Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
126-150 od 865 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
S Hristom ka visotama oboženja - O podvižničkom životu u crkvi Arhimandrit Rafail Karelin Izdavač: Svetigora, Cetinje 2001; godina Detaljnije: mek povez, strana 340, 20cm, stanje: vrlo dobro. -dobro ocuvana ,knjiga je nekada bila malo vlazna ,pa im malo zutila na unutrasnjosti korica i na stranicama uz rubove ,ima podvlacenje teksta obicnom i hemijskom olovkom knjiga je malo talasasta СА ХРИСТОМ КА ВИСОТАМА ОБОЖЕЊА О подвижничком животу у Цркви ЈЕДНА, СВЕТА, САБОРНА И АПОСТОЛСКА ЦРКВА Шта је то Црква ? Најдубљу, најпрецизнију и, рекао бих, најобухватнију дефиницију дао је апостол Павле у Посланици Ефесцима: Црква је Тело Христа Спаситеља, Главе, Онога Који све испуњава у свему(Еф. 1, 22). Шта значи ова дефиниција? О каквим својствима Цркве она говори? Црква је живи организам. Црква је љубав и благодат Божија, која обухвата сва словесна створења и сву творевину. Црква је вечна и божанска, она је спасоносно дејство вечних Божанских енергија, она је животворна светлост која се излива из дубина Триипостасног Бога на сву твар. Црква обухвата сва створења Божија створена у времену. Циљ Цркве је да оствари јединство између Творца и Његове творевине, да изведе свет и човека из његовог палог и ограниченог постојања у слободу и пуноту Божанског живота, у учествовање у Божанским савршенствима. Црква је Тело Христово, дакле, она је јединствена како у земаљским, тако и у космичким димензијама. У Псалтиру се космос пореди са ризом – одећом Бога, а у Новом Завету је Црква названа мистичким Телом Христа Спаситеља. Свети Оци говоре да је Господ створио Васељену ради Цркве. Дакле, прво својство Цркве јесте јединство. Друго, Црква је васеленска, тј. обухвата читав свет. Земаљска Црква је органски сједињена са Небеском Црквом (…) Црква је Тело Главе, Онога Ко Собом обухвата све. Дакле, пут у Небеску Цркву лежи само кроз земаљску, тачније то су два аспекта једне Цркве. Црква је живи организам, а живи организам није могуће створити на вештачки начин. Немогуће је вештачким лабораторијским путем створити живу ћелију од хемијских елемената ћелије, и исто тако је немогуће вештачким путем, само на основу догмата, канона, обреда и теоријских еклисиолошких знања створити нову Цркву. Све би то биле мртве и апстрактне творевине, љуштуре и лутке лишене живота. Хришћанска Црква није плод људског интелекта, чак ни религијског генија, већ је она – вечни живот који је Дух Свети дао у Педесетници. Она је дар Божији. Нетрулежна Глава – Христос има нетрулежно Тело Цркву, због тога Црква не подлеже ни смрти нити пролазности. Она је свагда једна и иста, и у Божанској благодати је увек идентична себи. Апостол Павле у Посланици Јеврејима пореди Цркву са Небеским Јерусалимом, где заједно бораве Анђели и душе праведника. Које још дефиниције Цркве постоје у Новом Завету? (u hodniku , dole ormar ,cip)
432 str., tvrdi povez, 20,5 x 13 cm. iz 2008. god. Odlično ocuvana knjiga. Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku. Ovo je najjeftiniji primerak na sajtu na dan postavljanja! POGLEDAJTE I OSTALE predmete KOJE PRODAJEM POPUST NA VIŠE KUPLJENIH PREDMETA, PITAJTE! KLIKNITE NA LINK http://www.kupindo.com/Clan/zambezi/SpisakPredmeta ------------------------------ 18082021
Protojerej Dmitrij Grigorjev DOSTOJEVSKI I CRKVA Logos, 2016. 180 strana. Nekorišćena knjiga. SADRŽAJ: PREDGOVOR UVOD Prvi deo RELIGIJA U ŽIVOTU I STVARALAŠTVU DOSTOJEVSKOG 1. U očinskom domu 2. Evropski liberalizam 3. Ruska ideja 4. Preporod čoveka – Raskoljnikov 5. Lik Božji 6. Preobraženi čovek 7. Zli dusi – Stavrogin 8. Sredina 9. Vlas 10. Mladić 11. Smešni čovek 12. Sveti Tihon Zadonski 13. Na izvorima religioznih pogleda Dostojevskog 14. Optina Pustinja 15. Braća Karamazovi 16. Starac Zosima 17. K. N. Leontjev 18. K. P. Pobedonoscev 19. Poslednja faza 20. Smrt i sahrana 21. Vladimir Solovjov i Dostojevski Drugi deo DOSTOJEVSKI U RUSKOJ CRKVENOJ I RELIGIJSKO-FILOSOFSKOJ KRITICI PRE REVOLUCIJE 1. S. Levicki 2. Jeromonah Antonije (Hrapovicki) 3. Religiozna renesansa 4. Protojerej P. J. Svetlov 5. Protojerej Sergej Bulgakov 6. Profesor V. Malinjin 7. Profesor M. M. Tarejev 8. N. D. Kuznjecov 9. Profesor L. A. Sokolov 10. Arhimandrit Ilarion POSLE REVOLUCIJE 11. Mitropolit Antonije (Hrapovicki) 12. Protojerej Georgij Florovski 13. Protojerej Vasilij Zenjkovski 14. Profesor Lav Zander 15. Arhiepiskop Jovan (Šahovskoj) ZAKLjUČAK PRILOG Pasternak i Dostojevski
Ova knjiga predstavlja zbornik eseja iz liturgijskog bogoslovlja i rezultat je nekoliko godina rada u beogradskom liturgijskom kružoku, u beogradskom bratstvu Preporobnog Serafima Sarovskog i nastave u Bitoljskoj bogosloviji (Bogoslovija svetog Jovana Bogoslova). Ovo je skromni pokušaj tumačenja našeg bogosluženja, barem nekih njegovih elemenata. Neophodnost sistematskog tumačenja našeg bogosluženja zapaženo je odavno…
MALI RED SPROVODA -JOSIP SALAČ biskup RIMSKI OBREDNIK RED SPROVODA retko . Nakladnik: Kršćanska sadašnjost Godina:1973 Broj stranica: 210 Format: 11 x 16 cm Uvez: Tvrdi vrlo dobro ocuvano ,ima samo ex libris bivseg vlasnika Obnovljen prema odluci svetoga općega sabora Drugoga vatikanskoga koncila, proglašen vlašću pape Pavla VI. Sprovodnim je obredima sveta majka Crkva uvijek običavala ne samo preporučiti Bogu pokojnike nego također buditi nadu svojih sinova i kćeri svjedočiti svoju vjeru u buduće uskrsnuće krštenih s Kristom. Stoga je Sveti opći sabor II. vatikanski u Konstituciji o svetoj liturgiji naredio da se sprovodni obredi tako preurede da se jasnije izrazi vazmeni značaj kršćanske smrti te da obred ukopa djece bude proviđen i vlastitom misom (čl. 81-82). Vijeće za provedbu Konstitucije o svetoj liturgiji pripravilo je takve obrede i podvrgnulo ih odgovarajućim pokusima u raznim krajevima svijeta. Prvosvećenik pak PAVAO VI. svojom je apostolskom vlašću te obrede naposljetku odobrio i naredio da se objelodane, kako bi ih ubuduće upotrebljavali svi koji se služe Rimskim obrednikom. A ovaj Sveti zbor za bogoštovlje, po nalogu istoga Prvosvećenika, proglašuje Ordo Exsequiarum, određujući da stupi na snagu 1. lipnja 1970. Određuje se, nadalje, i ovo: do 1. lipnja sljedeće godine, ako je kod sprovoda u upotrebi latinski jezik, može se po vlastitom izboru rabiti ili ovaj Red ili pak obredi sadržani u Rimskom obredniku; a od rečenoga dana neka se upotrebljava samo ovaj novi Red sprovoda. Pojedine biskupske konferencije, pošto prirede prijevod na narodni jezik i pošto ga ovaj Sveti zbor potvrdi, imaju pravo odrediti, ako je zgodno, i drugi dan prije 1. lipnja 1970. kao dan na koji će ovaj Red sprovoda stupiti na snagu. Što god bi se ovomu protivilo, nema nikakve snage. Izpalače Svetoga zbora za bogoštovlje 15. kolovoza 1969., na svetkovinu Uznesenja blažene Djevice Marije. (U HODNIUKU ,DOLE ORMAR ,CIP)
Andre Louf Gospodine, nauči nas moliti -1978 ,ĐAKOVO -172 STRANICE Dobro ocuvana ,malo izlizane ivice korica ,ima dosta podvlacenja hemijskom olovkom ,pecatirana Tko je za mene Bog? Tko sam ja pred Bogom? Kako ga mogu ljubiti? - odgovore na ta i mnoga druga pitanja o suvremenoj duhovnosti, francuski monah cistercit André Louf svjedoči iz vlastite duboke povezanosti s Bogom, izrasle na vjekovnom monaškom iskustvu i neprestanome kontaktu sa Svetim pismom i duhovnim učiteljima. Iskustvo molitve izrečeno je na jednostavan i suvremen način, a taj šutljivi monah otvorit će i vama nove prostore Riječi. Tražite li `novoga čovjeka`, onda vam je Loufova knjiga siguran i pouzdan vodič na putu traženja. `Gospodine, nauči nas moliti` prva je knjiga iz zajedničkoga pothvata `Benedictus` Glasa Koncila i Samostana sv. Margarite s Paga kojime se i današnjim bogotražiteljima žele ponuditi djela duhovne tematike drevnih i suvremenih autora, nastalih na vrelima Pravila sv. Benedikta, zaštitnika Europe. (KUTIJA 5)
Српско црквено народно појање: упоредни нотни зборник на српском и црквенословенском језику. УМЕСТО ПРЕДГОВОРA Сваки пут када Богу предајемо човека који је завршио свој земљаски пут, ми чујемо речи апостола Павла: “Јер ће сам Господ са заповешћу, гласом арханђела и са трубом Божијом сићи с неба, и прво ће мртви у Христу васкрснути, а потом ми живи који останемо бићемо заједно са њима узнесени на облацима у сретање Господу у баздуху, и тако ћемо свагда с Господом бити…” (1 Сол 4, 16-17) Овим речима је све речено о животу, о смрти, о вечном животу сваког од нас. Те речи нису објашњење, већ благовест: оне нису доктрина, него вера, и сила и светлост Христове Пасхе… тврд повез, 85 стр.
Приређивач: Миленко Мачак Страна: 125 Повез: тврди Писмо: ћирилица Формат: 20 х 27 цм Молитва пре појања…..3 Рођење Пресвете Богородице – Мала Госпојина…..5 Крстовдан…..11 Покров Пресвете Богородице…..20 Ваведење…..26 Божић…..33 Обрезење Господње и Свети Василије Велики…..42 Богојављање…..52 Сретење Господње…..61 Благовести…..68 Цвети…..75 Васкрс…..83 Вазнесење – Спасовдан…..94 Духови…..101 Преображење…..109 Успеније Пресвете Богородице – Велика Госпојина…..117 Молитва после појања…..125
Jevanđelje Isusovo / Hristovo otkrivenje koje svet ne poznaje Izdavač: Univerzalni život, Beograd Povez: tvrd sa zlatotiskom Broj strana: 924 Format: 14 x 18,5 cm Pečatirana, veoma dobro očuvana. Isus iz Nazareta nije osnovao religiju. Nije postavljao sveštenike i nije podučavao nikakve dogme, rituale ili kultove. Pre 2000 godina On je doneo istinu iz kraljevstva Božjega: učenje ljubavi prema Bogu i bližnjemu, prema ljudima, prirodi i životinjama, učenje o slobodi, miru i jedinstvu. On je govorio o Bogu ljubavi, o slobodnom Duhu – Bogu u nama. Njegovo Ime i Njegovu oslobađajuću poruku crkvene su institucije sve do danas zloupotrebljavale, prisvajale i prekrivale dogmama, svešteničkim kultovima i prizivanjem prokletstva. Sada je došlo vreme: kobna prevara čovečanstva biće razotkrivena i Njegova će poruka ljubavi prema Bogu i bližnjemu biti oslobođena vela religijskog prisvajanja. Nadovezujući se na „Isusovo jevanđelje”, postojeći izvanbiblijski tekst jevanđelja, sam Hrist je otkrio istinu – objašnjavajući, ispravljajući i produbljujući činjenice o Svom razmišljanju i životu kao Isusa iz Nazareta – kroz Gabrijelu, proročicu i izaslanicu Božju u naše vreme. Večna Reč, Jedan Bog, Slobodni Duh, govori kroz Gabrijelu, kao i kroz sve Božje proroke – Avrama, Mojsija, Isaiju, Jova, Iliju, Isusa iz Nazareta, Hrista Božjeg. U ovome moćnom delu objave „Ovo je moja Reč – Alfa i Omega”, Hrist oslovljava prošlost, sadašnjost i budućnost iz Kraljevstva Božjeg preko Gabrijele, proročice i izaslanice Božje. U Njegovom delu, koje je povesno delo, On se obraća svim ljudima kako bi razjasnio šta je podučavao kao Isus iz Nazareta, kako je tekao Njegov zemaljski život, te pokazuje poveznice o velikom delu otkupljenja koje ima svoje korene u Kraljevstvu Božjem. Iz sadržaja: – Smisao i svrha zemaljskog života – Krivotvorenje učenja Isusa iz Nazareta u proteklih 2000 godina – Preduslovi za isceljivanje fizičkog tela – Isus uči o braku – Govor na gori – O Božjem Biću – Bog se ljuti i ne kažnjava – Doktrina o „večnom prokletstvu” je ruganje Bogu – Bitka tame protiv Božjeg plana i Njegovih pravednih proroka – Isus je voleo životinje i brinuo se za njih – Ljudi skrnave i uništavaju život na Zemlji – Zakon setve i žetve takođe se odnosi na postupanje sa Stvaranjem – O smrti, reinkarnaciji i životu – Ravnopravnost muškarca i žene – Pravo značenje otkupiteljskog čina Isusa Hrista i mnogo toga više... (K-156)
Тешко је у кратком приказу и поменути, а камоли изложити многостраност делатности Митрополита Амфилохија: Архипастирске, Светолитургијске, духовничке, богословске, просветне, професорске, српске, свеправославне… Овај зборник даје само најужи избор његових изговорених или записаних речи, беседа, поука, размишљања.
Jelena Erdeljan Iako nisu u liturgijskoj funkciji, slike monahinje Marije, duboke, smirene i nežne lepote, jesu ikone u najširem značenju te reči. Ne nalaze se i nisu predmet poklonjenja, niti su angažovane u bogoslužbenim radnjama u okviru osveštanog prostora crkve. Ne čine deo ikonostasa niti su predmet poklonjenja u okviru proskinitara. Njihova suština ipak jeste i zapravo jeste sama ikona. Kao što sama monahinja Marija kaže, one predstavljaju novomučenike jasenovačke u svetlosti vaskrsenja i nastale su kao činilac, instrument i modus molitvenog sećanja na nevino postradale mučeničke žrtve, iznad svega na decu. Štaviše, oni su ikonično ili na ikoni ravno vizuelno sećanje ili u ikoni ovekovečeno i u ikoni preobraženo (molitveno) sećanje nastalo na osnovu iskaza svedoka očevidaca i samih preživelih mučenika jasenovačkih. One stoga imaju i status svedočanstva i izvora prvog reda o strahotama i čudovišnim vidovima sistematskog i organizovanog uništavanja tj. genocida sprovedenog nad srpskim narodom - iznad svega i neposredno u okviru sistema koncentracionih i logora smrti NDH u Jasenovcu, ali i na čitavoj teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. One su, istovremeno, i vizuelno svedočanstvo o Holokaustu i Samudaripenu, o uništenju jevrejskog i romskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u najvećem i najsvirepijem hrvatskom logoru smrti u Jasenovcu. 120 str.