopan 23. listopada 1978. godine na pariškome groblju Père-Lachaise uz nazočnost oko 1.200 Hrvata.[10] Na nadgrobnoj ploči bili su uklesani stihovi Dobriše Cesarića iz pjesme `Trubač sa Seine` na hrvatskome i francuskome jeziku: Ja, skoro prosjak, duh slobode širim, Pa ma i nemo na svom grobu svijeću, Ja neću, neću, neću da se smirim. Ko svježi vjetar u sparinu pirim, A kada umor svlada duše lijene, Na otpor trubim ja, trubač sa Seine! U grobu s njim ležao je kamen iz Hrvatske, s torbom na kojoj je bio hrvatski grb i cvijet majčine suzice. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su u Hrvatsku i 16. listopada 1999. godine pokopani u Aleji branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoju.[13] Tijekom dužeg razdoblja, informacije o djelovanju Službe državne sigurnosti su upućivale da bi izvršitelj atentata na Brunu Bušića mogao biti agent SDS Vinko Sindičić.[14] Sindičić je na suđenju priznao da je od SDS dobio nalog da ubije Bušića i da je radi izvršenja atentata bio putovao u Pariz; međutim da je poslije odbio nalog i nije ubio Bušića: u nedostatku dokaza, Sindičić je oslobođen optužbe.[15] Titovo odobrenje ubojstva Brune Bušića Jerko Dragin, riječki udbaš koji je držao na vezi agenta Vinka Sindičića, u jednoj je od izjava prenio informaciju da je Josip Broz Tito bio odobrio Bušićevo ubojstvo: „Kasnije sam nakon duljeg vremena od Stanka Čolaka ili Miće Marčete saznao da je Franjo Herljević, tada savezni ministar unutarnjih poslova tadašnje Jugoslavije, prethodno ishodio suglasnost vjerojatno od `Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka` Predsjedništva tadašnje SFRJ - predsjednika Tita - i dobio odobrenje za ovakvu akciju ubojstva.“[16] Predsjednik Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka u vrijeme Bušićeva ubojstva bio je Vladimir Bakarić, član Predsjedništva SFRJ. Članovi su bili Lazar Koliševski i Vidoje Žarković također iz Predsjedništva SFRJ, Stane Dolanc kao predstavnik Izvršnog komiteta Predsjedništva CK SKJ, Džemal Bijedić, predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV), kao i ministri unutarnjih, vanjskih poslova i obrane - Franjo Herljević, Miloš Minić i Nikola Ljubičić. Tajnik Savjeta bio je Milislav Đurić, rukovoditelj Službe za pitanja državne sigurnosti Predsjedništva SFRJ. Tajnik Saveznog savjeta za međunarodne odnose, u čijoj je nadležnosti bilo analiziranje posljedica Bušićeve likvidacije na odnose SFRJ s inozemstvom, bio Lazar Udovički, stari NKVD-ov školarac. Politička stajališta Odgovor gimnazijalca Brune Bušića na deseto anketno pitanje, ankete dobivene u školi 1956. kao (navodno) anonimni zadatak, a koje je osmislila i gimnaziji nametnula UDBA: „Što ti se čini je li bolji stari sistem ili današnji?“ „Naravno da sistem stare Jugoslavije nije bio dobar, ali isto tako ni današnji sistem ne valja iako je nešto bolji. Za vrijeme stare Jugoslavije bilo je dosta gladnih, žednih, bosih, golih, ali ima ih i danas, iako u manjem broju. Međutim, svaki dan raste broj nezaposlenih. Stara Jugoslavija je zato dopuštala veću slobodu mišljenja, dok je sada novi sistem skučio slobodno izricanje misli i ugušuje svaku klicu narodnosti. Narodna Republika Bosna i Hercegovina nije dodijeljena Hrvatskoj iako Hrvatska ima na nju svoja pradavna prava, a to bi morala Srbija svakako priznati. Kako je Srbiji priključena Vojvodina i Kosovsko-Metohijska oblast, tako bi i Hrvatskoj morala biti priključena Bosna i Hercegovina. No, osim toga Srbi vode propagandu u Bosni i Hercegovini te šalju svoje učitelje i profesore među Hrvate, koji vrše posrbljivanje na više načina. Štampa srpska također nastoji što više prodrijeti u područje Bosne i Hercegovine. Mislim da nije potrebno spominjati masovno ubijanje zarobljenika za vrijeme rata i u razdoblju poslije rata i ostala nasilja.“[3][17] U uvodu svoje knjige Hrvatski Ustaše i Komunisti Bušić piše: „Oni kojima je u presudnim vremenima zatajila hrvatska svijest i ljudska savjest, tj. oni koji su hrvatskom ustaškom pokretu nastojali dati fašistička obilježja i oni koji su iz hrvatskih komunista nastojali istisnuti misao hrvatskog suvereniteta, nastoje potisnuti u zaborav stare postojane veze između hrvatskih ustaša i komunista, te prizivaju u sjećanje stare nesreće i zlokobne, prevladane opreke. Istinski hrvatski komunisti i ustaše podjednako su duboko u sebi nosili ideju slobodne i nezavisne Hrvatske i njenog punog suvereniteta unutar hrvatskih povijesnih i etničkih granica.“[18] a na str. 36. – 37.: „Oni koji ne mogu naći dovoljno snažno umirujuće opravdanje za svoje vlastite pogreške, za svoju vlastitu sukrivnju zbog sadašnjeg položaja Hrvatske i oni koji ne žele ništa žrtvovati, ništa riskirati, da bi se taj položaj izmijenio i da bi se `misao hrvatskog suvereniteta` pretvorila u `djelo i svršen čin od međunarodnog značaja` skloni su izjave hrvatskih komunista, ali i hrvatskih ustaša, razmatrati tek kao demagoške, prijetvorne riječi s kojima su htjeli izazivati treptaje u narodu, njegove sklonosti i nesebičnu, ustrajnu privrženost. Oni zato, prikriveno ili otvoreno, stalno podsjećaju na stare krivnje, krv i smrt, pa sve zlo pripisuju jednoj strani i jednoj vlasti, onoj ratnoj ili ovoj poslijeratnoj, i neće da znadu da je svaka vlast samodopadna, pa zbog toga i bezumna i da svaki pojedinac u svakom trenutku mora učiniti sve što je u njegovoj moći da tu bezumnost obuzda i da je nastoji očovječiti. Mnogi hrvatski intelektualci, koji su trebali biti savjest svoga naroda, bezumlje i nerazborite postupke vlasti, ne samo da nisu suzbijali, već su ih i poticali, pjesme im pjevali. Zbog toga su mnogi hrvatski komunisti umrli pod plutonima ustaških pušaka, zbog toga su Bleiburg i sadašnji teror velikosrpske Jugoslavije nad hrvatskim narodom bili gotovo neizbježni. Podjednaka je krivnja na onim hrvatskim klerikalcima koji su u izvorni nefašistički pokret hrvatskih ustaša unijeli fašistička obilježja, kao i na onim hrvatskim marksistima, koji su misao hrvatskog suvereniteta podredili ideji klasne borbe i svjetske revolucije.“[19] Djela A report on the prison situation in Croatia, Croatian Information Service, Arcadia, 1975. UDBA Archipelago: Prison Terror in Croatia, Croatian Information Service, Arcadia, 1976. Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša, Liber Croaticus Verlag GmbH, Mainz, 1977. (prir.) Posmrtno Pjesma Bruni Bušiću, Liber, Mainz, 1979. Hrvatski ustaše i komunisti, Hrvati iz Vancouvera, B.C., Kanada, (ur. Rudolf Arapović), Washington, D.C. 1979. Jedino Hrvatska: sabrani spisi, Ziral, Toronto-Zurich-Roma-Chicago, 1983., (2. proš. izd. Bruno Bušić. Jedino Hrvatska!: sabrani spisi, 1-3, prir. Anđelko Mijatović, Fram-Ziral, Mostar-Zagreb, 2005.) Svjedok pomirbe. Ante Bruno Bušić, (prir. i ur. Mladen Pavković), Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca domovinskog rata, Zagreb, 1995. Odličja 1995.: Red kneza Domagoja s ogrlicom[20] 1995.: Red Stjepana Radića[21] tags: ustase, ndh, emigracija, emigranti, emigrantsko izdanje, ustaska emigracija, tudjman, paraga...

tvrdi povez 1924 202 strane nedostaje najavna strana

universal bibliothek brosirani povez 182 str ocuvana pecat knjizarnice Radoja Cerovica

S.B.Cvijanović Beograd 1924 dobro očuvana na pojedinim mestima podvučen tekst

Autor:: Abdusetar Nasir Žanrovi:: Priče Izdavač:: Geopoetika Godina izdanja:: 2017. Broj strana: 276 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 20 cm Zbirka priča istaknutog arapskog pisca Abdusetara Nasira Zločin dostojan poštovanja drugo je, znatno prošireno i izmenjeno izdanje prve zbirke istog autora Najsrećniji čovek na svetu, koju je Geopoetika objavila 2004. godine. U ovoj knjizi ima desetak starih i dvadesetak novih priča i iz svake se – „čuju vapaji duše i tela ukleštenih u stegu seksualnih uskraćenosti, koje je u arapsko-islamskom društvu zabranjeno i spominjati, a bogohulno osporavati. U mešavini alegoričnih i realističkih sižea, atmosfera iz Nasirovih vizija varira od prozračne, oko lepršavih likova željnih radosti, do tamne što najavljuje nastupe individualnog zla, i dalje, do guste kao testo i naturalistički tmaste, u kojoj se davi obeznađeni mali čovek, gde šizofrene ubice kasape svoje žrtve, a razobručeni sadizam gospodara rata stravom ispunjava srca celih naroda… Nasirova ironija gorka je kao čemer, a satira jetka i ispunjena grozom. Humor blesne tu i tamo, utkan u pokoji lik ili dijalog, ređe lak i igričav, češće očajan i bolan. Izuzetno popularan, ali istovremeno zabranjivan i osporavan u rodnom Iraku, Nasir je boravio deset meseci u samici zbog jedne priče („Naš gospodar kalifa“). Nijedan arapski roman i nijedan arapski pisac nisu prikazali gušenje slobode izražavanja, smrt knjige pod diktatorskim režimima, bezumni gnev modernih tirana i svu tragiku obespravljenosti čoveka i građanina u arapskom svetu onako plastično i svestrano kako je to u svojim bezbrojnim pričama učinio Nasir.“ Srpko Leštarić Iz Pogovora p.is.st.d.3

Komplet opruga za montažu navoja od nerđajućeg čelika M10x1.5x2D Primena: - Opruga može pričvrstiti zavrtanj u navojnu rupu, tako da zavrtnji nisu labavi kada se izlože udarnim vibracijama - Zbog elastičnosti opruge opterećenje na navoju je ravnomernije, i apsorbuju se vibracije - Povećava čvrstoća spojnog navoja i otpornost na zamor materijala - Dobra je za proizvode koji zahtevaju visoki koeficijent sigurnosti - Koristi se u različitim materijalima male čvrstoće - Može poboljšati otpornost na habanje pričvršćenih zavrtnjeva i izbeći oštećenja navoja - Primenjuje se u auto servisima za popravku navoj na raznim delovima automobila - Najčešće kod oštećenja navoja svećica i grejača na glavi motora. Specifikacija: - Materijal: nerđajući čelik - Boja: Srebrna - Veličina: M10x1.5x2D Pakovanje: 1 x 10kom. M10x1.5x2D

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Sadrzaj: - Niz vodu - Jedna dilema - S rancem na ledjima Žorž-Šarl Uismans ili (po holandskom izgovoru) Joris-Karl Hojsmans (franc. Charles-Marie-Georges Huysmans, hol. Joris-Karl Huysmans, 5. februar 1848. - 12. maj 1907.) je francuski romanopisac iz druge polovine devetnaestog veka. Biografija Rođen je u Parizu. Književnu karijeru je započeo naturalističkim tekstovima kao što je Marthe, Histoire d`une fille (1876). Roman Nasuprot (À rebours) (1884), u kojem prekida sa naturalizmom, školski je primer `dekadentne“ literature. Tokom suđenja Oskaru Vajldu 1895. tužilac je roman naveo kao očigledan primerak sodomističke literature. Publikacija Tamo dole (Là-Bas) iz 1891. privukla je pažnju javnosti detaljnim opisima satanističkih rituala u Francuskoj 1880-ih. Uismansovi kasniji radovi, kao što su En Route (1895.) i La Cathédrale (1898.) pod znatnim su uplivom katolicizma. Uismans je napisao i dve knjige umetničkih kritika: L`Art moderne (1883.) i Certains (1889.). Bio je jedan od osnivača akademije Gonkur. Žorž-Šarl Uismans je sahranjen na groblju Monparnas u Parizu. `Là-Bas, translated as Down There or The Damned, is a novel by the French writer Joris-Karl Huysmans, first published in 1891. It is Huysmans` most famous work after À rebours. Là-Bas deals with the subject of Satanism in contemporary France, and the novel stirred a certain amount of controversy on its first appearance. It is the first of Huysmans` books to feature the character Durtal, a thinly disguised portrait of the author himself, who would go on to be the protagonist of all of Huysmans` subsequent novels: En route, La cathédrale and L`oblat. Là-Bas was first published in serial form by the newspaper L`Écho de Paris, with the first installment appearing on February 15, 1891. It came out in book form in April of the same year; the publisher was Tresse et Stock. Many of L`Écho de Paris` more conservative readers were shocked by the subject matter and urged the editor to halt the serialisation, but he ignored them. Sale of the book was prohibited from French railway stations. The plot of Là-Bas concerns the novelist Durtal, who is disgusted by the emptiness and vulgarity of the modern world. He seeks relief by turning to the study of the Middle Ages and begins to research the life of the notorious 15th-century child-murderer Gilles de Rais. Through his contacts in Paris (notably Dr. Johannes, modeled after Joseph-Antoine Boullan), Durtal finds out that Satanism is not simply a thing of the past but alive in turn of the century France. He embarks on an investigation of the occult underworld with the help of his lover Madame Chantelouve. The novel culminates with a description of a black mass.` Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku. Huismans Žoris

Autor: Mija Kulić Izdavač: Knjiga komerc - Beograd, 2015. Mek povez, 344 str. Format: 21 cm Roman o narkomaniji i ljubavi p.is.st.d.3

- Xenon sijalica H4 - Bi xenon - H4-3 - Plug&Play jednostavno zameniti nove sa starim - Bolja vidljivost i osvetljenje noću - Unapređenje optičkog izgleda vašega auta Karakteristike: # Oznaka: H4 bixenon (H4-3) # Svetlost: BELA # Napon napajanja: 12V # Snaga: 35W # Osvetljaj: 6000K

Autor: Andrej Blatnik Žanr: Priče Pismo: Latinica Broj strana: 90 Povez: Mek Format: 20 cm Godina izdanja: 2017. „Zbirku čini pedeset kratkih bodljikavih, udaraca, šaljivih zagonetki vezanih u čvor... Svaka od priča (većina je kraća od jedne stranice) pršti i ključa od čudnog, suvog humora.“ Publishers Weekly, 2014 „Vrhunska proza uzbudljivog novog pisca.“ Kirkus Review, 2010 Prvo objavljivanje prozne knjige na srpskom jeziku Andreja Blatnika, svojevremeno jednog od utemeljivača slovenačke postmoderne, a danas svakako jednog od najvažnijih, najpriznatijih i najprevođenijih autora iz te zemlje. Kapiraš? je obimom mala, a po značaju prelomna knjiga književne modernosti Slovenije. Ona u sebi sadrži simboličku i doslovnu mladost, skoro japijevsku savremenost „centra sveta“ (ma šta i ma gde on bio), a opet i mudrost svojstvenu filozofiji vanevropskih kontinenata. Centralna tema većine ovih proznih krokija, anegdota, priča... jeste ljubav. Najčešće joj se prilazi vrcavim, duhovitim monolozima pripovedača, ponekad žene, ali i nepostojećim dijalozima koji grade neobične spirale. Ti (samo)imaginarni razgovori puni su žestokih osećanja, ali i erotike, suprotstavljanja, apsurda, obrta i, iznad svega, svedenosti i jezičke jednostavnosti. Blatnik je majstor spajanja intimnog sa opštim, uvezivanja raznovrsnog u jedno, ili u lanac zajedničkog. Najbolji je u kratkoći: priča o čuvarima koncentracionih logora ima četiri rečenice, priča o romanu (zapravo njegovom kraju, a stavljena na kraj knjige) ima dve rečenice. Moderni haibun. Vladislav Bajac p.s.d.1

Izdavač: Geopoetika Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 20 cm Broj strana: 279 Tišina je najveći neprijatelj žive književne reči i zato je potpuno razumljiva činjenica da su kineski pisci krajem sedamdesetih godina prošlog veka, spremno dočekavši kraj Kulturne revolucije, oslobodili sopstveni stvaralački duh i tako započeli sasvim novu epohu u kineskoj književnoj istoriji. U ovoj antologiji obuhvaćeno je šesnaest pisaca koji su osamdesetih i devedesetih godina u svojoj prozi, na sebi svojstven način, nastojali da nadoknade „izgubljene“ godine, da progovore o svojim iskustvima tokom revolucije, opišu postrevolucionarnu stvarnost u Kini, ili da se smelo upuste u inovativne stvaralačke eksperimente koji su prkosili dotadašnjoj književnoj praksi. Birajući pripovetke različitih tematskih i stilskih opredeljenja („književnost ožiljaka“, „književnost traženja korena“, avangardna književnost) pokušali smo da na što reprezentativniji način predstavimo eklektičnost kineske književne scene u uzbudljivom vremenu obeleženom novim kineskim doživljajima modernosti. Zoran Skrobanović i Mirjana Pavlović p.is.st.d.3

jezik: Srpski Autor: Strani S persijskog preveo Miloš Delić Godina izdanja: 2017 Format (cm): 20 Broj Strana: 134 Povez: Meki Roman Priče sa Sabalana sastoji se od dve celine-priče (Planina me dozivaše i Na ivici provalije), obe nastale 1990/91. godine u tzv. postrevolucionarnom Iranu. Glavni junak je dečak koji je zbog iznenadne smrti oca prisiljen da prerano odraste i preuzme ulogu glave porodice, u ruralnom planinskom masivu Sabalana (rodnom kraju autora), udaljenom od svake urbane civilizacije. Ovo je priča o divljoj i divnoj prirodi i vladanju njenih zakonitosti, o ljubavi prema ljudima i životinjama, o oštroj i prekrasnoj zimi, kao i o opasnostima koje od njih prete. Dakle, borba protiv seoskog i surovog i za njih, za konje, pse i vukove i protiv njih. Borba za život. Knjiga je prevedena na nemački i engleski jezik i dobitnik je dve evropske nagrade. Oba dela ovog romana pojedinačno su proglašena za Knjigu godine u Iranu. V. Bajac p.is.st.d.3

USKORO PONOVO U PONUDI Ručna pumpa za pretakanje. Ručna pumpa za pretakanje goriva, alkohola i sl. Nije namenjena za pretakanje kiselina, slane vode i sl. Pumpa većih dimenzija, što omogućava brže pretakanje tečnosti. Crevo na fotki je ilustracija montiranja i primene. Ne dolazi uz pumpu. Dimenzije: 60*232mm Materijal: guma i pvc Smernice za korišćenje: 1. Postaviti pumpu na taj način da se obrati pažnja na smer kretanja tečnosti. 2. Tečnost koja se pretače bi trebalo da bude na višem nivou nego posuda u koju se pretače. 3. Crevo treba biti zaronjeno u tečnost koja se pretače, a ne na njenoj površini.

Izdavač : VULKAN IZDAVAŠTVO - MONO I MANJANA Napisana sa smelošću i ljupkošću ravnom onoj što je krasila životinje i vladare koje prikazuje, ova zanosna panorama Marine Belozerske baca novo svetlo na jednu od najiskonskijih ljudskih opsesija. Egzotične životinje odavno očaravaju i nadahnjuju ljude. Vekovima su služile kao sredstvo u diplomatiji i ratu, oblikovale način vladavine, podsticale saznanja i plenile maštu. Medičijeva žirafa razmatra ovu temu kroz niz priča, koje počinju u antičkoj Aleksandriji, putuju preko Rima u doba republike, renesansne Firence, astečkog Meksika, Praga u vreme baroka, Napoleonove Francuske, američkih kapitalista u fazi surovog prvobitnog sticanja kapitala, pa sve do današnjih dana, kad su dva para divovskih panda uspela – potpuno same kako se čini – da odmrznu odnose između dveju supersila. Pismo Latinica Povez Broš Godina 2007 Format 14,5x20,5 Strana 383 B4

izdavac kultura 1948 brosirani povez 114 str fali zadnja korica

odlično očuvane IQ

Collected Stories & Drawings Izdavač: STORY PEOPLE, Decorah 71 str. : ilustr. ; 15 x 23 cm / Mek povez

Opis Berlitz The Berlitz school Paris 1929

Von Richard Zoozmann Dantes Leben + Das neue Leben + Die göttliche Komödie Tvrdi povez, 130 + 96 + 543 strane, prvih 30-tak listova se odvajaju, nepodvlačena, težina 540 grama.

Antologija `Devet boja Banata` svojevrsna je lična karta pesničkog Banata koju čini izbor iz stvaralaštva devet banatskih autora: Todora Manojlovića (rođenog u Velikom Bečkereku), Žarka Vasiljevića (rođenog u Beloj Crkvi), Miloša Crnjanskog (rođenog u Čongradu), Dušana Vasiljeva (rođenog u Kikindi), Bogdana Čiplića (rođenog u Novom Bečeju), Vaska Pope (rođenog u Grebencu), Miroslava Antića (rođenog u Mokrinu), Vujice Rešina Tucića (rođenog u Melencima) i Vojislava Despotova (rođenog u Zrenjaninu). Izbor, prema rečima priređivača Draška Ređepa, nije nastao pukim povezivanjem autora koji su rođenjem u vezi sa istim geografskim podnebljem, Banatom, već je nastao prepoznavanjem lokalnog kolorita u njihovom stvaralaštvu: Banat govori i oseti se u njihovom stvaralaštvu, iako su svojim delom nadmašili lokalne okvire i zauzeli najviša mesta u modernoj srpskoj književnosti. ✰Agora, 2014., tvrdi povez, 350 strana, nepodvlačena, bez posvete, malo oštećenje prednje korice, skoro nova, težina 540 grama.