U prostranom krovnom šatoru mogu spavati dve odrasle osobe, a može se kompaktno sklopiti čuvajući dragocen prostor na vašem krovu za bicikle, kajake i drugi teret za vašu sledeću pustolovinu, Karakteristike Niskoprofilni, simetrični dizajn omogućuje postavljanje šatora na obe strane vašeg vozila i jednostavno uklanjanje Teleskopske unutrašnje šipke okvira omogućuju jednoj osobi jednostavno postavljanje i rastavljanje Ima široki ulaz, veliki panoramski zadnji prozor i dva krovna prozora za maksimalan protok vazduha i poboljšano posmatranje zvezda Novodizajnirana baza smanjuje težinu šatora dok se istovremeno poboljšava stabilnost i čvrstoća šatori se isporučuju sa unapred instaliranim nosačima za postavljanje, pojednostavljujući ugradnju i pružajući dodatni sloj zaštite baze tokom isporuke Tehničke specifikacije Kapacitet za spavanje 2 osobe Dimenzije (otvorena) 213 x 119 x 101,6 cm Dimenzije (zatvorena) 210,8 x 61 x 24 cm Područje za spavanje 213 cm x 119 cm Vršna visina unutrašnjosti 96,5 cm Težina 55,5 kg Statička nosivost 181,4 kg Min, razmak šipki 61 cm Konstrukcija osnove Zavarena aluminijska cev sa izolacijom i aluminijumskim poklopcem Tkanina nastrešnice Prozračan, vodootporan, 600D poliesterski ripstop materijal 1500WP Unutrašnji okvir 5/8" (16mm) wrapped aluminijum Mrežice protiv komaraca Godišnja doba Sva

Gymaware je mali, prenosiv i precizan linearni enkoder koji se pričvršćuje na šipke sa slobodnim tegovima i mašine za slaganje težine za merenje izlazne snage. Kombinuje mobilnost iPad ručnog uređaja za snimanje podataka sa snagom Interneta. Gymaware podacima se može bezbedno pristupiti na mreži bilo gde i u bilo koje vreme. Gymaware je opsežno i nezavisno potvrđen. Ključne karakteristike tačnosti su: Tačnost položaja, Ugao podizanja, Detekcija ponavljanja, Metoda uzorkovanja. Gymaware PowerTool snima 50 puta u sekundi i ima preko 270 unapred definisanih vežbi. Gymaware sistem procenjuje performanse u teretani. Rezultati se zatim koriste kao ključni pokazatelji ukupnog stanja sportiste. • Motivišite sportiste trenutnim rezultatima • Uporedite sportiste i rezultate tima tokom vremena • Benchmark sa profilima snage • Osigurajte oporavak merenjem povrata energije • Prepoznaju početak umora, preopterećenja i bolesti • Proceniti i pokazati efikasnost različitih programa obuke • Postavlja se za manje od jednog minuta • Meri desetine parametara uključujući ubrzanje, snagu, brzinu, pomeranje, silu i obavljeni rad Jedna od jedinstvenih karakteristika Gymaware-a koju drugi sistemi ne uključuju je senzor ugla u linearnom koderu. Svrha ovoga je da se isprave greške na liftovima koji sadrže relativno malu horizontalnu komponentu kao što je Powercleans, itd. Ako se komponenta ugla značajno promeni u okviru skupa, podaci se označavaju kao da imaju veliku promenu ugla što može ukazivati na loš protokol i velike greške u merenju. Aplikacija Gymaware je besplatna za preuzimanje iz iTunes prodavnice i omogućava korisnicima da: • Povratne informacije u realnom vremenu • Nema snimljenih podataka • Prikaz putanje trake • Preko 260 vežbi • Osnovna metrika • Ciljevi brzine • Prikaz nivoa ponavljanja Sadrži režim simulatora koji omogućava onima bez Gymaware Powertool sposobnosti da biste pristupili svim funkcijama dostupnim korisniku Gymaware Cloud-a i iskusili u potpunosti karakteristike aplikacije Gymaware sa 3 demo sportista. GYMAWARE HARDVER uključuje: • Gymaware Powertool senzor • USB kabl i punjač • Meka torbica za nošenje • Uputstvo za upotrebu za brzi početak

Kratki opis Vrhunska sprava za trčanje i hodanje i za sagorevanje više kalorija Smanjen pritisak na zglobove i kolena vežbača Omogućava aktiviranje više nožnih mišića Za napajanje koristi snagu i brzinu samog vezbača Jednostavno održavanje trake Detalji FITWAY Traka za trčanje JS3000 - Crno-žuta Boja Crno-žuta Dimenzije 193 cm x 90 cm x 155 cm Ostalo Ne koristi električnu energiju za napajanje već koristi snagu i brzinu samog vezbača Sam korisnik ulaže napor da pokrene spravu i proizvede snagu za rad mašine Ne postoji minimalna i maksimalna brzina koja se postiže jer se svaki vezbač kreće svojom brzinom, pa se traka tome prilagođava Sagoreva se do 30% više kalorija u poređenju sa standardnom trakom za trčanje Korisna i primenjiva kod treninga sa visokim intenzitetom Manja mogućnost povrede zbog ublaženog "udarca" u podlogu, pa se time smanjuje pritisak na zglobove i kolena vežbača Zbog konkavnog oblika laka je za prepoznavanje u fitness centrima Zbog svog oblika - curved treadmill aktivira više nožnih mišića jer je potreban veći trud da se sama gazna površina pokrene Jednostavna za održavanje Jednan od modernijih i najprodavanijih artikala Sprava za povećanje kondicije Tip Traka za trčanje

RETKO!! HRVATSKE NOVINE IZ 10.og ozuljka 1941.god Stanje kao na slikama

Jos jedan klasik iz Trepce, za muzeje i kolekcije, 17cm , i nesto preko kilogram tezine, epitaksija kalcita na kvarcu.

Prodajem dva original šahovska sata ,,Insa'.Veoma malo korišćeni, u extra stanju.Satovi poseduju deklarisane karakteristike proizvoda.Cena po komadu 2.500,00

Prodajem profi teretanu kompletnu sa 400kg tegova ,9 bucica,5 sipki,dzak za boks povoljno

Road Tough, mint, model sa otvaranjima,

TECHNOGYM MYRUN traka za trčanje je više od trake za trčanje. Ovo je prvo rešenje za trčanje koje beksprekorno integriše traku za trčanje i svoju aplikaciju koja je u skladu sa Vašim tabletom i poseduje dizajn koji Vam nudi vrhunsko iskustvo trčanja sa personalizovanim programima treninga i trenutačnim povratnim informacijama o Vašem trčanju. Ovo će poboljšati način na koji trčite. Zauvek! Trkači osmislili za trkače Minimalistićki dizajn u kombinaciji sa jednošćavnosću bezvremenske tehnologije, nudi Vam iskustvo trčanja kao nijedno do sada. Sa funkcijom Singl Switch, samo ste na korak od trčanja. MyRun Technogym traka, zahvaljujući svom jedinstvenom stilu, osvojila je neke od najprstižnijih nagrada za dizajn Uživajte u savršenom skladu udobnosti i maksimalne efikasnosti. Inovativna gazna površina se prilagođava načinu na koji trčite i apsorbuje udare kako bi smanjio rizik od povrede, a pri tome se ne gubi snaga trčanja i pruža glatko i tiho trčanje čak i pri brzini od 20 km/h. Running Music, funkcija dostupna na aplikaciji MyRun, bira pesme sa Vaše liste koje najviše odgovaraju ritmu Vašeg trčanja što je traku MyRun Technogym učinilo prvom muzičkom interaktivnom trakom za trčanje. Inteligentan i ekološki Zahvaljujući Wake Up senzoru, MYRUN TECHNOGYM može da oseti Vaše prisustvo čim stanete na spravu i da je automatski pokrene. To je jedina traka za trčanje u svojoj kategoriji koja može da se pohvali minimalnim uticajem na okolinu, sa izuzetno niskom potrošnjom energije od manje od 0,5 W kada je u stanju mirovanja. Maksimalni komfor, minimalna površina cele trake za trčanje MYRUN TECHNOGYM daje Vam isti osećaj prostora kao profesionalna traka za trčanje, na kompaktnoj površini cele trake za trčanje. Sa 55% iskoristivog prostora, ova traka za trčanje nudi najbolji odnos gazne površine i površine cele trake za trčanje u svojoj kategoriji. TEHNIČKE KARAKTERISTIKE - Dimenzije (DxŠxV) 1760 x 785 x 1260 mm - Težina trake 92 kg - Gazna površina (dužina x širina) 1430 x 500 mm - Visina gazne površine iznad zemlje 170 mm - Snaga motora kontinuirano 220 V - 2,5 KS / 110 V - 3,0 HP - Potrošnja energije u stanju pripravnosti Manje od 0,5 V - Potrebna snaga 230 Vac ± 10% 50/60 Hz - Maksimalna težina korisnika: 140 kg - Minimalna brzina: 0,8 km/h - Maksimalna brzina: 20 km/h - Nagib (min.) 0% - Nagib (maks.) 12% - Povezivanje: Bluetooth - Proizvođač: Technogym, Italija - Zemlja porekla: Italija

Napravljen za pustolovne izlete tokom cele godine u svakom podneblju, a ima produženu nadstrešnicu i predšator za dodatnu privatnost, KarakteristikeMogu se smestiti do četiri osobeUključuje prošireni ulaz sa nadstrešnicom i uklonjivim predšatoroomKonstruisan od materijala 600D s premazom i 260 g mešavine poliestera i pamuka, proizvod je napravljene tako da izdrži vremenske uslove svakog godišnjeg dobaTkanina za šator otporna je na UV zrake i plesan kako bi mogla podneti vremenske uslove svakog godišnjeg dobaMrežaste ploče pružaju obilje ventilacije i mogu da se otvore za više protoka vazduhaČetiri velika unutrašnja džepa za smeštaj opreme i dodatne opreme za kampovanjeUključuje madrac od pene velike gustine za dodatnu udobnostTehničke specifikacije Kapacitet za spavanje 4 osobe Dimenzije (otvorena) 310 x 183 x 132 cm Dimenzije (zatvorena) 122 x 183 x 31 cm Područje za spavanje 244 cm x 183 cm Vršna visina unutrašnjosti 142 cm Težina 86 kg Statička nosivost 295 kg Min, razmak šipki 78 cm Konstrukcija osnove Zavarena aluminijumska cijev s izolacijom i aluminijumskim poklopcem Tkanina nadstrešnice 260 g poliesterski pamuk; 600D ripstop tkanina s prozračnim vodootpornim premazom; otporna na UV zrake i plesan Unutrašnji okvir 3/4" (19mm) aluminum tube Zaštita protiv komaraca ✓ Godišnja doba Sva

The Masters Tournament held in Guangzhou, China in April 2024, Junior Group, second place. Original Cassette Photo Frame, Worldwide 1 of 1.

Spisak Opreme: 1.Lat Masina (Panatta) 2.Rowing Masina (Panatta) 3.Masina za Ramena (Panatta) 4.Press Masina (Pantta) 5.Kurl Masina (Panatta) 6.Abduktor Masina (Panatta) 7.Aduktor Masina (Panatta) 8.Z Loza Masina (Panatta) 9.Smit Masina (Panatta) 10.Kros Masina (Panatta) 11.Biceps Masina (Panatta) 12.Masina za Trbuh (Panatta) 13.Pek-dek Masina 14.Lat Masina sa tri pozicije 15.Masina za grudi kosa 16.(Techno gym) Bicikl 17.(Live Fitness)Steper 18.Kavez za cucanj 19.Bendz klupa 20.Kosi Bendz 21.Militari Klupa 22.Biceps Skotova klupa 23.Rimska klupa 24.Hiperextenzija 25.kosa klupa (Ravna) 26.Bucice Garnitura 24kom 27.Tegovi 1200kg 28.Stalci za bucice 2x4m ------------------------------------------------------ 5x6 ormarica , Vitrina, Garnitura za sedenje,2.klupe za svlacionicu,16m2 gume za bucice,Ogledala 30m2,Pazle 12 1mx1m,Pult 2,8m sa friziderom.Pojacalo zvucnicikablovi. TYLO - sauna finska 12kw za 6 osoba.2 svetlece reklame

Cela teretana u fulu na prodaju od sprava imam sledece 2 univerzalne klupe 1 klupa za trbusnjake 1 ravna bench klupa 1 kosa bench klupa 1 leg press 1 asistent dip chin 1 skot klupa 1 cross 1 lat pull down 1 lat row masina 1 peck deck 1 leg extension and curl 1 smith Sprave su nekoriscene tj jos uvek nisu zavrsene sa proizvodnjom za nekih 4 dana zavrsavamo sa farbanjem i izradom tapacira ako zelite jos neku spravu slobodno me pozovite radimo sprave po porudzbini BEZ SMS PORUKA ISKLJUCIVO POZIV A OZBILJNI LJUDI CE DA DODJU DO KRUSEVCA I POGLEDAJU I PROBAJU SVE SPRAVE 0654333563

VELIKI PRVOMAJSKI POPUST - NA SVAKU KUPLJENU SPRAVU OD 01 - 05.05.2015 DOBIJATE POPUST OD 50 eura. Veliki izbor sprava za kardio vezbe i vezbe za snagu. Traka za trcanje ERGO FIT 3000 - 25km/h -20% nagib- 2 motora - 950e Traka za trcanje SLAZENGER - 16km/h -10% nagib- 2 motora - 450e Traka za trcanje PRO FORM - 16km/h -10% nagib- 2 motora - 500e Suvo veslo ERGO FIT - 450e Steper ERGO FIT - 350e Biciklo BH HI-POWER LK7000 Profesionalni sa generatorom 400watt- 360e Sedeci biciklo SCHWINN Profesionalni sa generatorom 400watt - 260e Biciklo MOTION -Studioergometar E9,7, 400 watt - 180e Biciklo MOTION - Speedbike E9, 500 watt - 180e Krostrenazer MOTION Digitalno opterecenje - 170e krostrenazer CYCLO mehanicko opterecenje - 120e Krostrenazer ChrisTOPeit SPORT digitalno opterecenje -170e Kosa klupa za cucnjeve hidraulicno podesavanje- 170e Klupa za trbusnjake -hidraulicno podesavanje - 80e POKLON - VIBRO PLOCA - POWER MAXX – 85e

Kavez za MMA po standardnim dimenzijama visoko kvalitetne izrade<br> Dostupne dimenzije 4.88 m, 5.49 m, 6.40 m, 6.71 m, 7.32 m, 8.53 m, 9.14 m. <br> cene od 3000 do 6000e<br> <br> 4.88 m = 3000e<br> 5.49 m = 3500e<br> 6.40 m = 4000e<br> 6.71 m = 4500e<br> 7.32 m = 5000e<br> 8.53 m = 5500e<br> 9.14 m = 6000e <br>----------------------------------------------------<br> <br> Garancija 1. god<br> <br> Povoljnosti odlozenog placanja

Na prodaju kompletna teretana 6 masina: Gornji lat 100kg tegova donji lat 100kg tegova pek dek 70kg tegova multi hip 40kg tegova smit masina prednji-zadnji sut 45kg klupe: ravni benc univerzalna klupa 3 kom skot klupa vratilo, , propadanje t sipka list masina klupa za trbusnjake ravna klupa za trbusnjake kosa klupa za ledjnu hiperekstenziju wister jez za tegove tegovi gumirani 380kg+bucice 2x15kg+2x17,5 kg+2x 20 kg 4 sipke fi 30+ ez sipka za triceps+hamer sipka za triceps+dve male sipke za montazu bucica bicikl dznamix-ne radi displej Sprave funkcijonisu perfektno!

. the certificate of the conversion of a heathen, schismatic or heretic to the Catholic (conversio gentilium) in the World War II, exceptionally & extremely rare document. it appears as if there are bloody fingerprints laid down on verso. `vlasti (sada) ne mogu protiv Vas nista....(bez raz?) loga.` `omoguceno slobodno kretanje` obitelji Todorovic, Grozda, Dobrila i Stole. Originalni dokument sa naizgled vise krvavih otisaka prstiju na poledjini (bio preklopljen na cetri dela, jedna cetvrtina nedostaje) o prekrstavanju srpske porodice sa podrucja Sanskog Mosta u Rimokatolicku vjeru - izdat 22.VIII 1941. godine od strane Ustaskog Stana - Sanski Most i potpisan od strane ustaskog logornika Mileta Ljevara a na poledjini i faksimilom potpisa i pecatom fratra (zupnika) Fra Ante Seremeta. Katolicki zupni ured - Sanski Most odlomak iz teksta Sofije Praće – Veljović, Genocid u Sanskom Mostu : ... Zavedeni klerikalci sela: Kruhara, Poljaka, Krkojevaca, Kljevaca, Čaplja i drugih, odlaze kućama kandidata za pokrštavanje da ih uče molitve: Zdravo Marija, Oče naš i preslušavali su ih, jer je to bio jedan od uslova za prijem u katoličku vjeru. Za ovakvu sramnu akciju ovi agenti su dobili uputstva od biskupskog ordinijata pov.br. 9259/41, potpisana od nadbiskupa Stepinca, gdje su bila propisana pravila ko može biti primljen u katoličku vjeru, a koja su pored ostalih glasila: “Da je gospodin Isus Krist, da je jedan pastir, jedan ovčinjak. Stanovnici grko-istočne vjere, čuvajte ovaj savjet. Biskup đakovački primio je hiljade vaših, koji su od državne vlasti dobili svjedočanstvo o čestitosti. Ugledajte se na ovu svoju braću pa se što prije prijavite za prelaz u katoličku vjeru. Vi će te kao katolici moći ostati u svojim domaćinstvima, nesmetano moći unapređivati svoje domaćinstvo, i odgajati svoju mladež za Boga i državu Hrvatsku. Vi ćete u katoličkoj crkvi osigurati spas neumrlih duša, prema onoj svetoj opomeni, spasitelja našeg Isusa Krista.” Ova akcija trajala je duže od dva mjeseca, nakon čega se vodila budna kontrola da li se redovno ide u crkvu, da li se krste djeca koja se rađaju u katoličkoj crkvi, jer je trebalo postati pravi vjernik katoličanstva. Ovoj akciji se pokorila većina stanovnika Srba pomenutih sela, jer je bio velik strah od zločina, mjera koje su preduzimane, kao i kontrola od strane komšija koji su preduzimali ovu akciju. Neprijatelj je bio uporan u akcijama koje su planirali i od kojih nisu odustajali. Tužno je bilo gledati kad za katoličkih praznika tužne povorke kreću prema katoličkoj crkvi, i nose preko ruku krunice (brojanice) koje su se prodavale u crkvi, sa kojima se molilo Bogu prema propisima katoličke crkve. Mora se spomenuti da mnogi stanovnici Srbi nisu ravnodušno gledali sve ove događaje, Srbi se odmeću u šumu, talas ustanka se naglo širi, jer je to bio jedini spas da se opstane. Neprijatelj je bio uporan i dalje provodi svoje planove na ovom terenu kao i na ostalim. … Situacija se mijenja iz časa u čas, ni na jednom mjestu nije isto. Noću se moglo zapaziti da srlja neka vojska, a to je bio banjalučki puk u rasulu. Pukovnik Stefanović je na vrijeme zapazio rasulo naše vojske, i na vrijeme je sazvao nekoliko građana svih nacija i saopštio sljedeće: ,,Neprijatelj se približava, mi se moramo povući ne bi bilo loše da se formira jedan odbor od vas i da držite red u gradu dok ga ne predate neprijatelju. Potrebno je da se izabere jedan starješinameđu vama.” Na to se javio Luka Minigo, koji sam sebe predlaže, izjavljujući da je zakleti ustaša od 1925. ( ubijen je 1943. g. u Grmeču). Takođe, ovaj oficir reče da bi bilo dobro minirati most preko Sane, ali na intervenciju građana iz ovog odbora od toga se odustalo. Sutradan su se ovaj oficir i vojska povukli u pravcu Ključa, kojima se pridružila i sanska žandarmerija. Danju, a naročito noću, moglo se zapaziti da naša vojska iz pravca Banje Luke prolazi kroz Sanski Most i kreće prema jugu, tu je bilo najviše pješadije, vojnici su nosili oružje sa sobom. Na betonskom mostu preko Sane nalazila se jedna prepreka od drveta, koju je stavio Grga Maričić, da bi mogao da zaustavi vojnike koji su se u rasulu i bjekstvu vraćali iz jedinica i da bi ih razoružavao. Da bi svoje dejstvo ojačali, samoinicijativno su već postojeće ustaše formirale jedan odbor za hvatanje vojnika u rasulu, a u taj odbor su ušli: dr Josip Cerjan, dr Ibrahim Pašić, Luka Miniga, Himzo Pašić Rešić i Grga Maričić, i dadoše mu naziv ,,Hrvatska zaštita”. Ovaj odbor je pojedinačne vojnike hvatao, oduzimao im oružje i skidao vojnu odjeću, a poznat je po neviđenoj pljački rezervne hrane iz velikog magacina. Formiran je u ratne svrhe. Naprijed pomenuta lica, iz tzv. ,,Hrvatske zaštite,, uzimaju vlast u svoje ruke i legitimišu se kao legalne ustaše. Mile Krunić, opštinski dobošar, iz časa u čas izlazi na određena mjesta i najavljuje sljedeće: ,,Čujte, počujte, narode, ustaška vlast izdaje naredbu da svi stanovnici iz drugih banovina ima da napuste Vrbasku banovinu i da se sele u svoje banovine,,. Tako se Dragoljub Popović iz Čačka odmah iselio, a za njim i drugi. Da bi se prepoznali pomenuti vlastodržci, prvo su nosili bijele trake iznad nadlaktice, a kasnije hrvatsku trobojnicu. Dolazak Nijemaca u grad U gradu se saznaje da Nijemci nadiru preko Maribora dalje u našu zemlju. Zadatak im je bio da ove krajeve okupiraju bez borbe, jer su im to ustaše garantovale. Dobošar Mile Krunić oglašava: ,,Čujte i počujte, građani Sanskog Mosta, Njemačka vojska ulazi u naš grad, treba ih mirno dočekati, Hail Hitler – Hrvatska zaštita,,. Jedna njemačka divizija prvo šalje izvidnicu, koja ulazi u Sanski Most, 9. aprila 1941.godine, između 15 i 16 sati, poslije podne – jedan motorbicikl sa prikolicom, na kome je bio montiran mitraljez, za njima nailaze dvoja-troja borna kola sa naoružanim njemačkim vojnicima, dok su prethodnici nosili naše topografske karte, i prvo je bilo pitanje: ,,Wo ist Kula Tomina?“ Kako su na trgu bili prisutni oni koji su ih jedva čekali, neko pokaza u pravcu Ključa, i oni krenuše. Iza ove izvidnice nailaze druge kolone koje se kreću do Čekića bara i kruže po gradu, a veliki broj onih koji su željeli da Nijemci dođu izašli su i klicali im. Veliki broj izviđačke njemačke vojske smjestio se oko zgrade novoizgrađene bolnice, gdje je odmah obješena velika njemačka zastava sa kukastim krstom, i svako ko bi naišao kad se zastava podiže, morao je stati i dignuti ruku u znak pozdrava; ko to ne bi uradio, stražar bi ga sprovodio na batine. I dalje se organizuje mreža za hvatanje vojnika u rasulu. Tako se postavljaju straže na raskrsnice puteva kako bi ih dočekivali i predavali Nijemcima koji su ih transportovali u ropstvo. Ustaške vlasti na čelu sa dr Josipom Cerjanom pripremaju svečan doček njemačkim vojnicima. Svaki dan izlazi naredba za naredbom, koju oglašava opštinski dobošar, pozivajući se na njemačku komandu, prijeteći kaznama. Grad je bio oblijepljen plakatima i kukastim krstovima. Uveden je i policijski čas, prijetilo se da će ko se nađe na ulici van policijskog časa biti strijeljan. Njemački vojnici zaposjeli su najbolje stanove u gradu, iz trgovina Jevrerja i Srba iznosili su hranu, odjeću i obuću i transportovali za Njemačku svojim porodicama. Poznato je da su iznosili sanduke šećera i davali svojim konjima. Za svog tumača su uzeli Jozu Klapića zv. Patašon, koji je živio poslije rata u Petrinji. Aktivnost ustaške vlasti Pomenuti predstavnici hrvatske vlasti održali su svečanu sjednicu u čast uspostave tzv. NDH 10. aprila 1941. godine, u današnjoj zgradi opštine, na kojoj su prisutni bili: dr Cerjan Josip, Rešić-Pašić Himzo, Talić Juso, Miniga Luka, Šeremet fra Ante, župnik iz Sanskog Mosta, Tojčić Nikola, župnik iz Stare Rijeke, Tešić fra Luka, župnik iz Sasine, nakon čega su otišli u katoličku crkvu, radi blagoslova za vječno postojanje nove ustaške vlasti. Sad se kreće u druge akcije, formiraju se ustaške grupe, na čelu logora ustaških grupa nalazi se logornik Ljevar Mile iz Sasine. Odmah je krenuo u sela naseljena katoličkim življem, tražeći sebi privržena lica, koje je oblačio u ustašku uniformu i naoružavao ih, te ih privodio fratrima na zakletvu i vjernost NDH, ko od službenika nije prihvatio zakletvu bio je otpušten iz državne službe. Poznat je slučaj ing. Nedimović Drage koji nije prihvatio zakletvu, pa je na zvjerski način, nakon mučenja ubijen. Sve se to dešava za vrijeme vlasti dr Ante Merkredića koji je primio od dr Cerjan Josipa. Poznate su razne represalije nad trgovcima Srbima i Jevrejima, koji su ucjenjivani novčano iznosom od 1 000 do 5 000 hiljada dinara. Radi kontrole prihoda postavljani su tzv. komesari, da bi se kontrolisao prihod, kako bi ubiranje za njih bilo veće. Od prihoda uzimano je 50 do 100 hiljada dinara od svakog pojedinačnog trgovca, a taj novac je predavan u ustaški logor, kojeg su međusobno dijelili kao i svu pljačku. Dolazak zagrebačke policije Mjesec maj 1941. godina Kako novoformirana vlast aktivno sarađuje sa Zagrebom, u svim planovima, početkom maja u Sanski Most stiže policija iz Zagreba, na čelu te policije bio je Horvat Konrad i sa njim šest policajaca, zadržali su se u Sanskom Mostu cijelo vrijeme pokolja i učestvovali u njemu. Njima su se pridružili Barać Jandre iz Sasine, Nalić Ibrahim, Krupić Fehrat, Kuršumović Salko i Alagić Mustafa Omerov, koji su vršili hapšenja, maltretiranja i odvođenja Srba u zatvor. Prvi taoci Rano ujutro 7. maja 1941 .g. ustaška vlast je poslala pozive uglednijim Srbima da se jave u ustaški logor, među kojima su: Marjanović Milan, Delić Jovo, trgovac, Gvozden Pero, trgovac, Brajić Petar, trgovac, pravoslavni sveštenici Grbić Đuro i Marjanović Jovo, njih je primio dr Ante Merkradić i rekao im da će biti taoci zato što je dignut ustanak u selu Kijevu, i ako i jedan njemački vojnik ili ustaša pogine, ustaše će strijeljati pomenute taoce. Odmah poslije hapšenja ovih taoca, koji su zatvoreni u barakama na željezničkoj stanici, dobošar Mile Krunić, oglašava sledeće: ,,Ako i jedan Srbin napadne Hrvata ili muslimana, odmah će biti strijeljani taoci u zatvoru”, pominjući njihova imena. Ostali Srbi koji su bili na slobodi, osjetili su strah od domaćeg i stranog neprijatelja, uočivši da je glava svakog taoca, a i ostalih, unaprijed određena za odmazdu. Iz dana u dan je sve gore, oglašavaju se naređenja i prijeti se smrtnom kaznom. Napad ustaša na nedužne stanovnike sela Kijeva Šestog maja, na Đurđevdan, ustaše su napale nedužne stanovnike sela Kijeva. Dobro su znale da većina stanovnika slavi krsnu slavu toga dana, pa su dan ranije dobili puške u oružničkoj postaji Ilidža- Tomina od komandira stanice Durakovića, koji je oformio jednu grupu koju su sačinjavali: Osmančević Ragib, Kurbegović Hamdija, Barać Jandre i drugi. Oni su obukli ustaške uniforme i počeli da pljačkaju stanovnike sela Kijeva, pale kuće i da tuku bez ikakvog razloga. Najprije su došli u kuću Stojanović Veljka, bivšeg trgovca, tukli ga, vezali konopcem i ucjenjivali za novac. Istina je da je dana 4. maja Kurbegović Hamdija uhapsio Veljkova brata Rajka Stojanovića, da bi zadali strah drugim viđenijim stanovnicima, pa su krenuli prema kućama: Kondića, Borenovića i Miladinovića Marka. TačnonaĐurđevdan, ustaše su uznemirile slavljenike uKijevu, gazećiim svijeće, izvrćući sofre, psujući i razgoneći goste, zapalili kućuDomazeta Đurđa, tukli ga i tražili novac i najzad ga izmrcvarena ubili. Sve to nije im bilo dovoljno, otišli su kući Kovačevića Dane, uglednog seoskog trgovca, bolesnog ga premlatili tražeći od njega novac i žito, a tako je prošao i Ćeranić Mile. Kako od ovih starijih ljudi niko nije davao otpor, razbjesnjele i pijane ustaše otišle su kući Stojanović Rajka i Miladinović Mirka i njegova sina Marka, maltretirali ih, vezali i tako izmučene dotjerali u kasarnu u Sanskom Mostu i sutradan, 7. maja, ispred same kasarne, na očevid okupljenog stanovništva, vezali im oči maramama i po jednim metkom ubili ih; tu je bilo mnogo ustaša a među njima logornik iz Sasine Ljevar Mile. ONI SU BILI PRVE ŽRTVE KOJE SU PALE U SANSKOM MOSTU. Ustaška banda nije bila zadovoljna tim, nego su i dalje organizovano, a prema uputstvima zagrebačke policije, zalazili u sela i pljačkali, palili i ucjenjivali. Tako je grupa istomišljenika, u čijem sastavu su bili: Pašić Rešić Himzo iz sela Čaplja, Talić Juso, obućar iz Sanskog Mosta, dr Cerjan Josip, Miniga Luka, Banović Ante, Vajzović Džemal i Božić Joso, improvizirali tobožnji ustanak na rejonu Kijevo – Tomina, samo da bi uzbunili i uplašili već uplašeni narod ovih sela, među kojima se je naročito istakao Husejin Šabić, koji je sam sebe ranio u nogu, kako bi prikazao da ustanici pucaju iz Kijevske Gore, za što je od dr Gutić Viktora dobio novčanu nagradu od 2 000 dinara. Dolazak njemačke kaznene ekspedicije Prema smišljenom planu i instrukcijama, ustaške vlasti su pozvale njemačku vojsku iz Prijedora, Bosanskog Novog i Banje Luke da bi ih uvjerili da na ovom terenu ima pobunjenika, jer se stanovništvo uplašilo od prethodnih maltretiranja, pa su zajedno sa porodicama, goneći stoku pred sobom, krenuli u brda prema Kozici i Tramošinji, da bi izbjegli maltretiranja i ubistva. Sutradan u 9 sati ujutro, moglo se zapaziti da su kamionima došli njemački vojnici iz Prijedora, Bosanskog Novog i Banje Luke. Odmah su se razdijelili u strijelice sa puškama na gotovs i krenuli prema selima: Čaplje, Tomina i Kijevo, i počeli da tuku i pale kuće stanovnika Kijeva, Tramošinje i Kijevske Gore. U ovim selima nalazilo se mnogo stanovnika koji su bježali u panici i strahu, goneći stoku sa sobom, bježeći ispred ustaškog terora, a kasnije i njemačkog, malo je ko imao oružje, jer ga neprijatelj ranije oduzimao razoružavajući naše vojnike. Ustaše su zajedno sa Nijemcima napale ovo jadno i nedužno stanovništvo iz Crvenih Lokava na Jasenik, gdje su navodno ranjena dva njemačka vojnika. Kako njemačka vojska nije mogla nikog od ”ustaničara” da uhvati, uzeli su nedužne seljake koji su radili na putu da im nose oružje kad su oni tukli pomenuta sela. Doveli ih u Sanski Most i posebno zatvorili u zgradu stare Osnovne škole, u kojoj se već nalazilo na stotine zatvorenika Srba iz sela Zdene, Podluga, Kljevaca, Krkojevaca, Husimovaca, Šehovaca, te samog grada Sanskog Mosta. Da bi ostvarili svoj plan, gradski dobošar Klepić Mile poziva stanovnike Sanskog Mosta da se svi od 16 do 60 godina jave radi popisa, a ko se ne javi, BIT ĆE SRIJELJAN. Po gradu su raspoređene straže njemačkih vojnika, niko iz kuća ne izlazi, grad je oblijepljen ustaško-njemačkim plakatima i samo se njemačka zastava vijori sa crnim kukastim krstom. Na ulici Krunić Mile sa bubnjem. Istina, kradomice se iza zavjesa viri i svako je ponešto mogao vidjeti. Tako je u podrumu Osnovne škole u nehigijenskim prilikama zbijeno, odnosno bilo zatvoreno oko 360 Srba i 13 Jevreja. Niko se nije mogao kretati, i za lične potrebe su išli u pratnji stražara. U zatvoru su postavili po jedan puškomitraljez u svaki ugao, tako jedan od zatvorenika, Perica Zurunić, upita njemačkog stražara: “Zašto smo mi ovdje zatvoreni?” na što mu je njemački vojnik srdito odgovorio: ,,Vi ćete biti strijeljani još danas, jer su ranjena tri Nijemca a vas je trista.” Poslije ovakvog odgovora, Perica Zurunić se povukao i svi su uplašeno očekivali šta će da bude dalje. Za kratko vrijeme zatvorenici u podrumu su saznali da su Nijemci uz maltretiranje pohapsili nedužne seljake koji su im nosili municiju da tuku u kuće sela Tramošinje, Kijeva i Kijevske Gore, jer nikoga nisu mogli uhvatiti, budući da su se stanovnici ovih sela zaplašeni povukli u brda i šumu. Nijemci su tvrdili da su te nedužne seljake uhvatili kao pobunjenike: četnike-ustaničare, bandite. U zatvoru je stanje neopisivo, približavala se noć, trebalo je napraviti nekakav raspored za spavanje, jer su podrumi krcati od nedužnih seljaka i da se postave nove straže, tako priča Toma Šević, trgovački pomoćnik iz Krkojevaca. Stiže jedna grupa civila u školsko dvorište i to: Rešić Pašić Himzo, trgovac iz Čaplja, Ibrahimpašić Ibrahim, sudija iz Sanskog Mosta, Miniga Luka, trgovac, sa nekoliko njemačkih oficira. Preko tumača Joze Klepića zv. Patašona pozvaše sve zatvorenike da izađu u dvorište, a kako ih je bilo više od 360, nisu svi mogli stati u jedan red, nego se formiralo više redova. Prilikom postrojavanja nedužni seljaci su počeli da se prebacuju jedan do drugoga, na što su im njemački vojnici počeli prijetiti, psovati i tući kundacima. Strah je zavladao među ljudima, a oni Srbi koji su dovezeni kao pobunjenici bili su u posebnom stroju, ali je nad njima bio veći nadzor njemačkih vojnika. Svi su sa strahom očekivali šta će dalje biti. Tada se pojavi jedan njemački oficir i poče da govori, što prevodi tumač Klepić Jozo zv. Patašon: “Riješeno je da se sva lica do 16 godina i starija od 60 godina puste kućama.” Te večeri pušteno je oko 100 zatvorenika, a drugi su i dalje ostali u podrumima, puni zebnje, straha i iščekivanja šta će dalje biti sa njima. Najteži dan za zatvorenike iz sela Tomine i Sanskog bio je 8.maj 1941.godine. Nastaje pratnja zatvorenika za umivanje koja je trajala do 10 sati, zatim primanje hrane koju su donijeli roditelji i djeca za svoje nedužno zatvorene, ali se hrana morala odložiti, tako da jedni sa drugima ne bi imali kontakte, i da se ne bi međusobno vidjeli, jer su zatvorenici bili prljavi od krvi koja je tekla iz njihovih tijela, budući da su ih nemilosrdno tukli Nijemci i ustaše i nagonili ih da jedni druge tuku. Zatvorenici iz Tomine, koji su nedužni pokupljeni na putu, bili su posebno zatvoreni sa sveštenikom Grbić Đurom, Vezmar Đurom i Martinović Jozom, žandarmerijskim narednicima, te Gvozden Milanom. Oni su pušteni kasnije da se prošetaju, a vodu za piće nisu dobili za tri sata. Sad se ponovo pojavljuje grupa civila. Opet se naređuje da se postrojavaju, niko ništa ne zna, ljudskim patnjama nema kraja. Opet tumač Klepić Jozo zv. Patašon saopštava: “Naređenje je da se puste kućama oni koji su mirni i vrijedni poljoprivrednici, ali da moraju stalno biti kod svojih kuća, u protivnom će im biti pohapšene porodice i poubijane.” Nedužni srpski seljaci iz Tomine ostali su i dalje u zatvoru, njih oko 25, koji su osumnjičeni kao pobunjenici-četnici i 13 Jevreja, kao taoci, uvijek izolovani od drugih zatvorenika, u psihičkim mukama. Dvadeset sedam strijeljanih Treći dan po zatvaranju, mučenju i batinjanju, bio je najteži dan u životu zatvorenika sela Tomine. Predosjećali su da neće dobro proći. Njemački vojnici su rano počeli da psuju, vrijeđaju, najčešće se čula riječ “bandit” i spominjali su napad na neke njemačke oficire prema Ključu. To veče nisu dobili večeru, tako da su tek 8. maja dozvolili unošenje hrane oko 10 sati, ali pod strogom kontrolom i pregledom, jer je rodbina donijela hranu rano ujutro. Devetog maja oko 1 sat poslije podne, osjetilo se neko komešanje u školskom dvorištu, tu su se našli njemački oficiri, vojnici, ustaše i civili. Oko 2 sata poslije podne 30 njemačkih vojnika, 10 oficira i 30 italijanskih vojnika sa 6 oficira, 30 ustaša sa 8 oficira. Njemačke patrole se rasporediše pravo pred podrum gdje su se nalazili zatvorenici iz Tomine. Preko tumača Joze Klapića zv. Patašon pade komanda da zatvorenici iz Tomine izađu iz podruma i da se postroje tri po tri, tada nastaje psovanje, i udarci, a udarali su koga su mogli i htjeli. Italijanska vojska se nije miješala u postrojavanje. Na čelu kolone su se nalazile patrole od po tri Nijemca, ustaše i Italijana, kao i pozadi, a sa strana su se nalazili patrole od po 6 njemačkih vojnika sa mitraljezima. Ovakva kolona nedužnih Srba krenula je iz školskog dvorišta, kroz gradski park ključkom ulicom uz pjesmu “LILI MARLEN” koju su gromko pjevali njemački vojnici. Na ulicama se nije moglo vidjeti živo biće osim ustaša i gradske policije. Neki seljaci počeše bacati novčanike ispred kuće Vlatka Živkovića i Jovice Stojakovića, kako bi im porodicama uručili, jer su u njima imali novca. Poslije prelaska preko Mašinskog mosta (preko je išla pruga uskotračne željeznice za Srneticu-Drvar-Knin) mogle su se uočiti pripreme za strijeljanje, jer je velika grupa znatiželjnika došla da posmatra muke nevinih Srba. Kako priča preživjeli Šević Toma, stanje među zatvorenicima bilo je više nego teško. Tada je propao svaki pokušaj spasavanja, o čemu se ranije razmišljalo i dogovaralo. Čamber Pero, prelazeći preko mosta, htjede skočiti u rijeku Sanu, ali odustade. Čim se stiglo na mjesto strijeljanja, Nijemci odvojiše Tominjane od ostalih zatvorenika. U tom času se pojavi jedan njemački oficir, koji je rekao nekoliko riječi, na što sveštenik Grbić Đuro reče tiho: “Braćo, sa nama neće biti dobro.” Tumač Jozo Patašon prevodi riječi njemačkog oficira: “Ljudi, ovaj njemački oficir reče: Juče je napadnut jedan motor sa tri njemačka vojnika na putu od Sanskog Mosta prema Ključu. Tom prilikom poginuo je jedan njemački oficir. Zbog toga, da bi se spriječili daljnji napadi, danas se mora strijeljati 10 zatvorenika za jednog Nijemca, odnosno za dvojicu napadnutih i jednog poginulog . Hajl Hitler!” Ovaj isti njemački oficir, preko tumača, pozvao je sveštenika Grbić Đuru da daje poslednji blagoslov Tominjanima koji su određeni za strijeljanje. Tog časa na strelištu se pojavljuje Katica Gvozden, snaha Milana Gvozdena, moleći oficira da joj ostavi djevera Milana, iako se već skinuo za strijeljanje. U međuvremenu sveštenik je zbunjeno očitao molitvu ,,VJEČNAJA PAMJAT… VJEČNAJA… Jedan broj prisutnih je popadao u nesvijest, Jevreji svi. Uočivši situaciju u kojoj su se našli, jedni su se opraštali sa drugima, a jedan od devet Vidovića molio je oficira da barem jedan ostane jer imaju mnogo djece; njemački oficir je bio nemilosrdan i neumoljiv. Sad nastaje ono najgore što se moglo očekivati: KOMANDA njemačkog oficira je da jedan streljački vod od 24 njemačka vojnika stane osam metara daleko od žrtava iza kojih se je postrojilo toliko ustaša. A iza njih isto toliko italijanskih vojnika. Tumač Patašon prevodi komandu oficira da se izvodi 8 po 8 žrtava, s tim da dva vojnika tuku, jedan u srce, a jedan u čelo. Tako su se grupe redale. Došla je treća grupa u kojoj se nalazio Vidović Mitar, koji je pokušao da bježi, ali su ga stigli njemački meci na prelazu preko grabe, a upravo tada je nailazio putnički voz iz Drvara za Sanski Most, koji ga je omeo te nije prešao prugu, priča Šević Toma, preživio strijeljanje i umro od karcinoma jetre poslije oslobođenja zemlje. U posljednjoj grupi strijeljan je Vezmar Đuro, koji je bio ranije uhapšen, jer je zajedno sa svojim kolegom Jozom Martinovićem, žandarmerijskim narednikom, skrivao oružje za potrebe ustanka, a prijavila ga je Mara Šašić iz Sanskog Mosta. Prilikom streljanja, Vezmar i Martinović psovali su njemcima što je grđe i Martinović je rekao: ,,Ubijte me ja sam kraljev vojnik dok stojim na nogama,,. Tako je njemački oficir komandovao da cijeli streljački vod nišani u njih dvojicu. U Martinovića je ispucano 17 metaka, tako da su mu sva leđa bila raznešena, zatim je njemački vojnik išao od jedne do druge žrtve, pucao u svakog ko je davao znake života. Tada su ubijeni prema spisku. Poslije ovog streljanja, zatvorenici nisu dugo mogli doći sebi, jer se ovaj zločin ne može riječima opisati, naređeno je ponovno postrojavanje. Sad je trebalo streljane Srbe prenijeti preko mosta, koji je bio od drvene konstrukcije a sa druge strane bila je željeznička pruga, a na putu su ih čekala zaprežna kola na koja su se morele žrtve natovariti, tako je bilo oko četvero-petoro kola na kojima je prostrta slama. Cijeli je put od streljišta do gradskog parka gdje će se vješati streljane žrtve bio svjež od nevine Srpske krvi, koja je takla iz njihovih tijela. Ovakva i još žalosnija povorka od mašinskog mosta kretala se je prema gradskom parku isto onako opkoljena njemačkim vojnicima kao kad su išli na streljanje uz pjesmu: ,,LI LI MARLEN,,. Vješanje mrtvih drugova Preživjeli zatvorenici koji su prenosili svoje mrtve drugove, vjerovali su da idu na gradsko groblje, ali pri ulasku u grad, osjetilo se je neko komešanje u centru grada, zapazila su se na električnim stubovima kao i na stablima lipa i kestena okačeni konopci. tada je naređeno od strane njemačkih oficira da se streljani Srbi vješaju na ta stabla, tako da je naređeno Grbić Đuri svešteniku i parohu ovih Srba iz sela Tomine da ih vješa, te Šević Tomi i najvećim dijelom Jevreji kao i koji jači zatvorenik. U tome času, kako su talijani već bili u gradu, fotografišu vješane žrtve, što dokumentujemo ovim snimcima, a što je služilo njemačkoj propagandi. Slika koja prikazuje ulazak talijanske vojske u Sanski Most. Talijanska vojska nije imala neki utjecaj na zlikovačku politiku prema srpskom narodu, to se je odmah osjetilo i moglo se je slobodno kretati gradom, čak su upućivali na groblja da ih obilazimo, što je srpski živalj i činio. Poslije ovog najvećg zla, preživjele zatvorenike neprijatelj je ponovo otjerao u zatvor. Psihoza koja je vladala kod svakog od ovih zatvorenika bila je više nego teška, niko nije mogao ni sa kim da razgovara, jer su bili izbezumljeni od prizora koji su im stalno bili pred očima, i mislili su šta im se još može desiti. Osjećaj gladi i žeđi nije postojao, nije bilo ni sna na oči. Sutradan 10.maja1941.g. neprijatelj je dozvolio da zatvorenici prime hranu, koju su donijeli roditelji i prijatelji ali uz pregled i kontrolu njemačke straže. Negdje oko 2 sata poslije podne, uđe jedan njemački oficir u zatvor i počinje nešto da govori. Neko reče: ,,Opet napolje i postrojavanje,,. Tako se je po drugi put u pratnji njemačkih vojnika krenulo prema parku, sada je naređenje da se jadna, izmučena ljudska tijela skidaju sa drveća na koja su vješana i ponovo stavljaju na zaprežna kola uz istu pratnju njemačkih vojnika uz pjesmu ,,LI LI MARLEN…,,i ,,Fon der kaserne…,, kreće se prema groblju, to je bila najtužnija slika koja se mogla vidjeti, jer su tijela bila ukočena iskrivljena i izdužena od vješanja. Dana 11.maja 1941.g. oko 9.30 sati, u školskom dvorištu osjeti se neki žamor. Opet vojnici, civili i neke pripreme. Ulazi jedan njemački oficir u zatvor i reče da se izlazi a u dvorištu se je moglo zapaziti više talijanske nego njemačke vojske i ustaša. U zatvoru se je već saznalo da je u grad stiglo nešto oko 2000 talijjanske vojske i da će preuzeti vlast u gradu. Njemački oficir govori: a prevodi Oto Goldberger apotekar iz Sanskog Mosta, živi u Izraelu. ,,LJUDI, ovaj oficir reče, da od danas talijanska kavalerija preuzima vlast u gradu i upravu nad vama, te da se njemačka vojska povlači na drugi položaj, da su se dogovorili da sve zatvorenike puste kućama do daljnjeg,,. Poslije toga govora svi ostali zatvorenici krenuli su kućama. Jedva su se kretali od iznemoglosti, straha i mučenja i svega što su preživjeli i vidjeli strahote nad njihovim sugrađanima. Dolazak i odlazak italijanske vojske Prvih dana okupacije Bosne i Hercegovine t.j. Vrbaska banovina, postala je sporna oblast između talijana i ustaša. Sporazum je postignut 10.maja 1941. g. Granica se je protezala od Slovenije do Kosova, presijecajući dijagonalno Bosansku Krajinu, prolazeći preko bivšeg sanskog sreza kroz sela: Fajtovci, Trnava-Behremaginica planina. Na putevima su postojale rampe. Talijanska vojska iz pravca Ključa ušla je u Sanski Most 10.maja 1941. g. sa kavalerijskim pukom SAVOIJA, prvim divizionom III artiljerijskog puka, koji je brojao oko 2000 vojnika. Odmah su zaposjeli zgradu novoizgrađene gradske bolnice, žandarmerijsku stanicu i okolne kuće. … … Trijumfalni put stožernika GUTIĆA kako njegov reporter kaže da je od velikog značaja kako za Sanski Most tako za cijeli hrvatski narod. Tako sva uputstva koje je dr Viktor dao doslovno su prihvaćena, i odmah se je krenulo u akciju, bez milosti, uključili i katolički svećenici, koji su aktivno učestvovali. Mnogi Srbi iz Sanskog Mosta, bježali su bez proputnica, a i sa proputnicama koje su se dobijale za velike novce, da ih zora ne zateče u Sanskom Mostu. Oni Srbi koji su vjerovali,te nisu pobjegli, ustaška banda ih je ubijala na svakom mjestu, što govore velike tri humke u Šušnjaru, iz kojih je tekla krv, jer nisu duboko ukopani, te tri humke na stočnoj pijaci, Milinom Birtu, Čaplju Kljevcima i drugim stratištima gdje su kosti 5.500 nevinih ljudi koja su obilježena krstovima i spomenicima. Koliko je još ostalo korijenja ustaša, govore činjenice da sad mudžahedini i lokalni vandali ruše spomenike na grobovima Srba-mučenika. Ivica Simeon, kotarski prestojnik, davao je propusnice nekim Srbima, to je radio i Jozo Klepić zv. Patašon. Mnogi izbezumljeni Srbi nisu pitali pošto su proputnice nego su davali koliko se traži. Sve moguće represalije su vršene, tako je organizovano da izbjeglice iz okolnih sela dolaze u Sanski Most, kako bi vršili pritisak na autohtono stanovništvo da ih prime u svoje stanove, kako bi kasnije ostali u srpskim kućama, ucjenjivali su srpske i jevrejske porodice da izbjeglicama daju hranu, ogrjev, odjeću i sve što im treba, mnogi su imali ulogu špijunaže. Kako je planski vršeno pomjeranje cjelokupnog stanovništva od sjevera do juga zemlje, tako je njemačka vlast deportovala oko 500 porodica iz Mariborske oblasti, gdje su se naselili Nijemci, sve se to događa drugom polovinom mjeseca jula, a stanovnici Srbi Sanskog Mosta, čas su u zatvoru, čas pušteni. Uveden je i policijski čas. Kasnije deportirani Slovenci odlaze u sabirni centar Banja Luka. … … Poznat je slučaj braće Borenovića, koji su došli sami, navodno su im rekli, idite javite se u ustaški logor, jer ko se nađe kod kuće a da se ne javi biće strijeljan, tako su uradili i više nisu vidjeli bijela dana. Istog dana, 27. jula 1941.godine, ustaše su dovele vezanog Majkić Gojka iz Lušici Palanke, koji je bio i ranije proganjan, zbog naprednog shvatanja ležao je i u mitrovačkom zatvoru, i on je ubijen u Sanskom Mostu. U ovom masovnom hapšenju, desetine i desetine mirnih neiskusnih srpskih seljaka ustaše su dovodile i trpale u zatvor. Varali su ih na sve načine što su ih preko svojih doušnika pozivali da se mirno sklone kod vlasti, a i slali su im pozive što su mnogi prihvatili. Poznato je da je selo Dabar dobilo oko 700 poziva, da bi ih na prevaru dovukli u grad da ih pobiju. U pozivima je pisalo da se dijele kafa, šećer, so i druge potrepštine u kojima je narod oskudijevao, ali se na ovaj poziv stanovnici Dabra nisu odazvali. Dana 28, 29. i 30. jula 1941.godine ustaše su vozom uskotračne pruge u stanicu Sanski Most dovezli i na prevaru utrpali Srbe seljake iz sela: Korijenova, Sanice, Kljevaca, a kasnije iz drugog pravca Busnova, Tomašice, sreza Prijedor, zatvarali ih u prostorije stare Osnovne škole, žandarmerijske kasarne, te velikog žitnog magacina koji je predstavljao poznato mučilište jadnih, gladnih i žednih nedužnih srpskih seljaka. Prevare su kružile na sve strane, tako su govorili da se ide u grad, javiti vlasti, da ponesu sa sobom hranu i odjeću, da će mnogi od njih biti transportovani za Njemačku ili u Srbiju. Mnoge od ovih prevarenih mučenika ustaše su zaustavljale na Rešića strani, Kumalića strani i Čapljinskim barama i odmah ih poubijali, jer su znali da u gradu nemaju gdje da ih smjeste, zatvori su bili krcati. Sad počinje još veće zlo nad ovim izmučenim Srbima. Ranom zorom izvode ih iz zatvora, vežu ih po četvoro žicom za ruke, stavljaju im list od lipe u usta da ne progovore, i u pratnji ustaša vode na strijeljanje u Šušnjar. Prethodno su ih u zatvoru mnogo tukli i mučili, kako priča Miljatović Stojanka, da su se ljudi jedva kretali putem. U tim žalosnim povorkama kretali su se vezani, gladni, žedni, izubijani i krvavi na put bez povratka, uz urlanje i psovku pobjesnjelih pijanih ustaša, koje su uz put govorili: Ideš u Srbiju, majku Rusiju i Crvenu armiju. U mukama su gubili kape, šešire, cipele. Pored svih muka, zlikovci su ih nagonili da pjevaju ustaške pjesme “Paveliću, živila ti ruka, kad ti ubi srpskog hajduka”. Onda nastaje tuča kundacima i toljagama, koje su se mogle vidjeti i poslije 1941. godine kraj humki, a najžalosnije je što su tako mučeni morali da sami kopaju grobnice u koje će ih krvnici sahranjivati. Do strelišta su ih pratile ustaše u maslinastoj boji uniformi sa puškama na gotovs, kojima su ih tukli. Bilo je i pojedinačnih ubijanja, tako je u grad došla jedna Srpkinja da se žali Horvat Konradu, on ju je odmah iz pištolja ubio. Poznat je slučaj žene porodilje, zatvorene u zgradi opštine, kukala je i vikala i niko ne zna šta je s njom bilo. Tako je zdenskom ulicom jedna žena nosila novorođenče, a ustaše su se nadmudrivale da li da pucaju u dijete ili u srce žene, pogodili su dijete a kasnije ženu ubili. Život svakog Srbina bio je u rukama ustaških krvnika. Mnogo zatvorenika ubijano je u magacinu, na Stočnoj pijaci, te na ivici potoka koji se je ulivao u rijeku Sanu, gdje su mučenički pobijeni građani grada Sanski Most, koji su bili taoci, njih peko 107, dok su preživjeli Čučak Vojin i Starčević Jovan. Pucanj oružja mogao se čuti cijeli dan, a naročito ujutro. Kako ih svirepost nije popustila, krenuli su po kućama, tako su uhapsili Dodik Veljka i Miladinović Boška, koji nisu imali ni 15 godina, i ubili ih. Dalje, improvizirali su tobožnji napad četnika nad zaseokom Milinkovićima, ubili Milinković Đurđa, svu njegovu porodicu, a sinu mu Vici odsjekli glavu i bacili u potok. Pobili Deliće, Dušana i Dragu, te njihove žene Vukosavu i Dragicu, a djecu ostavili, čija se kuknjava čula do grada. Ubili su bolesnog Štrbac Stanka i njegovu ženu Milicu, te djecu i Maru i Dušana – Duću, a naveo ih je komšija Corić Stipe, kao i Apaća Mihajla. Teškog i nezaboravnog dana, na sv. Iliju, 2. avgusta 1941.godine, ustaše izvode 107 talaca iz stare Osnovne škole i kroz park tjeraju ih put Stočne pijace, prema grabama kraj potoka, gdje su ih uz batine pobili, sem dvojice koji su nekako u krvi, među ostalima, preživjeli ta ubistva. Ubijanje Zurunić Drage (zv. Duduković Šemse), učiteljice iz Tuzle, koja je službovala u Fajtovcima, a poslije u Sanskom Mostu: Tačno 3. avgusta 1941. godine ustaše dolaze u kuću Zurunića i traže učiteljicu Dragu, jer je ona muslimanka prešla na pravoslavnu vjeru, da bi se mogla vjenčati sa Zurunić Pericom. Bosu je odvode do Mašinskog mosta, gdje su strijeljani Vidovići, maltretiraju je dok ona skače u Sanu, oni je vade, rasijecaju joj grudi i stavljaju na rane so i tako krvavu bacaju u rijeku, pucaju u nju, ubijaju je i u klečećem položaju je zakopavaju. To je činio ustaša Zukić Himzo zv. Čiko. Iza nje su ostali sinovi Predrag (7), živi u Australiji i Simo (5), živi u Ljubljani. Sva imovina im je opljačkana i tako je Zurunića u Sanskom Mostu nestalo. U međuvremenu, dok se još ubijaju nevini Srbi u Sanskom Mostu, nastavlja se pokolj i tuča nevinih Srba u selima Čaplju, Podlugu, Šehovcima. Istog dana dobošar kao i uvijek oglašava: “Čujte i počujte, narode, ustaška vlast je izdala naredbu da se jave svi muškarci – dječaci iznad 12 godina. Ko se ne javi čeka ga smrtna kazna.” Pokrštavanje srpskog stanovništva Poslije neviđenih zvjerstava Gutićevi agenti krenuli su sa spremljenim izjavama u agitaciju za prelaz iz pravoslavne u katoličku vjeru. Izbezumljeni od svega što su doživjeli i vidjeli, oni su te formulare bez otpora prihvaćali. Tadašnji ustaški ministar dr Tuk, izdao je naredbu i zabranio naziv srpsko-pravoslavna, a umjesto tog naziva grko-istočna vjera. Proganjanja sveštenika, te mijenjanje naziva vjere, sve je prisililo uplašeni narod, te je krenuo na tzv. pokrštavanje. Takođe otpuštanje sa posla i zatvaranje crkava, ubrzalo je ovaj proces pokrštavanja. Sveštenici su preko svojih raznih agenata, kako u selu tako i u gradu, razvijali podmuklu akciju u vezi sa pokrštavanjem. Poznati su agitatori Stanko Topić ,fotograf iz Kruhara, Paula Cerjan supruga dr Cerjan Josipa, Marija Grgić iz Poljaka. Oni su dijelile pozive za pokrštavanje, u to ime uzimali su i novčanu nagradu. U zv. Kotarskom predsjedništvu, molbe za pokrštavanje primao je ustaša u fesu po imenu Ivica Bračić. Zavedeni klerikalci sela: Kruhara, Poljaka, Krkojevaca, Kljevaca, Čaplja i drugih, odlaze kućama kandidata za pokrštavanje da ih uče molitve: Zdravo Marija, Oče naš i preslušavali su ih, jer je to bio jedan od uslova za prijem u katoličku vjeru. Za ovakvu sramnu akciju ovi agenti su dobili uputstva od biskupskog ordinijata pov.br. 9259/41, potpisana od nadbiskupa Stepinca, gdje su bila propisana pravila ko može biti primljen u katoličku vjeru, a koja su pored ostalih glasila: “Da je gospodin Isus Krist, da je jedan pastir, jedan ovčinjak. Stanovnici grko-istočne vjere, čuvajte ovaj savjet. Biskup đakovački primio je hiljade vaših, koji su od državne vlasti dobili svjedočanstvo o čestitosti. Ugledajte se na ovu svoju braću pa se što prije prijavite za prelaz u katoličku vjeru. Vi će te kao katolici moći ostati u svojim domaćinstvima, nesmetano moći unapređivati svoje domaćinstvo, i odgajati svoju mladež za Boga i državu Hrvatsku. Vi ćete u katoličkoj crkvi osigurati spas neumrlih duša, prema onoj svetoj opomeni, spasitelja našeg Isusa Krista.” Ova akcija trajala je duže od dva mjeseca, nakon čega se vodila budna kontrola da li se redovno ide u crkvu, da li se krste djeca koja se rađaju u katoličkoj crkvi, jer je trebalo postati pravi vjernik katoličanstva. Ovoj akciji se pokorila većina stanovnika Srba pomenutih sela, jer je bio velik strah od zločina, mjera koje su preduzimane, kao i kontrola od strane komšija koji su preduzimali ovu akciju. Neprijatelj je bio uporan u akcijama koje su planirali i od kojih nisu odustajali. Tužno je bilo gledati kad za katoličkih praznika tužne povorke kreću prema katoličkoj crkvi, i nose preko ruku krunice (brojanice) koje su se prodavale u crkvi, sa kojima se molilo Bogu prema propisima katoličke crkve. Mora se spomenuti da mnogi stanovnici Srbi nisu ravnodušno gledali sve ove događaje, Srbi se odmeću u šumu, talas ustanka se naglo širi, jer je to bio jedini spas da se opstane. Neprijatelj je bio uporan i dalje provodi svoje planove na ovom terenu kao i na ostalim. Kada su ustanici u reonu Drvara ubili domobranskog majora Ferdinanda Konrada na Pasjakovcu, koji se vraćao iz Bravska za Prijedor, ustaše su opet počele da hapse i ubijaju Srbe do kojih su mogli doći. Odmah poslije ubistva ovog domobranskog majora stigla je domobranska vojska u selo Dabar kod Sanskog Mosta i popalila naselja: Sekule, Dašiće, Banjce, Udovčiće i dio Đedovače. Tako su u jednom danu popalili 104 kuće i pobili dosta staraca i djece. Dobar dio učesnika ovih nedjela krenuo je u pljačku sela Dabra, goneći stoku i sve što su našli za sebe. Poznato je da je u ovoj pljački učestvovao i svećenik fra Luka Tešić iz Sasine, koji je prednjačio i za sebe uzeo dva dobra konja.

Šator za upotrebu tokom cele godine izrađen da izdrži vremenske uslove svakog godišnjeg doba i svakog podneblja, KarakteristikeMogu se smestiti do tri osobeKonstruisan od materijala 600D s premazom i 260 g mešavine poliestera i pamuka, proizvod je napravljene tako da izdrži vremenske uslove svakog godišnjeg dobaTkanina za šator otporna je na UV zrake i plesan kako bi mogla podneti vremenske uslove svakog godišnjeg dobaMrežaste ploče pružaju obilje ventilacije i otvorene su za više protoka vazduhaČetiri velika unutrašnja džepa za odlaganje opreme i dodatne opreme za kampovanjeUključuje madrac od sunđera velike gustine za dodatnu udobnostDodajte dodatni prostor i zaštitu od vremenskih uslova (dodatak se prodaje odvojeno),Tehničke specifikacije Kapacitet za spavanje 3 osobe Dimenzije (otvorena) 244 x 143 x 132 cm Dimenzije (zatvorena) 122 x 143 x 31 cm Prostor za spavanje 244 cm x 142 cm Visina unutrašnjosti 132 cm Težina 60 kg Statička nosivost 272 kg Min, razmak šipki 82 cm Konstrukcija osnove Aluminijum s izoliranom pločom od stakloplastike Tkanina nastrešnice 260 g poliesterski pamuk; 600D ripstop tkanina s prozračnim vodootpornim premazom; otporna na UV zrake i plesan Unutrašnji okvir presvučeni aluminijum od (16 mm) Zaštita protiv komaraca ✓

Infinty business sto za stoni tenis Dimenzije:1.525 x 2.740 x 0,76m Čelična konstrukcija Melaminska površinska zaštita Nivelacija površine u 8 tačaka Garancija 2 godine Besplatna dostava se odnosi na grad Beograd i Novi Sad

Infinty sto za stoni tenis Dimenzije:1.525 x 2.740 x 0,76m Čelična konstrukcija Melaminska površinska zaštita Nivelacija površine u 8 tačaka Garancija 2 godine Besplatna dostava se odnosi na grad Beograd i Novi Sad

Witty SEM je novi dodatak Witty porodici: "pametni indikator" koji se sastoji od 7×5 LED matrice koja može prikazivati različite simbole i boje. Zahvaljujući ugrađenom senzoru blizine, Witty SEM je idealno rešenje za optimalno planiranje i upravljanje specifičnim treningom za reakciju, agilnost i motoričko-kognitivne sposobnosti. Naime, svaki Witty SEM indikator može prikazivati: • Boje: crvenu, zelenu i plavu • Strelice u različitim bojama i smerovima • Brojeve različitih boja • Slova različitih boja Witty SEM indikatori mogu se koristiti samostalno ili u kombinaciji sa drugim proizvodima iz Witty serije (fotoćelije, RFID identifikacioni sistem, displej table). Izvanredna fleksibilnost i jednostavno upravljanje čine Witty SEM indikatore idealnim za sportske treninge i rehabilitacione aktivnosti. Witty SEM kontroliše Witty Timer (konzola) putem bežičnog radio prenosa sa dometom do 150 m, što omogućava izvođenje različitih vrsta treninga i analizu rezultata sa maksimalnom pouzdanošću. Witty konzola može upravljati do 16 LED matrica istovremeno i prikupljati podatke u realnom vremenu. Fleksibilna konfiguracija sistema omogućava upravljanje i prilagođavanje različitim vrstama testova putem Witty Timera i Witty Manager softvera: • Witty SEM kao početni semafor indikator sa ili bez odbrojavanja koje započinje u unapred određenim vremenima • Testovi agilnosti • Testovi promene smera • Testovi reakcije za specifičan rad sa motoričko-kognitivnim i koordinacionim veštinama

Dubrovački taliri. Zbirka talira sa razlicitim siglama. Libertina je visila. Raspored novčića je isti samo što je okrenut za 180 stepeni.

Prodajem rani rimski novac aes signatum, bronza 1273g 14x9x2,2cm, stanje prema slikama GENUINE ARTIFACT !! MONEY BACK GUARANTY !!! The coin is part of "Yoya Kecojevic" world s largest collection of early roman coins

Prodajem rani rimski novac aes sigatum, bronza 1225g 13x8,5x2,1cm, stanje prema slikama GENUINE ARTIFACT !! MONEY BACK GUARANTY !!! The coin is part of "Yoya Kecojevic" world s largest collection of early roman coins

Prodajem rani rimski novac aes signatum, bronza 1150g 10,5x7x3,7cm, stanje prema slikama GENUINE ARTIFACT !! MONEY BACK GUARANTY !!! The coin is part of "Yoya Kecojevic" world s largest collection of early roman coins