Zbirka poezije.

Zbirka priča. Iz recenzije: ’’Kratak život odrubljene glave snažna je, meditativna i uznemirujuća zbirka priča vrhunskog slikara i poznatog književnika Dimitrija Popovića. Četiri Popovićeve priče međusobno se razlikuju, ali povezuje ih autorski rukopis i promišljanje o tankom bridu prirode i nadprirode. Priče su formirane kao pripovjedna kronika, uglavnom anonimusā koji život ili promatraju ili nad njim provode eksperimentalne metode. Često senzualna i neobična, zbirka Kratak život odrubljene glave suočava nas s velikom ljepotom i tragičnosti života, umjetnosti i smrti.’’

Iz recenzije: ’’U ruralnom Somersetu usred mećave događa se nezamislivo: škola je pod lockdownom, a naoružanim napadačima nemoguće je pristupiti. Ispričano iz perspektive ljudi s mjesta zbivanja, od ranjenog ravnatelja u knjižnici, tinejdžerke Hanne koja se prvi put zaljubila, očajnih roditelja koji čekaju vijesti, istraumatiziranog šesnaestogodišnjeg sirijskog izbjeglice koji pokušava pronaći mlađeg brata, forenzičke psihologinje koja mora identificirati napadače, do učenika koji se skrivaju u školskom kazalištu za vrijeme generalne probe Macbetha, svjedočimo kako svi proživljavaju najintenzivnije sate svoga života, gdje zlo i teror odmjeravaju snage s hrabrošću, ljubavlju i otkupljenjem. Novi roman Rosamund Lupton katapultira nas u tri sata uznemirujuće agonije gdje se napetost opsade na trenutke miješa s meditacijom o prijateljstvu i ljubavi.’’

Iz recenzije: ’’Vrlo su zanimljiva i važna politička zbivanja na zapadnom Balkanu, u većini bivših jugoslavenskih republika i Albaniji, državama koje još nisu integrirane u Europsku uniju. Posljednjih godina vlade u tim zemljama sve se više udaljavaju od demokratskog utemeljenja i postaju autoritarne. Taj trend u oštroj je suprotnosti s budućnošću ovog područja kakvu je Unija vidjela na prijelazu stoljeća. Tada se za zapadnobalkansku regiju tvrdilo da je nepokolebljivo na putu prema demokraciji, članstvu u EU-u i gospodarskom prosperitetu. Kako proizlazi iz uvida u ovoj knjizi Floriana Biebera, ta se vizija pokazala preoptimističnom. Bieber krivnju za taj žalosni razvoj događaja ne pripisuje isključivo lokalnim liderima, nego smatra da je i sama Europska unija u nizu ključnih aspekata kumovala dolasku na vlast nove generacije „autokrata”, među kojima je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić svakako najistaknutiji. Iako relativno kratka, ova je knjiga sadržajno zapravo iznimno bogata i pokazuje da iskustva zemalja ove regije – Crne Gore, Srbije, Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine, Kosova i Albanije – nisu homogena. Bieber koherentno analizira sva ta različita iskustva. A preispituje i poziciju Hrvatske, kao glavnog susjeda tzv. zapadnog Balkana.’’

Odlomak: Tema ove interdisciplinarne studije su mjesta Sv. Rok i Lovinac u Lici sagledana iz perspektive kulture sjećanja u kojoj važnu ulogu imaju mjesta sjećanja. Pritom je ovdje riječ o konceptu društvenog sjećanja utemeljenog na svakodnevnoj komunikaciji i interakciji članova obitelji, međugeneracijskom sjećanju, a njezin sadržaj sastoji se od povijesnoga iskustva suvremenika i izražava se u ograničenom vremenskom razdoblju od osamdeset do sto godina, razdoblju koje obuhvaća tri do četiri generacije. Ova studija slučaja posvećena je građanskim obiteljima u dugom razdoblju od 1870-ih do 1939., uvažavajući pritom činjenicu da 1918. ne označava prekid. Razdoblje nakon završetka Velikog rata govori u prilog kontinuitetu života na periferiji nekadašnje Habsburške Monarhije, bogatstva kulturnoga života od prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, procesima izravnih transfera, kasnijim odjecima MOnarhije, ali i razvoju autohtone kulture na koju djeluju modernizacijski procesi.

Reč izdavača: ’’U ovoj knjizi naći ćete istodobno i zabavne i smiješne i mudre dramske tekstove Hrvoja Zalara, prema kojima su nastale kazališne predstave – u Kazalištu Prijatelj, Kazalištu Smješko, Teatru Naranča, a jedna je ekranizirana za televiziju. Djevojčica Sanja zvana Bogica, premda nema skupih igračaka, smišlja predivne igre sa svojim tatom. U svoj svijet pozvat će Lorenu koja o tome ništa ne zna. Naći ćete i Martina koji je u borbi s divom Alojzijem Lopuževskim shvatio kako je opasno biti neuredan. Jedna Lara će se sresti s tajnovitim životinjama, našim sudruzima na ovome divnome planetu. pravoj Zemlji Čudesa. Smjehuljica će, pak, Mrgudu pokazati da je smijeh pravi lijek, čak i kad ti je najteže. U knjizi ćete pronaći i dramatizacije klasičnih djela Hansa Christiana Andersena, Mate Lovraka i Sunčane Škrinjarić koje je Hrvoje jako, jako volio u djetinjstvu. Njihovim djelima dao je mogućnost da se odigraju i na sceni. Ova knjiga donosi i posebnu poslasticu: dvije “strašne” priče za laku noć koje su voljele slušati Lara, njezina prijateljica Dunja i njen psić Dama (zvan Čumpica). Priče o princezi Šmrkljici i vitezu Prdizveku bile bi zanavijek izgubljene da nisu slučajno “ulovljene” mobitelom. Ostao je uključen dok je Hrvoje pred počinak smišljao priče za svoje malo društvo, u ljetnim večerima. Nenadano su otkrivene i spašene! Uživajte u njima!’’

Iz recenzije: ’’Mladi Marokanac Amazigh u zatvoru je nakon što je napao svog oca Francuza. Jedini izlaz je odlazak u rat i on se doista upušta u ludilo Prvog svjetskog rata, zajedno s mladićima iz drugih francuskih kolonija. Nakon što korumpirani francuski časnik strada tijekom napada, Amazigh u svom dnevniku zapisuje da je taj časnik smrt itekako zaslužio. Za ovaj „čin izdaje” Amazigh biva osuđen na smrt. Nastavljajući se i na Camusovog „Stranca“ i na roman „Meursault, protuistraga“ Kamela Daouda, Rachida Lamrabet u romanu „Reci to nekome“ ispisuje priču o kolonijalnim vojnicima koji su zahvaćeni tuđim ratom, o njihovim ljubavima i mržnji, sudbini, izdaji, identitetu, lažima i istini, ali i o čitanju i pisanju, i vlastitim riječima koje te mogu izdati i usmrtiti.’’

Podnaslov dela glasi: Zvijezda jugoslavenskog automobilizma između cesta i uspomena. PRIPREMA ZA VOŽNJU „Fićo mu se uvukao pod kožu“ „Pijan se zaletio u fiću: vozač mrtav“ „Fićo, neprolazna ljubav“ „Druženje s fićom i uspomena na Ijepša vremena’*1 „Legendarni fićo se ne da“2 „Fićo je auto naše mladosti“3 „Policajcu na granici pao u oko fićo“4 Naslovi novinskih članaka i internetskih vijesti ukazuju na to da o fićinom ži- votu u Jugoslaviji nema nikakve tajne. Kao što bi, uz pogled ispod oka, rekao Danilo Stojković u filmuMaratonci trčepočasnikrug (Slobodan Šijan, 1982), stojeći nad otvorenim grobom: »Ziv je.« Ziv je, iako se »njegova« država raspala, a tvornica u kojoj su izrađivali te malene automobile »vratila« Fiatu, svojem polustoljetnom investitoru a on se udružio s američkim Chryslerom u Fiat-Chrysler. Ziv je, iako su ceste preplavili automobili koji su od svojih prethodnika, uključujući fiću, moćniji i sigurniji. lako su mnogi naprosto nestali, završili u šumi, rijeci ili na dnu mora... fićo je živ. Ni politika ni hrđa, ni promjenjivi estetski kriteriji, ni očekivanja i zahtjevi vozača i tehnološke inovacije automobila nisu ga uspjeli pokopati, ni materijalno ni simbolički. Htjeli ili ne, fićo ostaje s narna, ne samo zbog izdržljivosti i »otporamaterijala« u ratu sa zubom vremena, nego i zbog osobnih investicija u njegovu povijest — koja je često dio intimnih povijesti — i u prošlost države koja je, među ostalim, ipakuspjelauspostaviti donekle uglednu automobilsku industriju (koja je i opet dio intimnih povijesti). Fiću možemo vidjeti i kao pogon i izraz tzv. ostalgije jugoslavenske automobilske industrije i oblikovanja, osobnih uspomena, te svega onoga što upotrebljavamo u popularnoj kulturi i svakodnevici. To je vozilo u kojem se, osim Ijubitelja, svakodnevno voze vinogradari i mnogi koji ne žele ili si ne mogu priuštiti »bolji« auto. I rabeći ga, ne daju tom predmetu samo novi život nego i moć da djeluje na okolicu i pojedinca. Fićo ujedno u s ojem i elativ no malenom prtljažniku u postjugoslavensku buducnost nosi kov čege uspomena, kolute treperavih likova i u algoritme uhvaćene zvukove motora, zatvaranja vrata, neuspjesnog »kurblanja«... Paradoksalno, u tehničkom smislu lićo je »još-jed va-auto«, a u, simboličkom još i danas je arhetip motorizacije jugoslavenskog prostora 1 važan dio u životima i uspomenama pojedinaea, obitelji i zajedniea. Zato je fieo fenomen koji zaslužuje pozornost i podrobnu obradu i nakon 60 godina rođenja i 30 godina nakon prestanka proizvodnje. Život tog automobila diljem Jugoslavije otvara niz pitanja koja se ne dotiču samo povijesti tehnike i industrije ili industrijske i tehničke baštine, nego i osobnih i zajedničkih, posredovanih i obrađenih, »nafriziranih« uspomena, kao i širih temahka povezanih s odnosont postsoeijalističkih društava prema jugoslavenskoJ proslosti. Pn tome valja znati da se »fenomenom fiče« več krajem 1970-tih, dakle duboko u soeijalizmu i u vremenu fieinog prvog živola. bavio gor Mandic.

Heritage in Focus

Iz recenzije: ’’Kako je Eva Braun postala Evom Braun, kako je prelijepa crvenokosa djevojka iz maloga industrijskog gradića rođena kao Marija Markoff postala predsjednicom važne, parapolitičke Udruge Udovica Domovinskog rata i koju su ulogu u tome imali njezini prijatelji iz mladosti – melankolični intelektualac Emil Miler i suprug Bojan Braun, osnivač i voditelj Posebne Postrojbe za Povećanje Spremnosti? Sve troje odrastalo je u blagostanju kasnoga socijalizma i sanjalo karijere koje će ostvariti u velegradu – liječnica, profesor engleskoga ili uspješni politički radnik. Međutim, promjenom sistema, a potom i početkom rata svatko od njih mora iznova pronaći svoje mjesto, no kome da u tome vjeruju, novim prijateljima ili onima iz vlastitoga grada i djetinjstva? Tko će u tome biti najuspješniji, a tko najsretniji, i mogu li uopće biti i postati sretni? Dvostruki život Eve Braun opisuje lice i naličje svakoga pojedinca u vrtlogu povijesnih promjena. Sudbine troje Bauerovih junaka savršeno reflektiraju osobne i društvene mijene, želju za moći ili bježanje od odgovornosti, istinsku empatiju i licemjerno bogaćenje na tuđoj patnji... dok se Ludwig Bauer i ovom knjigom potvrđuje kao najveći majstor novopovijesnog romana u nas.’’

Reč urednika: Polazeći od temeljnog stava da književnost omogućava spoznaju nas samih i svijeta oko nas, pitali smo se kako preko književnih djela pristupiti nezaobilaznim problemima današnjeg vremena kao i specifičnim pitanjima naše vlastite regije. Rezultat je ’’Zajednička čitaonica’’ kao poticaj za individualna čitanja i javnu diskusiju na osnovi tekstova pisaca i spisateljica koji su pisali ili pišu na bilo kojoj od ravnopravnih varijanti zajedničkog jezika i bez obzira na to jesu li ga nazivali ili ga nazivaju bosanskim, crnogorskim, hrvatskim ili srpskim, ili za njega upotrebljavaju ili su upotrebljavali neki drugi naziv. Njihov rad stvorio je i stvara zajedničku riznicu u koju je pristup moguć bez jezičnih poteškoća i prevođenja i koja ostaje otvorena svima neovisno o političkim promjenama unutar samoga geografskog prostora koji je obuhvaćen zajedničkim jezikom. U toj riznici pronalazimo i iznova promišljamo nezaobilazne tekstove na otvorene dileme današnjice, a te radove, iz bliske ili dalje prošlosti, prate odgovori suvremenih autorica i autora. Na taj način ’’Zajednička čitaonica’’ ujedno postaje i pojmovnik koji nam omogućava ne samo lakše snalaženje u susretu s aktualnim pojavama već i vrhunski književni užitak.

Podnaslov dela glasi: Život iskovan u plamenu.

Reč autora: „Kako misliš, tako stvaraš“ duhovni je klasik i najpoznatije djelo Jamesa Allena. Ova malena knjiga velike snage i danas je velika inspiracija mnogim motivacijskim autorima. Nastala kao rezultat Jamesovih meditacija, knjiga potiče čitatelja na otkrivanje i uviđanje snage vlastitih misli te istine da je čovjek sam svoj tvorac. James Allen (1864-1912) bio je tihi genije blage naravi, a devetnaest knjiga nastalih posljednjih devet godina njegova života, plodovi su njegovih dubokih kontemplacija i promišljanja. Danas ga s pravom zovu prorokom meditacije. U doba sukoba i religijskih kontroverzi u Engleskoj, žučnih rasprava, rituala i ceremonija, James je donio poruku Meditacije pozivajući ljude da napuste galamu i prepirke te se okrenu miroljubivosti i vlastitoj duši. Mnoge meditacije – kontemplacije – iz „Knjige meditacija za svaki dan u godini“ nastale su nakon Jamesovih ranih jutarnjih šetnji do Cairna, kamenitog mjesta na padini s pogledom na njegov dom i more, gdje bi provodio dragocjene trenutke sam s Bogom dok je ostatak svijeta spavao. Ostale meditacije prikupljene su iz njegovih mnogih spisa, što objavljenih, što neobjavljenih i koje su na njegovu želju, a vjerujemo i pod njegovim duhovnim vodstvom, uređene u obliku knjige namijenjene svakodnevnom čitanju. „Knjiga meditacija“ predstavlja čvrsto uporište Duhovne Istine i blagoslov svima koji je čitaju. Njezina je velika moć u tome što predstavlja srž jednog dobrog čovjeka koji je zaista i živio sve što je napisao.

Iz recenzija: „Istinska literatura, duhovita, urbana, lirska proza što neposredno reagira na Zagreb u pandemiji i nakon potresa; dijelom i triler, jer do zadnjeg retka knjige zajedno s autorom strepimo hoće li ga Možemo! izbaciti iz stana koji mu je kao zaslužnom umjetniku dodijelio Milan Bandić; štivo dakako pesimistično, ali i popunjeno toplim sentimentom kakav smo dosad nalazili jedino u sad već davnim feljtonima neprežaljenog Veselka Tenžere.” Tomislav Čadež, Jutarnji list „Čitao sam Pavla Svirca dok su se njegovi tekstovi mogli naći samo na internetu. Kad su se pojavili kao knjiga naručio sam je preko interneta i uživao kao prasac u ponovnom čitanju s papira onoga što sam ranije pročitao na ekranu – odavno se nisam toliko oraspoložio i cerekao čitajući neku domaću knjigu. To je sjajno!” Pero Kvesić, Tportal

Podnaslov dela glasi: Ruska psihijatrica otkriva tajne drevne sibirske mudrosti.

Reč autora: Sve oko mene učilo me je od rođenja do današnjeg dana. Ne mogu reći što me nije učilo, učio me je i mrtvi kamen. Ono što sam najviše naučio jest istraživanje sebe kroz sebe… Za mene ne postoji racionalno, podsvjesno i nesvjesno, već samo nepoznato.

U ovoj knjizi autor objašnjava zašto je emocionalna inteligencija izuzetno bitna za uspeh u poslu. Autor nam opisuje dvanaest ličnih veština baziranih na samokontroli (na primer tačna procena samog sebe, samokontrola, inicijativa i optimizam) kao i trinaest ključnih veština u odnosu s ljudima.

Kada se danas osvrnem na dvanaest divnih godina uloženih u ovaj poduhvat, koji mi je toliko toga doneo, otkrivam da je njegov glavni rezultat za mene bilo to što je potvrdio ono što me je dugo zaokupljalo i o čemu sam često razmišljao: o jedinstvu ljudske rase, ne samo u pogledu biologije već isto tako duhovne istorije, koja se svugde ostvarivala na način jedinstvene simfonije, čije teme su bile naznačene, razvijane, pojačavane i varirane, modifikovane, ponovo isticane, da bi danas ona, u snažnom fortissimu svih delova orkestra dovedenih u sazvučje, nezadrživo napredovala ka nekoj vrsti snažnog klimaksa, iz kojeg će izroniti naredni veliki stav. I ne vidim razlog zašto bi iko pretpostavio da u budućnost isti ti motivi koje smo već čuli neće i dalje odzvanjati – doduše u novim odnosima, ali ipak isti motivi. Oni su svi ovde dati, u ovim knjigama, uz mnogo indicija kojima se sugerišu načini na koje ih razuman čovek može iskoristiti za razumne ciljeve – ili pesnik za poetske ciljeve – ili ludak za ludosti i katastrofu. Jer, kao što to kaže Džejms Džojs u Fineganovom bdenju: „…koliko god da su svi ovi događaji krajnje nemogući, oni su verovatno poput onih koji su se mogli odigrati, kao i poput bilo kojih drugih za koje nijedna osoba ne bi ni pretpostavila da bi mogli da se dogode.“ Džozef Kembel

Podnaslov dela glasi: Opažanja jednoga izvanzemaljca o planetu Zemlji.

Odlomak: Sebbene sia morto da più di tre decenni (morì a Parigi nel 1989 e fu sepolto nel Vicolo dei Cittadini Meritevoli nel Cimitero Nuovo di Belgrado), Kiš è ancora un vessillo, altamente elevato, del pensiero letterario moderno. Ora i lettori italiani, tra l’altro, anche grazie al libro di M. Pavlović, faranno l’incontro con Kiš come con un uomo che proviene dal futuro. Alle generazioni presenti e a quelle future, Kiš ha qualcosa da dire, sia con la sua vita che con la sua opera (Ljubiša Rakić). Così scrive l’uomo la cui penna è stata immersa nell’inchiostro che poi si è tinto rosso sangue (Benjamin Bilh Rubinstein). Ci sono narratori migliori di Danilo, ma non maestri di stile migliori di lui (Josif Brodsky). Egli era un miracoloso connubio, uno scrittore assai radicato ma, nello stesso tempo, pienamente cosmopolita (Susan Sontag). Danilo è un vecchio giovane alto, pettinato come una nuvola, chiaroveggente come un profeta, ingenuo come un bambino, ardito come una giovane aquila e uno che scriveva come respirava (Claude Roy). L’ opera di Kiš è una specie di Sacra Rappresentazione del delirio del secolo, del suo grumo di sangue, fango e menzogna, impastati con le lacrime delle vittime: milioni di vittime di cui egli è l’inesorabile e disperato testimone. Kiš ha rappresentato con potenza poetica l’immane totalitarismo della storia contemporanea, incubo dantesco e surreale, nel suo iperrealismo e nella sua razionalizzazione esasperata (Claudio Magris). La tragedia della Jugoslavia è più facilmente comprensibile attraverso i libri di Kiš (Pierre Bourdieu). Finalmente una panoramica completa dell’opera di Danilo Kiš. Il modo giusto perché un’opera complessa sia illuminata da tutti i suoi lati e si protegga – da sola – da difensori e detrattori (Petar V. Arbutina). Kiš, che visse soffrendo e morì in una terribile agonia, ebbe giustizia postuma con una immensa fama mondiale. Il dialogo con il suo lavoro di diversi generi letterari continua e non ha fine (Mila Mihajlović). Con la sua ricerca poetologica, con il suo metodo letterario, Kiš rinnova al lettore odierno un precetto spesso inascoltato: la sintesi è l’atto finale, faticoso, ma liberatorio, dell’Io, è l’essenza del vero Sapere, ben lontano, dunque, dai clamori dell’opinione e dalle comodità di certo trasandato minimalismo (Fabrizio Rudi).

Iz recenzija: “Douglas Stuart napisao je prvijenac rijetke i trajne ljepote.” Observer “Ne samo da [Stuart] dobro poznaje svoje likove, on ih zaista i voli. Stuart opisuje njihove živote sa suosjećanjem i istančanim sluhom za jezik... Stuartov talent toliki je da je njegova priča predivna koliko god da je bolna, ponekad i razarajuća.” San Francisco Chronicle “Zaista sam zapanjen. Toliko je dobro. Mislim da je to najbolja prva knjiga koju sam pročitao u mnogo godina... Priča je potresna i ponekad je prilično teška za čitanje, ali gotovo kao da nas uzdiže u ime književnosti. I uza sve, napisana je s velikom toplinom i suosjećanjem prema likovima.” Karl Ove Knausgård, Guardian “Ova knjiga bila bi gotovo nepodnošljiva da nije autorove zadivljujuće sposobnosti za ljubav. On je divan, Douglas Stuart, neustrašiv, pun ljubavi i divan. Pokazuje nam toliko čudovišnog ponašanja, ali nijedno čudovište – samo štetu. Iako ima oštro oko za slomljenost, još je pronicljiviji u traženju tog neugasivog titraja ljubavi koji ostaje... Knjiga nas ostavlja iscrpljenima i zadivljenima: život je možda kratak, ali može trajati zauvijek.” Leah Hager Cohen, New York Times Book Review

Komplet Letopisi Nesmiraja. Komplet čine tri romana: 1. Nesmiraj 2. Svetohum 3. Crnozorje.

Udžbenik Williamsova Ginekologija sadrži detaljne opise niza ginekoloških bolesti i njihovo lečenje: od beningnih stanja u opštoj ginekologiji, reprodukcijske endokrinologije, neplodnosti i menopauze, preko poremećaja dna karlice i rekonstrukcijskog hirurškog lečenja, do ginekološke onkologije. Poglavlja o hirurškom lečenju uključuju Elemente ginekološke hirurgije i Atlas ginekološke hirurgije, u kojima su uz hirurško lečenje dobroćudnih ginekoloških bolesti obrađeni i minimalno invazivna hirurgija i hirurško lečenje. Treće izdanje ovog udžbenika ilustrovano je stotinama originalnih crteža, kako u Atlasu, tako i u nehirurškom delu udžbenika. Svako poglavlje je organizovano na isti, praktičan način radi doslednog opisivanja dijagnoza i lečenja, uz obilnu upotrebu terapijskih algoritama, okvira sa istaknutim diferencijalnim dijagnozama i drugim elementima, te to ovu knjigu čini izuzetno pristupačnom bazom znanja. Glavne odlike ovog udžbenika su: • Dva izvora u jednom – tekstualni opisi i hirurški atlas u boji • Ilustrovani atlas ginekološke hirurgije • Detaljni prikazi postupaka • O dijagnozam i lečenju govori se utemeljeno i na osnovu dokaza • Bogato ilustrovano poglavlje o ginekološkoj anatomiji Ovo novo i revidirano izdanje sa novim i proširenim sadržajem donosi najnovije spoznaje.

Reprodukcijska endokrinologija i neplodnost – Medicinski pomognuta oplodnja, IVF Velimira Šimunića i saradnika je jedinstvena knjiga na teritoriji Balkana o problemima reproduktivnog zdravlja, koja kvalitetom obrade teme stoji „rame uz rame“ sa najpoznatijim svetskim delima na području humane reprodukcije. Originalna i sveobuhvatna, izvrsno koncipirana i dizajnirana, uz veliki broj kvalitetno urađenih ilustracija, slika, šema i tabela, daje pun uvid u ženski endokrini sistem i temeljno objašnjava sve poremećaje i bolesti, dajući praktična uputstva za evaluaciju i lečenje ženskih endokrinih problema i neplodnosti. Podrobno obrađuje i epidemiologiju, etiologiju, patogenezu, dijagnostičke postupke i terapijske mogućnosti kod neplodnog para, uz smernice utemeljene na kliničkim dokazima. Knjiga je sastavljena kao udžbenik za edukaciju stručnjaka u području ginekološke endokrinologije i humane reprodukcije, koji se usavršavaja na suspecijalizacijama, kao i specijalistima ginekologije i akušerstva, specijalistima koji se bave sličnim medicinskim problematikama i svim drugim stručnjacima kojima je područje rada humana reprodukcija – biolozima, androlozima, biohemičarima i drugima. Tematski je knjiga podeljena u pet celina: • Reprodukcijska fiziologija • Plodnost i neplodnost čoveka • Istraživanje uzroka i lečenje neplodnosti • Medicinski pomognuta oplodnja • Dodatak – u kojem se nalaze tumačenja epidemioloških istraživanja i važnije laboratorijske vrednosti i analiza nalaza. Poseban deo čini tekst o istoriji humane reprodukcije u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj u Hrvatskoj. Autori knjige su radnici Klinike u Petrovoj, a uz njih su u pisanju sudelovali i ugledni profesori sa Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koji su ovim delom hteli na neki način da se oduže i ispune zamisli svojih učitelja, vizionara i pionira onoga što se danas zove humana reprodukcija i ginekološka endokrinologija.

Knjiga Poslije rata 2 istoričara Tonija Džada nastavak je prvog njegovog dela o istoriji Evrope u razdoblju od kraja Drugog svetskog rata 1945. godine do 2005. godine. U ovim knjigama opisuje period od šezdeset godina, koje su presudno uticale na oblikovanje evropskog kontinenta, kako zapadnog dela, tako i onih zemalja koje su bile deo takozvane „Gvozdene zavese. Džad svoje delo temelji na istraživanjima dokumenata na šest jezika i čitaoca provodi kroz trideset četiri zemlje u turbulentnim razdobljima političkih i kulturnih promena započetih Hitlerovim porazom, detaljno objašnjavajući pozadinu istorijskih događaja koji su doveli do podele Nemačke i Evrope, Hladnog rata koji se prelamao na evropskim leđima, pada Berlina, kao i rata u bivšoj Jugoslaviji, sve do konsolidacije Evropske unije početkom novog veka. Uz bolje razumevanje prošlih događaja i evropskog istorijsko-političkog nasleđa, pruža čitaocu i razumevanje današnjih zbivanja u svetu, kao i užitak samog čitanja jasno i čitljivo napisane knjige. Prevod: Petar Vujačić Briljantno. Knjiga koja se čita trilerskim tempom, a opsegom je enciklopedija. The New York Review of Books Iznimno djelo… Napisano tako da odražava puninu života, a način na koji prati male zemlje kao i one velike doslovno je nadljudski; povrh svega, od korica do korica puno je neočekivanih podataka i novih opažanja, ili pak onih već viđenih ali sagledanih u novom svjetlu. The New Yorker