PRERADA NAFTE Per Gustavson Priručnik za izobrazbu stručnih kadrova - Priručnik za obuku stručnih kadrova Zagreb 1949 strana 150 Meki povez , ilustrovano , na par mesta obeležavano običnom olovkom ostalo kao na slikama Tags: obuka nafta 12.02.2022

lancic

Nova ukrasna keramička kutijica za nakit u obliku srca. Dimenzije približno: 8 x 8 cm Pogodna za poklon. Lično preuzimanje Bg ili slanje post expressom.

RUŠILAC MIRA - Leonid Solovjev NOPOK Beograd 1945. mek povez, 206 strana knjiga je dobro očuvana

Dva bedža `Apollo`.Prečnik većeg 2,9cm.

Paris Nelson, Editeurs

Privezak jaspis sa primesama Dimenzija kamena : 5 x 3,2 cm Jaspis kamen osim što poravnava sve čakre i dovodi u ravnotežu mušku i žensku energiju u telu, jaspis kamen važi i za zaštitnika od negativnosti u bilo kom smislu. Jaspis kamen usklađuje silu u nama sa energijom Zemlje. Kroz ovu vezu, jaspis kamen deluje direktno na naše nagone i pojačava svesnost. Na fizičkom planu, smatra se da je jaspis izuzetno lekovit. Umiruje nervnu rastrojenost i blagotvoran je kod osetljivog želuca. Pomaže kod problema sa žuči, poremećaja bubrega, problema sa sluhom. Svaka boja jaspisa ima svoja vlastita svojstva.jaspis2 Jaspis kamen postoji u bezbroj vrsta, a samo neki od njih jesu crveni, žuti, leopard jaspis, dalmatinac jaspis, pikaso jaspis, zemljani, stromatolit ili kambaba jaspis, mokait jaspis, višebojni, okean jaspis. Jaspis kamen zovu još i „majka svih kamenja„: štiti, neguje, donosi stabilnost. Jaspis nas podseća da ne postojimo samo zbog sebe, jer tu smo i da bi doneli radost, sreću i mir drugima.Jaspis kamen osim što poravnava sve čakre i dovodi u ravnotežu mušku i žensku energiju u telu, jaspis kamen važi i za zaštitnika od negativnosti u bilo kom smislu. Jaspis kamen usklađuje silu u nama sa energijom Zemlje. Kroz ovu vezu, jaspis kamen deluje direktno na naše nagone i pojačava svesnost. Na fizičkom planu, smatra se da je jaspis izuzetno lekovit. Umiruje nervnu rastrojenost i blagotvoran je kod osetljivog želuca. Pomaže kod problema sa žuči, poremećaja bubrega, problema sa sluhom. Svaka boja jaspisa ima svoja vlastita svojstva.jaspis2 Jaspis kamen postoji u bezbroj vrsta, a samo neki od njih jesu crveni, žuti, leopard jaspis, dalmatinac jaspis, pikaso jaspis, zemljani, stromatolit ili kambaba jaspis, mokait jaspis, višebojni, okean jaspis. Jaspis kamen zovu još i „majka svih kamenja„: štiti, njeguje, donosi stabilnost. Jaspis nas podseća da ne postojimo samo zbog sebe, jer tu smo i da bi doneli radost, sreću i mir drugima. Ako još uvek niste član, možete se učlaniti ovde: http://www.limundo.com/ref/zorica.randjelovic

Nove

PRIPOVETKE - Ivo Andrić Izdavač: SRPSKA KNJIŽEVNA ZADRUGA Beograd, knjiga 179 Godina izdanja: 1924. Povez: tvrd Broj strana: 117 Pismo: ćirilica Stanje: solidno

Izdanje Matice Hrvatske Zagreb 1937.god Lyton Strachey Lascelles Abercrombie john middleton Murry John Semple Smart Stanje knjige kao na slikama Tvrd povez 223.strane

Odlično očuvano Autor - osoba Šop, Nikola, 1904-1982 = Šop, Nikola, 1904-1982 Naslov Od ranih do kasnih pijetlova : pjesme / Nikola Šop Vrsta građe poezija ; odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1939 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska književna zadruga, 1939 (Beograd : Drag. Gregorić) Fizički opis 94 str. ; 20 cm Zbirka Savremenik Srpske književne zadruge ; ǂbr. ǂ33 ; ǂkolo ǂ9, ǂknj. ǂ1 Miljenko Jergović: Prije više godina ljudi iz sarajevskog Hrvatskog kulturnog društva Napredak poželjeli su staviti spomen ploču na kuću u kojoj je u Zagrebu živio pjesnik Nikola Šop. Njihov zemljak iz Jajca, Bosanac rodom i inspiracijom, bogobojazni, trpeljivi i skromni katolik, Šop je za tu sve manju, posve skrajnutu zajednicu sarajevskih i bosanskih Hrvata bio i ostao, naravno uz Ivu Andrića, jedna od amblematskih figura. Međutim, izbio je jedan vrlo čudan, a nerješiv problem. Vlasnici kuće u kojoj je Šop živio nisu dopuštali da se na njihovu fasadu postavi bilo kakva spomen-ploča. A naročito ne takva koja bi ih podsjećala na Nikolu Šopa. Naime, Šop je, skupa sa ženom, bio desetljećima njihov podstanar. A gazdarice i gazde u pravilu ne vole se sjećati svojih podstanara. Pogotovu ako su kao pjesnik desetljećima samo ležali u postelji, bolovali, umirali. Mnoge im je jade, kažu, taj čovjek učinio. Ljudi iz Sarajeva morali su se snalaziti, što će sad s pločom, bila bi grehota da se ploča baci, ili da je vraćaju u Sarajevo i u Jajce. I tako je negdje na Zelenom valu, ili na Prilazu Gjure Deželića, ne želim se ni prisjećati gdje, nađena zgrada u kojoj Šop nikad nije živio niti je ikad u nju ušao, ali je pripadala nekom njegovu rođaku. I onda su na tu kuću prikucali spomen-ploču. Eno je, i sad tamo stoji, da prolaznike podsjeti na jednoga od najznačajnijih hrvatskih pjesnika dvadesetog stoljeća. Bosanca u Zagrebu. Nikola Šop (1904) bio je banjalučki gimnazijalac, ali je maturirao u Beogradu. Tamo je nastavio studije na Filozofskom fakultetu, te se zatim i sam zaposlio kao gimnazijski profesor. Pisao je pjesme ispunjene naivističkom kršćanskom inspiracijom, u duhu franjevaštva i zajedništva svih zemaljskih stvorenja. Objavljivao je tad, uglavnom, u Beogradu, te uglavnom po klerikalnim hrvatskim novinama i časopisima. Sve dok ga u jednom trenutku na zub nisu uzeli crkveni konzervativci, zbog načina na koji je, vedro, prostodušno i pomalo narodski, prikazivao Sina Božjeg. Jedno vrijeme njegove su pjesme o Isusu, iz knjige `Isus i moja sjena`, bile crkveno zabranjene, ali to pjesnika nimalo nije pokolebalo u njegovu nadahnuću, ali ni u njegovoj dosljednoj kršćanskoj i katoličkoj vjeri. Pritom, Šop nije bio od onih zatucanih ljudi, kakvih je danas mnogo, a sigurno ih ni u njegovo vrijeme nije bilo manje. Bio je vrlo obrazovan i otvoren, prevodio je Horacija, a prvog i najvećeg pjesničkog uzora našao je u Momčilu Nastasijeviću, svom beogradskom gimnazijskom profesoru, jednom od najvećih pjesnika srpskoga i svih naših jezika u dvadesetom stoljeću. U načinu Šopova pisanja, ali i u njegovu životnom stavu, Nastasijević se dobro prepoznaje, pa tko god bi Nikolu Šopa htio temeljito upoznati, morao bi se upoznavati i s Nastasijevićem. A tko god bi se, proučavajući Nastasijevića, htio baviti onima koji su tradirali ovoga srpskog pjesnika, nalazeći u njemu vlastite temeljce, morali bi taj posao započeti s hrvatskim pjesnikom, Bosancem Nikolom Šopom. Dobar primjer da se uvjerimo kako su fatalno i neizbježno povezane srpska i hrvatska kultura, srpska i hrvatska književnost. Tko zna kako bi izgledao život Nikole Šopa, a onda i kako bi izgledalo cjelokupno njegovo djelo, da nije 6. travnja 1941. Njemačka napala Kraljevinu Jugoslaviju, i da nije onako bezdušno bombardirala Beograd. Bombe je Šop dočekao u Zemunu, pa je u strahu i panici skakao s balkona u bezdan i teško povrijedio kralježnicu. Bilo mu je tek trideset i sedam, živjet će još punih četrdeset godina, ali taj će mu skok i lom sasvim promijeniti sve životne perspektive. Uglavnom će biti polupokretan ili nepokretan i nikad više neće biti zaposlen čovjek niti živjeti normalnim građanskim životom. Ne bi bilo sasvim krivo reći da je 1941., nakon tog loma, Nikola Šop došao u Zagreb i u Nezavisnu Državu Hrvatsku kao izbjeglica. Kao teško ozlijeđeni muhadžir, vrlo kompleksnog identiteta, koji se nikako nisu mogli uklopiti u to grdno i najgrdnije vrijeme, kad su postojali samo jednostavni i prosti identiteti. Nastavio je pisati i odmah bi objavljivao ono što napiše. Dakle, bio je jedan od onih pisaca koji se nisu libili da objavljuju u endehazijskim časopisima i publikacijama, što će ga, nakon oslobođenja 1945., činiti mrskim partizanskim vlastima. Ali čak i da nije objavljivao pod ustašama, bio bi Šop težak autsajder u vremenu tom općeprihvaćenog ateizma i komunističkog poleta. Oko Crkve, kao i oko pojedinih crkvenih hramova, u ta su se vremena povazdan vrzmali kojekakvi bogalji, nesretnici i sirotani, pa se miješali s kojekakvih uhodama i policijskim žbirovima, koji bi pazili govori li se u crkvi protiv države i Partije. Među crkvenim sirotanima tog optimističnog i ateističnog vremena bio je Nikola Šop. Krleža bi ga spomenuo samo s prezirom, o čemu mi je jednom, u povodu jednoga mog teksta o Šopu, pišući pisaćim strojem po dopisnici, kratko pripovijedao Josip Vaništa. Tako je to s njim bilo do pred kraj šezdesetih, kad je Šopa, zahvaljujući Zvonimiru Mrkonjiću, otkrila suvremena hrvatska književnost. Čak je 1970. dobio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, u to vrijeme doista uglednu i ozbiljnu hrvatsku državnu nagradu, ali koju, ipak, nisu tako lako dobivali pisci i kulturni radnici koji nisu živjeli u skladu s vjerom i načelima socijalističkog samoupravnog sistema. Ali bez obzira na to, pjesnik i njegova supruga nastavili su živjeti u svom skromnom zagrebačkom podstanarstvu. On gotovo da se više i nije micao iz postelje. Nakon društvenog priznanja poživjet će još jedanaest godina. Umrijet će tiho, 2. siječnja 1982., i to baš u vrijeme dok su Zagreb, Hrvatska, a onda i cijela Jugoslavija, žalovali za velikim Miroslavom Krležom. U ponedjeljak, 4. siječnja, tog prvog radnog dana u novoj godini, na Mirogoju održana su dva sprovoda hrvatske književnosti. Za prvog, ateističkog, uz svečani lafet i vojnu paljbu, baš kao da se pokapa general, na lijepome mjestu, odmah uz stazu, pokopali smo Krležu. Drugi je sprovod bio malen, tih i sirotinjski, s drvenim križem na kojemu je limenim slovima bilo ispisano ime, uz svećenika i obitelj, zemlji smo predali Nikolu Šopa. Ovih dana, uz četrdesetu godišnjicu njihova odlaska, uz taj jubilej koji bio bi važan i velik i u neusporedivo značajnijoj i većoj kulturi nego što je to, u europskom kontekstu, mala i neznatna hrvatska kultura, s gotovo jednakim ignoriranjem hrvatske elite, svi ti predsjednici, premijeri, ministri i kulturtregeri tretiraju i Krležu i Šopa. Krleže će se netko, možda, još i sjetiti. A Šopa ne pamte na jednaki način na koji se zaboravlja i mrtva magarad. Zašto baš magarad, znat će u ovaj božićni dan onaj koji treba znati. Šop, Nikola, hrvatski književnik i prevoditelj (Jajce, BiH, 19. VIII. 1904 – Zagreb, 2. I. 1982). Diplomirao komparativnu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu 1931. Prve pjesme objavio je u Anđelu čuvaru (1918). Do II. svjetskog rata radio je u Beogradu kao gimnazijski profesor latinskog jezika. Za bombardiranja Beograda 1941. teško ranjen, preselio se u Zagreb, gdje je radio kao korektor, a od 1949. kao znanstveni suradnik JAZU sa zadaćom da prevodi hrvatske latiniste (preveo je djela Jana Panonca, J. Šižgorića, Đ. Ferića, I. Đurđevića, K. Pucića, M. P. Katančića i dr.). Nakon studije Knjiga o Horaciju (1935) objavio je i knjigu prepjeva Iz lirike starog Rima (1950) s prijevodima Katula, Propercija i Tibula. Vodio je korespondenciju s francuskim pjesnikom F. Jammesom i engleskim pjesnikom W. H. Audenom, koji je prevodio njegovu liriku. Djelo N. Šopa u znaku je intimističkih meditacija. U tom se tijeku mogu razdvojiti dvije različite, ali komplementarne faze. U prvom razdoblju, od Pjesama siromašnog sina (1926) do zbirke Za kasnim stolom (1943), Šop progovara o »prizemnoj egzistenciji« očitujući ljubav i razumijevanje za svijet malih stvari, bukoličkih ugođaja, običnih zbivanja i skromnih istina. Međutim, iza tog svijeta običnosti i prividne banalnosti sluti se viši, skriveni transcendentalni smisao, a obične i skromne stvari postaju znamen božanskoga reda. Takva ga duhovna dispozicija dovodi u vezu s koncepcijom religioznosti Franje Asiškoga. Stavljajući u središte lirskog interesa statične, kontemplativne slike, pastoralni repertoar motiva, asketski senzibilitet, duhovni ideal siromaštva i božansku antropologiju Isusa u dnevnim situacijama, u najboljoj zbirci toga razdoblja Isus i moja sjena (1934) Šop afirmira `čedni katolicizam`, jednostavna izraza, bez ukrasa i retoričkih bravura. Šopove kratke proze, okupljene u zbirci Tajanstvena prela (1943), tematiziraju fantastične ugođaje i čudesne doživljaje preuzimajući najčešće kôd legende, pučke predaje i bajke. Lirska proza Predavanje o dimovima iz knjige Tajanstvena prela prijelazna je u njegovu pjesništvu, pa se od 1950-ih sve intenzivnije upuštao u filozofske meditacije o fenomenologiji nastajanja stvari i dinamici beskraja svemira. U drugoj se fazi, od svijeta prizemnosti i gotovo pastoralnih ugođaja okreće astralnim prostorima, svemirskim visinama, beskonačnosti i vječnosti te spoznaji nepoznatih svjetova (Kućice u svemiru, 1957; Svemirski pohodi, 1957; Astralije, 1961; Dok svemiri venu, 1975; Nedohod, 1979). Izraz se mijenja i postaje hermetičniji i apstraktniji, u potrazi za novim riječima koje bi morale izražavati nova svemirska ostvarenja. Na tom putu otkriva i bezdan vlastitoga bića: put u nutrinu, u „nedoživljene samoće“. Spjev Tremenda (Mogućnosti, 1961; Kolo, 1964), „spjev jeze i grohota“, govori o doživljaju praznine i izgubljenosti te o rasapu puti i ideje ljepote. U poemama Osvajanje kocke (1974) i O kugli (1974) Šop mijenja prostornu koncepciju doživljaja, povezujući oblike i sfere s ljudskim stanjima i životnim situacijama. Lirika te faze nastavlja se na svemirske uzlete S. S. Kranjčevića i T. Ujevića, ali u hrvatsku kozmičku poeziju unosi i nove akcente: neobično bogatstvo imaginacije, jezičnu invenciju i originalnu simboliku. Izraz je reduciran, geometriziran; smislovi tek naslućeni. Dramski tekstovi i pjesnički dijalozi imaju više poetske nego scenske kvalitete (Pompejanska balada, 1961; Drijada, 1964; Vječni preludij, 1971; Izgubljeni Arijel, 1972; Pjesnikovi rasprodani prostori, 1974; Bosanska trilogija, 1980; Kroz vrevu stećaka, 1987). Djelujući izvan pomodnih struja i tendencija, Šop je izgradio originalan i prepoznatljiv pjesnički izraz koji ga uvrštava u vrh hrvatske poezije te privlači pozornost mnogih hrvatskih i inozemnih kritičara. Poezija mu je prevedena na više stranih jezika. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1970. MG67

Crveni neseser za šminku / kozmetiku , veoma čvrst sprečiće bilo kakvo lomljenje šminke ili slično. Unutra je ogledalce. Idealno je za poklon jer piše `Forever Love`. Dimenzije: 20 x 15, visina 11 cm Skladište: DU Tagovi: Torba, torbica, neseser, koferče... Najbolje je da se šalje post ekspresom sa naznakom lomljivo! Cena te poštarine je 250 dnara! U SLUČAJU KUPOVINE VIŠE ARTIKLA MOGUĆ POPUST OD 10 DO 20 POSTO. DOGOVOR PUTEM PORUKE NA KUPINDO. Pogledajte ostale moje aukcije na Kupindo http://www.kupindo.com/Clan/Ljubab/SpisakPredmeta Pogledajte ostale moje aukcije na Limundo http://www.limundo.com/Clan/Ljubab/SpisakAukcija

102cm x 1,5cm

crvena torbica srednje velicine nacinjena kao od impregniranog platna u kombinaciji sa eko kozom na prednjoj strani vidi se manjem delu zaprljanost

Izdavač: Srpska kraljevska akademija, Beograd Zadužbina Dimitrija Stamenkovića, knjiga 1 Godina izdanja: 1908 Prevod: Jovan M. Jovanović Povez: tvrd Broj strana: LXVIII + 143 Sadržaj priložen na slikama. Sa posvetom iz 1909. godine, poneka flekica na marginama strana, veoma dobro očuvana. Otadžbina O čestitosti O mudrosti O umerenosti O jačini duše O radljivosti O pravdi (K-85)

Princeza Selestija ogrlica.Duzina zakopcane ogrlice oko 23 cm.Uz nju na poklon ogrlica sa plasticnim konjicem.

Duga ogrlica od unakita Dužina ogrlice 86 cm Unakit je u magiji poistovećivan sa harmoničnim jedinstvom Marsa i Venere i simbol jeujedinjenja bračnim parovima ili onima koji su u dugogodišnjoj vezi.Unakit može da se koristi da olakša porođajne bolove. Aktivira samoisceljujuće procese utelu i balansira telesne tečnosti i metabolizam. Unakit se može upotrebiti da reguliše ritamdisanja. Oslobađa od opsesija ili kompulzija koje imaju svoje poreklo u prošlosti, čak pomaže i kod dečjih trauma.Iznad svega, unakit kod samolečenja i lečenja drugih, otkriva korene problema i nežnooslobađa od bilo kakvih blokada koje bi mogle da spreče da energije lečenja teku krozsistem.U životnoj sredini Unakit je dobar za zaštitu ugroženih biljnih vrsta.Usmerava vas na originalnost i neponovljivost stila u razmišljanju i ponašanju. Kao kamen partnerstva unakit promoviše harmonične odnose u ljubavi i poslu. Koristite ih da proračunate rizik i da napravite mudre investicije.Unakit stvara sigurno okruženje za razgovor sa decom o njihovim problemima. Koristiteunakit kad parite životinje. Ako još uvek niste član, možete se učlaniti ovde: http://www.limundo.com/ref/zorica.randjelovic

Zenski tamno braon kais sa snalom zlatne boje u obliku zmije. Materijal vestacka koza. Duzina oko 100cm, sirina 5 cm. Dobro ocuvan.

crvena satenska traka sirina 1,5cm duzina 18.50cm cena za jedan metar 25,00 dinara

privezak 5,2cm

IZGNANICI - Vladimir Stanimirović albanska odiseja, u tri dela, u stihu, sa prologom SKZ 1924. kolo XXVII br. 176 tvrd povez, 105 strana knjiga je odlicno ocuvana

Nova narukvica beli kristalni cvet

Nekorišćen notes Beograd, kvalitetno urađen, nije datumiran pa se može koristiti bilo kada, ima više delova - neki su uslikani, ima falinku da na zadnjoj korici ima masnu fleku, vidi se na jednoj od slika...

SPOMENICA ST. NOVAKOVIĆA Izdavač: SRPSKA KNJIŽEVNA ZADRUGA Beograd, knjiga 157 Godina izdanja: 1921. Povez: tvrd Broj strana: 219 Pismo: ćirilica Stanje: solidno

PRIVEZAK JŽ,NEKORIŠĆEN STANJE KAO NA SLIKAMA