Sadrži: "A. G. Matoš", "Hajne u pismima"," Ljubavna lirika Petra Preradovića", "Naša književnost i rat", "Volt Vitmen (1819-1919.)", "Pozorište iznenađenja","Jedna ratna knjiga Gabriela d’Anuncija", "Pjesma nad pjesmama", "Legenda o svetom Francisku iz Asizija", "Legenda o Lauri i Petrarki", "Goja", "Simon Bolivar Oslobodilac", "Razgovor sa Gojom", "Likovi", "Moj prvi susret sa delom M. Gorkog", "O petparačkoj literaturi", "Beleška o rečima"; "O priči i pričanju" i "Govor na Jagelonskom univerzitetu" te kritike Andro Kovačević: "Posljednji Nenadić", Viktor Car Emin:" Iza plime", "Stari pjesnici", Dr. Tomo Kumičić: "Erna Kristen", Dragutin Domjanić: "Kipci i popevke", Josip Kosor: "Mime", U. Donadini: "Kamena s ramena" i Ante Petravić:" Treće studije i portreti".

Reč izdavača: ’’Svojedobno iznimno popularan, a danas relativno marginaliziran, Maugham je pisac opsežna i raznovrsna opusa. Njegove novele čine središnje mjesto u njegovu opusu. Novelistički rad engleskoga prozaista i dramatičara predstavljen je s 15 priča: Kiša, Propast Edwarda Bernarda, Macitosh, Bazen, Pismo, Ispostava, Silom prilika, Kukavičluk, Čovjek s ožiljkom, Uoči zabave, Strano sjeme, Pukovnikova žena, Jane, Pravo blago, Cvrčak i mrav.’’

Iz recenzije: ’’J. J. Rousseaua, francuskog romanopisca, političko-društvenog teoretičara i filozofa 20. stoljeće doživljava prije svega kao humanista i mislioca zaokupljenog razmišljanjem o čovjekovoj sudbini. Po tomu se njegova misao može svesti na tri postulata: autonomiju Pojedinca, nepovredivost Drugoga i univerzalnost Čovječanstva. Ispovijesti su vrhunac Rousseauova književnog stvaralaštva i pripadaju remek-djelima svjetske književnosti. Ta autobiografija, jedinstvena po svojoj iskrenosti i silini subjektivnog iskaza, istodobno je i najznačajnije djelo u povijesti autobiografije na Zapadu.’’

Radnja ove komedije smeštena je u Firenci. U gostionici s prenoćištem koju je Mirandolina naslijedila od oca. radi verni poslužitelj Fabrizio koji je zaljubljen u Mirandolinu i želi da je oženi. Tu su i gosti, grof i markiz, koji joj se udvaraju svaki na svoj način. Mirandolini nije mrska ta igra s obožavaocima, a poseban joj je izazov ženomrzac vitez pa ona odlučuje da ga nauči pameti navevši ga da se u nju zaljubi...

Iz recenzije: ’’Znanstveno relevantna, kritična i provokativna knjiga koju će objeručke dočekati akademska zajednica, ali i svi čitatelji za­interesirani za integralnu kulturnu povijest u kojoj je autor našao mjesta i za glazbu, strip, reklamu, fotografiju, politiku, ekonomiju, vizualne umjetnosti. Slijedeći dekadno načelo prikazivanja, Bagić je u četiri poglavlja nastojao upozoriti na događajna, politička, kulturološka i poetička čvorišta svakoga desetljeća te posredno ili izravno uputiti na suglasja i paradokse koji su obilježili čitavo razdoblje. Uvod u suvremenu hrvatsku književnost Krešimira Bagića nominalno obuhvaća četiri desetljeća hrvatske književne i kulturne povijesti, počevši od 1970. do zaključno 2010. godine. Do sada je spomenuto razdoblje u horizont domaće znanosti o književnosti uglavnom ušlo preko pojedinih žanrova i problema, ali rijetko se tko upuštao u integralni pogled od skoro pola stoljeća duge povijesti koja se opasno približava tekućoj sadašnjosti. Tog nimalo lakog zadatka prihvatio se Krešimir Bagić u svojoj sintezi razdoblja poznatog po najvećim, najbržim i najtemeljitijim društvenim, gospodarskim i kulturnim promjenama u zabilježenoj povijesti koje su bile isto onoliko nepovratne koliko su bile duboke i, štoviše, još se nastavljaju.’’

Odlomak: Premda su u rat u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. bili umiješani brojni strani akteri, prema znanstvenim mjerilima to je primarno bio građanski rat – nasilan sukob pripadnika triju konstitutivnih naroda, Srba, Bošnjaka i Hrvata, za teritorij, uređenje i identitet države. Obrasci proizvodnje i novačenja političkih neprijatelja pokazuju da je sukob u Bosni i Hercegovini, kao i u ostalima građanskim ratovima, primarno bio „rat znanaca, a ne rat stranaca”. Djelomice su posrijedi bili konkretni znanci – članovi vlastitih obitelji, drugovi iz škole i s fakulteta, kolege s posla, susjedi, prijatelji, a djelomice figurativni znanci koji su dijelili jednaka ili slična iskustva života u istoj zemlji. Žrtve su među mučiteljima prepoznavali svoje školske učitelje i svoje učenike, prodavače i kupce s tržnica i iz trgovina, gostioničare i goste, vozače i putnike komunalnih autobusa, poslovođe i radnike iz tvornica, prve susjede i školske prijatelje svoje djece. To je rat učinilo gorim nego da je zemlja napadnuta izvana, jer unutarnji sukob ne razara samo političke i društvene institucije nego uništava sâmo tkivo društva, a to su odnosi među ljudima.

Reč izdavača: ’’U Antologiji španjolskog pjesništva Nikola Milićević obuhvatio je najznačajnije epohe, škole i strujanja što su se dogodili u španjolskoj poeziji za nešto više od devet stoljeća – od Pjesme o Cidu, najstarijeg djela pisanoga na španjolskom jeziku, preko izbora iz Romancera i Cancionera te pjesma Lopea de Vege, Pedra Calderóna de la Barce, Miguela de Unamuna, Antonija Machada, Juana Ramóna Jiméneza, Frederica Garcíje Lorce do Vicentea Aleixandrea i Jesúsa Lópeza Pacheca. Vlastito stvaralačko i pjesničko iskustvo te poštovanje autorskih posebnosti pjesnika koji su pjevali na španjolskome gotovo cijelo tisućljeće kriteriji su na kojima je Nikola Milićević stvarao ovu Antologiju, čije je objavljivanje svojevrsni hommage pjesniku, profesoru i prevoditelju koji je petnaest godina iščitavao, prevodio, prepjevavao i pripremao ovaj izbor.’’

Pre šest godina jedna grupa ljuti krenula je na safari u Afriku. Samo jedna žena se vratila. Ona jedina može da prepozna ubicu. Inspektorka Jane Rizzoli i patolog Maura Isles imaju nov slučaj - desilo se jedno veoma bizarno ubistvo u Bostonu. Ubrzo pronalaze ostatke još jedne žrtve i shvataju da je reč o serijskom ubici koji ubija već godinama. Da nije to čuveni ’’safari-ubica’’?

Iz recenzije: ’’Hrvoje Hitrec stvarao je ove priče-legende prateći u kontinuitetu neke važne zgode iz života Hrvata. Ovih 37 legendi po motivima se može svrstati u tri skupine. U prvu skupinu, najbrojniju, pripadaju povijesne zgode iz života Hrvata, od doseljenja, početaka života na ovim prostorima, preko narodnih vladara, presudnih povijesnih bitaka, (su)odnosa s Turcima, života u vrijeme Arpadovića, Mletaka, Habsburgovaca i dr. Drugu skupinu čine religijske teme, osobito one vezane za materinski kult među Hrvatima, zgode iz života Crkve. U treću se ubrajaju raznovrsne mjesne legende, posebice one iz zagrebačkoga života. Svaka od oblikovanih priča ima svoj unutrašnji razlog postanka, svoju unutrašnju stvaralačku zakonitost i svrhovitost, i kao takve čine strogo i pomno ostvarenu cjelinu koja pokazuje specifičnost hrvatskoga etnikuma.’’

Zbirka izabrane poezije.

Iz recenzije: ’’Vlastodržci i njihovi podanici, ustroj vlasti i njezina autonomija, velika povijest i egzistencija malog čovjeka.. Ponavlja li povijest svoje priče? Pripovjedajući o političkoj pozornici Budima i Carigrada u 16. stoljeću, Antun Vrančić, austrijski i ugarski diplomat, razgolićuje politički žrvanj i univerzalni mehanizam tiranije. Dokumentirani otisci povijesti razotkrivaju u ovome romanu opća mjesta svake vlasti u svakome vremenu. Psi u trgovištu parabola o vlasti i ropstvu.’’

Iz recenzije: ’’Izvrsna rekonstrukcija povijesti koja otkriva mehanizme razaranja i mehanizme opstanka. Mlečani su u 14. stoljeću odlučili zbrisati Zadrane sa zemlje živih... Uz rekonstrukciju materijalnih podataka o dvogodišnjoj opsadi Zadra, Ivan Aralica ponudio je i priču o sudbini bosanskog bana Stjepana Kotromanića i njegove kćeri Elizabete: pred nama je priča o sagorijevanju grada i odrastanju djevojke... Razmicanjem vjekovnih zastora Aralica je znalački prikazao ogoljenu sliku zbilje i strašnu istinu o političkoj moći i individualnoj nemoći. Knjiga gorkog prijekora veliki je povijesni roman.’’

Iz recenzije: ’’U nacionalnoj književnoj historiografiji ime Antuna Gustava Matoša (1873. - 1914.) ima ključno značenje. Najistaknutiji naš modernist – pjesnik, novelist, putopisac, esejist, kritičar, polemičar i feljtonist – za relativno kratkog života obilježio je književnu atmosferu svoga doba, stekao brojne sljedbenike i bitno utjecao ne samo na književno-kulturnu, pa i političku sliku svoga doba, već i na njezin daljnji smjer. Zauzevši središnje mjesto u nacionalnom književnom kanonu, postao je nezaobilazan dio mišljenja o modernoj hrvatskoj kulturi. O takvoj Matoševoj poziciji najbolje svjedoči bogata literatura o njegovu životu koja je nastajala od prvog pojavljivanja do danas. Tako je s vremenom nastala bogata i raznovrsna porodica tekstova – od novinskih vijesti i članaka, preko brojnih eseja i kritika do rasprava i doktorskih disertacija – koja Matoša uvijek iznova ovjerava kao reprezentativnu kulturnu pojavu. U raznim prigodama ta se literatura pokušavala usustaviti, a među onim istraživačima koji su u tome najustrajniji i prema rezultatima najzaslužniji svakako je književni povjesničar Dubravko Jelčić. Posvetivši Matošu dobar dio vlastitoga istraživačkog rada (rad na sabranim djelima i novoj redakciji personalnog leksikona te monografiju Matoš, 2006.), akademik Jelčić zapravo nikad i nije prestao pratiti recepciju tog pisca. Da je tako, najbolje pokazuje najnoviji Jelčićev rukopis Literatura o Antunu Gustavu Matošu. Kao rezultat dugogodišnjeg rada ona okuplja 1 559 bibliografskih jedinica od 1896. do 2009. godine, a ono što je čini posebno zanimljivom i važnom je činjenica da su jedinice ne samo registrirane već i opisane. Takav u nas inače rijedak tip tzv. deskriptivne bibliografije tako dobiva ne samo dodatnu autorsku težinu već i karakter priručnika za studij recepcije Antuna Gustava Matoša. Njezinu akribiju dopunjuju pridodana kazala – autorsko i predmetno, koja nisu samo pomoć u korištenju bibliografijom, već i dragocjen pokazatelj strukture ove recepcije.’’

Zbirka pripovetki.

Iz recenzije: ’’Godina je 1981., godina uličnih nereda i kraljevskog vjenčanja Charlesa i Diane. Na televiziji se prikazuju Majstori opasnosti. U trgovinama se prodaju čokoladice Curly Wurly. A u svemu tome svoje mjesto pokušava pronaći devetogodišnji Leon. Nakon što ih je socijalna služba oduzela majci, Leon i njegov mlađi brat Jake odlaze živjeti k udomiteljici Maureen. Maureen ih hrani i brine se o njima. Ima razbarušenu crvenu kosu i psuje sebi u bradu kad misli da je oni ne čuju. Tvrdi da će sve biti u redu. Ali hoće li zaista? I tko je bračni par koji potajno posjećuje malenog Jakea? Zovem se Leon snažna je priča o neraskidivoj bratskoj povezanosti, identitetu i prevladavanju nepodnošljivih gubitaka. Usred uličnog nasilja i uličnih zabava, Leon mora pronaći način da ponovno ujedini svoju obitelj.’’

Odlomak: Nakon prvog dela, u kome smo se, kroz 27 poglavlja, upoznali sa osnovnim elementima procene operativnog rizika, kao i prevencije i lečenja mogućih komplikacija povezanih sa tim rizicima, evo još 40 poglavlja, sistematizovanih po organskihm sistemima. Svako poglavlje odnosi se na neku bolest, poremećaj, povredu, i to sagledano iz dva ugla: kada se pacijent operiše upravo zbog te bolesti ili kada je to komorbiditet u nekoj drugoj grani hirurgije. Prikazani su svi najvažniji aspekti perioperativnog lečenja takvih pacijenata: properativna priprema, hirurgija, anestezija, postoperativno i intenzivno lečenje. Kao i u prvom delu, rukopis nije namenjen samo anesteziolozima i hirurzima, koji su neposredno i najviše involvirani u perioperativno lečenje, već širokom krugu zdravstvenih radnika koji su uključeni u lečenje ovih, posebno visoko rizičnih, pacijenata u bilo kom trenutku i segmentu. Imajući u vidu ovu potrebu/neophodnost multidisciplinarnog pristupa perioperativnom lečenju, u pisanju tekstova učestvovalo je preko 70 autora različitih medicinskih specijalnosti, najviše anesteziologa, ali i hirurga, internista, neurologa, pshijatara idr., sa idejom da se ova kompleksna i obimna materija približi čitaocima, u nadi da će to doprineti boljim ishodima lečenja pacijenata.

Hildebrantovi su tipična frenzenovska porodica, koja živi u Nju Prospektu, fikcionalnom gradu iz 70-ih godina prošlog veka – naizgled skladni, uzorni i funkcionalni, neodoljivo podsećaju na Probstove iz 27. grada, Lambertove iz Korekcija ili Berglundove iz Slobode. Međutim, kako smo već navikli, krhka fasada primerne američke porodice sa Srednjeg zapada postepeno puca otkrivajći sve slojeve i dubinu Frenzenovih junaka: Ras je otac, pastor i zaljubljenik u bluz i mladu Franses, Marion je gospođa koja predstavlja ideju topline i majčinstva, ali duboko u sebi nosi zakopane traume iz prošlosti, a deca Klem, Beki i Peri na sebi svojstven način prolaze kroz krizu vere i morala. Svaki od ovih likova nalazi se na svom religioznom, etičkom i egzistencijalnom raskršću. Na gotovo 600 stranica ovog epskog romana, čitalac prati uspone i padove Frenzenovih junaka koji prolaze kroz intimno preispitivanje i koloplet životnih potresa, dok se u pozadini odvija jedan od najvećih sukoba u istoriji Amerike: rat u Vijetnamu. Džonatan Frenzen (1959) – posle prva dva romana, 27. grad (1988) i Strong Motion (1992), stekao je svetsku slavu Korekcijama (2001),koje neki kritičari nazivaju i najznačajnijim romanom XXI veka.Narednom knjigom, Sloboda (2010),koju je publika iščekivala devet godina, samo je potvrdio svoj veliki talenat. Oba dela su ponela titulu „Velikog američkog romana”. Pjuriti (2015) je postigao podjednako veliki uspeh, ali izazvao i podeljena mišljenja: neki su skloni kritici, dok ga drugi smatraju možda i najboljim Frenzenovim romanom, ne ustručavajući se da ga nazovu i remek-delom. Raskršće je najnoviji Frenzenov roman koji kod nas izlazi samo mesec dana nakon premijernog izdanja u SAD.

Iz recenzije: ’’Po prvi put u istoriji srpskog izdavaštva je pripremljena kompletna i vrlo detaljna biografija kneza Miloša Obrenovića iz pera najvećeg poznavaoca lika i dela kneza Miloša, Radoša Ljušića. Monografija ima 923 strane. Izuzetan istorijski rukopis je obogaćen velikim brojem fotografija i ilustracija koje na još bolji način približavaju čitaocima temu monografije. Objavljivanjem monografije Knez Miloš 1783-1860/Državotvorni vladar popunjena je praznina u razumevanju i poznavanju naše prošlosti, o nastanku novovekovne Srbije i njenom najznamenitijem vladaru. Biografija kneza Miloša pisana je lakim i razumljivim jezikom i stilom sa upotrebom mnogih zaboravljenih naših reči i izraza, čime čitaoca vraća u davna prošla vremena ne samo tematikom već i opisom događaja.’’

Studija dr Bojana Bugarčića predstavlja jednu široko dizajniranu pravno-političku studiju sporova između Grčke i Turske, koji se prima facie tiču pomorskog razgraničenja u Egeju, složeno pitanje samo po sebi, mada ono uključuje ili generiše i niz drugih delikatnih pravno-političkih pitanja. Knjiga zadire neuobičajeno duboko u samu srž jednog posebnog odnosa. To je određeno i prirodom posebnog istorijskog neprijateljstva, Grčke i Turske, o čemu je dr Bojan Bugarčić pružio brojna objašnjenja, kako iz istorije, tako i opisima i prikazima savremene složenosti njihovog odnosa. Čini se da je najzanimljivija činjenica da se radi o dve članice Severnoatlanske zajednice. I to ne obične članice. Turska je više decenija bila okosnica SAD u vreme Hladnog rata, a Grčka, kao zemlja izvornog pravoslavlja, u mnogo čemu je pozapadnjačena u savremenom smislu i ima prošlost sa kojom se teško ko može meriti, helenističku kulturu koja je koren i stablo evropske civilizacije.

Zbirka novela. Reč izdavača: ’’U knjizi su objavljene novele: Samotni život tvoj, Suknja, Prah, Anđeo, Koštane zvijezde, Benito Floda von Reltih, Ruke i Zagrljaj. S obzirom na sadržaj, pomni i duhovni prikazi tipičnih koralnih ili komornih prizora iz života, podnebljem i mentalitetom određenih likova, vezanih za dalmatinsko i mediteransko, ustupaju mjesto marginalnom, iznimnomu, promatranomu u izmjenjenoj optici. Takvim se sadržajem već nagoviještena tema suparništva zaoštrava kao problem površinske razlike i potajnog identiteta ne samo među likovima nego i između glasa koji pripovijeda i pripovijednog lika.’’

Iz recenzije: ’’Ovo je priča o kepecu po rastu koji kepece po duši pretvara u veličine. Nakon što su nadobudni čuvari tekovina revolucije zabranili rad svim cirkusima u zemlji, Liliput, izdanak velike dinastije cirkuskih zabavljača, u slavnim godinama obnove zemlje i izgradnje socijalizma upoznaje Baru Klepetana, komunističkoga gorostasa koji, uspinjući se na ramena patuljaka, gradi svoj mali komunistički raj. Beskrajna preuzetnost primitivaca, opasnosti vlasti bez ikakve kontrole i beznadna sudbina malog čovjeka u vrtlogu zbivanja nakon svršetka Drugoga svjetskog rata okosnica je ovog istodobno duhovitoga i dirljivog romana. Majstorstvo kazivanja priče!’’

Iz recenzije: ’’Roman se sastoji od tri knjige, prva je svojevrstan pretisak Ljubavi na crnom baršunu s novim dodatkom o sudbini Kolarovih (i Hrvatske) za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, druga, s naslovom Ljubavi na crvenom baršunu, prati sudbu Kolarovih u razdoblju komunističke diktature, a treća, naslovljena In fine i praćena zgodnim i prigodnim stihom Frana Krste Frankopana, i jest ključ, odgovor na pitanje zašto se saga o Kolarovima rađala u fragmentima punih sedamnaest godina.’’

Zbirka poezije obogaćena grafikama.

Sadrži: Pokojni Mattia Pascall, Njezin muž, Requiem aeternam dona eis domine, Sretnici, Putovanje, Patarenska hereza, Papirnati svijet, Tragedija jednog lika, Pero, Dašak, i esej Humorizam.