Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
126-150 od 173 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
➡️ http://www.kupindo.com/Clan/Chuma/SpisakPredmeta Kraljica Natalija Obrenović, stara uramljeni crtež, kombinovana tehnika. Ne mogu da dešifrujem potpis umetnika. Dimenzija: samo crtež, 28 x 40 cm zajedno sa ramom, 39,5 x 52 cm Trenutno stanje vidite na slikama.
Odlično stanje Umetnička razglednica Tags: Vizuelna konkretna concrete poetry eksperimentalna knjizevnost poezija umetnicki strip bosch+bosch Avangardni omotači Omoti Ovitak montaža kolaž avant-garde design Artists book zenit casopis zenitizam nadrealizam ljubomir micic konstruktivizam ruska avangarda flaker prva izdanja međuratna književnost Slavko Matković Bogdanović Balint Sombati Katalin Ladik Vladan Radovanović signalizam vokovizuel Bosch+Bosch Judita Šalgo neoavangarda Vojislav Despotov Vujica Rešin Tucić postmoderna srpska književnost xx veka avangardna poezija bit international dada dadaizam dragan aleksić uj symposion grupa OHO kod e-kod mixed media bora cosic casopis rok index Postmoderna proza postmodernizam postmoderni roman
ovo je dodatak (supplement) francuskom casopisu - reviji `l`europe nouvelle` otisnuto na debljem papiru (nije novinski) i ima omot od paus papira 25 x 16,5 cm L`Europe Nouvelle je politički časopis specijalizovan za spoljnopolitička pitanja, osnovan nakon Lige naroda i subvencionisan od nje, 12. januara 1918. Prvobitno režiran od strane Filuza, brokera za finansijsko oglašavanje, zamenila ga je Luiz Vajs. kao direktor 1920. Dvadesetih godina prošlog veka L`Europe Nouvelle, vođen idealom Ženeve i Brijanovom politikom, zadržao je veliki uticaj među elitama. Od 1934. međunarodni kontekst i gubitak prestiža S.D.N-a razočarali su Luiz Vajs koja je napustila novine. Politička linija časopisa je tada postala nejasnija sve do njegovog poslednjeg broja 8. juna 1940. godine. ------------------------ -------------------------- Leonard Cuguharu Fudžita (téng tián sì zhì, Fudžita Cuguharu, 27. novembar 1886 — 29. januar 1968) je bio japansko-francuski slikar. Nakon što je studirao slikarstvo u zapadnom stilu u Japanu, Foujita je otputovao u Pariz, gde se susreo sa međunarodnom modernom umetničkom scenom u naselju Monparnas i razvio eklektičan stil koji je pozajmio i japansku i evropsku umetničku tradiciju. Svojom neobičnom modom i prepoznatljivim figurativnim stilom, Foujita je dostigao vrhunac svoje slave u Parizu 1920-ih. Njegovi akvareli i uljani radovi aktova, mrtvih priroda i autoportreta bili su komercijalni uspeh i postao je zapažena ličnost na pariskoj umetničkoj sceni. Foujita je proveo tri godine na putovanju kroz Južnu i Severnu Ameriku pre nego što se vratio u Japan 1933. godine, dokumentujući svoja zapažanja u skicama i slikama. Po povratku kući, Foujita je postao zvanični ratni umetnik tokom Drugog svetskog rata, ilustrujući scene bitaka kako bi podigao moral japanskih trupa i građana. Njegove slike u ulju osvojile su mu priznanje tokom rata, ali je stav javnosti o njemu postao negativan nakon japanskog poraza. Bez značajnih izgleda na japanskoj umetničkoj sceni posle Drugog svetskog rata, Foujita se 1950. vratio u Francusku, gde će provesti ostatak života. Dobio je francusko državljanstvo 1955. i prešao u katoličanstvo 1959. Njegove poslednje godine provele su radeći na freskama za malu, romaničku kapelu u Remsu koju je sagradio. Umro je 1968. godine, nedugo nakon što je kapela zvanično otvorena. Foujita je veoma slavna ličnost u Francuskoj, ali javno mnjenje o njemu u Japanu ostaje pomešano zbog njegovih monumentalnih prikaza rata. Nedavne retrospektivne izložbe organizovane od 2006. u Japanu su nastojale da utvrde Fudžitino mesto u japanskoj istoriji umetnosti dvadesetog veka.
Litografija Berliner Blätter (Berlinski listovi) 6, datira iz 1975. godine. Veličine je 70x50cm, postavljena u paspartu karton i uokvirena na veličinu 54x34cm. Broj otiska je 86/300, potpisana od strane autora sa obe strane. Papir je dobro očuvan, malo požuteo od starosti s obzirom da nije čuvan iza stakla. Litografija je netaknuta. Kurt Mühlenhaupt (1921. - 2006.) bio je nemački slikar, vajar i pisac. Pripadao je grupi berlinskih slikarskih pesnika osnovanoj 1972. godine, zajednici slikarskih pisaca kojoj je pripadao i jedan Ginter Gras. Njegova dela osciliraju između naivnog slikarstva i ekspresionizma. Muzej Kurta Mulenhaupta se nalazi u Berlin-Kreuzbergu.
Grafika Autor: Ranka Beljinca Tehnika: suva igla Dimenzije:10x10cm Oprema: Drveni ram, paspartu, staklo Slikar i grafičar Ranko Beljinac (1947-2008) bio je član Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS), čiji je dobitnik nagrade za životno delo 2002, kao i član Udruženja likovnih umetnika Srbije. Učestvovao je na više od 155 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu, a samostalno je izlagao oko 20 puta i izveo mnogobrojna grafička dizajnerska rešenja…
Ink jet fotografija kolaz crteza Natase Marinkovic. Dimenzija sa ramom 51 X 46,5. Bez rama 33,5 X 29. Naziv slike “ IZNENADA U SNOVIMA, U SALU OD SVILE” . Foto uradjen 2004. Kolaz potice iz perioda 1981-2000. Ram ocuvan. Sajt na kom mozete procitati o Natasi Marinkovic http://www.slikari.rs/slikar/natasamarinkovic
Slikar Dragan Malesevic Tapi 1949-2002 slika Refugee Shelter Izbeglicko Skloniste iz 1989 godine serigrafija potpisana olovkom uramljena dimenzija sa ramom 76x45cm ram je 4,5cm sirine vrlo dobro ocuvana zbog velicine i lomljivosti pozeljno je licno preuzimanje.
Slavimir Stojanovic Futro - Stories Offset print 1/3 Ram kao na slici, dimenzije grafike su 26x27 cm. Славимир Стојановић (Београд, 7. јануар 1969), српски је дизајнер, креативни директор, илустратор и визуелни уметник.[1] Студирао је Академију примењених уметности у Београду, а потом и ХДК - Школа за дизајн и примењену уметност (швед. Högskolan för Design och Konsthantverk) на Универзитету у Гетеборгу (Шведска) у класи проф. Х. К. Ериксона,[2] као и Ликовну академију у Љубљани, Словенија.[3] Сматра се одговорним за подизање стандарда не само у Србији, већ у целој источној и Централној Европи.[4] Биографија Дизајнерску каријеру је почео као арт директор у С-Тим Битс Сачи & Сачи Адвертајзинг Балканс (енгл. S. Team Bates Saatchi & Saatchi Advertising Balkans). У С-Тиму Стојановић је добио прилику да неометано развија своје идеје захваљујући неколицини значајних клијената агенције (Сони, Мерцедес Бенц, Мишлен, Кока кола[5]), што је након извесног времена довело до буквалног препорода српског графичког дизајна и рекламе.[4] Стојановићев рад у Сачију је такође донео многе значајне међународне награде (око 150), а сам Стојановић је постао један од најхваљенијих дизајнера у Централној Европи. Стојановићев највероватније најпознатији рад је лого радио-станице Б92, водећег независног јавног гласила у Србији, за који је Стојановић добио два пута награду MTV Free Your Mind[4]. Такође је радио дизајн за омоте албума разних српских уметника (Рамбо Амадеус, Плејбој, А. К, и др.[5]). Крајем деведесетих сели се у Љубљану где проводи годину дана у фирми Компас Дизајн као креативни директор. Данас ради у Арих дизајну у Љубљани и власник је креативног сервиса Футро.[6] Уметнички рад Славимир Стојановић је оставио вишеслојни печат на целу екс-југословенску дизајнерску сцену. Прво се усредсредио на међународне, софистициране трендове и потпуно одбацио крут и тежак стил заостао још од комунистичких времена. Његове рекламе својом симболиком директно ударају на подсвест и активирају осећај за чисто визуелну лепоту која се често заснива на чистом парадоксу.[4] Стојановић је такође у српски дизајн увео модерну употребу типографије. Пажљивим одабиром слова, био је први који је почео да користи неке фонтове, сматрајући да слово није само средство вербалног изражавања, већ кључни део визуелне дефиниције.[4] Велики утицај су на њега извршили Мирко Илић, Пол Ранд, Тибор Калман и Вуди Пиртл.[4] Награде Добио је више од 200 међународних награда и признања, укључујући: Epica, Cresta, Eurobest, Clio, Cannes, Art Directors Club, Type Directors Club, European Design Excellence, Communication Arts Award, Graphis Annual, Global Award, Montreux Gold, Brumen Grand Prix, за најбољи графички дизајн у Словенији, Грифон,[7] за најбољи графички дизајн у СЦГ, итд.[6] Његови су радови део колекција у музеју Помпидоу у Паризу, Музеју уметности и рекламе у Хамбургу и у Музеју плаката у Варшави.[2] Књиге Синги Лумба и Дрво чаробних оловака, 2017.[8] Синги Лумба и Коцкаста планета, 2020.[9] Девет - роман у илустрованим причама, 2022.[10] Речник бескрајног одрастања, 2022.[11]
Slikar Dragan Malesević Tapi 1949-2002 slika Dogs iz 1991 godine serigrafija potpisana olovkom sa slikarevim pecatom mesinganom plocicom i posvetom Mome dragom Vuku 4. VII.91 uramljena dimenzija sa ramom 43X43cm ram je sirine 2cm vrlo dobro ocuvana zbog velicine i lomljivosti pozeljno je licno preuzimanje.
u stilu Dade Djurica ... Miodrag Daja Anđelković, poznati akademski slikar iz Niša i dobitnik brojnih nagrada Bez naziva, 1981 bakropis kasiran na karton, signaturam, posveta autora, 15,5 x 24 cm plus originalni paspartu Anđelković je rođen u Jelašnici, Akademiju likovnih umetnosti završio je 1970. godine u Beogradu, a kao stipendista Fonda “Moša Pijade” boravio je na stručnom usavršavanju u Parizu 1980. Bavio se slikarstvom kroz uljane slike, akvarele i kolaže, ali i grafikom, esejistikom i likovnom kritikom. Održao je brojne izložbe u Nišu, Beogradu, Novom Sadu i drugim gradovima u zemlji, ali i inostranstvu - u Lucernu, Bazelu, Arauu, Rajnahu, Bukureštu, Parizu, Varni, kao i u Kuvajtu i Jordanu. Osim samostalnih, izlagao je i na preko 200 kolektivnih izložbi u Srbiji, među kojima su Bijenale jugoslovenske grafike u Beogradu, Bijenale minijature u Gornjem Milanovcu, Bijenale akvarela u Zrenjaninu i Trijenale savremenog jugoslovenskog crteža u Somboru. Dobijao je nagrade na Koloniji mladih u Ivanjici, na izložbi “Vojnici slikari”, na Bijenalu akvarela u Zrenjaninu, ali i nagradu iz Fonda Đorđa Andrejevića Kuna, Otkupnu nagradu na Oktobarskom salonu, “Zlatnu značku” KPZ Srbije i “Mali pečat” Niškog Grafičkog kruga. Bio je član Udruženja likovnih umetnika Srbije, Društva srpskih umetnika “Lada” i Grupe A, kao i dugogodišnji saradnik Narodnih novina, gde je objavljivao prikaze izložbi i feljtone. Do penzionisanja je radio u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Nišu kao muzejski savetnik konzervator.