Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
126-150 od 46880 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Санстефански мир дуго је био табу тема за србске и руске историке. У рукама сада држимо књигу која је настала, највероватније као смишљена акција србске дипломатије поводом истог и изражава србско незадовољство понашањем старијег или бар многољуднијег брата, Русије. Рукописи су објављени 1880 године у француској штампи на француском језику и непотписани. Смело бих могао да закључим да их није писао појединац који је имао иза свога имена значајан ауторитет, јер би свакако исте реченице потписао и тиме дао још већу снагу ономе што је написао. Али, ако је дипломатска акција србске дипломатије онјда је јасно да такави натписи не могу бити потписани, али, зна се, наравно, и ко их је написао и коме су написани. Дакле, пред нама је један од ретких радова на тему у вези које постоји громогласна историографска тишина, и савремени читалац ће тек по њеном читању почети да схвата ту захтевну и мучну симултанку коју је Србија морала да игра у ситуацији када је напуштена од свих, а пре свега од свог моћног и најприроднијег заштитника, Русије. Русија је тада ковала планове да преко Бугарске и њеног егзархата и преко србских лешева дође до Солуна. Исти циљ, истим средствима и преко истих, србских жртава имала је и Аустроугарска. У том моћном жрвњу између две суперсиле нејака али упорна и одлучна Србија пружала је херојски отпор. Због свега тога Обреновићи су морали да падну...
STALJIN: ENCIKLOPEDIJA Vladimir Suhodejev Žanrovi: Enciklopedije, Autobiografije i biografije Izdavač: Informatika Broj strana: 689 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 23.5 x 16.5 cm Godina izdanja: 2017. Opis Verovatno još nije došlo vreme u kome bi se u potpunosti mogla oceniti Staljinova ličnost. Međutim, što je sovjetska epoha delje od nas, to se većim čine dostignuća vezana za njegovo ime. To se naročito jasno vidi danas, kada u Rusiji vlada kapital uz pomoć liberalnih reformi koje već dvadeset godina traju. Ove mizantropske reforme vrše se ne samo zbog toga da bi se u narodnom sećanju izbrisalo sve ono što je bilo svetlo i lepo u Sovjetskom Savezu, već i zbog toga da bi se uništila ruska državnost i zajedno sa tim ubile nade miliona različitih naroda da žive u miru, redu i saglasju. Zbog toga Staljinovo ime, danas više nego ikada pre, dobija na planetarnom značaju. Ovu knjigu je napisao pisac koji je istraživao život i rad J. V. Staljina, čovek koji je učestvovao u Velikom Otadžbinskom ratu, Vladimir Vasiljevič Suhodejev, čovek koji se sa velikim poštovanjem odnosi prema našoj skorijoj istoriji, vremenu kada je Sovjetski Savez (Rusija) bio jedinstven i nepodeljen i na čijem čelu je bila snažna ličnost. Knjiga je napisana radi toga da bi nova pokolenja znala i sećala se junačke prošlosti svoje zemlje, bez falsifikacija i predrasuda. Knjiga je N O V A -------------------------- 0
Predgovor V.Vuletić, I.NEKOLIKO PODATAKA O ŽIVOTU Dragašević, Milićević, Žujović, Subotić, Đorđević II.U SUKOBU SA SAVREMENICIMA Stanojević, V.Jovanović, Laza Kostić, Đorđević III.NAD PALIM DRUGOM Pera Todorović, Svetozar Miletić, Lavrov, Žujović IV.SLEDBENICI U SUKOBU D.Stanojević, N.Marković, B.Malon, Đ.Anđelković, Kaucki, Žujović, Lapčević, Slike, Ćirilica, 267 str . RAD,BEOGRAD,1978.god. Stanje:dlično. k
NASLOV: Đeneral Mihailović: biografija AUTOR: Bojan B. Dimitrijević IZDAVAČ: A.L.X. GODINA: 1996 STRANA: 264 POVEZ: Meki FORMAT (cm): 20 PISMO: ћирилица ISBN: 8682605015, 9788682605010 TIRAŽ: 150 TEŽINA (kg): 320 STANJE: Nekorišćeno OPIS: Том 1 књиге Đeneral Mihailović: biografija, Bojan Dimitrijević
BEOGRADSKA TVRĐAVA u prošlosti sadašnjosti i budućnosti Zbornik referata i diskusija održanih na naučnom skupu u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti 17. i 18. decembra 1985. godine SANU, 1988. 244 strane, udžbenički format. Odlično očuvana, najverovatnije nekorišćena. Aleksandar Despić — potpredsednik SANU: POZDRAVNA REČ Vasa Čubrilović — akademik: UVODNA REČ Referenti: Marko Popović — viši naučni saradnik Arheološkog instituta SR Srbije: BEOGRADSKA TVRĐAVA I MOGUĆNOSTI REKONSTRUKCIJA PREMA ISHODIMA DOSADAŠNjIH ISTRAŽIVANjA Aleksandra Banović — dipl. inž. arhitekture: UREĐENjE BEOGRADSKE TVRĐAVE Srboljub Sretenović — dipl. inž. arhitekture: UTICAJ BEOGRADSKE TVRĐAVE NA RAZVOJ URBANE SREDINE Bratislav Stojanović — dipl. inž. arhitekture: BEOGRADSKA TVRĐAVA U URBANISTIČKOM RAZVOJU GRADA I NjENO UKLjUČIVANjE U SAVREMENI ŽIVOT Petar Stevanović — akademik: GEOLOŠKA OSNOVA BEOGRADSKE TVRĐAVE I NjENE OKOLINE Nikola Pantić — akademik: O GEOLOŠKOJ ISTORIJI ŠIREG PODRUČJA BEOGRADSKE TVRĐAVE Nikola Tasić — naučni savetnik Balkanološkog inst. SANU: PRAISTORIJSKE KULTURE NA PLATOU BEOGRADSKE TVRĐAVE Dragoljub Bojović — viši kustos Narodnog muzeja: RIMSKI VOJNI LOGOR U SINGIDUNUMU Jovanka Kalić — profesor univerziteta: TVRĐAVA I NASELjE U SREDNjEM VEKU Gordana Marjanović — kustos Narodnog muzeja: SREDNjOVEKOVNA NASELjA NA PROSTORIMA BEOGRADSKE TVRĐAVE PO REZULTATIMA ARHEOLOŠKIH ISKOPAVANjA Slavko Gavrilović — akademik: BEOGRADSKA TVRĐAVA I STANOVNIŠTVO SREMA U VREME AUSTRIJSKE UPRAVE U SRBIJI (1717—1739) Vladimir Stojančević — dopisni član SANU: BEOGRADSKA TVRĐAVA I VAROŠ (STADT UND FESTUNG) U VREME PRVOG SRPSKOG USTANKA Mirko Mitrović — asistent univerziteta: BEOGRADSKA TVRĐAVA U PROTOKOLIMA DVORSKOG RATNOG SAVETA (1717—1740) Stevan Milinković — profesor univerziteta: BEOGRADSKA TVRĐAVA I 1867. GODINA Vojislav Subotić — pukovnik, direktor Vojnog muzeja: UČEŠĆE JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE I VOJNOG MUZEJA U RADOVIMA NA OBNOVI KAZAMATA BEOGRADSKE TVRĐAVE I NjEGOVO KORIŠĆENjE U MUZEJSKE SVRHE Petar Oro — predsednik Turističkog saveza Beograda: BEOGRADSKA TVRĐAVA — JEDINSTVENA MOGUĆNOST ZA OBOGAĆIVANjE TURISTIČKE PONUDE BEOGRADA Vidosava Stojančević — naučni savetnik Etnografskog instituta SANU: URBANE ETNOLOŠKE KOMPONENTE U RAZVOJU BEOGRADSKOG PODGRAĐA I VAROŠI U PROŠLOSTI DO NAŠIH DANA Vesna Matičević — dipl. inž. arhitekture: OBALE BEOGRADSKOG UTVRĐENjA Miodrag Dabižić — viši kustos Zemunskog muzeja: ZEMUNSKE UTVRDE NA GARDOŠU I ODNOS PREMA BEOGRADSKOJ TVRĐAVI U PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI Milorad Nikolić — profesor srednje škole u penziji: POZORIŠNE SCENE NA URBANOM PODRUČJU BEOGRADA U 19. VEKU DO PODIZANjA POZORIŠNE ZGRADE NA TRGU REPUBLIKE Diskusija: Milosav Lutovac — akademik Vasa Čubrilović — akademik Marko Popović — viši naučni saradnik Arheološkog instituta SR Srbije Petar Stevanović — akademik Dr Gordana Tomašević — naučni savetnik Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Srbije Aleksandra Banović — dipl. inž. arhitekture Vesna Matičević — dipl. inž. arhitekture Smilja Kanački — dipl. inž. arhitekture Kosta Karamata — dipl. inž. arhitekture Stevan Milinković — profesor univerziteta Uroš Martinović — profesor univerziteta Vasa Čubrilović — akademik Ilustracije u boji Rezime
KOMLENAC I OKOLINA na vjetrometini vijekova Dušan D.Bukva Komlenac i okolina Dušan D.Bukva KOMLENAC I OKOLINA NA VJETROMETINI VIJEKOVA, Dušan D. Bukva , Gea Beograd 2001, istorija srpskog sela na Kozari , mek povez,ilustrovano, sa potpisom i posvetom autora,POKLON Ljubomiru LJUBOJEVIĆU,,našem ŠAHISTI ,ćirilica,298 strana, Kozarska Dubica Srpska Kostajnica Reka UNA.... Knjiga je NOVA ---------------------------- M
Izdanje : Geca Kon 1925, 202 strane Prvo izdanje Tvrd povez Branko Lazarević (Vidin, 25. novembar 1883 — Herceg Novi, 6. oktobar 1963) bio je srpski književnik i diplomata.[1] Branko Lazarević Branko Lazarević.jpg Datum rođenja 25. novembar 1883. Mesto rođenja Vidin, Kneževina Bugarska Datum smrti 6. oktobar 1963. (79 god.) Mesto smrti Herceg Novi, SFRJ Biografija Uredi Branko Lazarević je rođen u Vidinu, u Bugarskoj, u imućnoj porodici Đorđa Lazarevića iz Negotina, gde mu je otac Đorđe, trgovac i radikalski prvak u Negotinu, bio izbegao posle Timočke bune. Majka Vukosava bratanica je pesnikinje Milice Stojadinović Srpkinje. Preci Đorđa Lazarevića došli su u Negotinsku krajinu iz Sjenice, sa Pešteri i iz Starog Vlaha, i učestvovali su u Srpskom ustanku. Po drugim izvorima Lazarević je rođen u Negotinu[2], a umro - ne 1963. godine nego 1968[3]. Mladi Lazarević je pohađao Zaječarsku gimnaziju, a zatim studirao na Univerzitetu u Beogradu. Postao je 1911. godine suplent u Beogradu, a zatim nastavio obrazovanje u Evropi; u Parizu, Minhenu i Rimu, gde je specijalizovao estetiku i umetnost. Do oslobodilačkih ratova on se intenzivno bavi pisanjem; književnim radom i pozorišnom kritikom. U književnosti se javlja 1907. godine, u beogradskom `Srpskom književnom glasniku`, sa dvodelnom studijom o poeziji Svetislava Stefanovića.[4] U balkanskim ratovima on je rezervni potporučnik srpske vojske.[5] Tokom Prvog svetskog rata službovao je na frontu, a potom postavljen 1917. godine za šefa Presbiroa Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine Srbije, na Krfu. Branko Lazarević je od 1918. godine ušao u politiku i napravio je poput još nekih srpskih književnika, lepu diplomatsku karijeru. Prvo je postavljen 1918. godine za srpskog konzula u Vašingtonu[6], a potom do 1922. godine bio u Čikagu. Po povratku u Evropu, od 1922. godine je kratko vreme poslanik u Berlinu, pa prešao u Čehoslovačku republiku. Bio do marta 1929. godine dva puta (sa prekidom 1925) poslanik u Pragu, gde je ostavio vidnog traga o sebi. Govorio je češkim jezikom, stekao veliki ugled a njegovi brojni tamošnji prijatelji pomogli su da na češkom jeziku izađe njegova knjiga, sa naslovom: `Tri najveće jugoslovenske vrednosti`. U međuvremenu je radio kratko pri ministarstvu u Beogradu, te se istakao u specijalnoj diplomatskoj misiji u Tirani (1925).[7] Sreće se Branko nakon praškog perioda, između 1929-1934. godine pri poslanstvu u Varšavi, zatim 1936-1937. godine on je `opunomoćeni ministar` Kraljevine Jugoslavije u Ankari[8]. Boraveći u Poljskoj izabran je 1931. godine za člana `Jugoslovensko-poljskog naučnog instituta`. Kratko je 1937. godine jugoslovenski poslanik u Beču, pa 1938-1939. godine na istom položaju u Briselu. Posleratna komunistička vlast ga uklanja sa javne scene. Svoje neobjavljene političke rasprave, dnevnike, solilokvije, eseje i razmišljanja, Lazarević piše u nametnutoj izolaciji, sve dok nije bio isključen iz Saveza književnika i dok nije dopao zatvora (1948—1951). Izgubljena ostavština Branka Lazarevića nađena je slučajno. 2004. godine u Herceg Novom. Naučni rad Uredi Njegove političke rasprave imaju širok kulturno-istorijski i antropološki značaj, pre svega za razumevanje opšteg društvenog konteksta prve polovine XX veka, a potom i za shvatanje identiteta i mentaliteta Jugoslovena. Svoje predratne političke rasprave pisao je uzgredno i profesionalno, kao ugledan kraljevski diplomata i elitni intelektualac. Njegova filozofija istorije, bila je zasnovana na analizi globalnih istorijskih kretanja. Pored književnosti, Lazarević je i pozorišni i književni kritičar pod jakim uticajem Skerlića. Talentovan je i vrlo produktivan stvaralac. Saradnik je više listova i časopisa, a javlja se 1912. godine kao direktor lista `Reč`.[9] U 1945. godini napisao je sve tri velike političke rasprave, koje su ostale neobjavljene u rukopisima: programski esej Istok-Zapad i Jugoslavija, socijalno-antropološki ogled Pučina je stoka jedna grdna i opsežni traktat „Rat, revolucija, demokratija i umetnost“. „Rat, revolucija, demokratija i umetnost“ je obuhvatna građanska kritika komunističke prakse i leve totalitarne ideologije modernoga doba. Lazarević je 1945. godine napisao i socijalno-psihološku raspravu o karakteru, kretanju i motivima masa, koje svagda započinju i nose revoluciju. Među herceg-novskim rukopisima, u ostavštini Branka Lazarevića nađen je i njegov obimni „Dnevnik jednoga nikoga“ pisan od 1943. do 1947. koji obuhvata poslednje dane nemačke okupacije i prve godine komunističke vlasti u Beogradu. Lazarevićev Dnevnik jednoga nikoga bio je skriven i nepoznat punih šezdeset godina. Kritika Uredi „Prema političkim raspravama, nađenim u ostavštini, vidi se da je Lazarević bio iskren srpski rodoljub i da nije bio šovinista. Svaki nacionalizam mu je bio jednako stran, kao i svaki prostački populizam. Smetale su mu četničke kame i kokarde. Klonio se klerikalizma, nacionalne retorike, dekorativne simbolike i vašarskog srbovanja. Svetosavlje je primao kao oblik vizantijskog komonvelta i srpski put ka prosvećenosti; manastiri su za njega bili škole pismenosti, graditeljstva i živopisa. Kao retki balkanski državnici, cenio je hladnu pamet i kritički um. …Njegov liberalizam, kao i njegov demokratizam, nije bio bezgraničan... U kritici podaničkog mentaliteta gomile najviše su mu smetali sebičnost, gupost, dvoličnost, bahatost, primitivizam, zatucanost, pokornost, potuljenost...` (Predrag Palavestra). Citati Uredi „Stvoriti građanina: to je osnovni uslov za zdravu državu. Samo građanin može da shvati veličinu, snagu i vrednost i korist države. Građanin ne znači samo plan jedne narodne zajednice. Građanin znači plan opšte ljudske zajednice. Pravi i veliki građanin, to je građanin Masarikovskih shvatanja. To je čovek osposobljen da bude član opšte ljudske zajednice. On čini vrh piramide.` „Demokratija je dinamična, tiranija statična“, dok je revolucija „apokalipsa straha` „Ideje nemaju granica. Velike misli putuju bez putnih isprava i bez policijskih i carinskih pregleda.` „Kad sloboda ućuti, ućuti i velika umetnost. Umetnost je biljka slobode“.`3a umetnost je najpogodniji sistem pune demokratije sa punom slobodom za elitu“. „Kada se kaže umetnost, kaže se sloboda.` „Osnovna je sloboda: građanska, verska, politička, naučna, umetnička, jednom reči - lična.` „Nema, nema i sto puta nema nikakve druge umetnosti nego samo, isključivo i neopozivo, slobodne umetnosti.` „Strah je najveći pokretač mase` „Zemlje slobode uvek nalaze izlazak iz svake situacije. One se prilagođavaju odnosima koji se pojave i rešavaju ih na planu mogućnosti.` „Ratovi i revolucije novijega doba poremetili su odnose u svetu i decivilizovali čoveka, čak i građansku elitu. Komunizam i liberalizam čitavo čovečanstvo pretvaraju u gomilu, vraćaju u primitivizam i bacaju u jedan novi varvarizam. Evropske mase se vraćaju gomilama. Evropljanin je postao čovek gomile.` Srpska međuratna knjizevnost gojko tesic utuljena bastina
NIŠTITELJI I SVADBARI, Miodrag Pavlović eseji Jefimija, Kantakuzin, Njegoš, Sterija, Zmaj, Stanković, Pandurović, Matić BIGZ, Beograd, 1979. vrlo dobro očuvana knjiga, potpis na predlistu, na dve strane sam prmetila da su neki pasusi obeleženi grafitnom olovkom 250 strana
Vil Djurant, deset knjiga u kompletu, odlično stanje, tvrd kožni povez, format 24cm. Izdanje Vojnoizdavački zavod/ Narodna knjiga, Beograd, 2004. Naslovi su: 1. ISTOČNE CIVILIZACIJE 2. ŽIVOT GRČKE 3. CEZAR I HRIST 4. DOBA VERE - prvi deo 5. DOBA VERE - drugi deo 6. RENESANSA 7. REFORMACIJA 8. POČETAK DOBA RAZUMA 9. DOBA LUJA XIV 10.DOBA VOLTERA