Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
26-50 od 5129 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Izdavač: IK Zorana Stojanovića Broj strana: 471 Pismo: Ćirilica Povez: Mek Format: 23 cm Godina izdanja: 2018. Mladost i inteligencija, sreća i materinska ljubav. Nadalje moda i tehnika, sigurnost i moć, pa onda tržište, ekonomski rast, nove tehnologije...sve su ovo mitovi našeg vremena, ideje koje, više nego neke druge, skamenjuju nas same i društvo u kome živimo. To su one ideje koje reklame i masovna sredstva komunikacije predlažu kao vrednosti i nameću kao društvenu praksu, stvarajući jezik koji ih čini privlačnim i poželjnim. Za razliku od ideja koje mislimo, mitovi su ideje koje nas zaposednu i vladaju nama uz pomoć mehanizama koji nisu logički, već psihološki, i otuda duboko ukorenjeni u našoj duši. Oni su proste ideje koje smo mi mitologizovali ,jer su lagodne i ne prave probleme, olakšavaju donošenje suda, rečju ulivaju nam osećaj sigurnosti. Moramo se, međutim, prenuti iz spokoja koji nam naše mitologizovane ideje obezbedjuju, jer se mnoge patnje i poremećaji rađaju upravo iz ideja koje nam, udobno šćućurene u lenjosti naše misli, ne dopuštaju da razumemo svet u kome živimo, a naročito brze promene u njemu. Bivati, međutim, u svetu bez njegovog razumevanja jeste siguran put ka otuđenju od njega. Da bismo povratili svoju prisutnost u njemu, najpre moramo ponovo preispitati svoje mitove. Upravo se time bavi ova knjiga.
Izdavač: Veselin Masleša - Sarajevo, 1975. god. Tvrd povez, 20 cm. 258 str. ima potpis bivšeg vlasnika i podvlačenja na samo dve strane a ostalo je uredno i dobro očuvano De finibus bonorum et malorum (o krajnostima dobra i zla) filozofska je rasprava, koju je napisao slavni rimski orator Marko Tulije Ciceron. Predstavlja tri vodeća pogleda na takozvani `finis`, to jest krajnji cilj života: epikurski, stoički, i pogled Peripatetika. Svaki od ovih pogleda predstavlja se u liku jednog od Ciceronovih prijatelja, zastupnika jednog ili drugog gledišta, i nakon svakog izlaganja slijedi Ciceronova kritika ili `refutatio`. Na ovaj način slavni orator izbjegava, ovdje kao i mnogo gdje drugdje, priznati ili prihvatiti bilo koje gledište kao apsolutno istinito. Potraga za `krajnjim ciljem` - to jest za time što čovjek valja željeti od života ne kao sredstvo za drugi cilj, već kao najviši cilj - od izuzetnog je značaja u starih filozofa. Vjerovalo se da će izbor pravog krajnjeg cilja dati čovjeku, učeniku filozofije, smjer pokreta u kome idući može se sve više i više približiti apsolutnoj vrlini, to jest Bogu.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Dodatne informacije Pisac SEREN KJERKEGOR Izdavač SLUŽBENI GLASNIK – BEOGRAD Izdanje 2019 Povez MEKI Strana 638 Stanje Dobro
Novi Sad 2018. Mek povez, 288 strana. Knjiga je nekorišćena (nova). S1 Sadržaj: PETER BIRGER: Propast modernog doba ANDREAS HUJSEN: Predstavljanje postmodernog TERI IGLTON: Kapitalizam, modernizam, postmodernizam MARTIN DŽEJ: Hijerarhija i humaniora: radikalne implikacija konzervativne ideje JIRGEN HABERMAS: Moderna i postmoderna arhitektura DAJANA GIGARDO: Prošlo ili postmoderno u arhitektonskoj modi MAJK DEJVIS: Urbana renesansa i duh postmodernizma DAGLAS KELNER: Kritička teorija i kulturna industrija: prevrednovanje MOJšE GONZALES: Kelnerova kritička teorija: prevrednovanje DŽEJMS D. HERBERT: Politički koreni apstraktno ekspresionističke umetničke kritike MARTIN ZEL: Estetički odnos PETER SLOTERDAJK: Kritika ciničnog uma ALBREHT BEC: Roba i modernost kod Hajnea i Benjamina MARŠAL BERMAN: Petrograd: modernizam nerazvijenosti
Pavle Florenski – Imena „Imena“ predstavljaju zaključni rad P. A. Florenskog (pripremljen 1926. godine) u kome su objedinjeni rani radovi o filosofiji imena, i to od istraživanja diskontinuiteta i teorije invarijanti na Matematičkom fakultetu Moskovskog univerziteta (ime kao invarijantna karakteristika ličnosti), preko studentskih radova u Duhovnoj Akademiji o sakralnom preimenovanju, do poznih interpretacija platonizma i imenoslavlja. Ona nastavljaju ideju razvijenu u „Imenoslavlju kao filosofskoj pretpostavci“ i po zamisli autora trebalo je da uđu u kasnija izdanja knjige „U vododelnicama mišljenja“. Drugi deo rada posvećen je opisu osamnaest muških i ženskih imena i u vezi je sa nerealizovanim projektom Rečnika i Albuma imena, u koji je trebalo da za svako ime „uđe po šest (profil i anfas) slika, koje bi predstavljale platonovsku ideju imena-formi sa njene tri strane – u smislu najboljih, banalnih i najgorih mogućnosti“ (pismo Vladimiru Koževnjikovu od 12. 07. 1912 godine – Voprosi filosofii. № 6. 1991). Imena u Rečniku imena nisu složena po azbučnom redu nego po datumima kada su dovršena: od 16. 12. 1922 godine, kada je dovršeno ime Aleksandar, do 28. 02. 1925 godine, kada je dovršeno ime Mihail. (Aleksandra: 17. 12. 1922; Ana: 3112. 1922; Vasilije: 13 01. 1923; Sofija: 13. 01. 1923; Vladimir: 21. 01. 1923; Olga: 09. 09 1923; Konstantin: 18. 09. 1923; Jelena: ?; Nikolaj: 22. 10. 1923; Jekatarina: 29. 10. 1923; Dmitrij: 04. 11. 1923; Varvara: 14. 10. 1923; Pavle: 20. 07. 1924; Ljudmila: 06. 01. 1925; Vera: ?).
Knjiga je u dobrom stanju,malo okrzana sa strane. ,,Vesela nauka označava prelaz od ranih spisa ka zrelijem stvaralačkom periodu u kojem su nastala dela poput Tako je govorio Zaratustra i Volja za moć. Prvo izdanje Vesele nauke (1882) obuhvatalo je četiri knjige sa uvodnim tekstom „Šala, lukavstvo i osveta” koji se sastoji od izreka i aforizama u stihu. Već u drugom izdanju (1887) autor je dodao i petu knjigu, kao i „Pesme princa slobodnog ko ptica na grani”, što predstavlja jedinu poeziju koju je objavio. I u ovom delu Niče govori o središnjem problemu svoje filozofije, problemu kulture, pogotovo ako je ona institucionalizovana i kao takva lišena vitalističkih osobina ili ukoliko apsorbuje dekadentnu umetnost kojoj se veliki filozof žestoko protivio. Značaj ovog dela ogleda se, između ostalog, i u tome što će u njemu prvi put formulisati čuvenu tezu „Bog je mrtav”, kojom osporava dotadašnje načelo Boga kao apsolutnog izvora moralnih principa. Ničeove refleksije o moralu često su bile pogrešno interpretirane, zbog čega ga je dugo pratio epitet kontroverznog mislioca. Vesela nauka pisana je u Ničeu svojstvenoj fragmentarnosti i, kako sam autor kaže, jezikom jugovine, što bi značilo jezikom svežine, ali i nemira, nadmenosti i radosti povratku životnih sokova, uprkos tome što je često isticao značaj bolesti u razvoju duha. Snažan poetski izraz koji dominira u oblikovanju refleksija čini ovo delo najboljim pokazateljem Ničeove strastvene stvaralačke prirode.``