Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-25 od 2360 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Between Phenomenology and Structuralism Izdavac - St. Martin`s Press, New York Godina - 1985. Smit Merlo Ponti Strukturalizam, Fenomenologija Knjiga u dobrom stanju,bez ostecenja,sa podvlacenjima na nekoliko stranica,bez ispisane posvete,mek povez,format 21 cm,214 str. (99)
Lepo očuvano Čista Velika edicija ideja Beograd 1976 Ivo Urbančič (12 November 1930 – 7 August 2016) was a Slovenian philosopher. He is considered by many to be one of the fathers of the phenomenological school in Slovenia. Ivo Urbančič Born Ivan Urbančič 12 November 1930 Robič, Kingdom of Italy (now in Slovenia) Died 7 August 2016 (aged 85) Era 20th-/21st-century philosophy Region Western Philosophy School Phenomenology Main interests Ontology · Ethics · Technology · Systems theory Influences Martin Heidegger · Friedrich Nietzsche Influenced Jože Pučnik Biography Edit Learn more This section does not cite any sources. (August 2016) Born Ivan Urbančič in Robič near Kobarid, in what was then the Italian administrative region of Julian March to a peasant Slovene family, his family left the region when he was a child to escape Fascist persecution and moved to the Kingdom of Yugoslavia. They spent six years in the village of Bistrica in southwest Vardar Macedonia, where a colony of Slovene immigrants from the Julian March was established. In 1937, they moved to Slovenia, in the village of Črešnjevec near Slovenska Bistrica, where young Ivo met with Jože Pučnik, with whom he established a lifelong friendship. After finishing the technical high school in Kranj, he attended a one-year course in communication technology in Belgrade. In 1960, Pučnik convinced him to enroll in the University of Ljubljana, where he studied philosophy. In his student years, he became involved with a group of young intellectuals, known as the `Critical generation`. In 1970, he obtained his PhD at the University of Zagreb. Between 1969-70, he studied at the University of Vienna, and between 1971-72 in Cologne where he worked with the philosopher Karl-Heinz Volkmann-Schluck. In 1964, he became a researcher at the Institute for Sociology and Philosophy at the University of Ljubljana. In the late 1980s, he worked as an editor at the publishing house Slovenska matica, where he supervised the translation and first edition of many major Western thinkers in Slovene. Among others, he was instrumental in the publishing of the complete works of Nietzsche. In the early 1980s, he was one of the co-founders of the alternative review Nova revija. In 1987, he was among the authors of the Contributions to the Slovenian National Program, an intellectual manifesto demanding a democratic, pluralistic and independent Slovenia. In 1989. he was among the co-founders of the Slovenian Democratic Union, one of the first democratic political parties opposing the Communist regime in Slovenia. Urbančič died in Ljubljana in 2016, aged 85. Work Edit Learn more This section does not cite any sources. (August 2016) Urbančič was one of the first who introduced the thought of Heidegger to Slovenia. He also wrote several monographies on Nietzsche. Urbančič wrote several works on the history of philosophy in the Slovene Lands. Selected works Edit Evropski nihilizem (`The European Nihilism`. Ljubljana, 1971); Leninova `filozofija` (`Lenin`s `Philosophy``. Maribor, 1971); Vprašanje umetnosti in estetike na prelomu sodobne epohe: estetska in filozofska misel Dušana Pirjevca (`The Question of Art and Esthetics at the Turning Point of Our Epoch: the Esthetic and Philosophic Thought of Dušan Pirjevec`. Ljubljana: 1980); Uvod v vprašanje naroda (`Introduction on the Question of Nation`. Maribor, 1981); Neosholastika na Slovenskem (`Neoscholasticism in the Slovene Lands`. Ljubljana, 1983); Zaratustrovo izročilo I & II (`Zarathursta`s Legacy I & II`. Ljubljana, 1993 & 1996); Moč in oblast (`Power and Authority`. Ljubljana, 2000); Nevarnost biti (`The Danger of Being`. Ljubljana, 2003); Zgodovina nihilizma (`The History of Nihilism`. Ljubljana, 2011). Povijest nihilizma (`The History of Nihilism`. Zagreb, 2019). Edmund Huserl fenomenologija zak derida
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Dodatne informacije Pisac HANS GEORG GADAMER Izdavač FEDON – BEOGRAD Izdanje 2007 Povez TVRDI Strana 149 Stanje Vrlo Dobro
Odlično kao na slikama Izdavač: Mladost - Beograd, 1982. god. Broširan povez, 24 cm. 296 str. Duhovni čovek vidi svet drukčije od ostalog sveta: mnogi gledaju, samo on vidi! Oni gledaju pojave, on sagledava suštinu. Njegove oči gledaju crkvu, ali duh traži dogmu na kojoj ona počiva; on gleda građevinu, ali u njoj vidi okamenjen jedan san; on se vozi u avionu, ali u njemu vidi misao koja leti; pred njim je katanac, ali u njemu vidi simbol nepoverenja među ljudima; gleda sliku, ali pita za njenu umetničku poruku; dok gleda nekoga ko brani rodnu grudu, on je ubeđen da ovaj brani svoja uverenja; kad nekoga gone, on pomisli da ga progone zato što drukčije misli; za njega malo znače sukobi klasa, ako to nisu sudari različitih pogleda na svet; za njega kriza društva nije u raspadu ustanova, već u slomu duha i morala... Tags: Ribari ljudskih duša Metodologija Religija i društvo
Odlično Kao na slikama Autor: Sreten Petrović Izdavač : ČASOPIS IDEJE PK SSO JUGOSLAVIJE Beograd Godina izdanja: 1975 Povez: meki - broširani sa proširenim koricama Pismo: latinica Dimenzije:24 x 14,2 cm Broj stran : 322 Dr Sreten Petrović (rođen 1940. godine u Svrljigu) je srpski filozof, kulturolog i naučnik, redovni profesor estetike Filološkog fakulteta u Beogradu. Sreten Petrović Datum rođenja 1940. Mesto rođenja Svrljig Kraljevina Jugoslavija Biografija Uredi Sreten Petrović rođen je 1940. godine u Svrljigu. Studirao je filozofiju na Filozofskom fakultetetu u Beogradu. Od 1969. godine radi na Filološkom fakultetu u Beogradu, gde 1982. godine dobija zvanje redovnog profesora. Predaje Kulturologiju, Uvod u estetiku i Kulturnu istoriju Srba. Doktorsku titulu dobio je 1971. godine za tezu o Šelingovoj estetici, mitologiji i filozofiji. Kao gostujući profesor predavao je i na Ljubljanskom univerzitetu (1975—1978), na Filozofskom fakultetetu u Nišu (1971—1981), na Filozofskom fakultetetu u Beogradu, kao i na Fakultetetu dramskih umetnosti u Beogradu, gde je od 1985. do 1988. predavao Estetiku. Član je AICA, glavni i odgovorni urednik časopisa Etno-kulturološki zbornik, član redakcije Rečnika pojmova iz likovne umetnosti pri SANU. Za svoj naučni rad dobio je priznanja: Veselin Masleša u Sarajevu 1989. godine, nagradu Saveza jugoslovenskih izdavača 1989. godine, Laza Kostić u Novom Sadu 1997. godine. Dosada najznačajnim njegovim delom smatra se Kulturologija, izdata u Beogradu 2000. godine. Predsednik je upravnog odbora Etno-kulturološke radionice osnovane 1994. u Svrljigu.[1] Ostala dela Uredi Iz oblasti estetike, filozofije, sociologije i psihologije umetnosti Uredi 1972. Estetika i ideologija. Uvod u metaestetiku. Beograd: Vuk Karadžić 1972. Negativna estetika. Šelingovo mesto u estetici nemačkog idealizma. Niš: Gradina 1972. Uvod u antičku retoriku. Niš: Gradina 1975. Estetika i sociologija. Beograd: Ideje 1975. Retorika. Teorijsko i istorijsko razmatranje. Niš: Gradina 1979. Savremena sociologija umetnosti. Beograd: Privredni pregled 1979. Marksistička estetika. Kritika estetičkog uma. Beograd: BIGZ 1983. Marksistička kritika estetike. Beograd: Prosveta 1986. Metafizika i psihologija slike. Beograd: Prosveta/Niš: Gradina 1989. Umetnost i simboličke forme. Sarajevo: Logos 1989. Boja i savremeno srpsko slikarstvo. Beograd/Niš: Udruženi izdavači 1994. Estetika. Beograd: Čip štampa 1995. Retorika. Teorija - Istorija - Praksa. Beograd: Savremena administracija 1997. Kič kao sudbina. Novi Sad: Matica srpska 2006. Dekonstrukcija estetike: Uvod u ontologiju stvaralačkog čina. Banja Luka: Književna zadruga Iz oblasti antropologije, kulturologije i mitologije Uredi 1991. Kultura i umetnost. Niš: Prosveta 1992. Mitologija, magija i običaji. Kulturna istorija Svrljiga, I. Niš: Prosveta 1993. Mitologija raskršća. Niš: Prosveta 1993. Uvod u kulturu Srba. Niš: Prosveta 1995. Mitologija - Kultura - Civilizacija. Beograd: Čip štampa / Lela 1997. Kultura i civilizacija. Beograd: Lela 1997. Mitologija Srba. Niš: Prosveta 1999. Sistem srpske mitologije. Niš: Prosveta 2004. Srpska mitologija u verovanju, običajima i ritualu. Beograd: Narodna knjiga 2006. Uspon Svrljiga između dva svetska rata 1919-1941. Svrljig: Etno-kulturološka radionica
Izdavač: Veselin Masleša - Sarajevo, 1975. god. Tvrd povez, 20 cm. 258 str. ima potpis bivšeg vlasnika i podvlačenja na samo dve strane a ostalo je uredno i dobro očuvano De finibus bonorum et malorum (o krajnostima dobra i zla) filozofska je rasprava, koju je napisao slavni rimski orator Marko Tulije Ciceron. Predstavlja tri vodeća pogleda na takozvani `finis`, to jest krajnji cilj života: epikurski, stoički, i pogled Peripatetika. Svaki od ovih pogleda predstavlja se u liku jednog od Ciceronovih prijatelja, zastupnika jednog ili drugog gledišta, i nakon svakog izlaganja slijedi Ciceronova kritika ili `refutatio`. Na ovaj način slavni orator izbjegava, ovdje kao i mnogo gdje drugdje, priznati ili prihvatiti bilo koje gledište kao apsolutno istinito. Potraga za `krajnjim ciljem` - to jest za time što čovjek valja željeti od života ne kao sredstvo za drugi cilj, već kao najviši cilj - od izuzetnog je značaja u starih filozofa. Vjerovalo se da će izbor pravog krajnjeg cilja dati čovjeku, učeniku filozofije, smjer pokreta u kome idući može se sve više i više približiti apsolutnoj vrlini, to jest Bogu.
Novi Sad 2018. Mek povez, 288 strana. Knjiga je nekorišćena (nova). S1 Sadržaj: PETER BIRGER: Propast modernog doba ANDREAS HUJSEN: Predstavljanje postmodernog TERI IGLTON: Kapitalizam, modernizam, postmodernizam MARTIN DŽEJ: Hijerarhija i humaniora: radikalne implikacija konzervativne ideje JIRGEN HABERMAS: Moderna i postmoderna arhitektura DAJANA GIGARDO: Prošlo ili postmoderno u arhitektonskoj modi MAJK DEJVIS: Urbana renesansa i duh postmodernizma DAGLAS KELNER: Kritička teorija i kulturna industrija: prevrednovanje MOJšE GONZALES: Kelnerova kritička teorija: prevrednovanje DŽEJMS D. HERBERT: Politički koreni apstraktno ekspresionističke umetničke kritike MARTIN ZEL: Estetički odnos PETER SLOTERDAJK: Kritika ciničnog uma ALBREHT BEC: Roba i modernost kod Hajnea i Benjamina MARŠAL BERMAN: Petrograd: modernizam nerazvijenosti
Pavle Florenski – Imena „Imena“ predstavljaju zaključni rad P. A. Florenskog (pripremljen 1926. godine) u kome su objedinjeni rani radovi o filosofiji imena, i to od istraživanja diskontinuiteta i teorije invarijanti na Matematičkom fakultetu Moskovskog univerziteta (ime kao invarijantna karakteristika ličnosti), preko studentskih radova u Duhovnoj Akademiji o sakralnom preimenovanju, do poznih interpretacija platonizma i imenoslavlja. Ona nastavljaju ideju razvijenu u „Imenoslavlju kao filosofskoj pretpostavci“ i po zamisli autora trebalo je da uđu u kasnija izdanja knjige „U vododelnicama mišljenja“. Drugi deo rada posvećen je opisu osamnaest muških i ženskih imena i u vezi je sa nerealizovanim projektom Rečnika i Albuma imena, u koji je trebalo da za svako ime „uđe po šest (profil i anfas) slika, koje bi predstavljale platonovsku ideju imena-formi sa njene tri strane – u smislu najboljih, banalnih i najgorih mogućnosti“ (pismo Vladimiru Koževnjikovu od 12. 07. 1912 godine – Voprosi filosofii. № 6. 1991). Imena u Rečniku imena nisu složena po azbučnom redu nego po datumima kada su dovršena: od 16. 12. 1922 godine, kada je dovršeno ime Aleksandar, do 28. 02. 1925 godine, kada je dovršeno ime Mihail. (Aleksandra: 17. 12. 1922; Ana: 3112. 1922; Vasilije: 13 01. 1923; Sofija: 13. 01. 1923; Vladimir: 21. 01. 1923; Olga: 09. 09 1923; Konstantin: 18. 09. 1923; Jelena: ?; Nikolaj: 22. 10. 1923; Jekatarina: 29. 10. 1923; Dmitrij: 04. 11. 1923; Varvara: 14. 10. 1923; Pavle: 20. 07. 1924; Ljudmila: 06. 01. 1925; Vera: ?).
Knjiga je u dobrom stanju,malo okrzana sa strane. ,,Vesela nauka označava prelaz od ranih spisa ka zrelijem stvaralačkom periodu u kojem su nastala dela poput Tako je govorio Zaratustra i Volja za moć. Prvo izdanje Vesele nauke (1882) obuhvatalo je četiri knjige sa uvodnim tekstom „Šala, lukavstvo i osveta” koji se sastoji od izreka i aforizama u stihu. Već u drugom izdanju (1887) autor je dodao i petu knjigu, kao i „Pesme princa slobodnog ko ptica na grani”, što predstavlja jedinu poeziju koju je objavio. I u ovom delu Niče govori o središnjem problemu svoje filozofije, problemu kulture, pogotovo ako je ona institucionalizovana i kao takva lišena vitalističkih osobina ili ukoliko apsorbuje dekadentnu umetnost kojoj se veliki filozof žestoko protivio. Značaj ovog dela ogleda se, između ostalog, i u tome što će u njemu prvi put formulisati čuvenu tezu „Bog je mrtav”, kojom osporava dotadašnje načelo Boga kao apsolutnog izvora moralnih principa. Ničeove refleksije o moralu često su bile pogrešno interpretirane, zbog čega ga je dugo pratio epitet kontroverznog mislioca. Vesela nauka pisana je u Ničeu svojstvenoj fragmentarnosti i, kako sam autor kaže, jezikom jugovine, što bi značilo jezikom svežine, ali i nemira, nadmenosti i radosti povratku životnih sokova, uprkos tome što je često isticao značaj bolesti u razvoju duha. Snažan poetski izraz koji dominira u oblikovanju refleksija čini ovo delo najboljim pokazateljem Ničeove strastvene stvaralačke prirode.``
Knjiga je dobro očuvana. ,,`Sva trojca, Hese, Jung i Serano, bili su pesnici, mistici i ljudi osvetljeni „svetlošću sa Istoka“. Pričom o dva prijateljstva i poslednjim godinama „hermetičkog kruga“ u kojem su se Hese i Jung kretali, Migel Serano, treći i najmlađi član kruga, sa stavom povlašćenog svedoka zatvorio je taj krug i preneo nam poslednje poruke dva mudraca za sva vremena, povezana filozofijom, načinom života i umiranja, delom koje su stvorili. Poruke koje izviru iz knjige Jung i Hese, tog izuzetnog dokumenta, inspirišu sve tragaoce za istinom, kako one koji „putuju na Istok“ kao Heseovci junaci, tako i one koji se suočavaju sa nasleđem svoje hrišćanske prošlosti na Zapadu sa kojeg su potekli. Dušica Lečić Toševski Mnogo je već dobrih knjiga napisano o životu i delu Karla Gustava Junga i Hermana Hesea u toku njihovih života, a naročito posle smrti ovih duhovnih velikana dvadesetog veka (Jung je preminuo 1961, a Hese 1962. godine). Oni koji su voleli i cenili Junga i Hesea revnosno su pratili objavljivanje ovakvih knjiga i iz njih saznavali mnoge pojedinosti o njihovom ličnom životu, često iz pera vrhunskih svetskih stručnjaka iz oblasti književnosti, psihijatrije, psihologije i antropologije. I onda kada je izgledalo da polako jenjava interesovanje za ovu dvojcu neobičnih stvaralaca, ili da su oni zanimljivi još samo stručnjacima („jungovcima“ i „heseovcima“), 1966. godine se pojavila čudesna knjiga Migela Serana Jung i Hese – hermetički krug, koja je ovoga puta usmerila interesovanje u jednom drugom pravcu. Vladeta Jerotić```
Informacije SKU 9788671577816 Kategorije FILOZOFIJA Težina 0.35 kg Proizvođač Partenon Broj strana 211 Povez knjige tvrd Pismo ćirilica Pisac Vladeta Jerotić Godina izdanja knjige 2017 Izdavač Partenon Format 21 X 14 cm Tagovi Vladeta Jerotić Partenon Preteče hrišćanstva
Već od samog naslova ove knjige, Bertrand Rasel nam sugeriše da sreća ne dolazi sama od sebe, ni od prirode niti od ma kakvog neljudskog bića; ona potpuno i isključivo zavisi od ljudi, od svakog pojedinca i od celine ljudske zajednice; sreću ne treba čekati nego je osvajati, na ovom svetu i u ovom životu, i to ne sutra nego danas, ne negde tamo nego ovde, tu među ljudima. U ovoj knjizi će čitalac naći Raselovo shvatanje uzroka nesreće i sreće u životu savremenog čoveka, kao i bogatstvo ideja i saveta, pravu raskoš duha i lepotu stila. „Dobar život je onaj koji je inspirisan ljubavlju, a rukovođen znanjem.” Bertrand Rasel Format: 14,5x20,5 Broj strana: 195 Pismo: latinica Povez knjige: broš
"Kako davati" je jedna od najznačajnijih knjiga antičke filozofije napisana od strane rimskog filozofa i državnika, Lucija Aneja Seneku. Ova knjiga se bavi pitanjem davanja i filantropije, te nam pruža uvid u Senekinu filozofiju o davanju, sreći i moralnosti. Seneka smatra da je davanje jedan od ključnih elemenata srećnog i ispunjenog života, te da se istinska sreća ne može postići bez nesebičnog davanja drugima. On nas uči da davanje ne bi trebalo biti motivisano samo sažaljenjem i samilosti prema drugima, već da bi trebalo biti izraz naše dublje moralne prirode i našeg odgovornog odnosa prema drugima. Ova knjiga nas takođe uči kako da dajemo na najbolji mogući način, u skladu sa našim vrednostima i moralnim principima. Seneka nas podstiče da razvijemo svest o potrebama drugih, ali i da pronađemo načine da naše davanje bude efikasno i korisno za društvo u celini. Ukoliko želite da pročitate ovu izuzetno inspirativnu i duboko filozofsku knjigu o davanju, moralnosti i sreći, poručite knjigu "Kako davati" od Seneka. Ova knjiga će vas inspirisati da razmislite o tome kako možete doprineti društvu i svetu oko sebe, i pomoći će vam da pronađete svoj put ka sreći i ispunjenju.
Upotrebe drugog: Istok u formiranju evropskog identiteta, Iver B. Nojman Beograd 2011. Mek povez, 289 strana. Knjiga je nekorišćena (nova). U knjizi se analizira kako su mnogobrojni identiteti koji su obuhvaćeni kategorijom „Istok“ presudno uticali na stvaranje evropskog identiteta od momenta kada je pojam Evropa počeo da stiče politički značaj. Nojmanov rad je značajan posebno zbog inovativne upotrebe dijaloškog pristupa, raznolikosti izvora koje koristi i širokog opsega studija slučaja. Ova knjiga nam pomaže u razumevanju stvaranja identiteta uopšte i, posebno, evropskog identiteta. Tags: Edvard Said Orijentalizam Drugi azija istok kulture istoka azijske nacije uticaji Evrocentrizam je svesna ili nesvesna praksa naglašavanja evropskih (uglavnom zapadnoevropskih) vrednosti, kulture i interesa na račun drugih kultura. Evrocentrizam je jedna vrsta etnocentrizma. U ekstremnijem obliku se sastoji od tvrdnje da su neevropske kulture manje vredne, čak da ne postoje. U Velikoj Britaniji, reči evrocentričan i evrocentrik se koriste da bi se označile one osobe koje podržavaju evropsko ujedinjenje i Evropsku uniju. Antonim ove reči je evroskeptičan i evroskeptik. Vidi još