Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-25 od 676 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Dodatne informacije Pisac FREDERIK KOPLSTON Izdavač BIGZ – BEOGRAD Izdanje 1988 Povez TVRDI Strana 571 Stanje Dobro Edicija FILOZOFSKA BIBLIOTEKA
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Dodatne informacije Pisac VALTER BENJAMIN Izdavač SLUŽBENI GLASNIK – BEOGRAD Izdanje 2011 Povez MEKI Strana 384 Stanje Vrlo Dobro
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Dodatne informacije Pisac FREDERIK KOPLSTON Izdavač BIGZ – BEOGRAD Izdanje 1989 Povez TVRDI Strana 599 Stanje Dobro Edicija FILOZOFSKA BIBLIOTEKA
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Dodatne informacije Pisac BARUH DE SPINOZA Izdavač KULTURA – BEOGRAD Izdanje 1970 Povez TVRDI Strana 476 Stanje Dobro Edicija FILOZOFSKA BIBLIOTEKA
Knjiga je dobro očuvana,spoljni omot malo zacepljen sa strane pri vrhu. Izvorii tokovi,Zagreb,1976.286 strana. ,,Ja sam Moju stvar na Ništa postavio Prvi odjeljak ČOVJEK I Jedan ljudski život II Ljudi starog i novog vremena 1. Stari 2. Novi 2.1. Duh 2.2. Opsjednuti Utvor Daska 2.3. Hijerarhija 3. Slobodni 3.1. Politički liberalizam 3.2. Socijalni liberalizam 3.3. Humani liberalizam Napomena Drugi odjeljak JA I Vlastitost II Vlastitelj 1. Moja moć 2. Moj obraćaj 3. Moj sebeužitak III Jedini Ja sam Moju stvar na Ništa postavio Što sve neće biti Moja stvar! Prije svega dobra stvar, pa stvar boga, stvar čovječanstva, istinitosti, slobodnosti, humanosti, pravednosti; dalje stvar Mojega naroda, Mojega vladara, Moje otadžbine; na koncu čak stvar duha i tisuću inih stvari. Samo Moja stvar ne treba nikad biti Moja stvar. »Fuj egoist koji samo na se misli!« Nego, pogledajmo kako to s njihovom stvari čine oni za čiju stvar Mi imamo raditi, žrtvovati se i oduševljavati. Vi znate o bogu puno temeljitoga naviještavati i tisućljećima ste »istraživali dubine božanstva« i u dušu mu zreli, te Nam dabome možete kazati kako bog sam tjera »stvar boga« kojoj smo Mi zvani služiti. A Vi to i ne tajite, to tjeranje Gospodinovo. Pa sad što je njegova stvar? Je li on, kao što se od Nas očekuje, neku tuđu stvar, je li stvar istinitosti, stvar ljubavi učinio svojom? Vas ovo neshvaćanje razjaruje i Vi Nas poučavate da je božja stvar svakako stvar istinitosti i ljubavi, no da se ova stvar ne može nazvati njemu tuđom, jer da bog sâm jest istinitost i ljubav; Vas razjaruje uzeće da bi bog Nama bijednim crvima mogao naličiti time što bi tuđu stvar promicao kao vlastitu. »Bog bi se imao zauzeti za stvar istinitosti kad sam ne bi bio istina?« On brine samo za njegovu stvar, no jer on jest Sve u Svemu, stoga i jest sve njegova stvar! Mi pak, Mi nismo Sve u Svemu, i naša je stvar posve malena i prezrena; zato Mi moramo nekoj »višoj stvari služiti«. – Sad je jasno, bog brine samo za Svoje, bavi se samo sobom, misli samo na sebe i ima samo sebe u vidu; jao svemu što njemu nije milo. On ne služi ničem Višemu i zadovoljava samo sebe. Njegova stvar je jedna – čisto egoistična stvar. Kako stoji s čovječanstvom čiju stvar imamo Mi učiniti svojom? Je li njegova stvar možda nekog inog i služi li čovječanstvo nekoj višoj stvari? Ne, čovječanstvo gleda samo sebe, čovječanstvo hoće samo čovječanstvo promicati, čovječanstvo je sebi samom svoja stvar. Da bi se razvilo, pušta ono narode i individue da se izmuče u njegovoj službi a kad su ovi učinili što čovječanstvo treba, tad ih ono iz zahvalnosti baca na smetište povijesti. Nije li stvar čovječanstva jedna – čisto egoistična stvar? Ja ne trebam baš na svakome, tko bi Nam mogao nametnuti njegovu stvar, pokazati, da mu je stalo samo do njega, ne do Nas, samo do njegove dobrobiti, ne do Naše. Pogledajte Si samo one preostale. Žude li istinitost, slobodnost, humanost, pravednost za nečim inim do da se Vi entuzijazmirate i njima služite? Svima je stalo naročito do toga, ako im se najrevnosnije klanja. Promatrajte jednom narod kojeg štite odani patrioti. Patrioti padaju u krvavoj borbi ili u borbi s glađu i nevoljom; zar narod mari za to? Narod postaje gnojem njihovih lešina »cvjetajući narod«! Individue su za »veliku stvar naroda« umrle, a narod im šalje nekoliko riječi hvale i – time profitira. Ja to nazivam unosnim egoizmom. Ta pogledajte onog sultana koji za »njegove« s toliko puno ljubavi skrbi. Nije li on čista nevlastokorisnost sama i ne žrtvuje li se on neprestano za one njegove? Dakako, za »njegove«. Pokušaj jednom i ne pokaži se kao Njegov nego kao Tvoj: Ti ćeš za to, što si uzmakao njegovom egoizmu, dospjeti u tamnicu. Sultan je svoju stvar na Ništa kao na se postavio: on je sebi Sve u Svem, sebi je jedini i ne trpi nikoga tko se usudio ne biti jedan od »Njegovih«. Ta zar nećete Vi na ovim sjajnim primjerima učiti da egoist najbolje prolazi? Ja se s Moje strane time poučujem i hoću, umjesto da dalje služim onom velikom egoisti, radije sâm biti egoist. Bog i čovječanstvo su postavili njihovu stvar na Ništa kao na Sebe. Tad nek i Ja postavim moju stvar jednako na Mene, Ja koji sam kao i bog ono Ništa od sveg inoga, Ja koji sam moje Sve, Ja koji sam Jedini. Ako bog, čovječanstvo, kako Vi uvjeravate, ima dovoljno sadržine u sebi da Sebi budu Sve u Svem; tad Ja njušim da će on Meni još daleko manje manjkati i da se Ja neću morati tužiti na moju »praznost«. Ja [ni]sam Ništa u smislu praznosti nego stvaralačko Ništa, ono Ništa iz kojeg Ja sâm kao stvoritelj Sve otvaram. Dalje od mene sa svakom stvari koja nije posve Moja stvar! Vi mnite da bi Moja stvar morala biti barem »dobra stvar«. Što dobro, što zlo? Ta Ja sam sâm Moja stvar, a Ja sam niti dobar niti zao. Oboje za Mene nema nikakvog smisla. Ono Božansko je božja stvar, ono Ljudsko stvar »čovjeka«. Moja stvar nije niti ono Božansko niti ono Ljudsko, nije ono Istinito, Dobro, Pravno, Slobodno, itd. nego samo ono Moje i ona nije opća nego jest – jedina, kao što Ja jedini jesam. Meni ništa ne nadilazi Mene!``
Autor: Grupa Autora Broj strana: 1010 Format: B-5 Povez: Tvrd Cena: 2800 din. Biblioteka: Posebna izdanja Oblast: Filosofija, Ostalo www.logos.in.rs Enciklopedija ruske filosofije predstavlja do sada najpotpuniji pregled ruske filosofije od početka njenog uobličavanja ( 11. vek ) do danas. U njoj su iscrpno predstavljeni najznačajniji ruski mislioci, njihove biografije, ideje, dela, kao i najvažnija literatura o njima. Kao odrednice su navedeni i pojedinačni filosofsko-istorijski periodi, ključni pojmovi ( umozrenje, živoznanje, ličnost itd. ) i specifična shvatanja. Na Enciklopediji ruske filosofije je radila velika grupa vodećih ruskih stručnjaka i specijalista sa Moskovskog državnog univerziteta ( MGU ), Instituta za filosofiju Ruske akademije nauka ( RAN ) i mnogih ruskih visokoškolskih ustanova. Ovo kapitalno delo je od neprocenjivog značaja za sve koji se zanimaju filosofijom, književnošću, istorijom, teologijom i društvenim naukama uopšte.
Paul Fajerabend NAUKA KAO UMETNOST Matica srpska i Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića Novi Sad Sremski Karlovci 1994, biblioteka Mozaik, strana 172, sadržaj na slici Meki povez, ilustrovano, veoma dobro očuvano TAGS: Nauka Umetnost Filozofija 08.01.2024
ISTORIJA FILOZOFIJE 1-3 Hegel Filozofska biblioteka -predavanja iz istorije filozofije -grčka filozofija, od sofista do soktratovaca, platon i aristotel,dogmatizam i skepticizam -novoplatonovci, istorija grčke filozofije, filozofija srednjeg veka,novija filozofija.. 1970 kultura beograd tvrd povez,zaštitni omot strana 313+491+688 Stanje vrlo dobro, neznatno podvlačenje teksta u predgovoru, oštećenje omota.
Praxis and democratic socialism: The critical social theory of Marković and Stojanović / David A. Crocker Posveta autora. Njudžersi,SAD 1983. Tvrd povez, engleski jezik, XIII + 335 strana. Napomena: na tridesetak strana tragovi grafitne olovke (obeležen tekst; ako se to izuzme, knjiga je odlično očuvana. D7 Sadržaj: Preface Abbreviations Introduction PART ONE. CRITICAL SOCIAL THEORY AND HUMAN NATURE I. THE NATURE OF CRITICAL SOCIAL THEORY 1. Description and Explanation 2. Estimate of Possible Futures 3. Critique of Present and Selection of Optimal Future 4. Formulation and Defense of Evaluative Norms 5. Union of Theory and Practice II. THE DESCRIPTIVE CONCEPTION OF HUMAN NATURE 1. Dispositions and Behavior A. Universal Dispositions B. Particular Dispositions C. Individual Dispositions 2. Opposing Dispositions 3. Historical Variability PART TWO. THE GOOD LIFE: PRAXIS AS HUMAN EXCELLENCE III. THE NATURE AND STRUCTURE OF PRAXIS Alternative Concepts of Praxis A. Ordinary Meanings B. Aristotle and Arendt C.nBernstein D. Fisk E. Habermas and Wellmer 2. The Nature of Praxis as Norm 3. The Components of Praxis A. Intentionality B. Freedom as Self-determination C. Creativity D. Sociality E. Rationality F. Individual Self-realization IV. AN ASSESSMENT OF PRAXIS 1. Priority Rules 2. Auxiliary Principles 3. Teleological Expansion 4. Individual Moral Rights 5. Group Rights PART THREE. THE JUSTIFICATION OF PRAXIS V. IN DEFENSE OF MARXIST ETHICS 1. The `Marx Has No Ethics` Challenge 2. The `Marxism Is Science` Challenge A. Metaphysical Determinism B. Economic Determinism 3. The `Morality Is Ideology` Challenge 4. The `Moral Relativism` Challenge 5. The `Fact-Value` Challenge 6. The `Irrelevance of Moral Norms` Challenge A. Realistic Antiutopianism B. Revolutionary Teleology C. Revolutionary Antimoralism D. Marxist Utopian Optimism VI THE THEORY AND PRACTICE OF JUSTIFICATION 1. Hard Justificationism 2. Soft Justificationism A. Initial Normative Attitudes B. Critical Self-construction C. Theory Construction of Reflective Equilibrium D. The Social Extension of Reflective Equilibrium E. Realizability F. Actual Consensus G. Ideal Consensus? H. Settling Moral Disputes 3. Succumbing to Temptation A.The Argument from Psychology B. The Argument from History 4. Beyond Absolutism and Relativism PART FOUR. THE GOOD SOCIETY: PRAXIS SOCIAL IDEALS AND INSTITUTIONS VII. THE SOCIAL IDEALS 1. Freedom A. Political and Economic Decision Making B. Employment and Leisure Time C. Social Roles D. Education 2. Equality A. Political Decision Making B. Economic Decision Making 3. Justice A. Social Power and Status B. Income and Wealth i. Socialism I ii. Socialism II C. Education 4. Community VIII. DEMOCRATIC SOCIALISM 1. The Self-management Model A. The Basic Ideal of Democratic Self-management B. The Network of Self-managing Institutions C. Preconditions for Self-management 2. The Praxis Justification of Democratic Socialism BIBLIOGRAPHY Index of Names Index of Subjects
Početak i smisao metafizičkih pitanja: Studije o povijesti grčke filozofije / Franci Zore Izdavač: Demetra Zagreb 2006. Tvrd povez, 270 strana. Knjiga je, bukvalno, kao nova. Predsokratovsko iskušavanje i počeci grčke filozofije samo su uvod u Platonov metafizički put, njegovu estetiku i istinu. U knjizi slijedi tumačenje Aristotelove metafizike, pitanje Boga u Aristotelovoj filozofiji i njegov zaokret prema znanosti. Zadnja su poglavlja posvećena neoplatonističkoj baštini, uvodu u misaono-religijski kontekst neoplatonizma i razmatranju o dijalektici ustrajavanja. Navedena je bibliografiji i objavljene napomene o tekstovima i njihovim izvorima.
Eneade 1-6 Plotin + index rerum Misao Novi Sad Prevod Miloš N. Đurić Plotin (grčki: Πλωτίνος, latinski: Plotinus) (204-270) je bio helenistički filozof iz 3. veka koji se smatra začetnikom novoplatonizma. Plotinova filozofija emanacionizma govorio o Jednom (hen), kao iskonu bića iz kojeg isticanjem (emanacijom) nastaju duh (nus), duša (psihe) i na posletku tvar (hile), koja je potpuno odsustvo bića, nebiće. Smisao filozofije je povratak čoveka svome iskonu, što podrazumeva put povratka od mnoštva ka jednosti. Vrhunac ovog puta ushođenja je ekstaza, mistično istupanje iz sebe kojim čovek prevazilazi odeljenu svest i stapa se sa Jednim. Plotinovi spisi su nadahnjivali pokolenja helenskih, hrišćanskih, jevrejskih i islamskih filozofa i mistika. Stanje odlično , kao novo
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Teme Ramajane su bezvremene i univerzalne. Dobrota i ljubav se pokazuju kao ljubav oca prema sinu, ljubav sina prema ocu, uzajamna ljubav četiri brata, ljubav muža prema ženi i žene prema mužu i uzajamna ljubav prijatelja. Ali, opisani su i pohlepa, pakost, prevara i izdajstvo, takođe i plemenitost karaktera, nesebičnost, požrtvovanost i pobožnost. Ukratko, sva iskustva i vrednosti ljudskog duha utkani su u ovu legendu, mada su predstavljeni u divovskim razmerama. Rama je sam po sebi Marjada Purušotaman: čovek besprekorne plemenitosti, savršeni čovek. On je savršen zato što je otelovljeni Bog. Ipak, zbog toga što on jeste i zbog toga što je njegov suštinski zadatak da spasi čovečanstvo, on mora da postrada više od ijednog drugog čoveka. U tom smislu, ovaj ep neminovno poziva na poređenje sa jednim drugim velikim književnim delom iz davnina – Biblijom. Duh izvanrednog princa Rame prožima ovaj ep, isto kao što duh Isusa iz Nazareta prožima Novi Zavet. Obojica pate i obojica su na svoj način raspeti da bi spasili ljudski rod. I obojica na kraju pobeđuju. Više od ičega drugog, čitanje Ramajane približava čitaoca plemenitom, svetom i živućem duhu Rame. Bez obzira kojoj religiji čovek pripada, ili je pak bezbožnik ili nevernik, dodir Raminog duha je vrlo dubok i lekovit. To je osnovni cilj ovog epa, jer je princ Ajodje, isto kao i Hrist, oličenje dobrote i krotkosti, žrtvovanja i, iznad svega, ljubavi. Osim toga, Ramajana je natopljena duhom Ramine supruge Site. Hindusi veruju da je ona bila inkarnacija Boginje Lakšmi, saputnice Boga Višnua. Do današnjeg dana Sita predstavlja prauzor neporočne indijske ženstvenosti. Čitajući Ramajanu, vidimo da je Ravana iz Lanke bio toliko moćan da su Sitina čednost i smelost, čak i više od Raminog junaštva, bile neophodne da Demon bude nadjačan. Ravana – kojem nije mogla da odoli nijedna žena, ni kraljica ni princeza bilo koje rase iz nebeskog, zemaljskog ili nižeg sveta – uverava se da je Sita u stanju da se odupre svim njegovim laskanjima i pretnjama i da odoli svim iskušenjima. To na kraju podriva i slama njegov duh pre nego što ga Rama doista i ubije. Ako je Rama savršeni muškarac, Sita ništa manje nije savršena žena. Ona pati barem koliko i on, ako ne i više. Na kraju se pokazuje da je ona čak i veličanstvenija od Rame. Lik odane Site i njena neporočna ljubav i privrženost mužu utisnuli su se u narodno sećanje i postali besmrtni simboli idealne žene i supruge. Klasična indijska umetnička tradicija je posvećenička, bilo da se radi o muzici, literaturi, plesu, slikarstvu, vajarstvu ili arhitekturi. Jedina svrha umetnosti je bogoštovanje, veličanje i prizivanje bakti, verskog obožavanja i ushićenja, kako u umetniku tako i u onima koji doživljavaju njegovo delo. Imajući rečeno na umu, Ramajana je u najmanju ruku trebalo da probudi duhovnost u čitaocu i povede ga na veliko putovanje koje na kraju, makar i posle brojnih života, dovodi do istinskog cilja celokupnog postojanja – do mokše, nirvane, istine koja oslobađa, do Boga. Učitelji iz davnina su bez izuzetka govorili da slušanje Ramajane ili njeno čitanje služi isterivanju čovekovih greha iz ovog i prethodnih života, kao i pročišćavanju njegove duše.
Vasilij V. Zenjkovski. `Istorija ruske filozofije / preveli s ruskog Marija Marković i Branislav Marković ; redakcija prevoda Nikola Milošević.` Biblioteka Sinteze. Podgorica: CID, 2002. 755 str. : slika autora ; 25 cm. Ima nešto mojih beležaka grafitnom, ali obrisaću.