Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
226-250 od 104907 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Летопис Матице српске је књижевни часопис који у читавом свету најдуже, а без већих прекида излази још од 1824. године. Делује необично и чудесно податак да је такву тековину створила управо српска култура, тако често изложена прекидима развојних континуитета. Покренут у Новом Саду под називом Сербска летопис, а штампан у Будиму, овај часопис је, по замисли његовог покретача Георгија Магарашевића, постао централно место на којем су излагани резултати српског књижевног и научног стваралаштва. Уз то, Летопис се систематски бавио сазнањима која у средиште пажње стављају језик, књижевност, историју, религију, фолклор и културу не само српског народа него и целог словенског света, „от Адријатског до Леденог, и от Балтиског до Црног мора”. Потешкоће у организацији читавог посла подстакле су Магарашевића да се посаветује са пештанским трговцима и интелектуалцима, који су закључили да решење треба потражити у оснивању културне установе која би не само бринула о часопису него и развила знатно шири програм рада. У склопу тога рада одмах се кренуло са издавачком делатношћу, будући да су оснивачи сматрали да је њихов основни задатак „да се Књиге Србске рукописне на свет издају и распрострањавају, и то сад и отсад без престанка за свагда“. Тако су, на самом почетку Матичине делатности, објављене књиге Милована Видаковића, Јована Стерије Поповића, Доситеја Обрадовића, Лукијана Мушицког, Јована Суботића и др. За све време свога трајања Летопис је, понешто мењајући име (Новиј сербскиј летопис, од 1837; Сербскиј летопис од 1842; Србскиј летопис, од 1855; Србски летопис, од 1865; Српски летопис, од 1867; Летопис Матице српске, од 1873), био и остао централни српски часопис који, понешто конзервативан, настоји да окупи проверене вредности српске књижевности, науке и културе. Своју мисију Летопис Матице српске је остваривао са променљивим, али несумњивим успехом. Прекиди у раду су настајали само у времену великих историјских догађаја када није било елементарних услова за културни рад: у периоду снажних настојања угарске администрације да угаси установу 1835–1836, у време револуционарне 1848. године, као и током Првог и Другог светског рата. Часопис су уређивали значајни културни посленици. Urednik: Радивоје Врховац (1930) knjiga 326 sveske 1-2 i 3 iz sadržaja: Za ćirilicu Iz engleske lirike Filozofski odlomci Biotička vrednost ljudskog materijala u plemenu,narodu i državi Jugoslovenska misao Slovenski pregled jedna neštampana monografija Episkopa D-ra Nikodima Milaša Iz istorije događaja pred Srpski ustanak Vojvoda Savatije Zemljoradničko zadrugarstvo i njegovo unapređenje Istpro+ija i dokumenti... odlično očuvano
knj.XXXVII,br.2 odlično očuvana , odvojila se zadnja korica na drugoj slici kompletan sadržaj iz sadržaja: Iz novije španske lirike Vreme postanka kosovske poezije Ako HITLER dobije vlast Književni pregled, Ekonomski pregled, Politički pregled... Srpski književni glasnik je jedan od najznačajnijih srpskih književnih časopisa. Izlazio je u dva navrata, u Beogradu od februara 1901. do jula 1914. i u novoj seriji od septembra 1920 do aprila 1941. Publikovan je dva puta mesečno u više knjiga godišnje, tako da su do 1914. izašle 32 knjige u 323 sveske i od 1920. do 1941. 62 knjige u 495 svezaka.[1] Časopis je pokrenuo Bogdan Popović i uz pomoć odbora uređivao ga je do 1905, kada su uredništvo preuzeli Pavle Popović (1905−06) i Jovan Skerlić (1905−1914). Novu seriju 1920. pokreću Bogdan Popović i Slobodan Jovanović i jedno vreme je uređuju, da bi se kasnije uz široki redakcijski odbor, urednici menjali. Između ostalih, to su bili Svetislav Petrović, Miodrag Ibrovac, Milan Bogdanović, Milan Predić, i Božidar Kovačević. Časopis kroz 40 godina svoga izlaženja ostaje jedan od vodećih književnih časopisa u Srbiji. Najveću zaslugu za fizionomiju časopisa imaju njegovi prvi urednici braća Popović i Jovan Skerlić, koji su i aktivno sarađivali u njemu, okupljajući oko sebe mnoge istaknute pisce. Negujući književnu formu strogog izbora priloga, Srpski književni glasnik je uspeo da ostvari i bogatstvo sadržaja. U časopisu su objavljivani prozna dela i poezija najboljih domaćih pisaca, izbor stranih dela sa dobrim prevodima, kao i članci iz oblasti društvenih nauka, književnosti i umetnosti koje su pisali neosporni poznavaoci. U časopisu debituju i afirmišu se Stevan Sremac sa Zonom Zamfirovom, Petar Kočić svojom pripovetkom Kroz maglu, Bora Stanković Koštanom, Radoje Domanović Stradijom i Kraljevićem Markom po drugi put među Srbima, Ivo Ćipiko, Simo Matavulj, pesnici Jovan Dučić, Milan Rakić, Tin Ujević, Aleksa Šantić, Sima Pandurović, Milutin Uskoković Milutin Bojić i drugi, uključujući i pisce iz oblasti nauke i kulture kao što su Jovan Cvijić, Aleksandar Belić, Jaša Prodanović i druge. Jovan Skerlić je uspeo da okupi veliki broj mladih pisaca, van Srbije i da časopisu da jugoslovenski karakter. Od 1920. nova redakcija uređuje časopis u duhu građanskog liberalizma i estetičkih koncepcija osnivača Bogdana Popovića, ali pruža mogućnost da na stranicama časopisa dođu do izražaja talenti i vrednosti nezavisno od umetničkih struja i grupacija. Za 20 godina izlaženja nove serije, Srpski književni glasnik ima među svojim redovnim saradnicima i Ivu Andrića, Isidoru Sekulić, Momčila Nastasijevića, Milana Bogdanovića, Desanku Maksimović, Gvidu Tartalju, Rastka Petrovića, Branka Lazarevića, Bogdana Čiplića, Ristu Ratkovića, Gustava Krkleca, Miloša Crnjanskog, Branimira Ćosića i druge. U toku 40 godina svoga izlaženja časopis je izvršio veliki uticaj na razvoj srpske književnosti. Prestao je da izlazi 1941. godine.
Seefahrt ist not Borch Sock Hamburg 1927. tvrde korice 282 str odlično očuvana pisana staro/nemačkim - gotikom Поморство је неопходно Горцх Фоцк Горцх Фоцк: Поморство је неопходно! Клаус Мевес - познат као Стортебекер - разапет је између авантуристичке професије дубоког морског рибара, која је оца коштала живота, и мајчиног страха да ће сина изгубити на мору. Реално приказивање живота рибара на Ватерканту Јоханна Вилхелма Кинауа његов је највећи књижевни успех. Брод за обуку немачке морнарице добио је име по његовом псеудониму Горцх Фоцк.
biblioteka EPOHA ‚1935. Фонтамара је роман из 1933. године италијанског аутора Игназио Силоне, написан кад је био избеглица фашистичке полиције у Давосу, у Швајцарској. То је први роман Силоне и сматра се његовим најпознатијим делом. Добио је признање широм света и продао више од милион и по примерака на двадесет и седам језика. У Фонтамари, делу протканом прецизном историјском истином и обележеном смењивањем регистара, Игнацио Силоне успева да споји популарну баладу, евангелистичку параболу и политичку сатиру у ритмичку хорску партитуру која насилно осуђује сваку неправду. „Онима који гледају Фонтамару издалека, са Феудо дел Фуцино, град личи на стадо тамних оваца, а звоник на пастира. Укратко, село као и многа друга; већ за оне који се ту рађају и одрастају космос. Тамо се одвија цела универзална историја: рађања, смрти, љубави, мржња, завист, борбе, очај.` У првим годинама фашистичке диктатуре, овде у Фонтамари, „сељаци“ – радници, надничари, сиромашни занатлије – трпели су злостављања и неправде тако древне да су им се чиниле природним као киша, ветар и снег. Берардо Виола, који доноси искру побуне, претрпеће тортуру фашистичке милиције и биће убијен, али се уздиже до амблема новог, иако још увек непрецизног и нереалног, нивоа достојанства. У Фонтамари, делу протканом прецизном историјском истином и обележеном смењивањем регистара, Игнацио Силоне успева да споји популарну баладу, евангелистичку параболу и политичку сатиру у ритмичку хорску партитуру која насилно осуђује сваку неправду. odlično očuvana isečena naslovna KORO.9
knj.XVIII,br.7 odlično očuvana , potpis na prednjoj papirnoj korici na drugoj slici kompletan sadržaj iz sadržaja: Balzakovi književni počeci Donji sve kod starih/Veselin Čajkanović Bismarkov sistem Školski pregle, Muzički pregled, Vojni pregled, Politički pregled... Srpski književni glasnik je jedan od najznačajnijih srpskih književnih časopisa. Izlazio je u dva navrata, u Beogradu od februara 1901. do jula 1914. i u novoj seriji od septembra 1920 do aprila 1941. Publikovan je dva puta mesečno u više knjiga godišnje, tako da su do 1914. izašle 32 knjige u 323 sveske i od 1920. do 1941. 62 knjige u 495 svezaka.[1] Časopis je pokrenuo Bogdan Popović i uz pomoć odbora uređivao ga je do 1905, kada su uredništvo preuzeli Pavle Popović (1905−06) i Jovan Skerlić (1905−1914). Novu seriju 1920. pokreću Bogdan Popović i Slobodan Jovanović i jedno vreme je uređuju, da bi se kasnije uz široki redakcijski odbor, urednici menjali. Između ostalih, to su bili Svetislav Petrović, Miodrag Ibrovac, Milan Bogdanović, Milan Predić, i Božidar Kovačević. Časopis kroz 40 godina svoga izlaženja ostaje jedan od vodećih književnih časopisa u Srbiji. Najveću zaslugu za fizionomiju časopisa imaju njegovi prvi urednici braća Popović i Jovan Skerlić, koji su i aktivno sarađivali u njemu, okupljajući oko sebe mnoge istaknute pisce. Negujući književnu formu strogog izbora priloga, Srpski književni glasnik je uspeo da ostvari i bogatstvo sadržaja. U časopisu su objavljivani prozna dela i poezija najboljih domaćih pisaca, izbor stranih dela sa dobrim prevodima, kao i članci iz oblasti društvenih nauka, književnosti i umetnosti koje su pisali neosporni poznavaoci. U časopisu debituju i afirmišu se Stevan Sremac sa Zonom Zamfirovom, Petar Kočić svojom pripovetkom Kroz maglu, Bora Stanković Koštanom, Radoje Domanović Stradijom i Kraljevićem Markom po drugi put među Srbima, Ivo Ćipiko, Simo Matavulj, pesnici Jovan Dučić, Milan Rakić, Tin Ujević, Aleksa Šantić, Sima Pandurović, Milutin Uskoković Milutin Bojić i drugi, uključujući i pisce iz oblasti nauke i kulture kao što su Jovan Cvijić, Aleksandar Belić, Jaša Prodanović i druge. Jovan Skerlić je uspeo da okupi veliki broj mladih pisaca, van Srbije i da časopisu da jugoslovenski karakter. Od 1920. nova redakcija uređuje časopis u duhu građanskog liberalizma i estetičkih koncepcija osnivača Bogdana Popovića, ali pruža mogućnost da na stranicama časopisa dođu do izražaja talenti i vrednosti nezavisno od umetničkih struja i grupacija. Za 20 godina izlaženja nove serije, Srpski književni glasnik ima među svojim redovnim saradnicima i Ivu Andrića, Isidoru Sekulić, Momčila Nastasijevića, Milana Bogdanovića, Desanku Maksimović, Gvidu Tartalju, Rastka Petrovića, Branka Lazarevića, Bogdana Čiplića, Ristu Ratkovića, Gustava Krkleca, Miloša Crnjanskog, Branimira Ćosića i druge. U toku 40 godina svoga izlaženja časopis je izvršio veliki uticaj na razvoj srpske književnosti. Prestao je da izlazi 1941. godine.
Adapter-konvertor služi za pretvaranje DisplayPort-a na VGA port crne boje. Idealan za povezivanje računara ili laptopa na monitor sa VGA ulazom ili grafičke kartice sa projektorom. Displej port muški na VGA ženski konverter adapter za Apple kao i sve desktop laptop računare sa displej port izlazom. Potpuno nov Display Port u VGA adapter. Male Display Port DP to VGA Female Cable Converter Adapter For Projector DTV TV HDVD Player 1080P Displayport (DP) type male to VGA female converter type, for a variety of monitors, projectors, television and other video output display device This use DisplayPort to VGA adapter cable can turn your displayport (DP) signals are converted into analog video card VGA (RGB) signal. Suitable for display devices connected displayport device and the VGA interface. The product not only has an elegant appearance and small size, easy to carry. dp adapter cable is widely used in conference room presentation, school and corporate training and other occasions Product description 1. This adapter adapter cable compact design, meticulous workmanship 2. Product ends head nickel, no external power supply 3. Support a variety of monitors, projectors, TVs and other display devices 4. The product built-in conversion chip, can DisplayPort signals into VGA signals 5. Support 1920X1080, lossless conversion Product Features Name: Displayport to VGA (DP to VGA) Color: white Chip: high-performance digital conversion chip Suitable: can Displayport (DP) signals are converted into analog video card VGA (RGB) signal Graphics devices [suitable] for equipment with VGA DP interface connection Resolution: screen is vivid, high-definition delicate, super good Convenient: perfect lossless signal, plug and play QC: factory closed after three rigorous testing, performance testing 9 Pretvara digitalni signal (Displayport) u analogni (VGA)
Volksbuch 1930 Berlin, Neuer Deutscher Verlag, 1930. Mek povez, 225 strana. Korice i prvi list odvojeni od knjiznog bloka. Nazalost, nedostaje jedan list (strane 199/200). Kalendar iz vajmarske Nemacke, komunisticki orijentisan. Breht, Gros, Lenjin, recimo da su Bihaljiji u `Novoj literaturi`pokusavali da kopiraju ovakve uratke. RETKO! tags: avangarda, socijalna literatura, levica, nolit, pavle bihalji, bihaly, fotomontaza, nadrealizam, nadrealisti...