mikijev almanah 7

Rakije Srbije Radomir Vlastelica 2012. Tvrd povez sa omotom, strana 229 Omot malo ostecen, knjiga u odlicnom stanju

Život i događaji Davida Koperfilda mlađega Kolekcija: Zabavnik, 4 Izdavač: Srpska književna zadruga Godina izdanja 1899. Knj. 1, br. str. 481. Knj. 2, br. str. 500. Povez: tvrd Kanc_9

Specifikacija proizvoda Prečnik sečenja 45 mm Dužina 820 mn Tip sečiva Čelik Cr-V Masa 1289 g

Monografija narodbe tehnike / centra za energetiku `CENERG` Zrenjanin 1978-1996 sa dodatkom,u dobrom je stanju. Izdavač:Centar Za Energetiku,Zrenjanin 1996. Format:20,5cm x 14cm. Broj Strana:92 strane,ilustrovana,mek povez,ćirilica.

Karakteristike: Tip rukohvata: Klasičan Materijal rukohvata: Aluminijum Prečnik sečenja: 30 mm Dužina: 820 mm Sečivo: Čelik Cr-V Masa: 1680 g

Opis Za sveže grane prečnika do 26 mm Gornje sečivo prevučeno tankim slojem karbona radi lakšeg sečenja i čišćenja Power Gear mehanizam 25 godina garancije Specifikacija proizvoda Dužina 215 mm Težina 250 g

Opis Za sveže grane prečnika do 35 mm Gornje sečivo prevučeno tankim slojem karbona radi lakšeg sečenja i čišćenja Sečivo napravljeno od ojačanog čelika Specifikacija proizvoda Dužina 495 mm Težina 950 g

Rucna masinica za šišanje, dugo godina čuvana, nismo je koristili stajala je kao antikvitet, neka bude polovno, - na mašinici izgravirano: No 0000(4nule) SOLINGEN made in GERMANY, sa originalnom kutijom.

Georg Engel - Der Fahnenträger, Grethlein & Co. G.m.b.H, Leipzig 1914 godine Tvrd povez. U dobrom stanju. Papir ponegde požuteo. 440 strana H/KPV8

1968. tvrd povez, 128 strana

JET ekstrajake hirurske rukavice 100 KOM PLAVE VELICINA 8-9 (LARGE) ALI mogu i za shaketinu 11-12 cm NEPREVAZIDJENI JET KVALITET !!!! PROFESIONALNE RUKAVICE ZA SVE MAJSTORE ,za razliku od obicnih na trzistu , BEZ PUDERA SU I stvarno ekstrajake ,pakovanje 100 kom NAJPAMETNIJA INVESTICIJA

POTSETNIK ZA ARTILERISKE OFICIRE - STRUČNI DEO - KNJIGA I Izdanje ovlašćene vojne knjižare Vlad. N. Rajković i komp. 1937. Meki povez, ćirilica

KOCIONI BUBANJ SERVO U ISPRAVNOM STANJU SKINUT SA CITROENA SAKSO 98 GODISTE 1100 KUBIKA BENZINCA...

Odlomak: Cijelo je krdo smušenih misli protutnjalo kroz moju glavu od tog petka do sljedeće srijede, da bi na cjedilu ostala sama pitanja: nije li nam onaj rastanak potkraj siječnja 2004. nepovratno pao (lako sjeo?), stoga što smo naprasno otkrili da smo se – posustajanjem otpora prilagodbi – više samoobmanjivali, nego što smo vjerovali u stapanje dvaju bića iskorijenjenih iz posve drugačijih svjetova, bremenitih talozima iskustāvā (naoko) bez dodirne točke? Jesmo li se željeli ponad granice povučene svime što nas dijeli, odlučni skršiti sve prepreke, ili ipak više maštali o usidrenju u luci zajedničkog smiraja… koje nema ni na jednom portulanu? „Ta te žena iskreno voli: zar misliš da je malo toga morala prelomiti u sebi da bi ti se javila… nakon svega? Čovječe, za deset godina uruše se blistava carstva, nestanu golemi gradovi… crvotočac potopi jedrenjake nepobjedive armade – a ti uporno cijepaš dlaku na četvero, više se zaokupljaš iskrenošću njezinog motiva, nego potragom… u sebi, po razvalinama te ljubavi u tvojoj duši, za bljeskom koji zrači novim zanosom,“ najbolji prijatelj, kojem sam se – potkraj drugoga tjedna – otvorio mazohistički kao psihijatru od najvećeg povjerenja, obrisao mi je mrenu s trećeg okariječima oporim i tjeskobnim, neočekivano sugestivnim; razumio sam, užasnut izglednom opasnošću da, nagao kakav jesam, uprskam stvar ne ostavljajući prostora repesažu. Ništa nisam odgovorio: znao sam da mu nije do povlađivanja, mada nesumnjivo jest bio u pravu. Prešutio sam i prijekor o raščetvorenju vlâsi, tim lakše što u njegovoj konstataciji nije bilo natruhe savjeta, ni daleke sugestije što mi je činiti. Posebice nisam imao čime uzvratiti odjeku insinuacije da se više zaokupljam iskrenošću Alessijinog motiva nego sadržajem njezine poruke… potiskujući svjetlucanje žara u mojem pepelu; ta me spoznaja, mada naslućena, u njegovoj artikulaciju uzdrmala kao reful jesenske bure. Pridigli smo se bez riječi od stola u birtiji tugaljiva vonja kvartovskog dangubišta, za nekoliko koraka do automobila požalio sam što mu išta rekoh; neočekivan Alessijin povratak iz desetogodišnje samozataje bješe pokrenuo u meni osjećajnu oluju, o kojoj zapravo nisam umio reći ni riječi. Kako i bih, kad je njezina poruka s ugrađenim odlomkom teksta u kojem sam, uza sav literarni odmak, al fresco preslikao vrtloge što mi onda bjehu uskomešali dušu, svjedočila da je za onom voštanicom u „njenoj“ konobi ostao miris koji traje do današnjeg dana?

Stanje kao na slikama.

Odlomak: Stari kozar nije nam se ni najmanje iznenadio: pošto se, čim sam ga pozvao, ukazao na vratima nastambe u unutrašnjosti koje su plamsali ognjeni jezici, privezao je jarca pri vitku oskorušu i krenuo prema nama bez traga ljubopitljivosti u očima pod čekinjastim obrvama; u prvi mah pomislio sam da je očekivao nekoga, ali se odmah i sjetio da je on sva suđena mu čuđenja nad bilo čim odradio u davnim godinama u Žegaru, pa da i ono malo što se otima jednostavnim objašnjenjima, ako mu je do njih uopće stalo, doživljava neumitnim poput elementarne nepogode. Prišao nam je, pod mjesečinom, što se probijala kroz visoke paperjaste oblake, nalik hrastovu deblu čiju je krošnju spalio pradavni grom, zagledao se u Svjetlanu Podhorsky i mene bez riječi, smatrajući da je naše kazati što nas njemu vodi usred noći. „Došli smo…” počeo sam, ali me odmah prekinuo. „Vaša nevolja, vaša i volja. Ali, nemam vas gdje primiti noćas: kote mi se dvije koze, pa…” „Imamo vreće, snaći ćemo se. Nego, ostali bismo četiri-pet dana. Trebat ćemo vode, mlijeka, sira… ako imaš. Platit ćemo, dati ti…” „Lako ćemo za hranu, ne oskudijevam,” odmahnuo je rukom, „nego ćeš oružje ostavit’ negdje tamo. Skrij kako znaš, jer se jarac strašno uznemiri kad namiriše ulje za podmazivanje, čelik. Vidi ga, nesretnika, kako se usplahirio… Da nije vezan, zabio bi se u kakvu jamu od straha, ili pobjegao glavom bez obzira. Pucali na nj banditi u Bukovici, ranili ga. Otada…” „Razumijem. Idemo mi prenoćiti podalje, vratit ćemo se predvečer. Nego… onom istražitelju nisi rekao baš sve?” „Jesam. Odgovorio na sve što me pit’o… a što nije, valjda i ne želi znat’, pa zašto da mu neupitan rečem?” uzvratio je kako sam i očekivao; čeljad nepovjerljiva spram svake vlasti ima hereditarne psihološke obrasce kojima se brani od upletanja u ono čega se želi poštedjeti: otkriva malo, mada govoreći istinu, ali formuliranu tako da ispitivaču jedva išta znači, pa mu samo iznimno posluži kao osnova narednog pitanja. „Rekao si mi da se netko noću kretao otokom… naoružan, jer bi se tvoj jarac uznemirio, skrio; je li taj netko dolazio sa sjeverne strane otoka, ili iz smjera sela?” „Ni od sela, ni sa druge strane… čulo bi se šuštanje granja, poneki bi se kamen zakotrljao, nego iz mora, pa po stijenama,” odgovorio je ni najmanje oklijevajući. „Prilazili? Koliko njih?” „Dvoje.” „Ni dvojica, ni dvije?” „Dvoje: muškarac i žena, on povisok, čvrste građe. Bliže četrdesetoj nego tridesetoj, ona djevojka… jedva prešla dvadesetu. Nego…” „Vrati se kozama, nastavit ćemo sutra. Svega se nastoj sjetiti, ne daj tajni da te muči. Po tebe nikakvih posljedica neće biti,” rekoh mu što sam staloženije mogao, pazeći da u mom glasu ne nasluti ni zadovoljstvo otkrićima, niti pretjeranu žudnju za nastavkom razgovora. „Nisi mi spomenuo oružje,” prošaptala je Svjetlana kad smo krenuli prema početku zapadne mornaričke staze. „Ponio u posljednjem trenu… makarova, devetku, dar sovjetskog brodara za koga smo sagradili krasnu lađu za krstarenja po Volgi. Nikad ga nisam isprobao, a kamoli upotrijebio. Dok se nisam sjetio da čami u originalnoj kutiji, pa ga očistio, još je bio konzerviran, zato ga jarac i jest nanjušio. Nek’ se nađe.” „Čuj, s moje strane već je apsurdna ludost što sam se uopće upustila u… sve to, a sad još i pištolj?! Vjerujem da znaš…” „Ma, samo u krajnjem slučaju, ne brini, ” nastojao sam je smiriti, znajući da mi neće uspjeti. „Divljih svinja ima, tko zna koga vraga još.” Nakon desetak minuta, sišli smo do zaravni ne veće od blagovaoničkog stola što sam je bio otkrio za noćnih izviđanja, pa smo konačno poskidali s pleća teške torbe s odjećom i drugom opremom, u tišini razmotali vreće i pripremili se za odmor; zimskim nebom nad nama, pošto se umalo pun mjesec utopio u stratocirusima na zapadnom obzoru, zagospodarile su zvijezde ljetnoga sjaja. „Dobra ti je bila ona starcu: ne daj tajni da te muči. Vražji si psiholog, bitango moja,” Svjetlana se priljubila uza me, kao i one naše prve noći pod otvorenim nebom. „U čovječjoj prirodi je da se nerado opterećuje znajući nešto beskorisno, a potencijalno opasno. Trebala si vidjeti kakvim me pogledom ošinuo kad je izlazio iz kasarne, nakon razgovora s Bakmazom: nije mi zamjerio što sam ga prijavio sucu, nego zato jer sam ga doveo u nepriliku da jegulja između onoga što smije reći i tajne o kojoj ne želi govoriti. Spavaj, dušo… itekakvi nas napori čekaju.”

W. M. Thayer - George Washington - His Boyhood and Manhood, Henry Frowde / Hodder and Stoughton, London Tvrd povez. U dobrom stanju. Ponegde papir malo požuteo. XX + 422 strane H/KPV8

Richard H. Holme - Horatio Nelson - England`s Sailor Hero, The Walter Scott Publishing Co, Ltd, London and Felling-on-Tye Tvrd povez. U dobrom stanju. Rikna malo iskošena od čitanja. Posveta na unutrašnjoj strani prednje korice. Nedostaje predlist. Ćoškovi korica malo iskrzani. 412 strana H/KPV8

Beograd 1965. meki povez, 273 strane u dobrom stanju

B5 format, tvrd povez , HC , prošiveno , kvaliteno , kolekcionarski vecno

Polovan ispravan cajger sat skinuto sa Opel Astre G 1.7 DTi

Biblische Geschichte von der Gründung und Ausbreitung der Kirche Jesu, Im Verlage der f.f. Schulbucher - Verschleiss - Adminisration der St. Anna in der Johannis-Gasse, Wien 1847 godine Tvrd povez. Potpis i zapisi na predlistu. Oštećenja na rikni. 111 strana H/KSJ1