Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
101-125 od 185 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Arhitektonski crtež na kartonu, diplomski rad naše poznate arhitektice i scenografa Velislave Dimitrijević, oko 1940. godine, zanimljiv natpis u dnu, da čašću garantuje da je sama uradila rad. Ja joj apsolutno verujem, za razliku od današnjih `doktora`...63x48cm...
20 x 18 cm ne garantujem da je Debeljković autor nije potpisana Branibor Debeljković (Priština, 15. april 1916 — Montreal, Kanada, 13. juli 2003.), farmaceut, fotograf-umetnik, istraživač stare fotografije, pedagog. Završio gimnaziju u Beogradu i studije farmacije u Zagrebu 1939. Fotografijom se bavio od 1935, najpre amaterski, kao član Foto-sekcije Srpskog planinarskog društva i Foto kluba „Zagreb“ (od 1936), potom je, sa grupom istomišljenika, u Beogradu pokrenuo Klub foto amatera „Beograd“ (1939). Jedan od osnivača časopisa Fotografija koji je uređivao od prvog broja (avgust, 1948), do maja 1952. Od najranijeg delovanja u fotografiji snimao prizore iz seoskog i gradskog života, decu, omladinu, i predele – teme koje su činile okosnicu i njegovog docnijeg rada u piktorijalnom maniru. Tokom pedesetih godina više se posvetio mogućnostima samog medija fotografije, u kojima je istraživao prirodne forme, strukture, optičke efekte. Pokazao je sposobnost univerzalnog stvaraoca da sa jednakim uspehom posvećuje pažnju raznim temama i različitim modalitetima iskazivanja u mediju fotografije, koliko i u intermedijalnim preplitanjima. Unosio je duh eksperimenta sa ciklusima „Guteogrami“ (1967), „Ja i moje ne-Ja“ (1984), „Makulaže“ (1971-96). Kao istoriograf srpske fotografije pionirski je istraživao srpsku fotografsku baštinu, i objavio dela Stara srpska fotografija (1977, drugo izdanje 2005) i Monografija o Prvoj izložbi fotoamatera u Beogradu 1901 (1989), kao i veći broj članaka i ogleda o pojavama u fotografiji 19. veka i savremenog doba. Posthumno je objavljena njegova knjiga Beograd i Beograđani krajem 19. veka viđeni okom Marka Stojanovića (2008).
18 x 18 cm ne garantujem da je Debeljković autor nije potpisana Branibor Debeljković (Priština, 15. april 1916 — Montreal, Kanada, 13. juli 2003.), farmaceut, fotograf-umetnik, istraživač stare fotografije, pedagog. Završio gimnaziju u Beogradu i studije farmacije u Zagrebu 1939. Fotografijom se bavio od 1935, najpre amaterski, kao član Foto-sekcije Srpskog planinarskog društva i Foto kluba „Zagreb“ (od 1936), potom je, sa grupom istomišljenika, u Beogradu pokrenuo Klub foto amatera „Beograd“ (1939). Jedan od osnivača časopisa Fotografija koji je uređivao od prvog broja (avgust, 1948), do maja 1952. Od najranijeg delovanja u fotografiji snimao prizore iz seoskog i gradskog života, decu, omladinu, i predele – teme koje su činile okosnicu i njegovog docnijeg rada u piktorijalnom maniru. Tokom pedesetih godina više se posvetio mogućnostima samog medija fotografije, u kojima je istraživao prirodne forme, strukture, optičke efekte. Pokazao je sposobnost univerzalnog stvaraoca da sa jednakim uspehom posvećuje pažnju raznim temama i različitim modalitetima iskazivanja u mediju fotografije, koliko i u intermedijalnim preplitanjima. Unosio je duh eksperimenta sa ciklusima „Guteogrami“ (1967), „Ja i moje ne-Ja“ (1984), „Makulaže“ (1971-96). Kao istoriograf srpske fotografije pionirski je istraživao srpsku fotografsku baštinu, i objavio dela Stara srpska fotografija (1977, drugo izdanje 2005) i Monografija o Prvoj izložbi fotoamatera u Beogradu 1901 (1989), kao i veći broj članaka i ogleda o pojavama u fotografiji 19. veka i savremenog doba. Posthumno je objavljena njegova knjiga Beograd i Beograđani krajem 19. veka viđeni okom Marka Stojanovića (2008).
18 x 18 cm ne garantujem da je Debeljković autor nije potpisana Branibor Debeljković (Priština, 15. april 1916 — Montreal, Kanada, 13. juli 2003.), farmaceut, fotograf-umetnik, istraživač stare fotografije, pedagog. Završio gimnaziju u Beogradu i studije farmacije u Zagrebu 1939. Fotografijom se bavio od 1935, najpre amaterski, kao član Foto-sekcije Srpskog planinarskog društva i Foto kluba „Zagreb“ (od 1936), potom je, sa grupom istomišljenika, u Beogradu pokrenuo Klub foto amatera „Beograd“ (1939). Jedan od osnivača časopisa Fotografija koji je uređivao od prvog broja (avgust, 1948), do maja 1952. Od najranijeg delovanja u fotografiji snimao prizore iz seoskog i gradskog života, decu, omladinu, i predele – teme koje su činile okosnicu i njegovog docnijeg rada u piktorijalnom maniru. Tokom pedesetih godina više se posvetio mogućnostima samog medija fotografije, u kojima je istraživao prirodne forme, strukture, optičke efekte. Pokazao je sposobnost univerzalnog stvaraoca da sa jednakim uspehom posvećuje pažnju raznim temama i različitim modalitetima iskazivanja u mediju fotografije, koliko i u intermedijalnim preplitanjima. Unosio je duh eksperimenta sa ciklusima „Guteogrami“ (1967), „Ja i moje ne-Ja“ (1984), „Makulaže“ (1971-96). Kao istoriograf srpske fotografije pionirski je istraživao srpsku fotografsku baštinu, i objavio dela Stara srpska fotografija (1977, drugo izdanje 2005) i Monografija o Prvoj izložbi fotoamatera u Beogradu 1901 (1989), kao i veći broj članaka i ogleda o pojavama u fotografiji 19. veka i savremenog doba. Posthumno je objavljena njegova knjiga Beograd i Beograđani krajem 19. veka viđeni okom Marka Stojanovića (2008).
Borislav Njezic Boro Tehnika Akvatinta 1989. godina Borislav Boro Nježić (1933–2016) `Diplomirao na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, na odseku monumentalnog slikarstva, 1964. Član je ULUPUDS-a od 1968. Bio je član i osnivač grupe AMETIST, sa kojom je realizovao preko 40 izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je više priznanja među kojima je i Nagrada ULUPUDS-a za životno delo. Izlagao na 15 samostalnih izložbi (Beograd, Apatin, Zapadni Berlin, Banja Luka) i na preko 120 grupnih izložbi. Iako je najpoznatiji njegov mozaički opus, Boro Nježić se uspešno bavio i slikarstvom i grafikom. Takođe, ostale su upamćene njegove scenografije za kultne televizijske serije („Obraz uz obraz“ i „Više od igre“), za više TV drama i film „Braća po materi“, kao i mnoge revijalne scenografije. Uradio je veliki broj mozaika, kao i 5 velikih mozaičkih kompozicija u javnom prostoru. Sledeći impuls i duh svog učitelja Aleksandra Tomaševića pomerio je granice savremenog mozaika i stvorio neka od najznačajnijih likovnih dela druge polovine XX veka.` Dimenzije slike 12x10, ram 24x18 Slika je originalnom ramu koji ide uz sliku
kao na slikama, s tim da je odlično očuvana, na jednoj od fotografija se vidi moja senka tokom fotografisanja Diplomirala na Akademiji likovnih umetnosti, Beograd, 1976, odsek slikarstva. Bila je stipendista grčke vlade u Školi lepih umetnosti u Atini, na odseku grafike. Kao član ULUS-a od 1977. godine učestvovala na mnogim kolektivnim izložbama. Samostalno izlagala preko 40 puta u zemlji i inostranstvu. Stvaralaštvo Ljubice Radović blisko je poimanju umetnosti zasnovanom na afinitetima ka bogatom nasleđu istorije umetnosti, a njena potreba za slikom kao kreacijom ideje i plemenitog zanata, u hodu sazreva u veru u moć slikarskog čina. Od njene prve samostalne izložbe (1978), ključne reči za formiranje i opstanak njenih umetničkih ideala su slikarska strast i emocionalna inteligencija, posvećenost i kontinuitet.
Po svemu sudeci poznat ali jos kao potpisnik ovog umetnickog dela neotkriven srpski graficar Slobodan najverovatnije Stojilovic, treba potvrditi ili licitirajte ako znate. Rad iz 1982. godine. Mecotinta. JAPANKA - GEJSA 18,1 x 24 cm signatura dole desno otisak 3/10 II
19 x 18 cm ne garantujem da je Debeljković autor nije potpisana Branibor Debeljković (Priština, 15. april 1916 — Montreal, Kanada, 13. juli 2003.), farmaceut, fotograf-umetnik, istraživač stare fotografije, pedagog. Završio gimnaziju u Beogradu i studije farmacije u Zagrebu 1939. Fotografijom se bavio od 1935, najpre amaterski, kao član Foto-sekcije Srpskog planinarskog društva i Foto kluba „Zagreb“ (od 1936), potom je, sa grupom istomišljenika, u Beogradu pokrenuo Klub foto amatera „Beograd“ (1939). Jedan od osnivača časopisa Fotografija koji je uređivao od prvog broja (avgust, 1948), do maja 1952. Od najranijeg delovanja u fotografiji snimao prizore iz seoskog i gradskog života, decu, omladinu, i predele – teme koje su činile okosnicu i njegovog docnijeg rada u piktorijalnom maniru. Tokom pedesetih godina više se posvetio mogućnostima samog medija fotografije, u kojima je istraživao prirodne forme, strukture, optičke efekte. Pokazao je sposobnost univerzalnog stvaraoca da sa jednakim uspehom posvećuje pažnju raznim temama i različitim modalitetima iskazivanja u mediju fotografije, koliko i u intermedijalnim preplitanjima. Unosio je duh eksperimenta sa ciklusima „Guteogrami“ (1967), „Ja i moje ne-Ja“ (1984), „Makulaže“ (1971-96). Kao istoriograf srpske fotografije pionirski je istraživao srpsku fotografsku baštinu, i objavio dela Stara srpska fotografija (1977, drugo izdanje 2005) i Monografija o Prvoj izložbi fotoamatera u Beogradu 1901 (1989), kao i veći broj članaka i ogleda o pojavama u fotografiji 19. veka i savremenog doba. Posthumno je objavljena njegova knjiga Beograd i Beograđani krajem 19. veka viđeni okom Marka Stojanovića (2008).
Arif iskandarov: Konj, crtež Dimenzije slike: 38x26cm, 2001. Vlasnik, slika dobijena na poklon od autora, posveta na poleđini. Arifhan Iskandarov živi i stvara u Beogradu. Rođen je u Uzbekistanu, slikarstvo je studirao u Moskvi, a magistrirao u Sankt Peterburgu. Kao najbolji mladi slikar u SSSR-u 1989.godine dobio je nagradno putovanje. Ponudili su im Francusku, Italiju, Holandiju i Jugoslaviju. Izabrao je Beograd, tu i ostao.