Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-25 od 6098 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Lepo očuvano Dnevnik / Ćirpanov Novi Sad 1985 Božidar Mandić (Novi Sad, 1952) književnik je i osnivač Porodice bistrih potoka 1977. godine.[1] Božidar Mandić Датум рођења 1952. Место рођења Novi Sad Svoje umetničko delovanje je započeo kao jedan od protagonista novosadske konceptualne scene. Sredinom sedamdesetih godina 20. veka, počeo je da se zanima za drugačiji oblik stvaranja. Dotadašnje sprovođenje sve intimnijih akcija i neizlagačkih koncepata unutar grupe KOD (Miroslav Mandić, Slobodan Tišma, Marko Radojičić i Slavko Bogdanović) i grupe „Januar-Februar-Mart“, doprineli su želji za svakodnevnim ostvarivanjem sličnih iskustava, čija je realizacija jedino bila moguća u prirodi. Slično onome što je je u isto vreme započela slovenačka grupa OHO (David Nez, Andraš Šalamun, Marko Pogačnik...) u selu Šempas (u Vipavskoj dolini). Godine 1977. iz Novog Sada se seli i nastanjuje u selu Brezovica, podno Rudnika gde je utemeljio prvu srpsku ekološko-umetničku komunu `Porodica bistrih potoka.[2] Objavio je petnaest knjiga, realizovao dvanaest samostalnih izložbi i teatarskih predstava. Saradnik je Dečje redakcije Radio Beograda i Radio Televizije Srbije i kolumnista dnevnog lista Danas.[3] Tags: Miroslav Mandić Porodica bistrih potoka Avangarda Konceptualna umetnost Toro Valden
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Dodatne informacije Pisac POL TOMPSON Izdavač KLIO – BEOGRAD Izdanje 2012 Povez TVRDI Strana 353 Stanje Vrlo Dobro
Miloje Popovič Kavaja KAD KIŠA PADA PROMETEJ,2011.god,170.str.,ilustr.,29 cm, Tekst na srpskom i engleskom jeziku,, POEZIJA,,POTIS Autora,posveta, ---------------------------- Knjiga ``glanz stanje`` Stanje```10```,najviša moguca ocena,neotvorena,,, ------------------------------------ R1
Odabrao Čedomir Minderović Ilustracije Nikolaj Pirnat Korice Đorđe Andrejević Kun Odlično očuvano Antologija pesama o NOR-u priredio Č. Minderović Đorđe Andrejević Kun (Vroclav, 31. mart 1904 — Beograd, 17. januar 1964) bio je srpski slikar i grafičar, učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe i član Srpske akademije nauka i umetnosti. Đorđe Andrejević Kun Đorđe Andrejević Kun.jpg Đorđe Andrejević Kun slikar Datum rođenja 31. mart 1904. Mesto rođenja Vroclav, Pruska Nemačka Nemačko carstvo Datum smrti 17. januar 1964. (59 god.) Mesto smrti Beograd, SR Srbija SFR Jugoslavija Supruga Nada Andrejević Kun Član KPJ od 1939. Učešće u ratovima Španski građanski rat Narodnooslobodilačka borba Služba Internacionalne brigade NOV i PO Jugoslavije Odlikovanja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinsta Orden rada sa crvenom zastavom Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941. Biografija Uredi Rođen je 31. marta 1904. godine u mestu Vroclav u Poljskoj, tada Nemačko carstvo, u porodici Veljka Andrejevića Kuna i žene mu Gertrude, kao četvrto od ukupno petoro dece. Otac Veljko je bio grafički majstor i pre nego što je došao u Nemačku, tu je izučio i graverski zanat. Postao je graver u jednom od najboljih grafičkih preduzeća u Nemačkoj i tako uspeo da spoji zanat i veliku naklonost prema umetnosti. Ispostavilo se da je i jedno i drugo preneo na svoga sina Đorđa. Umetničku crtu u malom Đorđu prvi je otkrio njegov berlinski učitelj gospodin Štrajh. Đorđe je sa porodicom došao u Beograd 1914, gde je završio štamparski zanat 1920, a zatim učio slikarstvo na Umetničkoj školi u Beogradu 1920—1925. Zahvaljujući dobrotvoru beogradskom trgovcu Iliji Rankiću, Đorđe Andrejević Kun dobija stipendiju za slikarsko usavršavanje u Italiji. Boravio je u Veneciji, tamo je učio, slikao, obilazio muzeje i galerije – a zatim isto to u Firenci, Milanu i Rimu. U Italiji je proveo dve godine pred platnima velikih majstora renesanse i baroka Mikelanđela, Ticijana, Veronezea, Tintoreta. Nakon Italije, Đorđe je nastavio studije u Parizu, gde je proučavao savremene umetnike Sezana, Modiljanija i bugarskog slikara Paskina, ali je i pronašao sebe tj. svoj stil. U Parizu je prodao svoje prve slike, koje se i danas čuvaju u privatnim zbirkama. Krvavo zlato: 28 originalnih drvoreza Đ. Andrejevića-Kuna iz umetničke zbirke Muzeja rudarstva i metalurgije Bor, Galerija Muzeja rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac, mart 2011. godine, katalog izložbe Kun je krajem februara 1931. godine imao prvu samostalnu izložbu, na kojoj su preovladavale dve njegove glavne teme: mrtva priroda i autoportret. Te iste godine mladi Kun (imao je 27 godina) na anonimnom konkursu za grb Grada Beograda, na kome je učestvovalo 56 umetnika iz Jugoslavije, dobija prvu nagradu. Taj grb je i danas zvanični grb Beograda. Prelom u Kunovom stvaralaštvu nastaje 1934. godine, kada je održan svetski kongres pisaca u Moskvi na kome je izrečen pojam „socijalistički realizam”. Tim pojmom je označeno da tema umetničkog dela treba da bude svakodnevica radnika, kako bi im umetnost pomogla u borbi protiv klasnog neprijatelja. S obzirom da je Kun po političkoj orijentaciji bio levičar, vratio se grafici kao najpogodnijem umetničkom medijumu za ostvarenje tih zahteva. Kako sve to izgleda u životu, videlo se već iste godine na Prvoj grafičkoj izložbi, pokrenutoj s namerom da javnost sazna mogućnosti grafičke veštine. U tom periodu izdaje mapu grafika pod nazivom „Krvavo zlato“ sa tematikom iz radničkog života. Iz Španije, kuda je otišao da se s tamošnjim patriotama bori protiv fašizma u Internacionalnim brigadama, doneo je mapu grafika „Za slobodu”. U Drugom svetskom ratu bio je od početka do kraja. Posle oslobođenja objavio je mapu crteža „Partizani”. Poznat je po monumentalnim realističnim kompozicijama i grafičkim mapama u kojima je prikazao zločine okupatora u vreme Drugog svetskog rata i motive iz obnove i izgradnje zemlje. Tvorac je idejnih rešenja za ordenje i grb nove jugoslovenske države formirane 1943. godine na Drugom zasedanju AVNOJ-a u Jajcu. Bio je profesor Akademije likovnih umetnosti u Beogradu i rektor Umetničke akademije.[1][2][3] Ilustrovao je i opremio brojna književna dela: (Žena u košulji, Kolona, Crvene ribe, Riba na belom...) Na njegov rad uticali su Georg Gros i Frans Maserel. Umro je 17. januara 1964. godine u Beogradu. Priznanja Uredi U toku života i rada Đorđe Andrejević Kun je dobio mnoga priznanja, a najznačajnija su: Nagrade Uredi 1931. Prva nagrada za grb Beograda, 1940. Nagrada za grafiku Državne štaparije u Beogradu, 1947. Prva nagrada za grafiku Komiteta za kulturu i umetnost vlade FNRJ, 1949. Prva nagrada za slikarstvo Predsedništva vlade FNRJ, Odlikovanja Uredi Partizanska spomenica, Orden zasluga za narod prvog reda, Orden za hrabrost. Orden rada prvog reda Galerija Uredi Grb Grada Beograda, rad slikara Đorđa Andrejevića Kuna (1931) Grb Socijalističke Republike Srbije (1947–2004) Grb Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, zajednički rad Đorđa Andrejevića Kuna i Antuna Augustinčića Spomenik-mozaik „Revoluciji“ u Ivanjici Kujna br. 4 Social graph by Đorđe Andrejević-Kun 1978 Yugoslavia stamp.jpg Reference Tags: Partizanska lirika poezija pedme revolucije komunizam grafika ratne teme
Knjiga I: Politička istorija do 1537 godine, Knjiga II: Kulturna istorija Beograd 1988. Tvrd povez, ćirilica, 512 + 550 strana. Napomena: sitnije ogrebotine na ivicama korica; ako se to izuzme, knjige su odlično očuvane. V2 Ovim delom Jireček je doprineo pobedi kritičke škole u srpskoj istorijskoj nauci. Prihvatanjem ponude da napiše Istoriju Srba za kolekciju Allgemeine Staatengeschichte Jireček je dobio priliku da zaokruži svoje životno delo. Zbog skučenog prostora na koji ga je obavezao izdavač, Jireček se mimo svoje želje pretežno ograničio na političku istoriju. Zato je u delu Država i društvo u srednjovekovnoj Srbiji pisao o privredi, društvu i unutrašnjem uređenju. Zbog nagomilanih obaveza i bolesti rad na ovim delima se odužio. Prva knjiga istorije Srba pojavila se 1911. a prva knjiga Države i društva u srednjovekovnoj Srbiji u izdanju Bečke akademije nauka 1912. godine. Smrt je sprečila Jirečeka da završi rad na ovim sintezama. Delo Istorija Srba doveo je do 1537. godine, a delo Država i društvo u srednjovekovnoj Srbiji do 1459. godine, iako je hteo da obradi srpsku prošlost sve do novijih vremena. Istorija Srba 1 – 2 – Jireček (Tom 1) sastoji se od šest većih celina: Predslovensko doba, Sloveni naseljavaju Ilirik, Srbi u ranijem Srednjem veku, Srbija velika sila na Balkanu, Poluostrvo pod potomcima Stefana Nemanje, Srednjovekovna Srbija u borbi protiv Turaka (1371 — 1459), Počeci Crne Gore. Istorija Srba 1 – 2 – Jireček (Tom 2) U drugom sintetičkom delu Država i društvo u srednjovekovnoj Srbiji nije se držao hronološke već tematske podele: Period Nemanjića (1171 — 1371) podelio je na trinaest glava: Državno pravo i državna uprava, Vladalac i njegov dvor, Stanovništvo, Plemensko i porodično uređenje, Osnove nepokretne svojine, Vlastela, Crkva, Gradovi i trgovi, Pastiri, seljaci i robovi, Ratni poslovi i vojno uređenje, Pravo i sudstvo, Naselja, Zemljoradnja i zanati, Trgovina i novci, Finansije srpske države, Materijalna kultura: građevine, narodna nošnja, hrana itd., Duhovni i društveni život u doba Nemanjića. Kao najbolji poznavalac srednjovekovne prošlosti balkanskih naroda, Jireček je srpsku istoriju stavio u kontekst međunarodnih zbivanja. Svi balkanski narodi i države dobili su odgovarajući prostor u Istoriji Srba. Posebnu pažnju posvetio je prošlosti bosanske države. Za prelomne trenutke srpske prošlosti uzeo je Maričku bitku (1371) i smrt Pavla Bakića (1537), poslednjeg srpskog titularnog despota u južnoj Ugarskoj. Maričku bitku kao prelomnu tačku nije prihvatio Vladimir Ćorović, ali je ona opšte prihvaćena u savremenoj istoriografiji. Maričkom bitkom završava se prvi tom Istorije srpskog naroda u izdanju Srpske književne zadruge. Smrt Pavla Bakića je hronološka odrednica formalne a ne suštinske prirode, čak kada se uzme u obzir da je nakon pada Budima 1541. teritorija srpske države ostala vek i po u dubokoj unutrašnjosti evropskog dela Osmanskog carstva.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Broj strana: 228 Pismo: Ćirilica Povez: Tvrd Format: 21 cm Godina izdanja: 2019. Knjiga o vojvodi Babunskom priča je o poslednjem velikom junaku Stare Srbije. Jovan Stojković, vojvoda Babunski, bio je jedan od najvećih srpskih junaka mračnog i krvavog 20. veka. Još od kobne 1941. godine neprekidno je guran u zaborav, tako da se o njemu u Srbiji danas vrlo malo zna, osim činjenice da je postojao. Ova knjiga je pokušaj da se što detaljnije i verodostojnije osvetli njegov život, koji je uglavnom protekao u krvavoj borbi za oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda. Vojvoda Babunski je bio izuzetan ratnik, kakav se retko sreće u našoj istoriji. Pušku je nosio od 1905, kada se hrabro suprotstavio neuporedivo jačoj i brojnijoj bugarskoj terorističkoj organizaciji, koju je sa svojim saborcima za svega dve godine do nogu potukao i ponizio. Na teritorijama na kojima se kretao zaštitio je srpski narod i od turske vlasti i od obesnih Arnauta. U ratovima 1912-1918. uvek je bio u prvim redovima, od bitke na Kumanovu 1912. pa sve do proboja Solunskog fronta 1918. Sve do svoje smrti 1920. godine neumorno je progonio i uništavao neprijatelje Srbije. Najviša srpska i strana vojna odlikovanja najbolje govore o njegovim ratničkim vrlinama. Građa o vojvodi Babunskom izuzetno je oskudna. Dosta toga je izgubljeno i uništeno, a do preostale, sačuvane građe je jako teško doći. Uz veliku Božiju pomoć u ovoj knjizi je sakupljeno dovoljno toga da se detaljno izloži njegov život i rad. Uz dokumenta iz Arhiva Srbije i Vojnog arhiva u pisanju ove knjige dragocena su bila sećanja samog vojvode Babunskog i njegovih saboraca, naročito vojvode Vasilija Trbića, čuvenog četnika Dragiše Stojadinovića i učitelja Zaharije Đorića.Nadamo se da će ova knjiga doprineti oživljavanju lika vojvode Babunskog u srpskoj nacionalnoj svesti.Svojim junačkim delima zaslužio je da ga se sećamo.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Broj strana: 246 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 24 cm Godina izdanja: 2018. Izdavač: Most Art Jugoslavija PROJEKAT SARAJEVO o kojem svedoči ova knjiga otišao je u sećanje i arhive Muzeja vazduhoplovstva, i zaslužuje analizu istoričara koji se danas nedovoljno bave istraživanjima privrede i industrije u SFRJ. U ovom dinamičnom i životnom izveštaju jednog direktora ostao je sačuvan taj duh optimizma, otvorenosti, preduzimljivosti, okrenut ka budućnosti. Nije bila namera autora knjige i ovog izdavača da se upuštaju u analize uzroka propasti države i industrije, o karakteru ratova devedesetih na prostorima Jugoslavije. Namera je bila da se ovim svedočenjem suprotstavimo svim potcenjivanjima i poništavanjima perioda razvoja i izgradnje Jugoslavije u periodu 1945-1990. Negiranje činjenica o razmerama snage izuzetno visoke tehnološke razvijenosti privrede u celini, industrije, njenog liderskog segmenta u SFR Jugoslaviji, ali i svih dometa tog društva, jeste i negiranje sopstvenih današnjih sposobnosti i prepuštanje takozvanom međunarodnom kapitalu, i „stranim investitorima“, da upravljaju našim životima i uskrate nam budućnost koju sami stvaramo...
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
ISBN: 978-86-84149 Broj strana: 192 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 19x25 cm Godina izdanja: 2011 Izdavač: Most Art Jugoslavija Knjiga „Od ideje do slobode“ bavi se istraživanjem određenih socioloških i političkih aspekata Američke revolucije koji su u značajnoj meri uticali na pravno i političko utemeljenje i uspostavljanje Sjedinjenih Američkih Država. U multidisciplinarnom pristupu posmatrani su politički, ekonomski, religijski, sociološki i ideološki preduslovi koji su omogućili političkoj i ekonomskoj eliti američkih kolonija da definišu zajedničke ciljeve i da se sinergično sukobe sa Engleskom, tada najjačom i najrazvijenojom evropskom državom, i ostvare slobodu i nezavisnost severnoameričkih teritorija i oforme novu državu. Autorka se bavila ekonomskim uzrocima rata za nezavisnost, ulogom i uticajem religijskih učenja u stvaranju kolonijalne političke kulture, elementima strateškog planiranja čitavog sukoba od strane kolonijalne elite, kao i ulogom slobodnogzidarskih ideja i ideologije u prerevolucionarnom procesu kao i u toku vojnih operacija, pravno-političkim utemeljenjem Sjedinjenih Država kroz najvažnije političke dokumente – Deklaraciju nezavisnosti, Odredbe konfederacije u Ustav SAD.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Broj strana: 368 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 23 cm Godina izdanja: 2019. Izdavač: Most Art Jugoslavija U Sarajevu, čudna Beograđanka je od svoje nostalgije načinila borbu. Svetlana Broz je napisala knjigu o ratu Dobri ljudi u vremenu zla. Priče o Bosancima koji po cenu svojih života pomažu prijatelju, komšiji, nepoznatom druge nacije. Napustila je Beograd jer je smatrala da u Bosni opstaje jugoslovenski duh, želja za zajedničkim životom. Sanja da će u budućnosti pravda biti podarena anonimnim herojima, onima koji su se oduprli nacionalizmu. Ime te neobične i smele žene, tog apatrida, postaje poznato. Njeno prezime, Broz, već je slavno... – Remy Ourdan, Le Monde, 25.06.2001. U svetu ponovo ranjenom nasiljem, koje se opravdava etničkim i religijskim razlikama, knjiga Dr Svetlane Broz Dobri ljudi u vremenu zla opisuje ljudske vrline koje su vesnici puta ka miru... U ovim inspirativnim pričama možemo naći nadu i snagu koje će rezultirati izgradnjom boljeg sveta. U ime humanosti ovi hrabri gestovi koje je Dr Broz minuciozno sakupila moraju biti proučavani, upamćeni i afirmisani širom sveta. – Dr. Džejms E. Miler, Dobitnik Nobelove nagrade za mir 1985.
SRBI O NEMCIMA Posveta ministru saobraćaja Jugoslavije, 251.str.,21.cm., A. MITROVIĆ, LJ. P. NENADOVIĆ, B. S. NIKOLAJEVIĆ ,D. Vasić, M .TRIVUNAC ,M. CRNJANSKI, S. Vinaver, P. SLIJEPČEVIĆ, D. MEDAKOVIĆ BEOGRAD ,D B R INTERNACIONAL PUBLISHING 1996.god ILUSTROVANA,tvrd povez., Knjiga u PERFEKTNOM stanju 1k
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Broj strana: 175 Pismo: Ćirilica Povez: Tvrd Format: 25 cm Godina izdanja: 2018. Nekako, najneobičniji Karađorđevići su najbrže i zaboravljeni. Ti zaboravljeni Karađorđevići su u mnogo čemu bili istinskiji predstavnici svoje porodice i naroda, nisu bili sputani obavezama vlasti i istorije. U današnje vreme, prema istraživanjima pokojnog princa Tomislava, u svetu je oko šezdeset potomaka Karađorđevića. Žive na tri svetska kontinenta ali većina se međusobno i ne poznaje. Među gotovo zaboravljenima je i knez Arsenije Arsen Karađorđević. On je Karađorđev unuk, sin kneza Aleksandra, brat kralja Petra Prvog i otac kneza Pavla, namesnika.