Opis Riznica najlepsih bajki knjiga je nova

Iz recenzije: ’’Ivan Aralica novim romanom Japundže, gotovo dvadeset godina poslije rata u Bosni i Hercegovini, progovara o pitanju egzila kao o stanju premještenosti iz vlastita prostora, prouzrokovanu prisilom. Piše on u njemu i o načinima življenja i prilagođavanja novim mjestima primarne egzistencije. U pripovjednome tekstu susreću se putnici kojima je cijela imovina kovčeg s kojim su došli u nove prostore, u neka posve različita vremena, u posve različite običaje i navike. Međutim, egzil u romanu nije samo metafora i tema. On je ograničen prostor romaneskne naracije koja se orijentirala na locuse koje pripovjedni subjekt nastanjuje/napušta i privremenim (samo)identifikacijama ucrtava kao vlastiti duhovni prostor. Problematizira Aralica u njemu i pitanje doma, domovine, međuljudskih povezanosti, uklopljenosti u novu sredinu, prikazuje on brojne tranzicijske duhovne i moralne devalvacije.’’

Iz recenzije: ’’Selemovo dugogodišnje promišljanje teatra, u teorijskome i praktičnom smislu, predstavljeno je tekstovima i raskošnim fotografskim materijalom podijeljenim u četiri bloka: Listovi niz vrijeme, Pisati režiju, Razgledi i Vecernji poslovi u kojima znalački i zavodljivo redateljski iščitava operna i dramska djela upozoravajući nas na likove, njihove odnose i dramske prijepore u kojima se nalaze te na sve ono što pripada jeziku i maniri teatra a što se ne može prevesti ni u kakav drugi jezik. Posebnu čitateljsku pozornost zaslužuju autorovi tekstovi o osobama koje su obilježile teatar našega vremena. Selemovo strastveno pripovijedanje o teatru i postavljanju predstava intimni je dnevnik o jednom vremenu oslikanome svjetlošću kazališta, dakako.’’

Sadrži: "A. G. Matoš", "Hajne u pismima"," Ljubavna lirika Petra Preradovića", "Naša književnost i rat", "Volt Vitmen (1819-1919.)", "Pozorište iznenađenja","Jedna ratna knjiga Gabriela d’Anuncija", "Pjesma nad pjesmama", "Legenda o svetom Francisku iz Asizija", "Legenda o Lauri i Petrarki", "Goja", "Simon Bolivar Oslobodilac", "Razgovor sa Gojom", "Likovi", "Moj prvi susret sa delom M. Gorkog", "O petparačkoj literaturi", "Beleška o rečima"; "O priči i pričanju" i "Govor na Jagelonskom univerzitetu" te kritike Andro Kovačević: "Posljednji Nenadić", Viktor Car Emin:" Iza plime", "Stari pjesnici", Dr. Tomo Kumičić: "Erna Kristen", Dragutin Domjanić: "Kipci i popevke", Josip Kosor: "Mime", U. Donadini: "Kamena s ramena" i Ante Petravić:" Treće studije i portreti".

Pre šest godina jedna grupa ljuti krenula je na safari u Afriku. Samo jedna žena se vratila. Ona jedina može da prepozna ubicu. Inspektorka Jane Rizzoli i patolog Maura Isles imaju nov slučaj - desilo se jedno veoma bizarno ubistvo u Bostonu. Ubrzo pronalaze ostatke još jedne žrtve i shvataju da je reč o serijskom ubici koji ubija već godinama. Da nije to čuveni ’’safari-ubica’’?

Zbirka izabrane poezije.

Iz recenzije: ’’Izvrsna rekonstrukcija povijesti koja otkriva mehanizme razaranja i mehanizme opstanka. Mlečani su u 14. stoljeću odlučili zbrisati Zadrane sa zemlje živih... Uz rekonstrukciju materijalnih podataka o dvogodišnjoj opsadi Zadra, Ivan Aralica ponudio je i priču o sudbini bosanskog bana Stjepana Kotromanića i njegove kćeri Elizabete: pred nama je priča o sagorijevanju grada i odrastanju djevojke... Razmicanjem vjekovnih zastora Aralica je znalački prikazao ogoljenu sliku zbilje i strašnu istinu o političkoj moći i individualnoj nemoći. Knjiga gorkog prijekora veliki je povijesni roman.’’

Zbirka pripovetki.

Iz recenzije: ’’Roman se sastoji od tri knjige, prva je svojevrstan pretisak Ljubavi na crnom baršunu s novim dodatkom o sudbini Kolarovih (i Hrvatske) za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, druga, s naslovom Ljubavi na crvenom baršunu, prati sudbu Kolarovih u razdoblju komunističke diktature, a treća, naslovljena In fine i praćena zgodnim i prigodnim stihom Frana Krste Frankopana, i jest ključ, odgovor na pitanje zašto se saga o Kolarovima rađala u fragmentima punih sedamnaest godina.’’

Odlomak: ’’Poetika korelacija - Sveopća mreža odnosa’’ plod je dugogodišnjeg proučavanja fenomena kreacije i recepcije umjetničkih djela, napose pjesama i proza. Autorova je postavka da se do aktualizacije poetike korelacija dolazi zahvaljujući uvjerenju o postojanju sveopće mreže odnosa. Zbog toga umjetničko djelo ne djeluje na nas isključivo kao u sebi zatvoreno i koherentno jedinstveno i zauvijek dano značenje: umjetničko je djelo na sve strane i u svim prostor/vremenskim dimenzijama otvorena tvorevina, strukturirani sustav denotiranih značenja i kontekstualnih suznačenja odnosa i suodnosa, kao osebujna tenzija jedinstva u suprotnosti denotacija i konotacija. Pritom je važan čimbenik neusustavljen skup odjeka, jer djelo ne djeluje uvijek izravno, nego u pravilu prvenstveno aktivira cijeli naš unutarnji doživljajni potencijal: djelo djeluje tako da odjekuje. Sve je u ovoj knjizi razrađeno radi što argumentiranije dokumentacije ishodišnih teza: 1. Sve je takvo kakvo jest zato što stoji u određenom odnosu sa svime što je takvo kakvo jest. 2.Nešto je baš takvo kakvo jest stoga što je određeno odnosom prema nečemu što je baš takvo kakvo jest.

Zbirka poezije. Iz recenzije: ’’Tko je imao priliku slušati Petra Gudelja gdje govori svoje pjesme, taj i bez objašnjenja zna kako je, opčinjen i prestravljen, prisustvovao manifestaciji organskoga jedinstva ličnosti, jezika-govora i teksta, i taj shvaća da je život Petrovih pjesama na papiru, u koricama knjiga – tek neka vrsta pomno zabilježenoga podsjetnika, grandiozne partiture. U tomu je njihova tragička veličina: samo najveća poezija ima sretno-prokleto svojstvo da postoji na taj način.’’

Iz recenzije: ’’Priča u kojoj se prigrljuju povijest i priča. Nela iz Blaca ostavlja muža i dvoje nejake djece, mir blatačke doline i svoj pustinjački rod te sa slikarom Bartolomeom Santacroceom napušta svoje 16. stoljeće i seli se u Zadar, u sedamdesete godine 20.stoljeća, tragajući za smislom egzistencije. Priča je na početku ljubavna, a potom se pretvara u priču o tragediji pojedinca koji nije želio biti podoban, koji nije želio da mu komunistička ideologija postane bit života. Između historiografije i fikcije, ideologije i autoreferencijalnosti, realizma i fantastike, bajkovitoga i stvarnosnoga!’’

Zbirka izabrane poezije.

Reč izdavača: ’’O svojim iskustvima povezanima s kulturom putovanja: o intenzivnim doživljajima različitih pejsaža, o stazama kojima je kročio, o predjelima i krajevima koje je posjetio, o kretanju tijela i lutanju duha Andrić je napisao mnogo tekstova, a u ovom su izboru: Na Vavelu i Skalki, 1. i 3. maja, Tri izložbe, Šetnje, Hrvatska izložba, Kroz Austriju (zabeleške s puta), Portugal, zelena zemlja (odlomak putopisa), Leteći nad morem, Španska stvarnost i prvi koraci u njoj, Sever (odlomak), Zemlja na Severu, Na Nevskom prospektu (odlomak), Utisci iz Staljingrada, Predeli, Na kamenu, u Počitelju; Kraj svetlog Ohridskog jezera, Staze, Lica, San o Gradu (povodom Iva Vojnovića Maškarate ispod kuplja), Vino, U ulici Danila Ilića, Jedan pogled na Sarajevo, Na jevrejskom groblju u Sarajevu, Raja u starom Sarajevu, Na vest da je Brusa pogorela, U Šopenovoj rodnoj kući (s puta po Poljskoj), Susret u Kini i Mostovi.’’

Zbirka sabrane poezije i izbora iz proznog stvaralaštva.

Iz recenzije: ’’Beč, središte grada: nad ulazom u kuću na Seilerstätte 10 stoji kameni anđeo koji puše u trubu. U kući živi razgranata obitelj graditelja glasovira Alt, čiji se uspon i pad oslikava na širokome listu u brojnim sličicama, a on obuhvaća više naraštaja. U njegovu središtu nalazi se Henriette Alt, s dvadeset godina ljubavnica prijestolonasljednika Rudolfa, sa sedamdeset žrtva Hitlerova Gestapoa. Usred katastrofa i obiteljskih intriga ona je simbol propasti i nade. Na podlozi sudbine Henriette Alt i njezine obitelji Ernst Lothar slika epohalni portret propadanja Austrije – od samoubojstva prijestolonasljednika u Mayerlingu do pripajanja nacionalsocijalističkoj Njemačkoj.’’

Zbirka priča. Iz recenzije: ’’Kratak život odrubljene glave snažna je, meditativna i uznemirujuća zbirka priča vrhunskog slikara i poznatog književnika Dimitrija Popovića. Četiri Popovićeve priče međusobno se razlikuju, ali povezuje ih autorski rukopis i promišljanje o tankom bridu prirode i nadprirode. Priče su formirane kao pripovjedna kronika, uglavnom anonimusā koji život ili promatraju ili nad njim provode eksperimentalne metode. Često senzualna i neobična, zbirka Kratak život odrubljene glave suočava nas s velikom ljepotom i tragičnosti života, umjetnosti i smrti.’’

Iz recenzije: ’’U ruralnom Somersetu usred mećave događa se nezamislivo: škola je pod lockdownom, a naoružanim napadačima nemoguće je pristupiti. Ispričano iz perspektive ljudi s mjesta zbivanja, od ranjenog ravnatelja u knjižnici, tinejdžerke Hanne koja se prvi put zaljubila, očajnih roditelja koji čekaju vijesti, istraumatiziranog šesnaestogodišnjeg sirijskog izbjeglice koji pokušava pronaći mlađeg brata, forenzičke psihologinje koja mora identificirati napadače, do učenika koji se skrivaju u školskom kazalištu za vrijeme generalne probe Macbetha, svjedočimo kako svi proživljavaju najintenzivnije sate svoga života, gdje zlo i teror odmjeravaju snage s hrabrošću, ljubavlju i otkupljenjem. Novi roman Rosamund Lupton katapultira nas u tri sata uznemirujuće agonije gdje se napetost opsade na trenutke miješa s meditacijom o prijateljstvu i ljubavi.’’

Podnaslov dela glasi: Zvijezda jugoslavenskog automobilizma između cesta i uspomena. PRIPREMA ZA VOŽNJU „Fićo mu se uvukao pod kožu“ „Pijan se zaletio u fiću: vozač mrtav“ „Fićo, neprolazna ljubav“ „Druženje s fićom i uspomena na Ijepša vremena’*1 „Legendarni fićo se ne da“2 „Fićo je auto naše mladosti“3 „Policajcu na granici pao u oko fićo“4 Naslovi novinskih članaka i internetskih vijesti ukazuju na to da o fićinom ži- votu u Jugoslaviji nema nikakve tajne. Kao što bi, uz pogled ispod oka, rekao Danilo Stojković u filmuMaratonci trčepočasnikrug (Slobodan Šijan, 1982), stojeći nad otvorenim grobom: »Ziv je.« Ziv je, iako se »njegova« država raspala, a tvornica u kojoj su izrađivali te malene automobile »vratila« Fiatu, svojem polustoljetnom investitoru a on se udružio s američkim Chryslerom u Fiat-Chrysler. Ziv je, iako su ceste preplavili automobili koji su od svojih prethodnika, uključujući fiću, moćniji i sigurniji. lako su mnogi naprosto nestali, završili u šumi, rijeci ili na dnu mora... fićo je živ. Ni politika ni hrđa, ni promjenjivi estetski kriteriji, ni očekivanja i zahtjevi vozača i tehnološke inovacije automobila nisu ga uspjeli pokopati, ni materijalno ni simbolički. Htjeli ili ne, fićo ostaje s narna, ne samo zbog izdržljivosti i »otporamaterijala« u ratu sa zubom vremena, nego i zbog osobnih investicija u njegovu povijest — koja je često dio intimnih povijesti — i u prošlost države koja je, među ostalim, ipakuspjelauspostaviti donekle uglednu automobilsku industriju (koja je i opet dio intimnih povijesti). Fiću možemo vidjeti i kao pogon i izraz tzv. ostalgije jugoslavenske automobilske industrije i oblikovanja, osobnih uspomena, te svega onoga što upotrebljavamo u popularnoj kulturi i svakodnevici. To je vozilo u kojem se, osim Ijubitelja, svakodnevno voze vinogradari i mnogi koji ne žele ili si ne mogu priuštiti »bolji« auto. I rabeći ga, ne daju tom predmetu samo novi život nego i moć da djeluje na okolicu i pojedinca. Fićo ujedno u s ojem i elativ no malenom prtljažniku u postjugoslavensku buducnost nosi kov čege uspomena, kolute treperavih likova i u algoritme uhvaćene zvukove motora, zatvaranja vrata, neuspjesnog »kurblanja«... Paradoksalno, u tehničkom smislu lićo je »još-jed va-auto«, a u, simboličkom još i danas je arhetip motorizacije jugoslavenskog prostora 1 važan dio u životima i uspomenama pojedinaea, obitelji i zajedniea. Zato je fieo fenomen koji zaslužuje pozornost i podrobnu obradu i nakon 60 godina rođenja i 30 godina nakon prestanka proizvodnje. Život tog automobila diljem Jugoslavije otvara niz pitanja koja se ne dotiču samo povijesti tehnike i industrije ili industrijske i tehničke baštine, nego i osobnih i zajedničkih, posredovanih i obrađenih, »nafriziranih« uspomena, kao i širih temahka povezanih s odnosont postsoeijalističkih društava prema jugoslavenskoJ proslosti. Pn tome valja znati da se »fenomenom fiče« več krajem 1970-tih, dakle duboko u soeijalizmu i u vremenu fieinog prvog živola. bavio gor Mandic.

Heritage in Focus

U ovoj knjizi autor objašnjava zašto je emocionalna inteligencija izuzetno bitna za uspeh u poslu. Autor nam opisuje dvanaest ličnih veština baziranih na samokontroli (na primer tačna procena samog sebe, samokontrola, inicijativa i optimizam) kao i trinaest ključnih veština u odnosu s ljudima.

Odlomak: Sebbene sia morto da più di tre decenni (morì a Parigi nel 1989 e fu sepolto nel Vicolo dei Cittadini Meritevoli nel Cimitero Nuovo di Belgrado), Kiš è ancora un vessillo, altamente elevato, del pensiero letterario moderno. Ora i lettori italiani, tra l’altro, anche grazie al libro di M. Pavlović, faranno l’incontro con Kiš come con un uomo che proviene dal futuro. Alle generazioni presenti e a quelle future, Kiš ha qualcosa da dire, sia con la sua vita che con la sua opera (Ljubiša Rakić). Così scrive l’uomo la cui penna è stata immersa nell’inchiostro che poi si è tinto rosso sangue (Benjamin Bilh Rubinstein). Ci sono narratori migliori di Danilo, ma non maestri di stile migliori di lui (Josif Brodsky). Egli era un miracoloso connubio, uno scrittore assai radicato ma, nello stesso tempo, pienamente cosmopolita (Susan Sontag). Danilo è un vecchio giovane alto, pettinato come una nuvola, chiaroveggente come un profeta, ingenuo come un bambino, ardito come una giovane aquila e uno che scriveva come respirava (Claude Roy). L’ opera di Kiš è una specie di Sacra Rappresentazione del delirio del secolo, del suo grumo di sangue, fango e menzogna, impastati con le lacrime delle vittime: milioni di vittime di cui egli è l’inesorabile e disperato testimone. Kiš ha rappresentato con potenza poetica l’immane totalitarismo della storia contemporanea, incubo dantesco e surreale, nel suo iperrealismo e nella sua razionalizzazione esasperata (Claudio Magris). La tragedia della Jugoslavia è più facilmente comprensibile attraverso i libri di Kiš (Pierre Bourdieu). Finalmente una panoramica completa dell’opera di Danilo Kiš. Il modo giusto perché un’opera complessa sia illuminata da tutti i suoi lati e si protegga – da sola – da difensori e detrattori (Petar V. Arbutina). Kiš, che visse soffrendo e morì in una terribile agonia, ebbe giustizia postuma con una immensa fama mondiale. Il dialogo con il suo lavoro di diversi generi letterari continua e non ha fine (Mila Mihajlović). Con la sua ricerca poetologica, con il suo metodo letterario, Kiš rinnova al lettore odierno un precetto spesso inascoltato: la sintesi è l’atto finale, faticoso, ma liberatorio, dell’Io, è l’essenza del vero Sapere, ben lontano, dunque, dai clamori dell’opinione e dalle comodità di certo trasandato minimalismo (Fabrizio Rudi).

Učenje je učenje, gde god bili. Priručnik za učenje na daljinu sadrži zaključke i rezultate istraživanja, kao i saznanja i iskustva poznatih pedagoga autora ove knjige. Učenje tokom pandemije i nije bilo učenje na daljinu, već krizno podučavanje. Od sada učitelji se mogu ciljano pripremitit za učenje na daljinu, koriščenjem onoga što daje najbolje rezultate, kako bi ubrzali učenje svojih učenika. Autori predočavaju šta je to što stvarno funkcioniše u učenju na daljinu i obrađuju teme u rasponu od odnosa između učitelja i učenika, verodostojnosti i jasnoće učiteljeve poduke, osmišljavajna nastave, pa sve do vrednovanja i ocenjivanja. Ovaj priručnik detaljno predočava strategije temeljene na istraživanjima i dokazima, koje nastavnici mogu upotrebiti za bolje podučavanje u mrežnom i virtuelnom okruženju. Uz to, autori su dodali i više od 50 videozapisa o mnogim važnim temama za učenje na daljinu, kao i: • ciljeve i ishode učenja, te stepena ostvarenog za svaki modul, kako bi mogli pratiti svoje učenje, kao i primere učiteljskih praksi za smisleno učenje utemeljeno na dokazima; • raznovrsni izbor nastavnih pristupa uključujući i direktno podučavanje, učenje od drugih učenika i samostalni rad, što podstiče samoregulisanje učenika i usmerava ka dubljim nivoima učenja i višim nivoima prenosa znanja; • rasprave o izazovima ravnopravnosti povezanim sa učenjem na daljinu, zajedno sa primerima kako učitelji mogu osigurati da se sačuva već ostvaren napredak na tom planu; • posebne smernice za učitelje malene dece koja uče na daljinu; • prostor za pisanje i razmišljanje o postojećim praksama i za planiranje buduće nastave. Učenje na daljinu je potreban i praktičan priručnik za pripremu efikasnog i delotvornog učenja na daljinu. Preveo sa engleskog Vedran Pavlić.

Priručnik Vrednovati je lako govori o vrednovanju u razrednoj nastavi i nastavak je priručnika Vrednovanje u razrednoj nastavi. Autori u priručniku objašnjavaju vrednovanje u suvremenom učenju i poučavanju te obrazlažu kurikulumski krug i važnost vrednovanja u planiranju nastavnog čina. Detaljno je objašnjen proces od planiranja do provedbe vrednovanja u svakidašnjem učiteljevu radu. Razrađeni su mnogobrojni primjeri planiranja odgojno-obrazovnih ishoda, vrednovanja ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda i pisanja bilježaka u Imenik za sve nastavne predmete od prvog do četvrtog razreda. Na kraju priručnika savjeti su kako vrednovati učenje na daljinu. Vrednovati je lako vrijedna je pomoć učiteljima kako bi kriterijsko vrednovanje doista postalo lako.

Iz recenzije: ’’(Ne)sretna obitelj krimi je uspješnica autorice Shari Lapene. Na tragu klasičnih priča Agathe Christie pratimo ubojstvo bogatih supružnika i roditelja troje odrasle djece koja ih preziru. Detektivi Reyes i Barr moraju prodrijeti kroz kaljužu otrovnih obiteljskih veza i otkriti tko je ubojica. Brecken Hill u New Yorku samo najimućniji mogu zvati domom. Fred i Sheila Merton jedni su od njih. Ali njihovo je bogatstvo slaba zaštita kada se nađu na meti brutalnog ubojice nakon uskršnje večere sa svoje troje odrasle djece. Sada će svako od njih naslijediti milijune. Oni nikad nisu bili sretna obitelj, zahvaljujući prkosnom ocu i majci koja ih je zanemarivala. Je li netko od njih puknuo te kobne noći? Ili se uljez ušuljao i utažio svoje najgore porive? Mora da je tako, jer znali biste da je netko od vaših najbližih psihopat. Zar ne?’’