Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
126-150 od 3951 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Vladimir Kirin Stari Zagreb-11. grafika **3914....2018 Autor: Kirin, Vladimir, Majer, Vjekoslav IZDAVAČ: `ZAGREB` - IZDAVAČKO I PROPAGANDNO PODUZEĆE ZAGREB 1971.g, Tekst: Vjekoslav Majer.,Ilustracije: Vladimir Kirin. Glavni urednik: Stanko Novak. Uvez: Tvrdi uvez/plastificirana fascikla,4.stranice teksta + 11. reprodukcija/u orginalu 12./nedostaje jedna,Dimenzije: 32,00 x 42,00 cm.jezik izdanja: hrvatski STANJE PREDMETA: blag uticaj vlage/na reprodukcijama u gornjem levom ćošku, stranice teksta u prilogu unutarnji deo presvučen mat pvc trakom S 11. reprodukcija crteža Vladimira Kirina, dimenzija 24,00 x 29,50 cm sa stihovima Vjekoslava Majera. Popis reprodukcija: 1*- Lotrščak 2*- Kamenita vrata reprodukcija- Tkalčićeva ulica.....nedostaje u kompletu od orginalnih 12.reprodukcija 3*- Sa Strossmajerova šetališta 4*- Dverce 5*- Pogled s Lotrščaka na staru katedralu 6*- Harmica 7*- Sa tornja stolne crkve 8*- Rauchova palača 9*- Popov toranj 10*- Pod zidom 11*- Trg sv. Marka 11.grafika Vladimira Kirina kojima je prikazao najpoznatije ambijenate i građevine grada Zagreba./u orginalu ima 12.reprodukcija U mapi »Stari Zagreb« Kirin je pokazao sve svoje crtačko umijeće i ljubav prema starini. Štoviše, danas je značenje te mape neizmjerno, jer je Kirin na licu mjesta crtao ambijente i kule koji su nestajali. Crtajući motive oko Katedrale i Dolca, ustoličio je najzagrebačkije panorame. Ova mapa je pretisak izvornog izdanja iz 1925. godine. Vladimir Kirin hrvatski je ilustrator i grafičar rođen u Zagrebu u poznatoj umjetničkoj obitelji. U Zagrebu pohađa pučku školu i četiri razreda niže Realne gimnazije. Godine 1909. polazi u srednju graditeljsku školu. Na Graditeljskoj stručnoj školi s njim su i budući slikari Marino Tartaglia i Ernest Tomašević te kipar Frano Kršinić. Prvi svjetski rat 1914. godine prekida njegovo školovanje i mobiliziran odlazi u rat. Nakon rata uspijeva 1919. godine maturirati i u jesen iste godine odlazi u London na studij grafike. U jesen 1924. godine odlazi u Beč i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti - grafički odjel. Autor je čitavog niza grafika, ilustracija knjiga za djecu i prve grafičke opreme za Hrvatsku enciklopediju.
nije potpisano NE GARANTUJEM da je Ljubomir Ivanović nemam sertifikat (misljenje) na tankom papiru, 28 x 20 cm stanje LOSE Ljubomir Ivanović (Beograd, 12/24. februar 1882 — Beograd, 23. novembar 1945) je bio akademski srpski slikar i grafičar, dopisni član SANU. Rođen je marta 1882. godine u Beogradu. Roditelji Andrija `mali` poštanski činovnik i Sofija, su se zbog očevog nameštenja često selili po državi. Osnovnu školu je završio u Nišu, gde je započeo prvi razred gimnazije. Drugi razred gimnazije pohađao je u Vranju, isti i treći razred završava u Beogradu. Poslednji četvrti razred gimnazije završio je privatno, posle odlaganja u Čačku. Mada mu je crtanje u beogradskoj gimnaziji predavao Petar Ubavkić, mladi Ivanović je posećivao na poziv, atelje Krstićev, gde se formirao i usavršavao. Upravo je za Ivanovićevo umetničko opredeljenje zaslužan slikar Đorđe Krstić, tada takođe profesor crtanja u gimnaziji. Pohađao je Ljubomir zatim `Srpsku crtačku i slikarsku školu` u Beogradu, kod profesora Kirila Kutlika, zatim Bete i Riste Vukanović (1899—1905) godine i studirao je na minhenskoj slikarskoj akademiji (1905—1909), i na privatnoj slikarskoj školi Antona Ažbea. Te 1909. godine je postavljen Ljuba za predavača crtanja akta i glave na umetničkoj školi u Beogradu. Prvi put je izlagao kao učenik 1904. godine na prvoj Jugoslovenskoj umetničkoj izložbi. Jedan je od osnivača Udruženja likovnih umetnika u Beogradu (1919) i bio je član umetničkog udruženja Lada. Prosvetni savet Ministarstva obrazovanja Kraljevine Srbije mu je 1909. godine priznao stručnost za nastavnika crtanja u srednjim školama. Predavao je u Kraljevskoj umetničkoj školi, a kasnije i na Akademiji likovnih umetnosti (danas je to Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu). Učestvovao je na svim izložbama „Lade“ i drugim izložbama u Beogradu, a izlagao je i u Velikom salonu u Parizu gde je boravio na studijama. Specijalizovao se za crtež olovkom i uživao je veliku reputaciju u Srbiji i u svetu. Sakupio je bogatu zbirku predmeta umetničkog zanatstva koja se danas čuva u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu. Bio je oženjen Milicom, sa kojom je imao jednu kćerku Savku, koja mu je pod starost pomagala kao `sekretar`. Nije imao sopstveni atelje, već je radio u jednoj maloj sobi iznajmljene kuće. U toj prostoriji je bilo najviše knjiga i ukrasnih predmeta koje je skupljao. Tridesetih godina 20. veka predaje crtanje u Prvoj muškoj gimnaziji i Muškoj učiteljskoj školi u Beogradu. Pred Drugi svetski rat se usled šloga, desnom stranom paralizovao i počeo povlačiti iz umetničkog života. Tada je grad Beograd ustupio članovima `Lade`, placeve da na njima podignu kuće i ateljee. Umro je u Beogradu 1945. godine. Odlikovan je Ordenom viteza Legije časti Republike Francuske. Dopisni član SANU je postao je 1922. godine.