Danica Bogojevic, Zagrli mesec - KAO NOVA knjiga, bez tragova koriscenja

PRERADA NAFTE Per Gustavson Priručnik za izobrazbu stručnih kadrova - Priručnik za obuku stručnih kadrova Zagreb 1949 strana 150 Meki povez , ilustrovano , na par mesta obeležavano običnom olovkom ostalo kao na slikama Tags: obuka nafta 12.02.2022

Nova knjiga, neznatno nagnječenje u gornjem desnom uglu prednjih korica (tvrdi povez). Ljubivoje Ršumović, ilustrovao Dušan Petričić - Vid iz Talambasa (Namor za omladinu), Laguna, 2014, tvrdi povez, 111 stranica, 370g. `Već su ispunjene gotovo sve želje učesnika ove velike avanture, izleta u Budućnost. Vreme potrošeno u Budućnosti nataložilo im se u sećanja, u duše i uspomene, u svaku poru svesti i nesvesti. Ono što su videli i čuli ohrabrilo ih je da još više i još jače vole svoj Talambas, i da jedva čekaju da se vrate.` U ponudi imam i prvu od dve knjige o Vidu: Vidovite priče https://www.kupindo.com/Price/69419837_Lj-Rsumovic-D-Petricic-Vidovite-price-sa-posvetom , za istovremenu kupovinu obe knjige, 10% popusta.

RUŠILAC MIRA - Leonid Solovjev NOPOK Beograd 1945. mek povez, 206 strana knjiga je dobro očuvana

Paris Nelson, Editeurs

Petar Pan Dz. M. Beri Izdavac: Vulkan 2016. Tvrd povez, strana 159 Ima posvetu, odlicno stanje

PRIPOVETKE - Ivo Andrić Izdavač: SRPSKA KNJIŽEVNA ZADRUGA Beograd, knjiga 179 Godina izdanja: 1924. Povez: tvrd Broj strana: 117 Pismo: ćirilica Stanje: solidno

Izdanje Matice Hrvatske Zagreb 1937.god Lyton Strachey Lascelles Abercrombie john middleton Murry John Semple Smart Stanje knjige kao na slikama Tvrd povez 223.strane

Odlično očuvano Autor - osoba Šop, Nikola, 1904-1982 = Šop, Nikola, 1904-1982 Naslov Od ranih do kasnih pijetlova : pjesme / Nikola Šop Vrsta građe poezija ; odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1939 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska književna zadruga, 1939 (Beograd : Drag. Gregorić) Fizički opis 94 str. ; 20 cm Zbirka Savremenik Srpske književne zadruge ; ǂbr. ǂ33 ; ǂkolo ǂ9, ǂknj. ǂ1 Miljenko Jergović: Prije više godina ljudi iz sarajevskog Hrvatskog kulturnog društva Napredak poželjeli su staviti spomen ploču na kuću u kojoj je u Zagrebu živio pjesnik Nikola Šop. Njihov zemljak iz Jajca, Bosanac rodom i inspiracijom, bogobojazni, trpeljivi i skromni katolik, Šop je za tu sve manju, posve skrajnutu zajednicu sarajevskih i bosanskih Hrvata bio i ostao, naravno uz Ivu Andrića, jedna od amblematskih figura. Međutim, izbio je jedan vrlo čudan, a nerješiv problem. Vlasnici kuće u kojoj je Šop živio nisu dopuštali da se na njihovu fasadu postavi bilo kakva spomen-ploča. A naročito ne takva koja bi ih podsjećala na Nikolu Šopa. Naime, Šop je, skupa sa ženom, bio desetljećima njihov podstanar. A gazdarice i gazde u pravilu ne vole se sjećati svojih podstanara. Pogotovu ako su kao pjesnik desetljećima samo ležali u postelji, bolovali, umirali. Mnoge im je jade, kažu, taj čovjek učinio. Ljudi iz Sarajeva morali su se snalaziti, što će sad s pločom, bila bi grehota da se ploča baci, ili da je vraćaju u Sarajevo i u Jajce. I tako je negdje na Zelenom valu, ili na Prilazu Gjure Deželića, ne želim se ni prisjećati gdje, nađena zgrada u kojoj Šop nikad nije živio niti je ikad u nju ušao, ali je pripadala nekom njegovu rođaku. I onda su na tu kuću prikucali spomen-ploču. Eno je, i sad tamo stoji, da prolaznike podsjeti na jednoga od najznačajnijih hrvatskih pjesnika dvadesetog stoljeća. Bosanca u Zagrebu. Nikola Šop (1904) bio je banjalučki gimnazijalac, ali je maturirao u Beogradu. Tamo je nastavio studije na Filozofskom fakultetu, te se zatim i sam zaposlio kao gimnazijski profesor. Pisao je pjesme ispunjene naivističkom kršćanskom inspiracijom, u duhu franjevaštva i zajedništva svih zemaljskih stvorenja. Objavljivao je tad, uglavnom, u Beogradu, te uglavnom po klerikalnim hrvatskim novinama i časopisima. Sve dok ga u jednom trenutku na zub nisu uzeli crkveni konzervativci, zbog načina na koji je, vedro, prostodušno i pomalo narodski, prikazivao Sina Božjeg. Jedno vrijeme njegove su pjesme o Isusu, iz knjige `Isus i moja sjena`, bile crkveno zabranjene, ali to pjesnika nimalo nije pokolebalo u njegovu nadahnuću, ali ni u njegovoj dosljednoj kršćanskoj i katoličkoj vjeri. Pritom, Šop nije bio od onih zatucanih ljudi, kakvih je danas mnogo, a sigurno ih ni u njegovo vrijeme nije bilo manje. Bio je vrlo obrazovan i otvoren, prevodio je Horacija, a prvog i najvećeg pjesničkog uzora našao je u Momčilu Nastasijeviću, svom beogradskom gimnazijskom profesoru, jednom od najvećih pjesnika srpskoga i svih naših jezika u dvadesetom stoljeću. U načinu Šopova pisanja, ali i u njegovu životnom stavu, Nastasijević se dobro prepoznaje, pa tko god bi Nikolu Šopa htio temeljito upoznati, morao bi se upoznavati i s Nastasijevićem. A tko god bi se, proučavajući Nastasijevića, htio baviti onima koji su tradirali ovoga srpskog pjesnika, nalazeći u njemu vlastite temeljce, morali bi taj posao započeti s hrvatskim pjesnikom, Bosancem Nikolom Šopom. Dobar primjer da se uvjerimo kako su fatalno i neizbježno povezane srpska i hrvatska kultura, srpska i hrvatska književnost. Tko zna kako bi izgledao život Nikole Šopa, a onda i kako bi izgledalo cjelokupno njegovo djelo, da nije 6. travnja 1941. Njemačka napala Kraljevinu Jugoslaviju, i da nije onako bezdušno bombardirala Beograd. Bombe je Šop dočekao u Zemunu, pa je u strahu i panici skakao s balkona u bezdan i teško povrijedio kralježnicu. Bilo mu je tek trideset i sedam, živjet će još punih četrdeset godina, ali taj će mu skok i lom sasvim promijeniti sve životne perspektive. Uglavnom će biti polupokretan ili nepokretan i nikad više neće biti zaposlen čovjek niti živjeti normalnim građanskim životom. Ne bi bilo sasvim krivo reći da je 1941., nakon tog loma, Nikola Šop došao u Zagreb i u Nezavisnu Državu Hrvatsku kao izbjeglica. Kao teško ozlijeđeni muhadžir, vrlo kompleksnog identiteta, koji se nikako nisu mogli uklopiti u to grdno i najgrdnije vrijeme, kad su postojali samo jednostavni i prosti identiteti. Nastavio je pisati i odmah bi objavljivao ono što napiše. Dakle, bio je jedan od onih pisaca koji se nisu libili da objavljuju u endehazijskim časopisima i publikacijama, što će ga, nakon oslobođenja 1945., činiti mrskim partizanskim vlastima. Ali čak i da nije objavljivao pod ustašama, bio bi Šop težak autsajder u vremenu tom općeprihvaćenog ateizma i komunističkog poleta. Oko Crkve, kao i oko pojedinih crkvenih hramova, u ta su se vremena povazdan vrzmali kojekakvi bogalji, nesretnici i sirotani, pa se miješali s kojekakvih uhodama i policijskim žbirovima, koji bi pazili govori li se u crkvi protiv države i Partije. Među crkvenim sirotanima tog optimističnog i ateističnog vremena bio je Nikola Šop. Krleža bi ga spomenuo samo s prezirom, o čemu mi je jednom, u povodu jednoga mog teksta o Šopu, pišući pisaćim strojem po dopisnici, kratko pripovijedao Josip Vaništa. Tako je to s njim bilo do pred kraj šezdesetih, kad je Šopa, zahvaljujući Zvonimiru Mrkonjiću, otkrila suvremena hrvatska književnost. Čak je 1970. dobio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, u to vrijeme doista uglednu i ozbiljnu hrvatsku državnu nagradu, ali koju, ipak, nisu tako lako dobivali pisci i kulturni radnici koji nisu živjeli u skladu s vjerom i načelima socijalističkog samoupravnog sistema. Ali bez obzira na to, pjesnik i njegova supruga nastavili su živjeti u svom skromnom zagrebačkom podstanarstvu. On gotovo da se više i nije micao iz postelje. Nakon društvenog priznanja poživjet će još jedanaest godina. Umrijet će tiho, 2. siječnja 1982., i to baš u vrijeme dok su Zagreb, Hrvatska, a onda i cijela Jugoslavija, žalovali za velikim Miroslavom Krležom. U ponedjeljak, 4. siječnja, tog prvog radnog dana u novoj godini, na Mirogoju održana su dva sprovoda hrvatske književnosti. Za prvog, ateističkog, uz svečani lafet i vojnu paljbu, baš kao da se pokapa general, na lijepome mjestu, odmah uz stazu, pokopali smo Krležu. Drugi je sprovod bio malen, tih i sirotinjski, s drvenim križem na kojemu je limenim slovima bilo ispisano ime, uz svećenika i obitelj, zemlji smo predali Nikolu Šopa. Ovih dana, uz četrdesetu godišnjicu njihova odlaska, uz taj jubilej koji bio bi važan i velik i u neusporedivo značajnijoj i većoj kulturi nego što je to, u europskom kontekstu, mala i neznatna hrvatska kultura, s gotovo jednakim ignoriranjem hrvatske elite, svi ti predsjednici, premijeri, ministri i kulturtregeri tretiraju i Krležu i Šopa. Krleže će se netko, možda, još i sjetiti. A Šopa ne pamte na jednaki način na koji se zaboravlja i mrtva magarad. Zašto baš magarad, znat će u ovaj božićni dan onaj koji treba znati. Šop, Nikola, hrvatski književnik i prevoditelj (Jajce, BiH, 19. VIII. 1904 – Zagreb, 2. I. 1982). Diplomirao komparativnu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu 1931. Prve pjesme objavio je u Anđelu čuvaru (1918). Do II. svjetskog rata radio je u Beogradu kao gimnazijski profesor latinskog jezika. Za bombardiranja Beograda 1941. teško ranjen, preselio se u Zagreb, gdje je radio kao korektor, a od 1949. kao znanstveni suradnik JAZU sa zadaćom da prevodi hrvatske latiniste (preveo je djela Jana Panonca, J. Šižgorića, Đ. Ferića, I. Đurđevića, K. Pucića, M. P. Katančića i dr.). Nakon studije Knjiga o Horaciju (1935) objavio je i knjigu prepjeva Iz lirike starog Rima (1950) s prijevodima Katula, Propercija i Tibula. Vodio je korespondenciju s francuskim pjesnikom F. Jammesom i engleskim pjesnikom W. H. Audenom, koji je prevodio njegovu liriku. Djelo N. Šopa u znaku je intimističkih meditacija. U tom se tijeku mogu razdvojiti dvije različite, ali komplementarne faze. U prvom razdoblju, od Pjesama siromašnog sina (1926) do zbirke Za kasnim stolom (1943), Šop progovara o »prizemnoj egzistenciji« očitujući ljubav i razumijevanje za svijet malih stvari, bukoličkih ugođaja, običnih zbivanja i skromnih istina. Međutim, iza tog svijeta običnosti i prividne banalnosti sluti se viši, skriveni transcendentalni smisao, a obične i skromne stvari postaju znamen božanskoga reda. Takva ga duhovna dispozicija dovodi u vezu s koncepcijom religioznosti Franje Asiškoga. Stavljajući u središte lirskog interesa statične, kontemplativne slike, pastoralni repertoar motiva, asketski senzibilitet, duhovni ideal siromaštva i božansku antropologiju Isusa u dnevnim situacijama, u najboljoj zbirci toga razdoblja Isus i moja sjena (1934) Šop afirmira `čedni katolicizam`, jednostavna izraza, bez ukrasa i retoričkih bravura. Šopove kratke proze, okupljene u zbirci Tajanstvena prela (1943), tematiziraju fantastične ugođaje i čudesne doživljaje preuzimajući najčešće kôd legende, pučke predaje i bajke. Lirska proza Predavanje o dimovima iz knjige Tajanstvena prela prijelazna je u njegovu pjesništvu, pa se od 1950-ih sve intenzivnije upuštao u filozofske meditacije o fenomenologiji nastajanja stvari i dinamici beskraja svemira. U drugoj se fazi, od svijeta prizemnosti i gotovo pastoralnih ugođaja okreće astralnim prostorima, svemirskim visinama, beskonačnosti i vječnosti te spoznaji nepoznatih svjetova (Kućice u svemiru, 1957; Svemirski pohodi, 1957; Astralije, 1961; Dok svemiri venu, 1975; Nedohod, 1979). Izraz se mijenja i postaje hermetičniji i apstraktniji, u potrazi za novim riječima koje bi morale izražavati nova svemirska ostvarenja. Na tom putu otkriva i bezdan vlastitoga bića: put u nutrinu, u „nedoživljene samoće“. Spjev Tremenda (Mogućnosti, 1961; Kolo, 1964), „spjev jeze i grohota“, govori o doživljaju praznine i izgubljenosti te o rasapu puti i ideje ljepote. U poemama Osvajanje kocke (1974) i O kugli (1974) Šop mijenja prostornu koncepciju doživljaja, povezujući oblike i sfere s ljudskim stanjima i životnim situacijama. Lirika te faze nastavlja se na svemirske uzlete S. S. Kranjčevića i T. Ujevića, ali u hrvatsku kozmičku poeziju unosi i nove akcente: neobično bogatstvo imaginacije, jezičnu invenciju i originalnu simboliku. Izraz je reduciran, geometriziran; smislovi tek naslućeni. Dramski tekstovi i pjesnički dijalozi imaju više poetske nego scenske kvalitete (Pompejanska balada, 1961; Drijada, 1964; Vječni preludij, 1971; Izgubljeni Arijel, 1972; Pjesnikovi rasprodani prostori, 1974; Bosanska trilogija, 1980; Kroz vrevu stećaka, 1987). Djelujući izvan pomodnih struja i tendencija, Šop je izgradio originalan i prepoznatljiv pjesnički izraz koji ga uvrštava u vrh hrvatske poezije te privlači pozornost mnogih hrvatskih i inozemnih kritičara. Poezija mu je prevedena na više stranih jezika. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1970. MG67

Nova knjiga,tvrd povez,2010.izdanje. Roman `Kad je neven bio sunce` govori o djetinjstvu, o mladosti Jovana Jovanovića Zmaja, ali u sferi književnog kurioziteta ovaj roman se nadovezuje na kreativno - regresivnu liniju pitanja: `Da li su i veliki ljudi bili deca, i kakvi?`, putovanja u mladalačku imaginaciju i istraživanja onih istočnika koji su presudno uticali na kasnije formiranje ličnosti.

STANJE KNJIGE: Faktički nova knjiga, manje od 1mm iskrzan gorji ugao zadnjih korica O IZDANJU: Sabina Nojfer - Haos u porodici Kalman, Kreativni centar, 2012, meki povez sa preklopom, 232 stranice, 230g. O KNJIZI: `Zameniti porodicu? Na tu ideju sigurno nikada ne bi došli ni Ole ni njegova rođaka Anika. A i zašto bi? U njihovoj kući uvek se nešto događa, što nije nimalo čudno budući da pod istim krovom žive dve porodice. Ali onda se kod njih doselila i baka, pa je život u porodici Kalman ozbiljno uzdrman. Tada je nastao pravi haos!...`(sa zadnjih korica) O AUTORKI: Sabina Nojfer (1953) je nemačka spisateljica. Radila je kao učiteljica i profesor u srednjoj školi. Svoju prvu knjigu `Tata - projekat` napisala je 2003. godine. Od tada je napisala mnogo romana za decu.

Izdavač: Srpska kraljevska akademija, Beograd Zadužbina Dimitrija Stamenkovića, knjiga 1 Godina izdanja: 1908 Prevod: Jovan M. Jovanović Povez: tvrd Broj strana: LXVIII + 143 Sadržaj priložen na slikama. Sa posvetom iz 1909. godine, poneka flekica na marginama strana, veoma dobro očuvana. Otadžbina O čestitosti O mudrosti O umerenosti O jačini duše O radljivosti O pravdi (K-85)

Knjiga je nova. ,,Pre nego što su Jonas, Mija-Marija i Lota došli na svet, Salamdžijska ulica je bila mirna. Sad se ori od njihove cike, vriske i smeha, pa je njihov tata zove Galamdžijska ulica. To su radoznala i luckasta deca, smešna i pametna, dobra, nevaljala i neodoljiva – ma, prava deca. Zato u pričama o njihovima avanturama uživaju sva prava deca na ovome svetu. Što je teško biti mali! Teraju te na spavanje kad si budan, a ujutru te bude kad ti se spava. Ne daju ti da ideš gde hoćeš, ni da jedeš ono što voliš, ni da obučeš omiljenu haljinu. Posle ti se čude što stojiš na đubrivu po kiši, pošto ti se žuri da porasteš brzo, kao cveće.``

Nova knjiga,tvrd povez,2010. Svet piščevog siromašnog detinjstva i odrastanja, dečji nestašluci u borbi za preživljavanje, sitne podvale i prkosi nepravdi, maštanja i prve ljubavi... Sve prožeto humorom - to su „magareće godine“... Prikaz autorovog vlastitog detinjstva, ali istovremeno i priča svakog đačkog života i bezbrižnog detinjstva svih vremena. U godinama pubertetskih nemira, kad više nismo deca, a niko ne priznaje da smo odrasli ljudi, mnogo toga nam pada na pamet i spremni smo svašta da uradimo. Ćopić opisuje baš te, kako kaže ,,Magareće... trinaeste, četrnaeste, petnaeste, kada su deca uznemirena, nepokorna, svojeglava...`

Dnevnik šonjavka 1 – autor Džef Kini DNEVNIK ŠONJAVKA JE ROMAN U STRIPU KOJI JE ZA KRATKO VREME POSTAO JEDNA OD NAJPOPULARNIJIH DEČJIH KNJIGA ŠIROM SVETA. IMA POSVETU Biti dete ponekad je zaista smorno. A to niko ne razume bolje od Grega Heflija, zaglavljenog u srednjoj školi u kojoj jadni slabići dele hodnike sa višima i zločestijima od sebe pa i sa onima koji se uveliko već briju. Na našu sreću, Greg neće učiniti ono što kaže da neće učiniti, a ono što učini biće potpuno drugačije.

IZGNANICI - Vladimir Stanimirović albanska odiseja, u tri dela, u stihu, sa prologom SKZ 1924. kolo XXVII br. 176 tvrd povez, 105 strana knjiga je odlicno ocuvana

SPOMENICA ST. NOVAKOVIĆA Izdavač: SRPSKA KNJIŽEVNA ZADRUGA Beograd, knjiga 157 Godina izdanja: 1921. Povez: tvrd Broj strana: 219 Pismo: ćirilica Stanje: solidno

Knjiga je nova. ,,Bio jednom jedan lord, koji je imao više novca nego što bi ikada mogao da potroši, prelepu kuću, sopstveno jezero, voljenu ženu. Njegov život ličio je na beskrajno leto, sa čajem na travnjaku, biskvitima i srebrninom. I sve je ličilo na bajku. Ostala je samo Vojvotkinja, maramica sa izvezenim monogramom, srebrna kašičica i gospodski maniri. Kraj nije kao u običnim bajkama. A negde između leži razlog zašto skitnica ne voli Božić... ``

Naslov: Simeon Nemanja : drama u tri čina Autor: Đura Dimović Izdavač: Beograd : Državna štamparija Pismo: ćirilica Br. strana: 117 Format: 21 cm Povez: meki, prošiveno Knjiga je veoma lepo očuvana iako je stara preko 80 godina: rasečeno je samo 2-3 tabaka i to vrlo uredno, listovi su čisti i ravni, nigde nema podvlačenja, obeležavanja, dopisivanja, `magarećih ušiju` i sl.; korice su kao na slikama. Iz predgovora (kompletan predgovor možete da pročitate ako drugu sliku uvećate do pune velilčine): Drama Simeon Nemanja, od Đure Dimovića, koju je nagradila Srpska kraljevska akademija 1939. ... prestavlja značajan prilog scenskom oživljavanju naše nacionalne prošlosti. Komad je rađen na osnovu istorijskih podataka uzetih iz biografija Stevana Nemanje, koje napisaše njegovi sinovi Sava i Stevan Prvovenčani... - Državna štamparija, u Beogradu, 1 novembra 1940 Na zadnjoj strani korica nalepnica iz 1943. godine - okupacija: Na osnovu odobrenja Komesarijata za cene i nadnice III br. 20398 od 4/VIII-943. Cena 25.- dinara Pogledajte i ostale antikvarne knjige koje trenutno imam u ponudi: https://www.kupindo.com/pretraga.php?Grupa=357&Pretraga=&CeleReci=0&UNaslovu=0&Prodavac=bebaimoca&Okrug=-1&Opstina=-1&CenaOd=&CenaDo=&submit=tra%C5%BEi Stevan Nemanja / Stefan Nemanja

Treća knjiga trilogije Meteori Izdavač: Propolis Books, Beograd Prevod: Nikola Petaković Povez: broširan Broj strana: 559 Spolja kao na slikama (sitno zacepljena zadnja korica). Pečatirana, poslednjih nekoliko listova minimalno dokačeni vodom (bez posledica), sve ostalo veoma dobro. Sara Vilijams se hrabro upustila u konačni obračun sa Entitetom. Uz sebe ima prijatelje kojima su supermoći porasle, a pojavili su se i novi, širom sveta. Poput Haka i Mej. Nevolja je što ih ne koriste svi u dobre svrhe. Ogromni, krvoločni paukovi krenuli su na London! Sara i deca su poslednja linija odbrane! Entitet se hrani milijardama duša iz raznih svetova, koje Sara upoznaje. Vodič kroz taj čudesan i u svakom smislu nestvaran svet joj je Danijel, njen otac koji već jednu godinu spava u specijalnom kovčegu za održavanje života! U tom svetu sve je himera i sve je obmana, a sve može biti istina. Još neko za koga su mislili da je mrtav, ponovo je tu, jači nego pri poslednjem viđenju! A virus je i dalje prisutan i potrebno je pronaći serum! Da li je Sara dorasla spasavanju sveta? Jer, Entitet joj je prorekao da će jednom izdati prijatelje... (K-86)

Tvrdica Pljuškin - Nikolaj Gogolj (iz `Mrtvih duša`) Jevtina biblioteka ruske literature 1921.god Izdavačko preduzeće Braća Gruzincevi Beograd - Novi Sad

Izbor proze o NOB, izvanredno izdanje u čast 20-godišnjice narodnog ustanka ✰Školska knjiga, 1961., broširani povez, 201 strana, ima posvetu, ilustrovana, dobro očuvana. A3

Vergilije i njegovi savremenici Veselin Čajkanović Skz 222 1930.

NEMO SRCE AUTOR: ZENAID FLERIO IZDAVAČ: BOOKLAND GODINA IZDANJA: 2001. GOD. TVRDE KORICE PISMO: LATINICA BROJ STRANA: 280 STR STANJE KNJIGE ODLIČNO 5 TROŠKOVE SLANJA SNOSI KUPAC LIČNO PREUZIMANJE MOGUĆE U CENTRU BEOGRADA K169G

NEŠTO UŽASNO ČUDNO - DRVENA MILJA AUTOR: KRIS MAULD IZDAVAČ: BELI PUT GODINA IZDANJA: 2010. MEKE PLASTIFICIRANE KORICE BROJ STRANA: 180 STR. ILUSTROVANO PISMO ĆIRILICA STANJE VRLO DOBRO TROŠKOVE SLANJA SNOSI KUPAC LIČNO PREUZIMANJE MOGUĆE U CENTRU BEOGRADA K169G