Odlomak: Kada je tvoja priča postala moja? Moja prerasla u našu? Ovo postao način da sačuvam sećanja na tebe i ispunim obećanje?... Kao potok koji se uliva u reku, teče sa njom pa se odvoji, ušla si u moj život toliko iznenada kao što si ga i napustila.

Knjiga je nova. ,,Knjiga o hedonizmu, privilegijama, kulturnim razlikama, nesrećnoj ljubavi i ljudskim nesavršenostima. Danijel je tridesettrogodišnji naslednik Soninovih, jevrejsko-italijanske rimske porodice čiji su uspon i pad od kraja Drugog svetskog rata pa do početka dvadeset prvog veka živopisna pozadina ove priče. U raskošnoj mešavini satire i prustovskog promišljanja, Danijel opisuje neobičnosti i nastranosti svoje porodice, koju čini lepeza upečatljivih likova: deda preljubnik i rasipnik, nezainteresovani otac kicoš, majka katolikinja koja prezire navike Soninovih, seksualno frustrirana ujna, rođak homoseksualac koji ima rak testisa, ujak koji se odmetnuo od porodice… U tom univerzumu, ovaj Pipernov svevideći narator britkog i oporog smisla za humor secira ljudske odnose, strahove i težnje, otkrivajući usput i svoje erotske opsesije i hiperosetljivost na klasne razlike. Poput nekog savremenog Marsela Prusta bez predrasuda, Alesandro Piperno u vrtoglavom stilskom i jezičkom slalomu vodi čitaoce u potragu – tako suštinski ljudsku – za verskim, seksualnim i moralnim integritetom.``

5

Iz recenzije: ’’Miroslav Antić je napisao dva romana: Stepenice straha, koji je objavljen kao „ljubavni vikend roman“, i nedovršeni Sveti vetar, priču o dramatičnim zbivanjima na selu odmah nakon oslobođenja i po dolasku komunizma. Kratki roman Stepenice straha je ljubavna priča o sazrevanju Vuka Pavlovića u jednom morskom gradiću. Tinejdžer Vuk je na ivici ponora koji deli dečaštvo i mladost, ali kao odlučujući korak ka samostalnosti odabira da osvoji visoku i strmu morsku liticu koja je već usmrtila nekolicinu hrabrih. Njegovi roditelji se svađaju, njegov svet uzdrmala je pojava devojke Olje, a on se okreće simpatičnoj profesorki muzike Bobi... Drugi roman predstavlja začetak epopeje o ravnici sazdanoj od zvezda i blata, pijanstva i ludila, sreće i plača. Sveti vetar je bolna saga o mnogim junacima u prelomnoj noći u kojoj se sustiču kraj groznog rata i gorki ukus slobode. Međutim, kako je u svom biću poeta, Antić je, srećom, tako i režirao filmove i pisao prozu. Zato i ovi romani – snažnog stila, bogati dinamikom i dramatičnim slikama, sa izvajanim i prepoznatljivim likovima – traju kao forme u koje se izlilo neiscrpno Antićevo pesničko biće.’’

Чича Петсон и мачак Финдус јунаци су сликовница за децу познатих широм света, а инспирацију за њихове прве авантуре чувени шведски писац и илустратор Свен Нурдквист пронашао је играјући се са својим малим синовима. У село у коме живе чича Петсон и мачак Финдус стигло је пролеће. Време је да се посеје поврће и засади кромпир, али то овога пута не иде глатко. Петсону и Финдусу доста проблема праве досадне кокошке, комшијска свиња и неколико залуталих крава због којих ништа не успевају да ураде. Ипак, Петсон не би био Петсон кад не би смислио лукав план којим ће решити ову незгодну ситуацију…

Crkva brvnara u Dubu Dragisa Milosavljevic Uzice, 1994. Tvrd povez sa zastitnim omotom, strana 146 Vrlo dobro ocuvana

LEVAČ, Adam Mitrović u narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945. Rekovac, 1985. tvrd povez sa zaštitnim omotom odlično očuvana knjiga ilustrovano 430 strana

SENDMEN: IGRAM SE TEBE – BELI PUT 43 – PRVI PRIMERAK. Nil Gejmen Izdavač: Beli put ISBN: 978-86-86577-66-5 Broj strana: 191 Pismo: latinica Povez: meki Format: 170x260 Godina izdanja: 2009. Opis Gejman ispreda priču na više svetova, od urbanih stanovnika prljavog stambenog bloka do žitelja zemlje nalik Narniji, koje ugrožava neprijatelj poznat samo po imenu Kukavica. Gejmenovo spretno korišćenje svetskih mitova daje ovom serijalu raspon i utisak bezvremenosti, ali kao i obično likovi su ono što se ističe... ZA SVA DODATNA PITANJA KORISTITE KUPINDO PORUKE. 048/2022.

LEPO OCUVANO,POSVETA AUTORA

slika 3+

Marijan Forester je žena koja ostavlja utisak na sve ljude oko sebe. Pravi je cvet starog američkog Zapada s kraja 19. veka, nosilac svih onih vrlina koje bi idealna žena trebalo da ima. Ona nikog ne ostavlja ravnodušnim i oko sebe uvek širi auru opčinjavajuće raskoši i bleštavila. Sa svojim starijim suprugom živi u Svit Voteru, mestu gde se sreću važni poslovni ljudi i inženjeri koji grade kičmu buduće američke imperije – beskrajne kilometre železničke pruge, ali i trgovci, radnici sa svih strana sveta. Mladi narator ove pripovesti Nil Herbert takođe je opčinjen gđom Forester, sve do trenutka kad počne da otkriva nesavršenosti njenog karaktera, naprsline u naizgled savršenoj arhitekturi njenih moralnih načela. Razočarani mladić na teži način shvata da na svetu ne postoji idealna žena. Američki klasik Vila Kader nam u Izgubljenoj dami, jednom od svojih najuspelijih dela, daje kompleksan portret ne samo svoje junakinje Marijan Forester nego i univerzalne žene epohe, koja polako izlazi iz do grla zakopčane haljine licemernih patrijarhalnih svetonazora i navlači možda više ne tako raskošni ogrtač moderne, samosvesne žene, koja se hrabro suočava sa svojim žudnjama, ali i potrebom za većim pravima i jednakošću svog pola. Gđa Forester možda nije savršena žena, ali priznavanjem te činjenice autorka među prvima u svetu započinje veliku borbu koja će obeležiti čitav jedan vek pred njom, borbu za jednakost i prava žena.

Mikijev zabavnik 309 fali srednji list

Odlično očuvano! 1. izdanje izabranih pesama iz 1937! Autor - osoba Ujević, Tin, 1891-1955 = Ujević, Tin, 1891-1955 Naslov Pesme / Tin Ujević Vrsta građe poezija Jezik srpski Godina 1937 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska književna zadruga, 1937 (Beograd : D. Gregorić) Fizički opis 176 str. ; 20 cm Zbirka Srpska književna zadruga ; ǂkolo ǂ40, ǂknj. ǂ269 ISBN (Karton) Ujević, Tin (Augustin), hrvatski književnik (Vrgorac, 5. VII. 1891 – Zagreb, 12. XI. 1955). Studirao je hrvatski jezik i književnost, klasičnu filologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za studija se približio Matoševu književnom krugu, počeo objavljivati pjesme i kritike, ali se 1911. nakon oštre polemike razišao s Matošem. Napustio je i dotadašnja pravaška uvjerenja te se okrenuo jugoslavenskom integralizmu. S tih je pozicija nastupao u Beogradu 1912. pa je u Hrvatskoj uhićen i osuđen na desetogodišnji izgon. God. 1913. emigrirao je u Pariz, odakle je pjesme i članke slao hrvatskim časopisima pa mu je 1914. deset pjesma uvršteno u antologiju Hrvatska mlada lirika, a među mnogobrojnim političkim dopisima ističe se pomirljiv oproštajni članak Em smo Horvati u povodu Matoševe smrti. Nakon izbijanja rata priključio se političkim krugovima oko Jugoslavenskog odbora, ali je 1917. suradnja prekinuta, a Ujević ostao bez materijalnih sredstava i do 1919. živio u teškoj oskudici. Nakon povratka iz Pariza nakratko se zadržao u Zagrebu, odakle je otišao u Beograd, gdje je, s kraćim prekidima, ostao sve do 1929. i potpuno se integrirao u tamošnje književne i kulturne krugove. Ondje je objavio pjesničke zbirke Lelek sebra (1920) i Kolajna (1926), nastale u tzv. pariškoj fazi, najvjerojatnije 1916–19. U njima se profilirao kao pjesnik simbolističkog i esteticističkog usmjerenja, a odmak od Matoševe poetike najčešće se pripisivao utjecaju Ch. Baudelairea, P. Verlainea i A. Rimbauda. Zbirke su mu donijele književni ugled, ali se istodobno utvrdila i predodžba o njegovu nekonvencionalnom boemskom životnom stilu koji podrazumijeva materijalnu oskudicu i prekomjerno uživanje alkohola, a koja je postala neodvojiva od njegove pjesničke osobnosti. Od 1921. potpisivao se isključivo skraćenim oblikom imena (»Tin«). U različitim je časopisima 1920-ih objavio i niz pjesama koje formom (slobodni stih), stilom i kompozicijom označavaju otvaranje prema avangardističkim postupcima (simultanizam, asocijativni skokovi, eufonijske atrakcije) te će od tada različiti pjesnički rukopisi koegzistirati u njegovoj produkciji. Plodnu poetsku djelatnost pratio je i velik broj kritičkih i političkih napisa, a svoje tadašnje književne i svjetonazorske poglede iznio je u esejima Oroz pred Endimionom (1926) i Sumrak poezije (1929). Nakon odlaska iz Beograda živio je u Sarajevu 1930–37. U tom su mu razdoblju objavljene dvije zbirke pjesama koje pripadaju zreloj fazi stvaralaštva (Auto na korzu, 1932; Ojađeno zvono, 1933) i potvrđuju mu status jednoga od najvažnijih pjesnika toga razdoblja. Potom je tri godine proveo u Splitu, a od 1940. do smrti živio je u Zagrebu. God. 1938. objavio je knjige eseja Ljudi za vratima gostionice i Skalpel kaosa. Prvi put prihvatio je stalno radno mjesto u »glasilu hrvatskih namještenika« Pravica, a nakon uspostave NDH radio je kao prevoditelj u Ministarstvu vanjskih poslova. God. 1945–50. bilo mu je zabranjeno javno djelovanje pa mu je posljednja i najopsežnija izvorna zbirka pjesama Žedan kamen na studencu, pripremljena 1944., izišla tek 1954. Premda iznimno plodan i svestran književnik koji je neprestano radio na vlastitom obrazovanju, ostao je upamćen, a najčešće i vrjednovan, prije svega po lirskom opusu. Objavio je pet lirskih zbirki, a velik broj pjesama ostao je do pojave Sabranih djela (1963–67) neobjavljen ili razasut po zbornicima, časopisima i dnevnom tisku. I nekoliko ciklusa pjesama u prozi ostalo je izvan zbirki. S obzirom na četrdesetogodišnje stvaralačko razdoblje, odlično poznavanje europske pjesničke tradicije te otvorenost prema različitim suvremenim književnim pojavama (esteticizam, simbolizam, avangarda, socijalna književnost) njegov je lirski opus periodično trpio određene, katkad i radikalne promjene. Započeo je u okvirima Matoševe poetike, a prva je faza obilježena akcenatsko-silabičkim stihom, strogim formama i pasatističkim motivima, nerijetko povezanima s temom ugrožene domovine i religioznom simbolikom. Zbirkama Lelek sebra i Kolajna Ujevićeva je poezija stekla mnogobrojne i istaknute simpatizere, a poslijeratni književni povjesničari svrstali su ih na vrh poetskih dostignuća toga doba. Zbog velikoga broja pjesama tiskane su zasebno, iako su bile zamišljene kao jedinstveno djelo. Poetski diskurs te faze, formalno i dalje uređen akcenatsko-silabičkim stihom i tradicionalnom strofikom, iznimno kompleksna stila, usredotočen je na ljubavne i introspektivne sadržaje, ali je Kolajna dosljedno monotematski izvedena kao ljubavni kanconijer s mnoštvom intertekstualnih reminiscencija na europsku pjesničku tradiciju od trubadurske lirike do simbolizma, dok se u Leleku sebra potencira persona »ukletoga pjesnika« suprotstavljena masi (Maštovita noć). Za obje je zbirke karakteristična polarizacija materijalnoga svijeta i duhovnog iskustva koja završava u pesimističnom ozračju, a katkad i u potpunoj skepsi prema smislenosti egzistencije i povjerenju u onostrano (Duhovna klepsidra, Suvišni epitaf). Zrela faza obilježena je zbirkama Auto na korzu i Ojađeno zvono, u kojima su pjesme sa svim značajkama simbolističkoga rukopisa pomiješane s verlibrističkim kompozicijama u koje prodiru neortodoksno shvaćeni elementi ekspresionističke, futurističke, a potom i nadrealističke poetike pa kritika od tada govori o pluralnom i polifonom karakteru Ujevićeve poezije. Tridesetih godina pojavljuju se prvi put i tekstovi koji više ili manje izravno tematiziraju predodžbe o ljudskoj veličini i emancipaciji proletarijata (Visoki jablani, Čin sputanih ruku, Pogledi u praskozorju) te označavaju autorovo približavanje socijalističkim idejama, ali se u poetiziranim verzijama zadržava esteticizam iz rane faze ili se zamisli o bratstvu i jednakosti prožimaju kozmičkim spiritualizmom (Pobratimstvo lica u svemiru). Sa sve većim udjelom pjesama o društvenim pitanjima i određenim stupnjem angažmana raste i broj tekstova pisanih tzv. »oslobođenim stihom« (redcima različite duljine u prepoznatljivim strofičkim uzorcima). S obzirom na to da i posljednja zbirka okuplja tekstove od sredine 1920-ih a dijelom i one iz sljedećega desetljeća, Ujevićev se izraz nije bitno mijenjao. Uočljiva je tendencija da se, s jedne strane, sublimiraju i pozitivna i negativna individualna i svjetskopovijesna iskustva, dok se, s druge strane, Ujevićeva poezija otvara mnoštvenosti predmetnoga pola te otuda velik broj pjesama iz kasne faze opijeva različite fenomene i čovjekov odnos prema njima (Sklonidbe ruku, Ushiti cigarete, Legenda svijeća). Usporedno s lirikom u stihu nastalo je i nekoliko opsežnih ciklusa pjesničke proze (Crteži s kavanskog mramora, Mamurne jamatve, Badnjaci) također u tradiciji francuskih modernista. U rasponu od feljtonistički zabilježene crtice do autobiografskoga lirskoga zapisa ili analitičkoga minieseja ti tekstovi proširuju spektar ionako bogata i generički raznovrsna Ujevićeva proznog izraza. Uz dvije knjige ukoričenih eseja napisao je velik broj kraćih tekstova na razmeđu publicistike, autobiografske proze i književne kritike. U nekoliko tekstova (Ispit savjesti, Mrsko ja, Fragmenat), slično kao i u svojim simultanističkim pjesmama, problematizira koncepciju jastva kao homogena subjekta. U mladosti stečenu erudiciju širio je ustrajnim interesom za istočnjačku, ponajviše indijsku, filozofiju, koju je smatrao nadopunom zapadnjačkom racionalizmu i scijentizmu pa je mnoge članke posvetio alternativnim smjerovima religiozne duhovnosti. U književnokritičkim spisima najviše je pozornosti posvetio francuskoj književnosti od Baudelairea do avangarde. Zbog egzistencijalnih potreba bavio se intenzivno i prevođenjem: prevodio je pjesnike koji su ostavili značajan trag u njegovoj poeziji (Baudelaire, Rimbaud, É. Verhaeren, W. Whitman), veći broj pjesama iz talijanske i kineske lirike, a okušao se i u nekoliko proznih prijevoda (M. Proust, J. Conrad, F. Schlegel). Od pojave prvih zbirki do danas Ujević je predmet kontinuirana čitateljskog i kritičkog interesa, a prosudbu kako je posrijedi jedan od najzanimljivijih hrvatskih, ali i europskih pjesničkih opusa u XX. st., koju je donijela kritika prijeratnoga razdoblja (S. Šimić, R. Marinković), potvrđuju i književnopovijesne studije u posljednjoj trećini XX. st. (A. Stamać, V. Pavletić, D. Jelčić). Opće je mišljenje da je, premda kvalitativno neujednačen, njegov poetski opus pokušaj sinteze klasičnog i modernog u hrvatskoj književnosti, pri čemu bogatstvom i kompleksnošću poetskih svjetova s M. Krležom dijeli položaj na vrhu hrvatskoga modernističkoga kanona. MG81 (N)

Kao na slici. Na 2 mesta ostecena.

Beograd 1938 god.,format 15x12 cm,150 str.,sve korektno očuvano. žan3 81g

LEGO Star Wars THE EMPIRE STRIKES BACK Империја узвраћа ударац TVRD povez,ILUSTROVAN Au boji,32.strane,engleski jezik Knjiga je N O V A ---------------------------- 1w

Solidno očuvan strip kao na slikama. Početak od 11 strane,list odvojen ,izgleda fabrički jer nema prorez za kačenje. Par fleka,vidljive na slici. Ostalo u dobrom stanju.

Nov nov

Nakon što je impulsivno, iako možda i opravdano, naudila nekome, Taliju šalju u popravnu instituciju za adolescentkinje u šumovitim planinama Kolumbije. Međutim, ona mora što pre da pobegne odatle i vrati se kući, u Bogotu, gde je čekaju otac i avionska karta za Sjedinjene Države i neki bolji život. Ako propusti taj let, propustiće priliku da konačno ponovo vidi svoju majku i ostatak svoje porodice na severu. Kako se to dogodilo da jedna porodica živi u dve različite zemlje, u dva različita sveta, izlazi na videlo polako kao u okretanju kaleidoskopa. Vidimo Talijine roditelje Maura i Elenu kako se, kao tinejdžeri, zaljubljuju jedno u drugo kraj pijačne tezge, dok u pozadini tinjaju građanski rat i večita društvena previranja u Kolumbiji. Vidimo ih kako napuštaju Bogotu sa svojim prvim detetom, ćerkom Karinom, i odlaze u Sjedinjene Države u potrazi za sigurnošću i perspektivom. Pratimo sve odluke i neodlučnost koje su dovele do toga da Maura deportuju, a porodica se raspoluti – što je cena koju će svi oni otada plaćati. Patrisija Engel, nagrađivana i međunarodno priznata spisateljica, i sama ćerka kolumbijskih imigranata i državljanka dve zemlje, daje glas ovoj petočlanoj porodici, svakome u njegovoj pojedinačnoj borbi s vlastitim životnim okolnostima. A metronom sve vreme kuca: hoće li Talija na vreme stići u Bogotu? Ako i stigne, da li je zaista spremna da trampi svoj stvaran život sa ocem u Kolumbiji za daleku viziju majke, sestre i brata u Americi? Obogaćena urbanim životom Bogote, živopisno natopljena mitologijom Anda i protkana onom strašnom napetošću svakodnevice ljudi koji žive bez dokumenata u Americi, Beskrajna zemlja je priča o dve zemlje i jednoj porodici mešovitog statusa – čitavom jednom svetu u kome je svaki uspeh povezan s kajanjem, a svaki san kojem se stremi otežava neki san koji se odgađa. Patrisija Engel je autor romana The Veins of the Ocean (Dejton književna nagrada), It’s Not Love, It’s Just Paris (nagrada „Latino knjiga“), i Vida (za koji je ušla u najuži izbor za nagradu „PEN/Hemingvej“ i dobila „Nagradu Univerzitetske biblioteke za kolumbijsku prozu“). Dobitnica je stipendija Gugenhajm fondacije i Nacionalne zadužbine za umetnost. Njene pripovetke se pojavljuju u prestižnim zbirkama priča. Rođena u kolumbijskoj porodici, Patrisija predaje kreativno pisanje na univerzitetu u Majamiju.

Naslov: An Essay on Criticism Autor: Graham Hough Izdavač: W. W. Norton & Company, New York, USA Obim strana: 179 Format: 12,5 x 19,5 cm Povez: Meki Knjiga je jako lepo očuvana. Unutrašnjost je odlična, dok su na koricama vidljivi tragovi korišćenja. Na uvodnoj strani postoji pečat i potpis Miloša I. Bandića, koji je ujedno i bivši vlasnik. Knjigu šaljem kao preporučenu tiskovinu nakon uplate na tekući račun, a moguće je i lično preuzimanje u Novom Sadu na mojoj adresi. Tag: Miloš I. Bandić

Prvi list samo što se ne odvoji, ostali listovi u knjizi stabilni. Unutrašnjost bolja od korica. Sifra adk42

Nasledje, broj IX Zavod za zastitu spomenika kulture 2008. Mek povez, strana 306 Vrlo dobro stanje

Iz recenzija: „Dete se rađa; zvaće se Johanes i biće ribar. Starac umire; zvao se Johanes i bio je ribar.“ Det Norske Samlaget „Maestralan kratki roman!“ Tere Ejdsvog „Foseov lirski roman napisan je gustim i sugestivnim pesničkim jezikom i predstavlja posvetu životu kroz prikaz njegovih krajnosti – rođenja i umiranja.“ Srđan Gagić

Tvrdi povez. Podvlačeno manje od 10% teksta, inače u odličnom stanju.