Detalji predmeta Stanje Polovno KOMPLETAN MEHANIZAM SA MOTOROM BRISACA ZA OPEL ASTRU.MOTOR STOI PAR GODINA U DEDINOJ GARAZI KUPIO JE DEDA NA OTPADU ZA SVOJ OPEL ASTRU ALI NIKAD NIJE UGRADJEN JER JE AUTO PRODAO ,SADA STOI BEZVEZE .IDE KAO POLOVAN U STANJU SA SLIKA BEZ GARANCIJE I REKLAMACIJE ,MOTOR JE ISPRAVAN JER SAM JA ISAO SA DEDOM DA GA KUPI I COVEK JE ISPROBAO ISPRED NAS KAKO RADI ,

Detalji predmeta Stanje Polovno DVA ELEKTROMAGNETNA VENTILA BREGASTE ZA BMW, VENTILI ORGINALNI, ISPRAVNI, SKINUTIBSA NEKOG MOTORA OD BMW, DONESENI IZ SVAJCARSKE, NA JEDNOJ SLICI SE VIDI ZA KOJE MODELE ODGOVARAJU PO SERISKOM BROJU SA SAMOG VENTILA, IDU U STANJU SA SLIKA KAO POLOVNI BEZ GARANCIJE I REKLAMACIJE.

Detalji predmeta Stanje Nekorišćeno FILTER ULJA UNITEC 861 ZA NISSAN QASQAI U STANJU SA SLIKA DONESEN IZ SVAJCARSKE BEZ AMBALAZE.IDE BEZ GARANCIJE I REKLAMACIJE.

Detalji predmeta Stanje Polovno STOP LAMPE ZA VW POLO ,LAMPE ORGINAL HELLA ,LAMPE KUPLJENE NA OTPADU ZA SLUPAN AUTO ALI NISU UGRADJENE ,IDU U STANJU SA SLIKA KOMPLETNE BEZ GARANCIJE I REKLAMACIJE.

izdanje JUGOISTOK odlično očuvana NOVLI.14

izdavač zora 1951 tvrdi povez 605 str jako lepo ocuvana

LADA 2103 SERVO UREĐAJ

Narodno Pozorište Beograd jedinstveno za kolekcionare

odvojile se korice Napredak Beograd 1920

NARODNA KNJIGA PRVO izdanje iz 1955. godine. Ćirilica. Naslovnica Đorđe Simić. odlično očuvana na par mesta podvučen tekst

Izd. Jugoslovensko profesorsko društvo, 1937 - 237 страница članke prikupili: Radmilo Dimitrijević Jovan Radulović Alija Nametak iz sadržaja: ISTORISKA HERCEGOVINA -Prošlost -Veze CG sa Hercegovinom početkom XIX v. -Istorija hercegovačkog ustanka -Evropa i hercegovački ustanak -Džabićev pokret -Hercegovci u Bosansko hercegovačkom saboru MOSTAR KAO KNJIŽEVNO I DUHOVNO SREDIŠTE BIH -Šantić, Ćorović, Mostarski govor... PROSVETNE, ZDRAVSTVENE I PRIVREDNE PRILIKE HERCEGOVINE ŽIVOPISNA HERCEGOVINA NACIONALNA I KULTURNA DRUŠTVA I USTANOVE... knjiga naknadno koričena / tvrde koricena jednoj se odlepio deo originalmne papirne korice, pa ostao trag/, poslednja dva lista sa sadržajem knjigovezački popravljena odlično očuvana JES.20/13

Hrvatski list Broj 1 za 1982. godinu. MEk povez, 32 strane. Casopis ustaske emigracije u Americi, sa sedistem u Vasingtonu. Glavni urednik bio je Bruno Busic. EKSTREMNO RETKO! Ante Bruno Bušić (Donji Vinjani kraj Imotskog, 6. listopada 1939. – Pariz, 16. listopada 1978.), zagovornik demokratske, suverene i slobodne Hrvatske. Bio je disident, novinar, književnik, povijesni istraživač, karizmatični prognanik 1970-ih godina i politički vođa hrvatske emigracije. Životopis Rani život i školovanje Bruno Bušić rođen je 6. listopada 1939. godine u selu Vinjanima Donjim kraj Imotskoga, u zaseoku Bušića Draga,[2] kao sin Josipa (Joze), sudskoga službenika i pravnika, i Ane rođene Petric iz hercegovačkih Vinjana kraj Posušja. Majka mu je umrla 1943. godine.[2] Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu Vinjanima Donjim.[3] Za vrijeme gimnazijskog školovanja došao je pod prismotru UDBE zbog anonimne ankete u kojoj je izrazio kritiku komunističke Jugoslavije.[4] Kao đak, isticao se kratkim pričama koje je objavljivao u vodećim omladinskim listovima. Godine 1955. dobio je nagradu Poletova žirija u kome su sjedili Mirko Božić i Zlatko Tomičić. 1955. godine dva puta bio je zatvoren.[5] Bio je članom Tajne organizacije hrvatske inteligencije, organizacije imotskih gimnazijalaca.[6] 1957. godine, kao maturant bio je izbačen iz gimnazije bez prava upisa u bilo kojoj gimnaziji na prostoru Jugoslavije a tek nakon dvije godine, nakon što su promijenjeni propisi, nastavio je školovanje u Splitu.[5] Maturirao je 1960. godine u gimnaziji u Splitu, a potom je upisao filozofiju i francuski na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, no brzo se ispisao i, na očevo inzistiranje, upisao na Ekonomski fakultet. Diplomirao je u redovitom roku 1964. godine diplomskim radom Moral i socijalizam. Nakon školovanja Nakon završetka studija Bušić se je zaposlio u poduzeću za geološko-rudarska i građevinska istraživanja, konsolidaciju tla i projektiranja, od kojeg je zadnje godine studija dobivao stipendiju. Ubrzo je, slučajno, doznao za mogućnost zaposlenja u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske koji je osnovao i vodio dr. Franjo Tuđman. Rješenje o tom njegovu zaposlenju 23. lipnja 1965. godine potpisao je ravnatelj Instituta Franjo Tuđman.[7] Sredinom 1965. godine Bušić je bio zatvoren a početkom 1966. godine bio je osuđen na 10 mjeseci zatvora zbog čitanja emigrantskoga tiska i `neprijateljske propagande`.[8] Nakon osude bio je, do pravomoćnosti presude, pušten na slobodu i to je iskoristio za bijeg u Austriju, 24. listopada 1966. godine.[8] Nakon što ga je dr. Tuđman nagovarao na povratak, Bušić se je vratio u prosincu 1966. godine a kako je tada uslijedilo političko popuštanje (nakon pada Aleksandra Rankovića) nije bio ni pozivan na izdržavanje ostatka kazne.[8] Od 9. broja Hrvatskoga književnoga lista bio je jednim od urednika toga lista. Nakon gašenja Hrvatskoga književnoga lista krajem 1969. godine otišao je u Pariz gdje je ostao, živjevši `u nekom poluizbjeglištvu`, do travnja 1971. godine kada se je vratio u Zagreb.[8] Po povratku u Zagreb zaposlio se je u novopokrenutome Hrvatskome tjedniku a od 13. broja ušao je u uredništvo toga lista u kojemu je bio do zadnjega broja.[8] Nakon udara u Karađorđevu Bušić je bio zatvoren 12. prosinca 1971. godine.[8] Bio je optužen zbog navodnih veza sa suradnikom jedne zapadne obavještajne službe a tužitelj ga je nadalje optužio kako je `objavio više članaka u Hrvatskom književnom listu, Studentskom listu i Hrvatskom tjedniku u kojima se deklarirao kao protivnik društvenog i političkog uređenja u nas. On je pozivao na nasilnu i protuustavnu promjenu društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva naroda SFRJ i zlonamjerno i neistinito prikazivao društveno-političke prilike u zemlji`.[9] Odbio je braniti se kada je u veljači 1972. godine optužnica protiv njega proširena zbog špijunaže. Suđenje je trebalo biti 28. lipnja 1972. godine ali je odgođeno. Okružni sud u Zagrebu izdao je obavijest o odgodi suđenja do jeseni iste godine, navodeći kako se istraga nije mogla okončati zbog Bušićeve govorne mane.[10] Na suđenju na jesen 1972. godine osuđen je na dvije godine zatvora koje je izdržavao u Staroj Gradiški.[10] Iz zatvora izašao je u prosincu 1973. godine i bio je proganjan na razne načine te se nije mogao zaposliti a krajem 1974. godine bio je pretučen u Dubrovniku, na Stradunu, od petnaestak nepoznatih osoba.[10] S njim je bio Joseph Levy student iz Jeruzalema kojega nisu dirali. To su sve promatrala i dva milicionera no nisu ništa poduzeli. Bušić je podnio tužbu protiv dubrovačke policije no javni tužitelj nije mu na nju ni odgovorio.[10] Krajem rujna 1975. godine napustio je ilegalno SFRJ i u Engleskoj, u Londonu, dobio je politički azil. U Londonu je bio u uredništvu časopisa Nova Hrvatska, za koji je i pisao, do travnja 1976. godine. Na izborima za 2. Sabor Hrvatskoga narodnoga vijeća, 1977. godine, uz najviše glasova, izabran je na čelo Ureda za propagandu. U tome svojstvu izdao je i nekoliko brojeva Vjesnika HNV-a.[10] Na prolazu kroz Pariz, kada se je pripremao za sastanak Izvršnoga i Saborskoga odbora HNV-a, ubijen je u atentatu. Atentat Grob Bruna Bušića na Mirogoju Bruno Bušić ubijen je u 23.20 sati, 16. listopada 1978. godine, u Parizu u ulici Belleville 57,[10] iz zasjede su ga pogodila dva od pet metaka iz pištolja `Astra` kalibra 7,65 mm.[11] Ubio ga je plaćeni ubojica Službe državne sigurnosti (UDBA), zloglasne jugoslavenske tajne policije.[12] Bio je pokopan 23. listopada 1978. godine na pariškome groblju Père-Lachaise uz nazočnost oko 1.200 Hrvata.[10] Na nadgrobnoj ploči bili su uklesani stihovi Dobriše Cesarića iz pjesme `Trubač sa Seine` na hrvatskome i francuskome jeziku: Ja, skoro prosjak, duh slobode širim, Pa ma i nemo na svom grobu svijeću, Ja neću, neću, neću da se smirim. Ko svježi vjetar u sparinu pirim, A kada umor svlada duše lijene, Na otpor trubim ja, trubač sa Seine! U grobu s njim ležao je kamen iz Hrvatske, s torbom na kojoj je bio hrvatski grb i cvijet majčine suzice. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su u Hrvatsku i 16. listopada 1999. godine pokopani u Aleji branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoju.[13] Tijekom dužeg razdoblja, informacije o djelovanju Službe državne sigurnosti su upućivale da bi izvršitelj atentata na Brunu Bušića mogao biti agent SDS Vinko Sindičić.[14] Sindičić je na suđenju priznao da je od SDS dobio nalog da ubije Bušića i da je radi izvršenja atentata bio putovao u Pariz; međutim da je poslije odbio nalog i nije ubio Bušića: u nedostatku dokaza, Sindičić je oslobođen optužbe.[15] Titovo odobrenje ubojstva Brune Bušića Jerko Dragin, riječki udbaš koji je držao na vezi agenta Vinka Sindičića, u jednoj je od izjava prenio informaciju da je Josip Broz Tito bio odobrio Bušićevo ubojstvo: „Kasnije sam nakon duljeg vremena od Stanka Čolaka ili Miće Marčete saznao da je Franjo Herljević, tada savezni ministar unutarnjih poslova tadašnje Jugoslavije, prethodno ishodio suglasnost vjerojatno od `Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka` Predsjedništva tadašnje SFRJ - predsjednika Tita - i dobio odobrenje za ovakvu akciju ubojstva.“[16] Predsjednik Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka u vrijeme Bušićeva ubojstva bio je Vladimir Bakarić, član Predsjedništva SFRJ. Članovi su bili Lazar Koliševski i Vidoje Žarković također iz Predsjedništva SFRJ, Stane Dolanc kao predstavnik Izvršnog komiteta Predsjedništva CK SKJ, Džemal Bijedić, predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV), kao i ministri unutarnjih, vanjskih poslova i obrane - Franjo Herljević, Miloš Minić i Nikola Ljubičić. Tajnik Savjeta bio je Milislav Đurić, rukovoditelj Službe za pitanja državne sigurnosti Predsjedništva SFRJ. Tajnik Saveznog savjeta za međunarodne odnose, u čijoj je nadležnosti bilo analiziranje posljedica Bušićeve likvidacije na odnose SFRJ s inozemstvom, bio Lazar Udovički, stari NKVD-ov školarac. Politička stajališta Odgovor gimnazijalca Brune Bušića na deseto anketno pitanje, ankete dobivene u školi 1956. kao (navodno) anonimni zadatak, a koje je osmislila i gimnaziji nametnula UDBA: „Što ti se čini je li bolji stari sistem ili današnji?“ „Naravno da sistem stare Jugoslavije nije bio dobar, ali isto tako ni današnji sistem ne valja iako je nešto bolji. Za vrijeme stare Jugoslavije bilo je dosta gladnih, žednih, bosih, golih, ali ima ih i danas, iako u manjem broju. Međutim, svaki dan raste broj nezaposlenih. Stara Jugoslavija je zato dopuštala veću slobodu mišljenja, dok je sada novi sistem skučio slobodno izricanje misli i ugušuje svaku klicu narodnosti. Narodna Republika Bosna i Hercegovina nije dodijeljena Hrvatskoj iako Hrvatska ima na nju svoja pradavna prava, a to bi morala Srbija svakako priznati. Kako je Srbiji priključena Vojvodina i Kosovsko-Metohijska oblast, tako bi i Hrvatskoj morala biti priključena Bosna i Hercegovina. No, osim toga Srbi vode propagandu u Bosni i Hercegovini te šalju svoje učitelje i profesore među Hrvate, koji vrše posrbljivanje na više načina. Štampa srpska također nastoji što više prodrijeti u područje Bosne i Hercegovine. Mislim da nije potrebno spominjati masovno ubijanje zarobljenika za vrijeme rata i u razdoblju poslije rata i ostala nasilja.“[3][17] U uvodu svoje knjige Hrvatski Ustaše i Komunisti Bušić piše: „Oni kojima je u presudnim vremenima zatajila hrvatska svijest i ljudska savjest, tj. oni koji su hrvatskom ustaškom pokretu nastojali dati fašistička obilježja i oni koji su iz hrvatskih komunista nastojali istisnuti misao hrvatskog suvereniteta, nastoje potisnuti u zaborav stare postojane veze između hrvatskih ustaša i komunista, te prizivaju u sjećanje stare nesreće i zlokobne, prevladane opreke. Istinski hrvatski komunisti i ustaše podjednako su duboko u sebi nosili ideju slobodne i nezavisne Hrvatske i njenog punog suvereniteta unutar hrvatskih povijesnih i etničkih granica.“[18] a na str. 36. – 37.: „Oni koji ne mogu naći dovoljno snažno umirujuće opravdanje za svoje vlastite pogreške, za svoju vlastitu sukrivnju zbog sadašnjeg položaja Hrvatske i oni koji ne žele ništa žrtvovati, ništa riskirati, da bi se taj položaj izmijenio i da bi se `misao hrvatskog suvereniteta` pretvorila u `djelo i svršen čin od međunarodnog značaja` skloni su izjave hrvatskih komunista, ali i hrvatskih ustaša, razmatrati tek kao demagoške, prijetvorne riječi s kojima su htjeli izazivati treptaje u narodu, njegove sklonosti i nesebičnu, ustrajnu privrženost. Oni zato, prikriveno ili otvoreno, stalno podsjećaju na stare krivnje, krv i smrt, pa sve zlo pripisuju jednoj strani i jednoj vlasti, onoj ratnoj ili ovoj poslijeratnoj, i neće da znadu da je svaka vlast samodopadna, pa zbog toga i bezumna i da svaki pojedinac u svakom trenutku mora učiniti sve što je u njegovoj moći da tu bezumnost obuzda i da je nastoji očovječiti. Mnogi hrvatski intelektualci, koji su trebali biti savjest svoga naroda, bezumlje i nerazborite postupke vlasti, ne samo da nisu suzbijali, već su ih i poticali, pjesme im pjevali. Zbog toga su mnogi hrvatski komunisti umrli pod plutonima ustaških pušaka, zbog toga su Bleiburg i sadašnji teror velikosrpske Jugoslavije nad hrvatskim narodom bili gotovo neizbježni. Podjednaka je krivnja na onim hrvatskim klerikalcima koji su u izvorni nefašistički pokret hrvatskih ustaša unijeli fašistička obilježja, kao i na onim hrvatskim marksistima, koji su misao hrvatskog suvereniteta podredili ideji klasne borbe i svjetske revolucije.“[19] Djela A report on the prison situation in Croatia, Croatian Information Service, Arcadia, 1975. UDBA Archipelago: Prison Terror in Croatia, Croatian Information Service, Arcadia, 1976. Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša, Liber Croaticus Verlag GmbH, Mainz, 1977. (prir.) Posmrtno Pjesma Bruni Bušiću, Liber, Mainz, 1979. Hrvatski ustaše i komunisti, Hrvati iz Vancouvera, B.C., Kanada, (ur. Rudolf Arapović), Washington, D.C. 1979. Jedino Hrvatska: sabrani spisi, Ziral, Toronto-Zurich-Roma-Chicago, 1983., (2. proš. izd. Bruno Bušić. Jedino Hrvatska!: sabrani spisi, 1-3, prir. Anđelko Mijatović, Fram-Ziral, Mostar-Zagreb, 2005.) Svjedok pomirbe. Ante Bruno Bušić, (prir. i ur. Mladen Pavković), Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca domovinskog rata, Zagreb, 1995. Odličja 1995.: Red kneza Domagoja s ogrlicom[20] 1995.: Red Stjepana Radića[21] tags: ustase, ndh, emigracija, emigranti, emigrantsko izdanje, ustaska emigracija, tudjman, paraga...

tvrdi povez 1924 202 strane nedostaje najavna strana

universal bibliothek brosirani povez 182 str ocuvana pecat knjizarnice Radoja Cerovica

Slomljen panel 100%ispravna.

S.B.Cvijanović Beograd 1924 dobro očuvana na pojedinim mestima podvučen tekst

Ljubo Karaman, STAROHRVATSKO GROBLJE NA `MAJDANU` KOD SOLINA, Split: Posebno izdanje `Bihaća` Hrvatskog društva za istraživanje domaće povijesti u Splitu, 1936, 36 str. + c/b tabli. VEOMA DOBRO OČUVANO!

Komplet opruga za montažu navoja od nerđajućeg čelika M10x1.5x2D Primena: - Opruga može pričvrstiti zavrtanj u navojnu rupu, tako da zavrtnji nisu labavi kada se izlože udarnim vibracijama - Zbog elastičnosti opruge opterećenje na navoju je ravnomernije, i apsorbuju se vibracije - Povećava čvrstoća spojnog navoja i otpornost na zamor materijala - Dobra je za proizvode koji zahtevaju visoki koeficijent sigurnosti - Koristi se u različitim materijalima male čvrstoće - Može poboljšati otpornost na habanje pričvršćenih zavrtnjeva i izbeći oštećenja navoja - Primenjuje se u auto servisima za popravku navoj na raznim delovima automobila - Najčešće kod oštećenja navoja svećica i grejača na glavi motora. Specifikacija: - Materijal: nerđajući čelik - Boja: Srebrna - Veličina: M10x1.5x2D Pakovanje: 1 x 10kom. M10x1.5x2D

- Xenon sijalica H4 - Bi xenon - H4-3 - Plug&Play jednostavno zameniti nove sa starim - Bolja vidljivost i osvetljenje noću - Unapređenje optičkog izgleda vašega auta Karakteristike: # Oznaka: H4 bixenon (H4-3) # Svetlost: BELA # Napon napajanja: 12V # Snaga: 35W # Osvetljaj: 6000K

USKORO PONOVO U PONUDI Ručna pumpa za pretakanje. Ručna pumpa za pretakanje goriva, alkohola i sl. Nije namenjena za pretakanje kiselina, slane vode i sl. Pumpa većih dimenzija, što omogućava brže pretakanje tečnosti. Crevo na fotki je ilustracija montiranja i primene. Ne dolazi uz pumpu. Dimenzije: 60*232mm Materijal: guma i pvc Smernice za korišćenje: 1. Postaviti pumpu na taj način da se obrati pažnja na smer kretanja tečnosti. 2. Tečnost koja se pretače bi trebalo da bude na višem nivou nego posuda u koju se pretače. 3. Crevo treba biti zaronjeno u tečnost koja se pretače, a ne na njenoj površini.

izdavac kultura 1948 brosirani povez 114 str fali zadnja korica

Gumeni prsten - zaptivač za plovak nafte (odgovara za modele sa plastičnim rezervoarom) Original za BMW e34 524 TD limuzina ( 1989god) 1 komad sa slike Odgovara i za poneke 525TDS i neke benzince (proverite po kataloškom broju) Kataloški broj: 16 11 1 179 637 - 16111179637 Stanje ispravno, odlično očuvano Na slici označeno pod brojem 2 de E36 +316g M43 +316i M43 +316i M40 +316i 1.6 M43 +316i 1.9 M43 +318i M43 +318i M42 +318i M44 +318i M40 +318is M42 +318is M44 +318tds M41 +318ti M42 +318ti M44 +320i M50 +320i M52 +323i M52 +323i 2.4 M52 +323ti M52 +325i M50 +325is M50 +325td M51 +325tds M51 +328i M52 +M3 S50 +M3 3.2 S50 +M3 3.2 S52 5` Series −E34 +518g M43 +518i M40 +518i M43 +520i M20 +520i M50 +524td M21 +525i M20 +525i M50 +525ix M50 +525td M51 +525tds M51 +530i M30 +530i M60 +535i M30 +540i M60 8` Series −E31 +840Ci M62 +840i M60 +850Ci M70 +850Ci M73 +850CSi S70 Z Series −Z1 +Z1 M20 −Z3 +Z3 1.8 M43 +Z3 1.9 M43 +Z3 1.9 M44 +Z3 2.0 M52 +Z3 2.2i M54 +Z3 2.5 M52 +Z3 2.5i M54 +Z3 2.8 M52 +Z3 3.0i M54 +Z3 M3.2 S50 +Z3 M3.2 S54 +Z3 M3.2 S52

Opis Berlitz The Berlitz school Paris 1929

Von Richard Zoozmann Dantes Leben + Das neue Leben + Die göttliche Komödie Tvrdi povez, 130 + 96 + 543 strane, prvih 30-tak listova se odvajaju, nepodvlačena, težina 540 grama.