Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
26-50 od 842 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Milorad Komrakov : MOJ ŠESTI OKTOBAR , Autorsko izdanje Beograd 2009, str. 368. Očuvanost 4-. Милорад Комраков, новинар, рођен је 7. јуна 1955. године у Вршцу. Завршио је 11. београдску гимназију и Факултет политичких наука у Београду. Ожењен је, има ћерку и сина. Живи у Београду. Новинарством се бави више од 40 година. Објављивао је у Политикологу, Студенту, Индексу 202, Радио ТВ ревији, НИН-у, Програму 202 Радио Београда, а од 1979. до 2002. године био је запослен у Информативној редакцији Телевизије Београд, односно РТС-у. У телевизијском новинарству прошао је све, од „цепања телекса”, извештача, репортера, уредника емисија, до главног и одговорног уредника. На челу Информативног програма био је у најтежим периодима у историји Телевизије Београд. Уредио је и водио највише ТВ дневника, у полувековној историји ТВ Београд. Добитник је више новинарских награда и признања. Године 1989. Удруженје новинара Србије додељује му награду „Светозар Марковић” – зато што је на најупечатљивији начин бивајући више од сведока догађаја, саопштио истину о суптилним и специфичним облицима контрареволуције на Косову и Метохији. Године 1996. Удруженје новинара Србије додељује му награду „Димитрије Давидовић” – за дугогодишње уређивање централних информативних емисија Телевизије Београд и Радио телевизије Србије. Добитник је и више годишњих награда Телевизије Београд и Радио телевизије Србије. Био је уредник Удружења новинара Србије од 1996. до 2000. године. Написао је осам књига: Мој шести октобар, Пети октобар у РТС-у, Бомбардовање РТС – моја истина, Лов на пети октобар, Убица из Вухана, Маске су пребрзо спале?!, Корона се отргла контроли?!, Тајне Титаника.
VAVA I NJEN PARALELNI SVET Autor: Ratko Nikić Izdavač: Fleš, Zemun Godina izdanja: 2003 Broj strana: 168 Pismo: latinica Povez: mek Format: 21x12 Stanje kao na slici. Odlično očuvana. Vava, žena koja je sebe smatrala Bosankom – Jugoslovenkom, bila je prva proročica koja je shvatila i iskoristila snagu medija, dok su političari shvatili njenu snagu i potencijal, koristeći njena iskrena levičarska i projugoslovenska ubeđenja, kako bi Svevišnjeg, zvezde i planete okrenuli na Slobinu i Mirinu stranu. Bio je to početak anesteziranja naroda i raspirivanja masovnog optimizma u najgorim trenucima, kada je nacija više verovala smirenoj i blagoj ženi rođenoj u Bosanskom Novom nego mudracima iz establišmenta. Od 35 godina radnog staža, Dubravka Melka je 30 provela kao građevinski tehničar u preduzeću `7. juli`. Nikada nije napustila ideale komunizma. Bila je aktivni društveno-politički radnik. Možda je zato proricala da će Srbija postati Kalifornija, a da će Milošević vladati samo 49 godina. Ona se volšebno pojavila u noćnom programu Radio Beograda 1987. godine, što je tada predstavljalo presedan, radio-igru koja se pretvorila u senzaciju i početak masovne hipnoze u kojoj su cvetale ruže, u kojoj se rađala nova Srbija u kojoj se nikada neće ratovati, u kojoj front na Kosovu nikada neće biti otvoren. Posle iskustva na radiju, Vava je prešla u tada najtiražniji nedeljnik u SFRJ – Radio i TV reviju, gde je odgovarala na pisma čitalaca. Svake nedelje, 10 odgovora je hipnotisalo građanstvo druge Jugoslavije. Ona je tada plaćana kao običan honorarac. Na Radio `Politici` je vodila `Vavigricu`, a postala je saradnik i Studija B, Radio Pančeva, zagrebačkog `Vikenda`, sarajevskog časopisa `Una`... Njen telefon je bila najtraženiji. Nikada joj, međutim, korisnici njenih proricanja nisu bili zahvalni. Na adresu `Revije`, posle godinu dana neopisive slave, Vava je dobila samo jednu čestitku za Novu godinu. S tekstom: `Ko mi je ukrao gume s auta`. Obećavali su joj devize, zlato, vile, ali njeni prijatelji tvrde da nikada nije naplaćivala usluge nesrećnim ljudima. Niko je nikada nije nazvao varalicom, što se za njenu profesiju smatra najvećim komplimentom.
Mitar Đurišić: PRIMORSKA OPERATIVNA GRUPA, Vojnoistorijski institut Beograd/Istorijski institut Crne Gore Podgorica 1997, str. 285. Drugi svetski rat, partizanske jedinice u Crnoj Gori. МИТАР ЂУРИШИЋ је рођен 1923. године у Парцима, општина Погорица.Основну школу је похађао у Грацу, нижу гимназију у Даниловграду, а учитељску школу на Цетињу и у Херцег Новом. Учесник је Народно - ослободилачког покета од 1941. године Завршио је Војнополитичку школу и Пјешадијску официрску школу. До 1950. године радио је на штабским дужностима а од 1979. године као историчар у Војноисторијском институту. Пензионисан је у чину пуковника. Коаутор је десет књига а у једанаест зборника радова објављени су његови прилози. Написо је неколико десетина чланака о ратној прошлости Црне Горе и Србијеза часописе: Војноисторијски гласник, Историјски записи и Југословенски историјски часопис, а десетак редакција листова и радио телевизијских станица објављивало је његове чланке и фељтоне. Писао је и енциклопедијске јединице за Војну енциклопедију, Енциклопедију Југославије и (још необјављену) Енциклопедију Црне Горе. Има звање научног савјетника. МИТАР ЂУРИШИЋ је рођен 1923. године у Парцима, општина Погорица.Основну школу је похађао у Грацу, нижу гимназију у Даниловграду, а учитељску школу на Цетињу и у Херцег Новом. Учесник је Народно - ослободилачког покета од 1941. године Завршио је Војнополитичку школу и Пјешадијску официрску школу. До 1950. године радио је на штабским дужностима а од 1979. године као историчар у Војноисторијском институту. Пензионисан је у чину пуковника. Коаутор је десет књига а у једанаест зборника радова објављени су његови прилози. Написо је неколико десетина чланака о ратној прошлости Црне Горе и Србијеза часописе: Војноисторијски гласник, Историјски записи и Југословенски историјски часопис, а десетак редакција листова и радио телевизијских станица објављивало је његове чланке и фељтоне. Писао је и енциклопедијске јединице за Војну енциклопедију, Енциклопедију Југославије и (још необјављену) Енциклопедију Црне Горе. Има звање научног савјетника. МИТАР ЂУРИШИЋ је рођен 1923. године у Парцима, општина Погорица.Основну школу је похађао у Грацу, нижу гимназију у Даниловграду, а учитељску школу на Цетињу и у Херцег Новом. Учесник је Народно - ослободилачког покета од 1941. године Завршио је Војнополитичку школу и Пјешадијску официрску школу. До 1950. године радио је на штабским дужностима а од 1979. године као историчар у Војноисторијском институту. Пензионисан је у чину пуковника. Коаутор је десет књига а у једанаест зборника радова објављени су његови прилози. Написо је неколико десетина чланака о ратној прошлости Црне Горе и Србијеза часописе: Војноисторијски гласник, Историјски записи и Југословенски историјски часопис, а десетак редакција листова и радио телевизијских станица објављивало је његове чланке и фељтоне. Писао је и енциклопедијске јединице за Војну енциклопедију, Енциклопедију Југославије и (још необјављену) Енциклопедију Црне Горе. Има звање научног савјетника. Očuvanost 4 i ima autorova posveta.
Prof. dr. Bora Ristić Bora Ristić je rođen je u Vladičinom Hanu 1939. godine. Osnovnu školu završio je u Kumanovu, Autosaobraćajno-tehničku školu u Zemunu, a diplomirao je na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu 1963. godine. Radio je u nekoliko saobraćajnih preduzeća i ustanova. Postdiplomske studije završava 1977. na Institutu za ekonomske nauke, 1985. doktorira na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu. Iste godine Nastavno naučno veće Tehničkog fakulteta u Bitolju proglasilo ga je za redovnog profesora za predmete Bezbednost u saobraćaju, Regulacija saobraćaja i Saobraćajno planiranje. U ovoj ustanovi je radio do penzionisanja. Izdavač: Udruženje za zaštitu i očuvanje srpskih spomenika u Makedoniji 89 stranica, posveta autora
Vitomir Bujišić : OD IZVORA DO UŠĆA, Izdavač autor Beograd 2011, tvrdi povez, str. 224. Izabrani novinski tekstovi. Sadržaj na slici. Očuvanost 4; ima posvetu autora. Dugogodišnji novinar i urednik lista „Glas Podrinja“, član UNS-a i najstariji novinar u Srbiji Vitomir Bujišić preminuo je juče u Beogradu u 98. godini. Vitomir Bujišić rođen je 1917. godine u Krivaji (Pocerina). Završio je učiteljsku školu u Beogradu. Novinarstvom je počeo da se bavi maja 1945. godine kao novinar tada tek osnovanog lista „Glas Podrinja“ u Šapcu. Nekoliko godina kasnije postaje i urednik, a nakon privremenog ukidanja „Glasa Podrinja“, radio je kao urednik listova „Novi dani“ i „7. juli“ . Bio je dopisnik Tanjuga iz Tuzle i urednik i direktor Radio Tuzle. Nakon ponovnog pokretanja „Glasa Podrinja“ krajem 1954. godine ponovo postaje direktor i glavni i odgovorni urednik. Bujišić je bio i direktor Radio-novinske izdavačke i radne organizacije (NIRO) u Šapcu, odakle 1975. godine odlazi u penziju. Vitomir Bujišić napisao je 28 knjiga. Član je UNS-a od 1945. godine. Dobitnik je brojnih novinarskih nagrada, među kojima i Nagrade za životno delo Saveza novinara Srbije i Crne Gore (2007).
o autoru: Bora Ristić je rođen je u Vladičinom Hanu 1939. godine. Osnovnu školu završio je u Kumanovu, Autosaobraćajno-tehničku školu u Zemunu, a diplomirao je na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu 1963. godine. Radio je u nekoliko saobraćajnih preduzeća i ustanova. Postdiplomske studije završava 1977. na Institutu za ekonomske nauke, 1985. doktorira na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu. Iste godine Nastavno naučno veće Tehničkog fakulteta u Bitolju proglasilo ga je za redovnog profesora za predmete Bezbednost u saobraćaju, Regulacija saobraćaja i Saobraćajno planiranje. U ovoj ustanovi je radio do penzionisanja. 63 stranice, posveta autora IZDAVAČ: Udruženje za zaštitu i očuvanje srpskih spomenika u Makedoniji Balkanski rat, San Stefanski mir, Bugarska, Berlinski kongres, Štip, brdo Kalenica
Mek povez, ćirilica,276 strana Čime su se zapravo bavili Peta uprava KGB i druge njegove regionalne ispostave? Ko, gde i kako je prisluškivao američke predsednike i zašto su saradnici stanica radio-elektronske obaveštajne službe Šesnaeste uprave KGB SSSR nagrađeni ratnim ordenima? Kako je naučno-tehnička obaveštajna služba pomagala izgradnji novih vidova sovjetske vojne tehnike? Čime su se bavili saradnici komande „F“ u inostranim rezidenturama? Za koga su u „skrovištima“ i tajnim spremištima na teritoriji zapadne Evrope oni ostavljali oružje i radio-stanice? Šta je trebalo da se dogodi u slučaju nastanka „izuzetnog perioda“? O tome i mnogo čemu drugom govori se u ovoj knjizi poznatog ruskog istoričara Aleksandra Severa, napisanoj na osnovu nekadašnje tajne dokumentacije KGB SSSR.