Iz recenzije: ’’Krimići ne mogu biti bolji od ovoga’’. Publishers Weekly

Četvrta knjiga serijala o istražitelju Nikoli Baniću. Bogataš iz Zagreba dolazi kod Banića sa zahtevom da Banić istraži život njegove maloletne ćerke. Banić pristaje jer nema novca i ubrzo biva uvučen u jedan sasvim zamršen svet...

Iz recenzije: ’’... Roman tematizira mjesto i vrijeme vezano za osobni život glavnoga lika: Zagreb za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Tema je , dakle, ozbiljna, povijesna. Premda događaje i zapažanja iznosi dijete, odnosno autorski glas kroz prizmu dječje psihe, čitateljuje jasno da je naivnost samo maska kojom književnica nastoji pojačati izražajnost interpretacije zbiljskog svijeta i učiniti je začudnijom, zabavnijom, drukčijom.’’

Izbor iz dela. Iz recenzije: ’’Jedan od najplodnijih hrvatskih pisaca našega doba - romanopisac, novelist, kazališni pisac, esejist, parodist, feljtonist, književni prevoditelj - Ivan Kušan dijeli sudbinu nekolicine njemu sličnih, dakle najmarljivijih i najobrazovanijih u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Sveukupno mu djelo, naime, nije još ni na kojemu mjestu prikazano i objavljeno u cjelini(...).Sve ako i stoji činjenica da se Ivan Kušan i u svjetskim razmjerima pročuo svojim romanima za mlade odrasle (young adults), točnije: romanima o dječacima i djevojčicama u svijetu odraslih, bilo bi pogrješno misliti kako je jedna podvrsta romana ovom piscu uspjela, učinila ga i klasikom, a sve ostalo, zapravo veći dio opusa bio bi nekako u nižemu vrijednosnom položaju: imao bi status usput.’’

Podnaslov dela glasi: Žene Biblija.

Prirodni načini lečenja

Zbirka recepata za jednostavnu pripremu izvrsnih jela.

Reč izdavača: ’’Književni događaj godine. Iz književne i lične zaostavštine Danila Kiša pred čitaoce je stigla velika knjiga prepiske od dečačkih i mladićkih dana do meseci uoči piščeve smrti. U ovoj knjizi na preko 630 strana, koju je priredila Mirjana Miočinović, nalaze se Kišova pisma prijateljima, velikim srpskim, jugoslovenskim i svetskim piscima, prevodiocima, saradnicima, urednicima i izdavačima. Naravno, tu su i pisma koja su upućena Kišu. Pored porodičnih pisama, među kojima je i očevo pismo koje se nalazi u osnovama Kišovog romana Peščanik, najveći deo knjige zauzimaju pisma koja prate Kišov neraskidivi spoj života i literature. To je Kišova prepiska s piscima i drugim prijateljima, izdavačima i urednicima, kritičarima i prevodiocima, čitaocima i saputnicima nastajala od književne mladosti do poslednje godine piščevog života. Ta prepiska podrazumeva ogroman raspon i najrazličitija književna, poetička, politička ili ljudska stanovišta: od Miroslava Krleže do Oskara Daviča, od Milovana Đilasa do Borislava Pekića, od Sergeja Dovlatova do Bulata Okudžave, od Mirka Kovača do Miodraga Bulatovića, od Karla Štajnera do Dragoslava Mihailovića, od Ljube Popovića do Marije Čudine, od Petra Vujičića do Predraga Matvejevića, od Vide Ognjenović do Ilme Rakusa, od Čarlsa Simića do Suzan Sontag, od Ištvana Eršija do Pjotra Raviča, od Milana Kundere do Marka Stranda, od Ota Bihalji-Merina do Ljubiše Jocića, od Zuke Džumhura do Milovana Danojlića, i nebrojenih drugih koji u najrazličitijim ulogama nastupaju u ovoj knjizi. Knjiga Iz prepiske ne bi bila nastati u ovom obliku bez ogromnog priređivačkog truda Mirjane Miočinović. Ona je u ovoj knjizi mnogo više od priređivača. Rekonstrukcija Kišove prepiske, od koje se najveći deo nije nalazio u piščevoj arhivi, predstavlja pravi istraživački poduhvat. Kompozicija ove knjige, oblikovana najpre na tematskoj osnovi, a u okviru svake teme potom, hronološki, omogućava da se u nizu različitim tema i prepiski uspostavi preko potrebno razumevanje okolnosti piščevog života i rada.’’

Ova knjiga bavi se prevashodno temama i autorima koji su bili interesantni i važni za Sergeja Sergejeviča Averinceva, ruskog filologa i teoretičara književnosti. Kao naučnik koji poseduje disciplinu i erudiciju vrhunskog zapadnjačkog filologa i filozofa, ali i koji poseduje dubinu svojstvenu ruskom misliocu, nastojao je da unapredi književnu misao tako što će dati problem sagledati iz više uglova. Bahtin, Dostojevski, Jung i Špengler samo su neki od autora o kojima Averincev piše u svojim člancima i esejima koji sačinjavaju knjigu simboličnog naslova Moja nostalgija. Iako autor nema lepu predstavu o prošlim vremenima i ne žali za njima, jer je kao dečak bio upoznat sa životom u staljinističkom režimu, ipak pokušava da odredi značaj tih “lažnih” vremena i da pronađe sigurno mesto koje je razorila zastrašujuća ozbiljnost čovekovog delovanja u totalitarističkom dobu.

Poslednja knjiga trilogije Hotel BoonsBoro. Ryder Montgomery je pomalo asocijalan zbog svoje neljubaznosti i nedruželjubivosti prema drugim ljudima. Hope stiže u mali grad nakon preživljenog razočaranja u velegradu. Ona postaje upravnica hotela i blisko sarađuje sa Ryderom. U prvo vreme će njih dvoje osećati netrpeljivost jedno prema drugom, ali će se netrpeljivost ubrzo preobratiti u jaku i vrelu strast...

Iz recenzije: ’’Pišući o rodnom Lukovdolu i njegovim malim ljudima, Kovačić je s mnogo ljubavi za seljaka i s jasno izraženim osjećajem za socijalnu pravdu – služeći se tehnikama lirskog realizma – uspio iskazati idiličan sklad između seljaka i prirode, ali i sve ono što narušava taj sklad (nepravda, političke i gospodarske manipulacije). Lirska komponenta gotovo arkadijskog doživljavanja goranskoga kraja još više dolazi do izražaja u njegovim dijalektalnim, kajkavskim pjesmama Ognji i rože.’’

Zbirka poezije. Iz recenzije: ’’Tijekom višedesetljetnog stvaralaštva Luko Paljetak se gotovo podjednako afirmirao i kao dramski pisac, pripovjedač, prozaik, esejist, prevoditelj, povjesnik i tumač inih književnih svjetova, ali srž i jezgru njegova opusa, najveću količinsku i vrijednosno dominantnu dionicu njegova pisanja jamačno čine pjesme, stihovi, poezija. Kroz novu, senzacionalno dobru Paljetkovu pjesničku zbirku, vodi nas autorova demijurška sposobnost povezivanja i razdvajanja, okupljanja i razdavanja živih slika i vitalnih sklopova, maštovitih uzleta i verbalnih kombinacija, a na kraju nas podjednako zadivi kontinuitet poetske energije i intenzitet obnoviteljske moći.’’

Zbirka poezije.

Podnaslov dela glasi: Prepjevi strane poezije.

Radovan Orlak je mrtav. Da li je u pitanju samoubistvo? Ili ubistvo? Grupa njegovih prijatelja rešava da istraži njegovu smrt. Tajne koje će otkriti promeniće sve...

Iz recenzije: ’’Još jedan napet krimić iz radionice Pavla Pavličića, u kojemu plete zanimljivu i intrigantnu potragu za ubojicom triju osoba oboljelih od raka. I u ovome romanu došle su do izražaja sve vrline Pavličićevih romana - lako i majstorsko pripovijedanje, skladno kompozicijsko ustrojstvo i vješto profiliranje likova. Još jedan čitateljski užitak!’’

Antologija savremene hrvatske ratne lirike

Sadrži: Put u neprah, izbor iz pjesništva, Eli. Misterij o patnji Izraela, Beryll vidi noći ili izgubljeni i ponovno nađeni alfabet, Opčinjenost (drame), Život pod prijetnjom (proza).

Iz recenzije: ’’Veliki događaji službene povijesti i sudbina malih zarobljenih ljudi u tamnome mozaiku zavezanih jezika i uškopljnih mozgova. Pripovjedajući o velikoj seobi hrvatskoga življa iz doline Rame u Dalmatinsku zagoru, autor vješto miješa velike i male događaje te rekonstruira turbulentnu političku pozornicu kraja 17. stoljeća. Tretirati vlastiti narod kao topovsko meso, služiti velikim silama i napredovati u karijeri ili pak čuvati nacionalni identitet i tradiciju? Put bez sna priča je o vjeri u neku višu pravdu.’’

Reč izdavača: ’’Sir Gawain i Zeleni vitez, najzagonetnije, najčudesnije djelo engleske književnosti, potječe iz doba posljednjeg blistavog rascvata viteške kulture. Vrijeme nastanka spjeva preklapa se s vremenom vladavine Edwarda II. (1327. – 1377.), kada se stalni sukobi s Francuzima i Škotima smjenjuju s blistavim svečanostima, zabavama i turnirima, što njegov dvor čini jednim od najsjajnijih u onodobnoj Europi, sve dok neprestani rat (Stogodišnji rat s Francuzima) nije do kraja iscrpio kraljeve financije i zemlju. Evocira se slavna legendarna viteškopjesnička prošlost, zlatni vijek viteštva vezan za dvor kralja Arthura i vitezove Okruglog stola, kojima pripada i Gawain kao najglasovitiji i najsjajniji među njima. Tmurno ozračje vremena traži utjehu u blistavoj slici viteštva nadahnjujući se romantiziranom prošlošću, tematikom koja u zagubljenom podzemnom sloju vodi sve do drevne keltske predaje pa i dalje, do mitova, rituala pretpovijesnih ljudi i vremena. Sir Gawain i Zeleni vitez pisan je dijalektom sjeverozapadnog dijela središnje Engleske, s mnogo leksika skandinavskog podrijetla, onomatopejskog postanja, što daje posebnu zvučnost stihovima pisanim gipkim aliterativnim metrom zasnovanome na četiri naglašena sloga u stihu, od kojih tri jesu aliteracije. Svaka se strofa sastoji od 12 do 14 stihova, a završava kratkim svosložnim stihom zvanim bob, kao spojnicom na koju se nadovezuje strofa wheel od četiri kratka stiha s bobom vezana rimom po shemi a(bob)baba(wheel). Oni su završetak svake strofe i služe im kao svojevrstan refren i sažetak. Sir Gawain i Zeleni vitez prvi se put pojavljuje u hrvatskome prijevodu.’’

Reč autora: Kad sam uzeo pero u ruke da pišem ’’Stare krovove’’ bila mi je želja predstaviti i originalnost naše stare hrvatske kurije i opet naslikati onu nježnu poeziju što lebdi nad dragim zagorskim krajem, također pak prikazati hrvatsku dušu.

Sadrži: Priča moga sina (roman), Vojnikov zagrljaj, Za goli život, Usmena predaja, Termitnjak, Potreba za slatkim, Ljubav u gradu i na selu, Nezgoda u lovu, (priče).