Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
26-50 od 73589 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Država - Platon "Platonova Država" (Πολιτεία, Politeia), napisana oko 380. p.n.e., jedno je od najznačajnijih dela antičke filozofije, koje se smatra kamenom temeljcem savremene politikologije. Ovo delo je ne samo filozofski traktat, već i izvanredno književno dostignuće koje već vekovima privlači pažnju kako stručne javnosti, tako i šireg kruga čitalaca. "Država" definiše pojam idealističke filozofije, jer Platon, pišući o idealnom državnom uređenju, ne govori o već postojećoj državi, već o onoj idealnoj koju bi tek trebalo stvoriti. Bertrand Rasel prepoznaje tri dela "Države": Od I do V knjige: Sokrat vodi raspravu o pravičnosti, predstavljajući utopiju idealnog društva i način obrazovanja čuvara države, odnosno vojnika. VI i VII knjiga: Platon definiše "filozofe" kao idealne vladare takve zajednice. Filozofi moraju postati kraljevi ili kraljevi moraju postati filozofi. Centralni deo knjige je alegorija o pećini, u kojoj se raspravlja o prirodi obrazovanja i potrebi za njim. Od VIII do X knjige: Raspravlja se o modalitetima najboljeg i najgoreg državnog uređenja: timokratiji, oligarhiji, demokratiji, tiraniji. "Savremeni čitaoci i teoretičari percipiraju ovo Platonovo delo pre kao teoretsko nego praktično uputstvo za dobro upravljanje državom. Čak i 24 veka pošto je napisano, ono nam nedvosmisleno ukazuje na neraskidivu, prirodnu vezu između političkih ciljeva i njihovog uticaja na svakodnevni život ljudi." "Država" Platonova je esencijalno delo koje osvetljava mnoge aspekte političke filozofije i i dalje je izvor dubokog promišljanja političkih sistema i vladavine. Knjiga "Država" je izrađena u tvrdom povezu, ima 354 strane, autor knjige je Platon. Težina je 0.41 kg. Država cena Cena knjige "Država" je 1430,00 dinara. Cena sa popustom je 1215.00 din. Lako naručivanje putem našeg sajta i brza dostava
odlično očuvana Antologija stare kineske poezije: Svet u kapi rose Jezik, pesništvo, tradicija… Od svih kineskih dimenzija, vremensku kao da je najteže prilagoditi evropskoj vizuri: ona je i najodgovornija za tolike razlike u psihološkoj perspektivi. Otuda je i neminovno, mada u svojoj pristrasnosti tako naivno, naše čuđenje „kako je to“ stara Kina gotovo tri hiljade godina ostajala bez ikakvih dodira sa Zapadom. (Marko Polo? To nije njen kontakt sa Zapadom, već kontakt Zapada sa njom, promašen, uostalom, jer je Venecija nastavila da u tom pravcu drži durbin okrenut u naopako.) Otuda, takođe, činjenica da nijedna književnost ni približno nema tako dugu povest kao kineska – za nas predstavlja samo kuriozitet. Ako je vekovima bila više civilizacija nego nacija, drevna Kina je bila i više tradicija nego država. I to tradicija toliko prožeta svojim pismom da su mitski arhetipovi samo njegovim posredstvom mogli da se kristališu i da razviju opšte duhovne konstante. Prosto savršeno kao oruđe sinteze, dakle poezije, koja nas je u tonalitetima – čije promene potpuno menjaju smisao reči – našao način da se oslobodi rodova, padeža, vremena, gotovo čitave morfologije, da bi i poslednje njene ostatke zbrisala jedna poezija koja ne priznaje vrste reči, već samo njihovu srž. Pošteđena, tako, disciplinovanog služenja sintaksi, reč otelotvorena u ideogramu, karakterističnom kineskom pismu, postaje nezavisna, te i misao, opravdavajući tu privilegiju i koristeći se tom slobodom, ide u svom značenju do kraja, dakle dalje od reči. A ta značenja, oslobođena suvišnika, dodiruju se onda i prožimaju kao prirodne pojave. Upravo to i jeste težnja ideograma – da se prožme samom prirodom. Stoga kao da i nije poređenje, nego, takoreći, konstatacija kad jedan kineski epistolarac iz VIII veka piše da su ideogrami najslavnijeg kaligrafa među njegovim savremenicima – kitovi što nadiru ka pučini, zmije što vrludaju ševarom, kiša što se pred naletom vetra najednom sručuje niz nastrešnice, svenule puzavice što vise nad ponorom, svileni končići zahvaćeni olujom, koji kao da će se svakog trenutka prekinuti ali se nikad ne prekidaju. Ostavši bezmalo nedirnut još otkako je bio standardizovan u III veku pre naše ere, dakle potpuno nezavisan od fonetike, ideogram se obraća neposredno duhu, nemajući potrebe da se, dekomponovan zvucima, prethodno provuče kroz sluh. Zato, makar se čitao sasvim drukčije, kao arapske cifre na raznim jezicima, ideogram dočarava isti smisao današnjem Kinezu kao i onom od pre dva milenijuma, ili čitaocu u Japanu, Koreji, Kambodži: svet se, dakle, ne mora truditi da izmisli univerzalno pismo, ono već postoji, preostaje još samo ta sitnica – valja ga naučiti… Svaki kineski ideogram je, inače, jednosložan, te pošto nema nenaglašenih slogova, u kineskoj poeziji nema ni stopa; drugim rečima, metrička jedinica nije slog, nego reč, sa svojom tonalnošću. Kao što je svaka reč, zahvaljujući monosilabizmu, metrički zamenljiva svakom drugom, tako i ideogrami, kao homogene poetske slike oslobođene svega nebitnog za komunikaciju, ostaju autonomni ali i ravnopravni. Ma koliko redosled ideograma bio od značaja za njihov smisao i međusobni odnos, u pesmi oni kao da senče ivice kojima se zgledaju, kao da olabavljuju zamahe svojih značenja, kao da menjaju smerove prošlosti i budućnosti, te provociraju oko da ih upija paralelno, ponekad čak u krug: tako oni trijumfuju nad sintaksom, ne na račun, nego na korist značenja, sve slojevitijih, sve ambivalentnijih, sve obuhvatnijih. U njima je, dakle, u njihovoj prirodi, podosta od onog do čega danas, ovde i drugde, pesnik mora da se probija sam. Staviti, u pesmu, ideogram na pravo mesto, to je nešto mnogo više nego naći pravi „izraz“: to znači otkriti još jednu zakonitost, još jedan gravitacioni sistem koji počiva na ravnoteži neizrecivog i komunikabilnog. Iskazati a ne reći – da bi se, tako, reklo više, to je ono čemu najčešće teži kineski pesnik i čemu uvek teži sam njegov ideogram. Ta sposobnost slikovitog pisma naslućena je u samom začetku: ostala je legenda da su zli dusi plakali kada je pronađeno. Strahopoštovanje je vremenom svedeno na poštovanje, ali je i dalje smatrano svetogrđem makar i slučajno bacanje ili gaženje ispisanog komada papira. Poeziji je tu pripao najveći deo časti i počasti, jer je, neuporedivo potpuniju nego proza ili, kasnije, drama, imala moć da iz ideograma izvuče sve što je vremenom uspeo da upije, udahne i upamti. Zato se kineski klasični romani tako često i pozivaju na nju: „postoji pesma“, kažu, „koja to dokazuje“. I evo, sada, ponečeg od toga što je pesma dokazala, negde daleko i davno, u svojoj vekovnoj potrazi za čovekom. – Dragoslav Andrić
Papirni omot je ostecen,listovi kad se zatvori knjiga vidi se da su uflekani Papírborító sérült,amikor a könyv be van csukva látszik hogy a lapok be vannak piszkolódva VÁCI MIHÁLY Nyíregyháza 1924 – Hanoi 1970 … `Ó minden voltam én, amire a lélek fényes! és engedelmesen letérdeltem a test minden ítéletéhez. Mindenre felragyogtam, ami fókuszaimat pásztázva kereste, a sejtések szétszórt sugarait tűzzé lobbantottam, é – a tiszta lencse. Úgy éltem, mint a százhuszat verő szív úgy gyűlöltem és szerettem: mindenhez úgy fogtam, kívánva, hogy az legyen a vesztem! Úgy éltem én, ahogy itt élni kell, ahogy érdemes élni! Egy emberöltőt éltem – de a sorsom történelem és ezerévnyi!` 20. század költészet magyar magyar nyelvű vers Ptt erre az ajánlott nyomtatványra nem több 106 dinártól Ptt za ovu preporucenu tiskovinu ne iznosi vise od 106 rsd
❤️ Walt Disney slikovnica MICKEY VA A LA CHASSE ❤️ Apsolutno božanstvena i ponešto povelika staaara Volt Dizni slikovnica. Period cirka otprilike 1960 - e . Zemlja porekla Holandija. Takav i jezik. Ali ilustracije... oh , ilustracije. Pogledajte fotografije i uverite se i sami. ♫ .(ړײ) ♫. * .«▓» *. ♫ ..╝╚.. ♫ # STARE SLIKOVNICE # dečja literatura # ex YU slikovnice # Jugoslavija # Yugoslavia # SFRJ # uspomene # detinjstvo # retro # nostalgija # Walt Disney # Volt Dizni # HACHETTE # Miki, Paja, Šilja
Dr.Dezider Kenig Praktično uputstvo za kontrolu namirnica za život Beograd 1935. papirne korice 102 str. Sadržaj: Važnije zakonske odredbe U čemu je kontrola namirnica za život Organizacija kontrole namirnica za život Dužnosti nadzornika namirnica za život Opšte metode rada pri kontroli životnih namirnica na licu mesta Pregled namirnica za život na licu mesta Uzimanje uzoraka REDAK KOLEKCIONARSKI PRIMERAK knjiga očuvana ( prednja korica ima fleku) MAJ.21/12
Otadžbina - književnost, nauka, društveni život (godina I, knjige 1-3 , sveske 1-12). Svih dvanaest svezaka ( u tri knjige) prve godine časopisa Otadžbina Vladana Đorđevića. Beograd 1875. Tvrd povez, ćirilica,672 + 652 + 702 strane. Knjige su ,za godine, veoma dobro očuvane. Dr Vladan Đorđević, jedan od osnivača Srpskog lekarskog društva i pokretača časopisa Srpski arhiv za celokupno lekarstvo pokrenuo je i mesečni časopis `Otadžbina` 1875., koji je sa malim prekidima izlazio do 1892. godine. Vladan Đorđević je uređivao ovaj časopis sve vreme, osim 2 godine kada je bio u inostranstvu, kada je urednik bio Milan Jovanović - Morski. Pesma Đure Jakšića, `Otadžbina`, objavljena na početku prvog broja časopisa napisana na molbu dr Vladana Đorđevića. Veliki broj drugih pesama Đure Jakšića, kao i mnoge pesme Milorada Šapčanina, Branka Radičevića, Dragutina i Vojislava Ilića prvi put su objavljene u ovom časopisu. Romani i pripovetke naših najpoznatijih pisaca toga vremena Jakova Ignjatovića, Stjepana Mitrova Ljubiše, Sime Matavulja, Laze Lazarevića, Janka Veselinovića i drugih takođe su objavljivani u časopisu. U redovnim rubrikama objavljivane su i rasprave iz prirodnih i društvenih nauka, kao i književne beleške, bibliografije novih knjiga, politički, književni i pozorišni pregledi, kao i prevodi dela stranih pisaca. (Ovaj opis je objavljen pod licencom CreativeCommons Autorstvo-Deliti pod istim uslovima 4.0)
Adolf Hitler MEIN KAMPF (MON COMBAT) Extraits de Mein Kampf accompagnés de commentaires Pariz, ne piše godina izdanja. Manji format, 160 strana. Spolja kao na slikama, požutela, sem toga očuvana. Hitler, Majn Kampf, odlomci sa komentarima, francuski...
Franjo Ks. Kuhač VATROSLAV LISINSKI I NJEGOVO DOBA prilog za poviest hrvatskog preporoda Zagreb, 1887. Tvrd povez (naknadno koričenje), 204 strane. Korice kao na slici, ex libris na unutrašnjoj strani prednje korice, predlist sa manjim oštećenjem, požutela, sem toga očuvana. Matica Ilirska
U dobrom stanju. Pečati biblioteke. Ukoričeni svi brojevi lista Komunist iz 1963. Veliki format, 57x40 cm, težina oko 5 kg. Slika s rukom je ilustrativna (različita knjiga) da bi se stekao utisak o dimenzijama. Prvi broj `Komunista` izašao je 1. januara 1925. kao organ CK KPJ i štampan u njegovoj ilegalnoj štampariji u Beogradu. U 1934/1935. i 1940. izlazi kao organ Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju. Od 1946. ponovo izlazi kao organ CK KPJ, a od 1949. menja naziv i do 1953. izlazi kao `Partiska izgradnja`. Od 1953. opet izlazi kao `Komunist`. Godina 1956. obeležena je kao XV godište. Pretpostavlja se da su uračunata i godišta `Komunista` koji je izlazio pre rata, kao i godišta `Komunista` koji je počeo da izlazi od 1946., ali i tada se godišta ne poklapaju. Od 1957. `Komunist` izlazi u obliku novina. Podnaslov od br. 27 (1957) organ Saveza komunista Jugoslavije Glavni i odgovorni urednici: od br. 27 (1957) Krsto Bulajić; od br. 44 (1958) Nikola Vujanović; od br. 218 (1961) Krsto Bulajić; od br. 297 (1963) Bogdan Osolnik; od br. 458 (1966) Slobodan Sabić; od br. 545 (1967) Gavro Altman; od br. 821 (1972) Milan Rakas; od br. 1107 (1978) Zdravko Leković; od br. 1151 (1979) Veljko Miladinović; od br. 1475 (1985) Vlajko Krivokapić Izdavač: od br. 1 (1955) Kultura; od br. 141 (1960) Komunist Izlazi od 1. maja 1957. nedeljno; od br. 27 (1957) petkom; od br. 773 (1972) četvrtkom; od br. 877 (1974) ponedeljkom
U dobrom stanju. Pečati biblioteke. Ukoričeni svi brojevi lista Komunist iz 1963. Veliki format, 57x40 cm, težina oko 5 kg. Slika s rukom je ilustrativna (različita knjiga) da bi se stekao utisak o dimenzijama. Prvi broj `Komunista` izašao je 1. januara 1925. kao organ CK KPJ i štampan u njegovoj ilegalnoj štampariji u Beogradu. U 1934/1935. i 1940. izlazi kao organ Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju. Od 1946. ponovo izlazi kao organ CK KPJ, a od 1949. menja naziv i do 1953. izlazi kao `Partiska izgradnja`. Od 1953. opet izlazi kao `Komunist`. Godina 1956. obeležena je kao XV godište. Pretpostavlja se da su uračunata i godišta `Komunista` koji je izlazio pre rata, kao i godišta `Komunista` koji je počeo da izlazi od 1946., ali i tada se godišta ne poklapaju. Od 1957. `Komunist` izlazi u obliku novina. Podnaslov od br. 27 (1957) organ Saveza komunista Jugoslavije Glavni i odgovorni urednici: od br. 27 (1957) Krsto Bulajić; od br. 44 (1958) Nikola Vujanović; od br. 218 (1961) Krsto Bulajić; od br. 297 (1963) Bogdan Osolnik; od br. 458 (1966) Slobodan Sabić; od br. 545 (1967) Gavro Altman; od br. 821 (1972) Milan Rakas; od br. 1107 (1978) Zdravko Leković; od br. 1151 (1979) Veljko Miladinović; od br. 1475 (1985) Vlajko Krivokapić Izdavač: od br. 1 (1955) Kultura; od br. 141 (1960) Komunist Izlazi od 1. maja 1957. nedeljno; od br. 27 (1957) petkom; od br. 773 (1972) četvrtkom; od br. 877 (1974) ponedeljkom