Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
151-175 od 15101 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
-
Poljoprivreda chevron_right Poljoprivredne mašine i rezervni delovi
Ispravan, polovan motor od trimera za kosenje trave. Motor sam dobio od komsije tako da neznam za koji trimer je koristen i koliko je snage isti. Uz motor ide i napojni kabal, mikroprekidac, kondenzator protiv smetnji.
-
Mašine i alati chevron_right Mašine i alati
FKT-1A papučica za šivaće mašine Neckermann, Privileg, Vigorelli i sve ostale koje imaju konektor kao na slikama, polovnai i korišćena sa vidnim tragovima po konektoru (slika 2) i nedostatku komadića bakelita sa zadnje strane (slika 3), a što sve ne smeta u funkcionalnosti, ispravna, stanje kao na slikama ... Lično preuzimanje : KOD MENE KUĆI u BG na Senjaku ! Slanje : Post Express-om o trošku kupca ! ***** Pogledajte i ostalu moju prodaju na Kupindu, možda nađete nešto interesantno : http://www.kupindo.com/Clan/nin2/SpisakPredmeta
-
Mašine i alati chevron_right Mašine i alati
PRODAJEM OSTATKE OD KULTIVATORA IMT 506 S za delove itd tockovi prodati ima plug posebno ide
Knjiga je u dobrom stanju. Svetovi,Novi sad,1992. 235 strana,17cm ,,Ролан Жерар Барт (франц. Roland Gérard Barthes; Шербур Октевил, 12. новембар 1915 – Париз 25. март 1980) био је француски теоретичар књижевности, филозоф, књижевни критичар и семиотичар. Његово поље интересовања било је широко. Извршио је снажан утицај на развој структурализма, семиотике, егзистенцијализма, марксизма, антропологије и постструктурализма. Барт је рођен 12. новембра 1915. у Шербуру у Нормандији као син Анријете и Луја Барта, поморског официра.[2] Отац му је погинуо 1916. на Северноме мору за време Првог светског рата. Са једанаест година заједно са мајком преселио се у Париз, но упркос пресељењу Барт је читав живот остао везан за свој родни крај. На париској Сорбони, коју похађа од 1935. до 1939, показује се амбициозним учеником. У том раздобљу боловао је од разноразних болести, укључујући и туберкулозу, због које је много времена провео у изолацији санаторијума.[3] Учестали здравствени проблеми негативно су утицали на његову академску каријеру и полагање испита. Због лошег здравља био је ослобођен војне службе. Од 1939. до 1948. радио је на добијању дипломе из граматике и филологије, издао је своје прве академске радове, суделовао је у медицинским студијима, али се и даље борио са лошим здравственим стањем. Године 1948. вратио се искључиво академскоме раду, те је добио неколико краткорочних послова на институтима у Француској, Румунији и Египту. Истовремено писао је за париски левичарски часопис Борба (Combat), а ти чланци су временом израсли у књигу Le degré zéro de l`écriture (1953). Наредних седам година провео је у Centre national de la recherche scientifique где је студирао лексикологију и социологију.[4] Такође, у томе периоду почео је да пише популарни серијал есеја за часопис Les Lettres Nouvelles у којима је побијао митове популарне културе (касније су есеји окупљени и објављени у збирци Митологије изданој 1957. године).[5] Познавајући у извесној мери енглески језик, Барт је предавао на Мидлбери колеџу 1957. године и спријатељио се са будућим енглеским преводиоцем великог дела његовог рада, Ричардом Хауардом, тог лета у Њујорку.[6] Ране шездесете провео је истраживајући семиотику и структурализам. Многи његови радови су критиковали постојеће традиционалне академске погледе књижевне критике. Његове идеје довеле су га у јавни сукоб са Ромоном Пикаром, који га је напао у тексту Нова критика због наводног недостатка поштовања према францускпј књижевној традицији. Барт му је одговарио у своме делу Критика и истина из 1966. где је оптужио стару грађанску критику за мањак бриге о нијансама и финоћи језика, те о селективној неукости у критици дијалектичких теорија (као што је на пример марксизам). До касних шездесетих Барт је стекао велики углед. Путује у САД и Јапан те одржава презентације. Своје најпознатије дело, есеј Смрт аутора, које служи као један од основних прелазних радова у истраживању логике структуралистичке мисли, објавио је 1967. године. Наставио је да доприноси заједно са Филипом Солером авангардном књижевном часопису Tel Quel, где се развијају сличне идеје Бартовим. Барт објављује књигу С/З 1970, у којој је анализирао Балзакову приповетку Саразин. Током седамдесетих наставио је градити књижевну критику, те развија појмове текстуалности и књижевничке неутралности. 1971. гостује као предавач на универзитету у Женеви. Године 1977. био је одабран за предавача на катедри за књижевну семиологију на Колежу де Франс у Паризу. Исте године његова мајка Анријета Барт, са којом је живео 60 година умире. Његово последње велико дело Мрачна комора је делом есеј о природи фотографије, а делом помирење са смрћу његове мајке. Дана 25. фебруара 1980. Барта је ударио аутомобил, након што је напустио забаву, коју је одржао Франсоа Митеран. Месец дана касније умиро је од последица повреде.``
Knjiga je u dobrom stanju,malo okrzana sa strane. ,,Vesela nauka označava prelaz od ranih spisa ka zrelijem stvaralačkom periodu u kojem su nastala dela poput Tako je govorio Zaratustra i Volja za moć. Prvo izdanje Vesele nauke (1882) obuhvatalo je četiri knjige sa uvodnim tekstom „Šala, lukavstvo i osveta” koji se sastoji od izreka i aforizama u stihu. Već u drugom izdanju (1887) autor je dodao i petu knjigu, kao i „Pesme princa slobodnog ko ptica na grani”, što predstavlja jedinu poeziju koju je objavio. I u ovom delu Niče govori o središnjem problemu svoje filozofije, problemu kulture, pogotovo ako je ona institucionalizovana i kao takva lišena vitalističkih osobina ili ukoliko apsorbuje dekadentnu umetnost kojoj se veliki filozof žestoko protivio. Značaj ovog dela ogleda se, između ostalog, i u tome što će u njemu prvi put formulisati čuvenu tezu „Bog je mrtav”, kojom osporava dotadašnje načelo Boga kao apsolutnog izvora moralnih principa. Ničeove refleksije o moralu često su bile pogrešno interpretirane, zbog čega ga je dugo pratio epitet kontroverznog mislioca. Vesela nauka pisana je u Ničeu svojstvenoj fragmentarnosti i, kako sam autor kaže, jezikom jugovine, što bi značilo jezikom svežine, ali i nemira, nadmenosti i radosti povratku životnih sokova, uprkos tome što je često isticao značaj bolesti u razvoju duha. Snažan poetski izraz koji dominira u oblikovanju refleksija čini ovo delo najboljim pokazateljem Ničeove strastvene stvaralačke prirode.``
Saljem i kao preporucenu tiskovinu (cena dostave 170 rsd). Čovek i duh- autor Seren Kjerkegor Seren Kjerkegor -njegovа filozofijа se smаtrа prvim oblikom egzistencijаlističke filozofije. Kjerkegor je žestoko kritikovаo hegelijаnizаm svogа vremenа. Ono što je on smаtrаo formаlnostimа hrišćаnske crkve. Nаjveći deo njegovog delа, bаvi se religijskim problemimа kаo što su: prirodа vere, problemimа hrišćаnske Crkve kаo institucije, hrišćаnskom etikom i uopšte teologijom, аli i emocijаmа i osećаnjimа ličnosti kojа se аfirmiše kroz rаzličite odluke u životu. Svoje rаno delo je pisаo pod rаzličitim pseudonimimа kroz osobene poglede i kompleksnu dispoziciju dijаlogа. „Ljubav ima svoje sveštenike u pesnicima. Kadikad čuje se glas koji ume neobično ljubav da veliča, ali se o veri ni reči ne čuje. Ko govori u počast ovoj strasti? Filosofija prolazi bez osvrta. Teologija sedi nafrakana na prozoru, obleće oko naklonosti filosofije, nudi joj na prodaju svoju lepotu. Teško je, vele, Hegela razumeti, ali Avrama razumeti, to je sitnica. Ja sam, međutim, upotrebio mnogo vremena za razumevanje Hegelove filosofije i verujem da sam je unekoliko razumeo. Ako ga uprkos uloženog truda na nekim mestima nisam shvatio, prilično sam drzak da pretpostavim da ni on sam sebi nije bio dovoljno jasan. Sve to ja činim lako, neusiljeno, moja glava ne pati od toga. Naprotiv, kad treba da razmišljam o Avramu, ja sam kao ubijen. Stalno mi je pred očima ogromni paradoks koji ispunjuje Avramov život. Moja misao, uprkos sve svoje strasti, ne može tu da prodre. Ne mičem ni za dlaku dalje. Naprežem svaki mišić da dođem cilju. U tom trenutku postajem nemoćan. Kad bi čovek bio u stanju da svu sadržinu vere prelije u oblik pojma: ni onda ne bi značilo da je razumeo veru, razumeo kako on u nju ili kako ona u njega ulazi.“ Format: 21 cm Broj strana: 101 Povez: Broš Pismo:Ćirilica Godina izdanja: 2016 ISBN: 978-86-7157-476-1
Knjiga je dobro očuvana. ,,`Sva trojca, Hese, Jung i Serano, bili su pesnici, mistici i ljudi osvetljeni „svetlošću sa Istoka“. Pričom o dva prijateljstva i poslednjim godinama „hermetičkog kruga“ u kojem su se Hese i Jung kretali, Migel Serano, treći i najmlađi član kruga, sa stavom povlašćenog svedoka zatvorio je taj krug i preneo nam poslednje poruke dva mudraca za sva vremena, povezana filozofijom, načinom života i umiranja, delom koje su stvorili. Poruke koje izviru iz knjige Jung i Hese, tog izuzetnog dokumenta, inspirišu sve tragaoce za istinom, kako one koji „putuju na Istok“ kao Heseovci junaci, tako i one koji se suočavaju sa nasleđem svoje hrišćanske prošlosti na Zapadu sa kojeg su potekli. Dušica Lečić Toševski Mnogo je već dobrih knjiga napisano o životu i delu Karla Gustava Junga i Hermana Hesea u toku njihovih života, a naročito posle smrti ovih duhovnih velikana dvadesetog veka (Jung je preminuo 1961, a Hese 1962. godine). Oni koji su voleli i cenili Junga i Hesea revnosno su pratili objavljivanje ovakvih knjiga i iz njih saznavali mnoge pojedinosti o njihovom ličnom životu, često iz pera vrhunskih svetskih stručnjaka iz oblasti književnosti, psihijatrije, psihologije i antropologije. I onda kada je izgledalo da polako jenjava interesovanje za ovu dvojcu neobičnih stvaralaca, ili da su oni zanimljivi još samo stručnjacima („jungovcima“ i „heseovcima“), 1966. godine se pojavila čudesna knjiga Migela Serana Jung i Hese – hermetički krug, koja je ovoga puta usmerila interesovanje u jednom drugom pravcu. Vladeta Jerotić```
Knjiga je dobro očuvana. ,,U ovoj knjizi čovek nalazi na poslu „podzemnika`, bušača, kopača, podrivača. Čovek ga vidi, pod pretpostavkom da ima oči za takav dubinski rad, kako lagano, smišljeno, s blagom neumoljivošću kroči napred, da se ne bi suviše pojavljivala preka potreba koju sa sobom donosi svako dugo lišavanje svetlosti i vazduha; čovek bi njega samog pri njegovom mračnom poslu mogao nazvati srećnim. Ne čini li se da ga vodi neka vera, da ga obeštećuje nekakva uteha? Da možda hoće da ima sopstvenu dugu tamu, nešto svoje nerazumljivo, skriveno, zagonetno, jer zna šta će i on imati; sopstveno jutro, sopstveno izbavljenje, sopstvenu zoru?... Izvesno je da će se on vratiti: ne pitajte ga šta želi tamo dole, on će vam to već sam reći, raj prividni Trofonije i podzemnik, tek kada opet postane čovek. Čovek se temeljno oduči od ćutanja kad je tako dugo kao on bio krtica, usamljen..``
JEZIK I DRUŠTVENE KLASE, Bazil Bernstajn BIGZ, 1987. mek povez manji format 195 strana veoma dobro očuvana knjiga Sadržaj - Zajednički jezik (Neke sociološke implikacije jednog lingvističkog obrasca); Sociolingvistički pristup socijalnom učenju; Lingvistički kodovi i gramatički elementi; Sociolingvistički pristup socializaciji; Društvena klasa, jezik i socijalizacija; Kritika koncepta `nadoknađujuće obrazovanje`.