Odlomak: Svojih 17 je hrabro nosila u crnom. Povremeno bijelo, ako je u igri bio neki Anime6 koje je obožavala. – Anime, ne crtani film. To nije isto. – Prije toga nosila ju je faza Rock’n’Rolla, metala i heavy metala. Sve majice koje je imala u ormaru bile su majice s bendom. Ljeto ili zima, uvijek ih je nosila, raskopčana samo da se vidi tko je. Iako se iza svega, kao prava tinejdžerica, dobro skrivala. Ali samo za odrasle. Za svoje vršnjake nije bila misterija. Imala je krug frendica koje bi povremeno viđala dok ne bi bila u školi. Njih nekoliko, koje su danonoćno tipkale po WhatsAppu6 kao da je svaki dan, sudnji dan. Raspravljale i tražile se, otkrivale i nosile jedna drugoj utjehu u riječima koje su najbolje razumjele. Njih tri različite, a opet na istom kolosijeku. Onom na kojem nema mjesta za mame i tate i cijelu generaciju koja je prema njezinim svjetonazorima uništila svijet. I dovela koronu. I zbog njih nema škole. Nema izlazaka. Samo laptop, Google classrom7 i beskonačno mnogo zadataka koji joj se ne daju odraditi, jer nema ničiji nadzor. Njezina mama je imala beskrajno povjerenje u nju i znala je da će se to kad-tad izokrenuti, posebice kad vidi da je u periodu od mjesec dana više spavala na satu nego išta radila. Iskreno, nadala se da će je konačno netko početi provjeravati, jer je trebala da je se pokrene, samoj joj to nije baš išlo. I bilo je to pitanje trenutka. Onog, kada su sjeli za stol i mama je započela razgovor. – Danas mi je poslala razrednica poruku, znaš… Prostrijelila ju je pogledom. Znala je što slijedi. – I? Kakve te to stvari muče da se ne stigneš baviti sa školom i zadaćama? – Ne muči me ništa. – Pa dobro što je onda s materijalima koji te čekaju na Googleu? – Google classromu. – ispravila ju je. – Kao da je bitno. – Bitno je. – namjerno je skretala s teme da izbjegne monolog. – Onda ćemo danas provjeriti zajedno, gdje je zapelo. – Nećemo. – to je najviše mrzila. Njeno sjedenje uz nju kako bi joj pomogla. Zapravo joj nije trebala pomoć, trebala je samo malo kontrole. Ali ne može joj to pokazati. Onda bi mama bila u pravu, a to ne može biti. – Hoćemo. Želim ti pomoći da pronađeš pravi ritam. – pokušavala je biti fora. – jel’ se to tako kaže? – Koje? Ne kaže se ništa. Pusti me na miru.

Zbirka recepata za jednostavnu pripremu izvrsnih jela od testenine.

Zbirka recepata za jednostavnu pripremu izvrsnih posnih jela.

Zbirka recepata za jednostavnu pripremu izvrsnih posnih kolača.

Odlomak: Poruka čovjeku Ove rečenice sam zapisao jedno jutro. Ponekad inspiracija dođe nenadano i u bilo koje doba dana. Ne sjećam se točno, ali bilo je negdje oko četiri i pol. Inače pišem noću, no ovo je baš bilo neplanski. Obično tako napišem nešto lijepo, što vrijedi, pa se nadam da će se i tebi svidjeti ova motivirajuća, hajde da je nazovem, poruka. Zapravo, mogao bih ovaj dio nazvati, poruka čovjeku. Ljudi imaju u sebi dobrote. Ljudi koji čine zlo, ne čine ga namjerno. Nemoj drugima činiti ono što ne želiš sebi. Kada ti se zatvore jedna vrata, otvorit će ti se druga. Za uspjeh je potreban mukotrpan rad, odricanje, strpljenje, volja, upornost, ali na kraju se uvijek sve vrati. Uvijek će ti netko pomoći da budeš uspješniji, jer će prepoznati tvoj trud. Trebaš isto tako i ti pomagati drugima da budu bolji i uspješniji. Budi zahvalan na svemu što imaš. Radi ono što voliš i radi to strastveno. Vjeruj u ono što činiš. Uvijek vjeruj u sebe. Budi u svemu uporan, ustrajan i odgovoran. Ponekad ćeš donositi krive odluke, ali znam da ćeš na pogreškama učiti. Brini se o osobama koje čine tvoj život. Budi zahvalan na osobama u svojem životu. Život ispuni trenutcima s osobama koje voliš. Najviše svojeg vremena u životu posveti sebi i svojoj obitelji. Brini se o svojoj obitelji, budi im uvijek podrška. Slušaj i svoje srce koje možda ponekad nećeš razumjeti. Daj priliku i vlastitoj intuiciji. Sanjaj svoje snove jer se snovi ostvaruju i žive. U životu se trebaš i opustiti. Brini se i o svojoj unutrašnjosti više nego o fizičkom izgledu. Nekada je osobi pored tebe potreban samo običan zagrljaj. Tebe ništa ne košta da joj ga pružiš. Svaki novi dan je nova prilika da budeš bolji čovjek. Moraš biti zahvalan na svakom novom danu i iskoristi ga najbolje što možeš. Smij se. Istinski voli svim svojim srcem. Ponekad ćeš upasti u oluje svojeg života, ali znaj, da nakon svake oluje dolazi sunce. Zapamti, život treba proživjeti. Proživi ga onako kako zaista želiš. Pronađi svoj put. Znam da ćeš ga naći. Život trebaš živjeti! Živi svoj život!

Odlomak: – Obećaj mi što sam tražio. – Ne dajem obećanja naslijepo. – Čak ni meni? Zvučao je smrtno ozbiljno. Na trenutak nije znala što bi rekla. Nikad joj nije palo na pamet da bi išta moglo stati na put njihovim povremenim druženjima dok god ih oboje žele i nikad joj nije pao na pamet ni jedan razlog zbog kojega bi ta želja nestala. – Obećavam! Izmamila mu je osmijeh i prepoznala u njemu poziv da zapečati obećanje. Poljupcem. Koji je trajao dugo. Kad se odmaknula od njega, rekla je: – Dakle? – Bojim se da ću se morati oženiti krajem rujna. – gledao ju je ravno u oči dok joj je priopćavao vijest. Jelena nije ni trepnula. Na trenutak su se samo gledali, a onda je ona podigla obje obrve. Umjesto pitanja. A on je sklopio oči. Umjesto odgovora. – Baš me zanima koja je to žena tebe uspjela natjerati na brak. – Postoji samo jedna koja to može. Moja majka. Nevješto se suzdržavajući da ne prasne u smijeh, zvučala je izrazito ozbiljno kad je rekla: – Malcolme, na svu sreću protuzakonito je oženiti vlastitu majku. Tada su oboje prasnuli u smijeh gotovo do suza, a potom je on objasnio: – Moja buduća supruga je, naravno, kći majčine jako dobre prijateljice, obitelj iz koje dolazi prikladna je mojoj obitelji: ima sve potrebne kvalitete: bogati su, dekadentni i dosadni. Marla ima 25 godina i zgodna je cura. – No, pa krasno! Čestitam! Godinama je izbjegavao brak, znajući da bi, bude li to činio dovijeka, u konačnici mogao imati više problema nego koristi. Jelena je provokatorski dodala: – A jesi li upoznao Marlu ili je dovoljno da je tvoja majka poznaje? I opet ga je nasmijala, kao i tisuću puta do tada. Odlučio je vratiti joj škakljanjem pa su se kratko hrvali sve dok je nije svojom težinom prikovao za madrac tako da se nije mogla pomaknuti. – Poznajem je. Ne mogu te pozvati na vjenčanje, ali bih te rado pozvao na medeni mjesec. – Molim? – Vjenčanje je krajem rujna. Medeni mjesec prva dva tjedna listopada. Nakon pet dana mogao bih biti pozvan na hitan sastanak s važnim anonimnim klijentom o kojemu ovisi opstanak svijeta… i onda se naći s tobom, recimo… biraj neki mali zabačeni otok do kojega je teško doći… – prekinuo je izlaganje kako bi je poljubio, a kad joj je opet dopustio da govori, čuo je njezin glas: – Jesi li ti svjestan da prvi put otkad te poznajem planiraš kad ćeš me idući put vidjeti? – Neobično mi je važno da te idući put vidim. – Onda izaberi otok i pošalji avion po mene. – Može. Tebe ne smijem izgubiti. – Bio bi veliki grijeh da ti i ja izgubimo jedno drugo. U svitanju zore oboje su se izgubili u poljupcima…

Iz recenzije: ’’Roman Heretik beletriziran je život Marka Antonija de Dominisa, znamenitoga Rabljanina iz ranoga 17. stoljeća, tvrdoglavog apostata i fizičara čija je nevolja bila u tome što je ... ispitivao svijet ne samo posredovanjem Biblije, nego i s pomoću leća i drugih sprava, nijekajući na taj način njegovo božansko ishodište... Supek portretira gorostasa hrvatske povijesti, tragičnog najviše zato što su njegove vrline tretirane kao nedopustivi grijesi.’’

Iz recenzije: ’’Kad je cepelin Hindenburg pri slijetanju u Lakehurstu 1937. nestao u plamenu, nisu se rasplinuli samo snovi o putovanju zrakoplovom: brojni su putnici bili žrtve vatre, zaljubljeni su grubo razdvojeni, a životni planovi uništeni. Švedski novinar Birger Lund preživio je nesreću. Deset godina nakon katastrofe, 1947., u Rimu posjećuje Martu, ženu s kojom je proveo posljednju noć na palubi Titanika u zraku.’’

Iz recenzije: ’’Roman o životu hrvatskog Paganinija, violinskog virtuoza Franje Krežme, prati trinaest godina njegova života, od poduke kod Eisenhutha i boravka sa sestrom Anom u Konzervatoriju u Beču do koncertiranja po europskim gradovima i Franjina boravka u Berlinu i Frankfurtu, gdje je i umro u devetnaestoj godini. Oslanjajući se na arhivsku građu i novinske članke, Stjepan Tomaš je stvorio dirljiv roman.’’

Reč izdavača: ’’Velika biografija iz Nedeljnik biblioteke sada su dostupne u objedinjenoj ediciji. Knjige koje su pisali naši najpoznatiji novinari, pisci, istoričari… ukupno 23 knjige.’’

Zbirka priča Dušana Prelevića Preleta. Iz recenzije: Prelević spada u one koji prvo imaju biografiju, pa tek onda počnu da pišu. U našoj novijoj književnosti mnogo je onih koji prvo počnu da pišu, a tek posle toga počne da im se događa život, ili oni sami počnu da smišljaju biografiju. Očigledno, Prelević je progovorio zato što je morao, za razliku od onih koji su pripovedanje izabrali kao zanimanje. Dušan Prelević je sentimentalni hroničar jednog života koji je u našem vremenu zaboravljen. Ako njemu dosad književnost nije bila potrebna, on je sada potreban književnosti. Miodrag Perišić, Beograd 1987.

Iz recenzije: ’’Slavonski pejsaž i socijalnu sliku društva potkraj 19. st. možemo potpuno doživjeti iz ovih reprezentativnih pripovijedaka Josipa Kozarca.’’

Iz recenzije: ’’U svojim je djelima Držić stvaralački i originalno posegnuo za iskušanim klasičnim i modernim obrascima: plautovske komedije nastanio je živim, prepoznatljivim, te psihološki, jezično, etnički, društveno određenim likovima i situacijama, izravnim aktualiziranjem domaćih prilika. Velika iskustva stečena u životu i iz knjiga, kod kuće i u svijetu, prenio je na naše tlo, izvanrednom nadahnutošću dao im je obilježja naše sredine i prilagodio ih potrebama svoje publike.’’

Elefterios Venizelos (1864-1936) je sigurno najveći grčki političar još od Periklovog doba, u isti mah je jedan od najistaknutijih evropskih političara u vremenu, koje su obeležili Bizmark i Meternih. Ovo Zavodovo izdanje, inače delo grčkog istoričara Papadakisa, pokazuje zbog čega je Venizelos i danas simbol i uzor savremenog helenizma. O mitskim razmerama koje poprimilo sećanje na Venizelosa, danas svedoče nebrojeni spomenici, biste i statue, podignute ponajviše na inicijative iz samog naroda, u znak zahvalnosti i posvete ovom velikom stvaraocu i spasitelju grčke otadžbine. Bio je prirodni vođa jednog demokratskog i reformističkog narodnog pokreta, u okviru kojeg je izgradio državne i društvene institucije koje traju do današnjih dana. Bio je priznat od svojih savremenika, kao političar svetskog ugleda, koji je još tada video značaj evropskog ujedinjenja. Kakav je bio odnos ovog grčkog „oca nacije“ prema Srbiji i koliko je njegovo učešće imalo uticaja na grčko-srpske odnose, najbolje potvrđuje da činjenica da ne mnogo daleko od samog centra Beograda, jedna ulica nosi ime Elefteriosa Venizelosa. U najdramatičnijim trenucima za Srbiju, u Prvom svetskom ratu, suprostavljajući se politici svog kralja, Venizelos je poštovanja ugovora sa Srbijom izjednačio s pitanjem helenske časti. Ostale su zapamćene, tim povodom, njegove reči: „Grčka je isuviše mala zemlja da bi počinila tako veliku podlost kao što je izdaja Srbije zarad teritorijalne dobiti“.

Iz recenzije: ’’Knjiga koja čitaoca na nenametljiv i pitak način vodi kroz stari Beograd i upoznaje sa samim gradom, ondašnjim načinom života, znanim i mnogo više neznanim Beograđanima, nekim rečima i izrazima koji se koriste i danas, a za koje velika većina ne zna kako su i kada nastale.’’

Zbirka poezije na hrvatskom i španskom jeziku.

Treća knjiga serijala o istražitelju Nikoli Baniću. Banić sredinom devedesetih rešava da ode iz policije i da osnuje sopstvenu Agenciju za prikupljanje dokaza. Ima razne mušterije. Međutim, jedan će ga čudan slučaj odvesti na ostrva Lošinj i Unije...

Zbirka pesama Moj ožiljak je poslije kiše ljubičast prva je knjiga mladog pisca Mladena Milašinovića iz Mrkonjić Grada kojom je predstavio sebe javnosti. Pesme su autobiografske, a takođe i univerzalne, jer se svako može pronaći u nekoj od njih. Događaji, osećanja i doživljaji o kojima piše Milašinović, otvorivši nam vrata u svoj svet, možemo prepoznati i u svom životu i time lično dopire do čitaoca, otvarajući i ulazeći u njegov svet, dirajući u njegova sećanja i ožiljke, koji su isto tako ljubičasti posle kiše. Odlomak: kasnije sam bio gotovo siguran da ću o tome misliti baš često pogotovo kad bude hladno iako mi se na prvu učinilo da nije ništa važno kako me krhkim prstima sklanjaš od kiše pod krov svojih rebara prvi put se nisam branio od kišobrana sjećam se da smo dugo dijelili ćutanje i da sam pronašao zadovoljstvo u toj igri uzdaha gdje si sad? moram da ti prećutim šta sam sve naučio o nedostajanju i ono koliko mi ličiš na sve što sam napisao ikad.

Odlomak: alba znači izlazak sunca. ali izlazak sunca u fazonu kad otvoriš oči pored mene.

Iz recenzije: ’’I ova je zbirka duljih pripovijesti (Kardinal, Slike...) stilski uređena u autorovoj brižno njegovoj maniri: lijepim jezikom, izbrušenim i gnomskim izrazom, upravo na način mudroga narodnog pripovjedača koji iz riznice i bunara prošlosti, ali i sadašnjosti, vadi one radnje, likove i događaje o kojima najčešće pripovijeda a koje se manje događaju pred našim očima. Temama, povijesnima i suvremenima, ovom se zbirkom autor uklapa u svoj provjereni pripovjedački model, nudeći nam dio svojega umijeća već isprobanoga i osvjedočenoga, i u tematskom i u stilskom smislu. I ovom knjigom Aralica nastavlja svoju osnovnu nakanu: da bude tumačem hrvatskoga nacionalnog bića u prošlosti i sadašnjosti, posebice njegovih tradicijskih, kršćanskih i moralnih vrijednosti, a sve je to ostvareno izbrušenim stilom i čistim jezikom. U tome i jest Araličina veličina.’’

Podnaslov dela glasi: Eseji, interpretacije, čestitke.

Opis decja gimnastika knjiga je nova

Odlomak: ne fališ meni ali se moj pas i dalje ne igra sa tvojom čarapom koju ti je ukrala dok si se iseljavala odavde. verovatno misli da si ljuta zbog čarape da si zato prestala da dolaziš pa spusti rep svaki put kad naiđe na nju. ne fališ meni ali zar toliko malo srca imaš da dopustiš sebi nedostajanje jednom psu. ne govorim zbog sebe meni je svejedno. ali ja bih svratio. po čarapu. da je poklonim. iako je slađe ukrasti. tako da ako se ikad zapitaš kada kačiš veš gde je ta jedna čarapa koja ti fali rastuži se bar malo. čisto da moj pas ne čeka za džabe. meni je svejedno. ja sam na tebe odavno zaboravio. zato i pišem ovo. da ti ispričam koliko toga sam zaboravio.

Sadržaj: Predgovor, vii 1. Uvod, 1 2. Cloud funkcije, 23 3. Google Cloud Run, 45 4. Google App Engine, 65 5. Google Cloud Compute Engine, 87 6. Google Cloud Kubernetes Engine, 111 7. Rad sa podacima, 127 8. BigQuery i skladištenje podataka, 143 9. Alatke za obradu podataka, 169 10. AI/ML, 195 11. Bezbednost i pristup Google Clouda, 209 12. Google Cloud umrežavanje, 227 Indeks, 245

Iz recenzije: ’’U romanu je riječ o prvoj polovici XVI. stoljeća, koje je obilježeno provalom Turaka u srednju Europu i jačanjem mletačke vlasti u Dalmaciji. Dubrovnik je u okruženju uzajamno zaraćenih država i državica uspio očuvati neovisnost sve do poraza Ugarske kod Mohača (1526), kad je potpao pod vrhovnu vlast turskoga sultana, pod kojom je ostao zamalo 300 godina. Roman je idealan obrazac hrvatskoga novopovijesnog romana u kojemu će čitatelj otkrivati nove prostore analogija s vremenom u kojem boravi.’’