AUTOR: grupa autora NASLOV: Savremenik 10-posvećeno Sveti lukiću IZDAVAC: Književne novine GODINA: 1981. POVEZ: mek (KB:179)

Naslov: Struktura umetničkog teksta Autor: J. M. Lotman Izdavač: Nolit, Beograd Pismo: latinica Br. strana: 398 Format: 20cm Povez: tvrdi, prošiveno, zaštitni omot Knjiga (korice, listovi, povez) je odlično očuvana; zaštitni omot je neznatno iskrzan po gornjoj i donjoj ivici. Prikaz knjige možete da vidite na trećoj slici, uvećajte je do pune veličine.

GRADITELJI MODERNE MISLI - Oto Bihalji-Merin Izdavač: PROSVETA Beograd Godina izdanja: 1965. Povez: tvrd povez sa zaštitnim omotom Broj strana: 375 Pismo: latinica Stanje: dobro

Nemački u 100 lekcija + ključ Prevodi i rešenja dr A. Šmaus Prosveta Beograd 1967.g./286 strana+52 strane ključ Knjiga i kljuc odlicno ocuvani,na zadnjoj korici otpresak od dugog stajanja ,pritisnutog drugom knjigom. vr182

BEOGRADSKI KRUG, 1994. 144 strane. Lepo očuvana.

Miloš Savković : OGLEDI / Савковић, Милош, 1899-1943 = Savković, Miloš, 1899-1943 Београд : Просвета, 1952 , Fizički opis 366 стр. ; 21 cm Поговор / Јанко Ђоновић: стр. 363-366. Predmetne odrednice Držić, Marin, 1508-1567 Gaj, Ljudevit, 1809-1872 Ignjatović, Jakov, 1824-1889 Lazarević, Laza, 1851-1890 Đalski, Ksaver Šandor, 1854-1935 Stanković, Borisav, 1875-1927 Zola, Émile, 1840-1902 Daudet, Alphonse, 1840-1897 Srpska književnost Hrvatska književnost Očuvanost 3.

Европейские поэты возрождения Библиотека всемирной литературы Издательство художественная литеатура Москва 1974 укључује одабране поетске радове најзначајнијих ренесансних песника из различитих земаља Европе - Италије (Данте Алигхиери, Петрарцх, Боццаццио, Микедангело Буонаротти, Ниццоло Маццхиавелли, Торкуато Тассау, итд.), Далмација (Марцо Марулицх, Схисхко Менцхетцхицх Тицхвато Тсовато Тассау, итд.) Ранина и др.), Немачка (Себастиан Брант, Цонрад Зелтхис, Албрецхт Дурер, Мартин Лутхер и други), Француска (Францоис Виллон, Цлемент Марот, Маурице Сев, Пиерре Ронсард, итд.), Енглеска (народне баладе, Тхомас Виатт, Пхилип Сиднеи, Едмунд Спенцер, Јохн Лили и други), Шпанија ( Гил Виценте, Луис де Леон, Лопе де Вега и други) из Мађарске, Пољске, Холандије, Данске, Португала. Предговор Р. Самарина

KNJIŽEVNA KRITIKA 5 - 6 / septembar - decembar 1990, str. 120. Časopis za književna i estetička pitanja Rad Beograd Sadržaj na slici. Očuvanost 4.

23706) ZBOGOM DRAGI KRLEŽA , Igor Mandić , Književne novine Beograd 1980 , Polemike o mentalitetu post-krležijanske epohe. “ZBOGOM, DRAGI KRLEŽA“ , prva je esejističko-polemičarska knjiga koja (nakon oslobođenja) problematizira sakrosanktni „imidž“ velikog hrvatskog, jugoslavenskog i evropskog pisca, MIROSLAVA KRLEŽE. Dok je u razdoblju do 1945. godine taj svestrani autor još imao i književne i ideološke i političke oponente, od toga vremena, pa do smrti (1981) on je, kao osoba i kao književni stvaralac bio obasipan svim mogućim počastima. „Krležologija“ i „krležofilija“ izvrgle su se u „krležo-idolatriju“, ali osim slučajnih i u javnosti gotovo nečujnih protesta, niko se nije usuđivao odupreti takvom autoritetu. Tek nakon Krležine smrti kad su bile skinute razne zabrane i počeli se ljuštiti čudni tabui – javlja se IGOR MANDIĆ, književno oblikovan kao pravoverni „krležijanac“, prvi voljan da javno posumnja u tamjanom okađene književne i ideološke istine. mek povez, format 12 x 18 cm , latinica, 253 strane

NARODNA KNJIGA ALFA 2002 mek povez; 311 str. U ovoj zbirci ogleda koji se tiču funkcija književnosti, Eko za primer i predmet razmišljanja odabira autore koji su ga dugo zaokupljali, poput Nervala, Džojsa, Borhesa (ali i Aristotela i Dantea), kao i sopstvenu pripovedačku delatnost, ali njegov književni postupak rasvetljavaju i oni eseji u kojima ne govori neposredno o sebi. Prigodni tekstovi, dakle, ali u njima se razotkriva ono što ga neprestano zaokuplja, i što predstavlja postojano izvorište njegovog nadahnuća. Često sam se pitao: da li bih, danas, nastavio da pišem i onda kada bi mi rekli da će sutra neka kosmička katastrofa uništiti vasceli svet, tako da više niko neće moći da pročita ono što danas pišem? Isprva odgovor glasi da ne bih. Zašto da pišem ako niko neće moći da me čita? Kad malo porazmislim, odgovor glasi da bih, ali samo zato što gajim očajničku nadu da će se, sred te galaktičke katastrofe, možda naći kakva preživela zvezda, pa da neko sutra uzmogne da rastumači moje znake. Dakle pisanje bi, i uoči Apokalipse, još uvek imalo smisla.

posveta Uvod u tumačenje starofrancuskih tekstova, Vlado Drašković 60, 370

Petar Gudelj ŠTA GOVORE METAFORE Naučna knjiga, 1971. 59 strana, udžbenički format. Očuvana. s

Izdavač: Nolit Broj sztrana: 192 Pismo: ćirilica Povez: mek

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Aleksandar Flaker (Bjalistok, Poljska, 24. jul 1924 — Zagreb, Hrvatska, 25. oktobar 2010) bio je autor značajnih stručnih i naučnih radova iz područja ruske i hrvatske književnosti, uporedne književnosti i teorije književnosti. U Zagreb, gde se školovao, dolazi 1931. godine. Maturirao je u Senju. Diplomirao je na Zagrebačkom univerzitetu slavistiku 1949. godine. Doktorom nauke postaje 1954. odbranom disertacije „Pravaštvo i ruska književnost“. Proveo je godinu dana na specijalizaciji na Moskovskom državnom univerzitetu 1956/1957. Bio je redovni profesor ruske književnosti na Odseku za jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavao je kao gost-profesor na mnogim evropskim univerzitetima (Amsterdam, Frajburg, Konstanc, Minhen, Beč, Grac), a 1973. i na univerzitetu Jejl u Nju Hejvenu, (SAD). Bio je član uredništva uticajnog časopisa „Umjetnost riječi“ od njegovog osnivanja 1957. Najvažnija problemsko-tematska polja kojima se Flaker bavio jesu ruska i hrvatska književnost, komparatistika, avangardna književnost i kultura, intermedijalne i interkulturalne studije. Knjige i studije Ruski klasici XX stoljeća (1965), Književne poredbe (1968), Stilske formacije, Heretici i sanjari, Književne vedute Pojmovnik ruske avangarde (u saradnji sa Dubravkom Ugrešić), Stilovi i razdoblja (u saradnji sa Zdenkom Škrebom) (1964). U Zagreb, gdje se školovao, došao je 1931. godine. Maturirao je u Senju. Sudjelovao je u narodnooslobodilačkoj borbi. Diplomirao je slavistiku na Zagrebačkom sveučilištu 1949. godine. Doktorom znanosti postaje 1954. obranom disertacije `Pravaštvo i ruska književnost`. Proveo je godinu dana na specijalizaciji na Moskovskom državnom sveučilištu 1956./57. Bio je redovni profesor ruske književnosti na Odsjeku za jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavao je kao gostujući profesor na mnogim europskim sveučilištima (Amsterdam, Freiburg, München, Beč, Graz i dr.), a 1973. i na Sveučilištu Yale u New Havenu, (SAD). Objavljuje stručne i znanstvene radove s područja ruske i hrvatske književnosti, poredbene književnosti i teorije književnosti u časopisima i zbornicima u zemlji i inozemstvu. [1] Bio je član uredništva utjecajnog časopisa `Umjetnost riječi` od njegovog osnivanja 1957. godine, te uredničkog savjeta časopisa Russian Literature (Amsterdam) i časopisa za poredbenu književnost Neohelicon (Budimpešta). Bio je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, dopisni član Poljske akademije umjetnosti (Krakow), počasni član Mađarske akademije znanosti i umjetnosti, Društva hrvatskih književnika i PEN kluba. Najvažnija problemsko-tematska polja kojima se Flaker bavio su: ruska i hrvatska književnost, komparatistika, avangardna književnost i kultura, intermedijalne i interkulturalne studije. Dobitnik značajnih nagrada i priznanja za svoj književno-znanstveni rad (Nagrada za životno djelo Vladimir Nazor 1984., Kiklop za životno djelo 2009. i dr.)[2] Književnoteorijski rad Wikicitati „ ... po svom obrazovanju slavist, a profesionalno se bavi ruskom književnošću, pripada, pak, hrvatskom kulturnom krugu, pa mu nisu strane ni druge jugoslavenske književnosti. ” (Aleksandar Flaker [Poetika osporavanja, 1982.]) Aleksandar Flaker započinje znanstvenu karijeru kao proučavatelj ruske, tj. sovjetske književnosti. U tom ranom razdoblju nastaju njegovi prvi radovi: zbornici Heretici i sanjari (1955.), Ruski pripovjedači XIX. stoljeća (1961.), te Suvremeni ruski pisci u četiri knjige (1962.). Proučavanje ruske književnosti nastavlja u kasnijim radovima: priručniku Ruski klasici XIX. stoljeća (1965.), Ruska književna kritika (1966.), Sovjetska književnost 1917-1932 (1967.), prikazu novije ruske književnosti u 7. knjizi Povijesti svjetske književnosti (1975.), te knjizi Ruska avangarda (1984.). Flaker je najviše bio zaokupljen proučavanjem realizma (Turgenjev, Gogolj, Dostojevski, Tolstoj, Čehov) i poslijerevolucionarnim razdobljem nakon njega; proučavao je djela pisaca kao što su Blok, Majakovski, Zoščenko, Fadejev, Pasternak, Šolohov, i dr. U stvaranju vlastite književne metodologije najveći je utjecaj na njega imala tzv. formalna metoda[3] koju karakterizira: stavljanje u prvi plan autonomnosti književnog teksta, oslobađanje od podređenosti drugim znanostima (sociologiji, povijesti, politici), poništavanje dualističke koncepcije sadržaj-forma, razmatranje procesa stvaralačkog umjetničkog postupka, poimanje povijesti književnosti kao povijesti smjenjivanja književnih stilova. Flaker u metodi ruskih formalista pronalazi mnogo pozitivnih osobina na području poetike, no pronalazi i mnogo nedostataka na području književne povijesti. Uvodi termin stilska formacija (Stilovi i razdoblja, 1964.) da bi znanstveno utvrdio i razradio terminološke nejasnoće ili slabosti u znanosti o književnosti. Termin je preuzeo od ruskih književnih kritičara dvadesetih godina, a zamjena je za starije pojmove pravac ili struja. Tim pojmom obilježava `velike nadindividualne književnopovijesne cjelovitosti, konstruirajući ih na temelju stilske interpretacije srodnih književnih djela, a ne na temelju programatskih samoodređenja pojedinih pokreta, ili škola`.[4] On prvenstveno proučava strukturu književnog djela, a proučavanjem stilskih postupaka dolazi do zaključka, na primjeru romantizma i realizma, da su ti pravci relativno cjelovite stilske formacije, za razliku od književnih tijekova u dvadesetom stoljeću. Za potonje je karakteristična tzv. stilska dezintegracija, te za tu nekompaktnu stilsku formaciju predlaže termin period. Također uvodi kategoriju historičnosti koja postoji unutar književnih procesa: Važniji su povijesni procesi unutar pojedinih književnih vrsta, nego statičke interpretacije pojedinih tekstova. (Poetika osporavanja, 1982.), čime ostavlja otvorene mogućnosti za analizu i svih ostalih povijesnih (socioloških, društvenih) komponenti, važnih za shvaćanje funkcioniranja književnog djela. U proučavanju hrvatske književnosti najviše ga zanimaju realizam i modernizam, tj. avangardizam, te se njenim pitanjima bavi u radu Književne poredbe (1968). Budući da ga prvenstveno zanimaju interpretacija književnog djela i otkrivanje njegovih unutarnjih estetskih obilježja (stil, struktura) u povijesnom procesu njegova razvitka, Flaker uvodi literarne termine, umjesto povijesnih ili društvenopolitičkih, te pojam društvene funkcije djela, što mu omogućuje da terminološki označi i razdoblja koja se ne mogu označiti kao stilske formacije. Npr. Književnost u funkciji konstituiranja moderne hrvatske nacije (1836-1865) i Period socijalno angažirane književnosti za označavanje književnosti tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Flaker se također bavi proučavanjem novijih kretanja u svjetskoj književnosti. Jedno od njih je tzv. proza u trapericama koja se pojavila neposredno nakon II. svjetskog rata, a kod nas pedesetih godina. Na temelju svoje metode, tu `mladu prozu` (termin koji je kasnije odbacio) naziva `prozom u kojoj se pojavljuje mladi pripovjedač (bez obzira na to nastupa li u prvom ili trećem licu) koji izgrađuje svoj osebujni stil na temelju govorenog jezika gradske mladeži i osporava tradicionalne i ustajale društvene i kulturne strukture`[5]. Također prozu istražuje i kao književnopovijesni proces, te istražuje povezanost i razvoj te proze u djelima Salingera, Aksjonova, Plenzdorfa, kao i u djelima hrvatskih pisaca Antuna Šoljana i Ivana Slamniga. Detaljno je razradio teorijski sustav avangarde u kojem utvrđuje da je ona: osporavanje postojećih struktura, antiestetička, gubi ljudski lik kao središte strukture, razbija logičku sintaksu, ona je - antiformativna. Dopušta joj širenje izvan estetskog (iako i dalje naglašava da je njezina prvenstvena društvena funkcija estetsko prevrednovanje, a potom moralno i etičko, i na kraju socijalno) te joj priznaje druge funkcije kao što je npr. stavljanje u službu revolucije (Majakovski, Krleža, Breton i francuski nadrealisti, Brecht, Neruda). U hrvatskoj književnosti proučava prvenstveno odnos hrvatske avangarde prema književnoj ljevici i socijalno angažiranoj književnosti tridesetih godina (Krleža). Knjige i studije Suvremeni ruski pisci, Zagreb 1962. Stilovi i razdoblja, studija (sa Zdenkom Škrebom), Zagreb 1964. Ruski klasici XIX. stoljeća; udžbenik, Zagreb 1965. Književne poredbe; studija, Zagreb 1968. Modelle der Jeans Prosa - Zur literarischen Opposition bei Plenzdorf im osteuropäischen Romankontext, Kronberg 1975. Novija ruska književnost; povijest svjetske književnosti – knjiga VII; Zagreb 1975. Proza u trapericama, Zagreb 1976., 1983. Stilske formacije; studija, Zagreb 1976., 1986. Poetika osporavanja; studija, Zagreb 1982. Ruska avangarda; studija, Zagreb 1984. Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb 1987. Nomadi ljepote, studija, Zagreb 1988. Riječ, slika, grad, Zagreb 1995. Književne vedute, Zagreb 1999. Riječ, slika, grad rat. Hrvatske intermedijalne studije. Durieux, Zagreb 2009. Slikarska književnost i književno slikarstvo; Moskva 2008. Ruska avangarda 2; Profil - Zagreb, Službeni glasnik - Beograd 2009.

Izdavač:VAJAT Beograd; 1998. Broj strana:120; meki povez Stanje očuvanosti: odlično i za korice i za knjižni blok

P1-3) DOBRO OČUVANE, BEZ OŠTEĆENJA.

Pisci mišljenja i razgovori Meša Selimović Str 410 Povez tvrd Stanje knjige dobro O knjizi K13 Autobiografija

Francuski realizam u izboru i sa beleškama Dragiše Živkovića. Savremena skola, Beograd 1962. 115 str, meki povez, u dobrom stanju. kljucne reci knjiga knjige onore de balzak knjiizevnost istorija knjizevvnosti predgovor ljudskoj komediji fridrih engels pismo mis farknes balzak emil zola tereza reken pol lafarg

Jovan Deretić Istorija srpske književnosti, četvrto kožno izdanje 2007. tiraž 1000 primeraka. Kapitalno delo.

TEORIJA KRITIKE - Mari Kriger Izdavač: NOLIT Beograd, edicija KNJIŽEVNOST I CIVILIZACIJA Godina izdanja: 1982. Povez: tvrd Broj strana: 309 Pismo: latinica Stanje: dobro

TAGORE I SVET, grupa autora, priređivač Dr Radoslav Josimović, Gradska biblioteka Zrenjanin 1982, 22x15 cm Broj strana 143 Povez: Tvrd Na prvoj slobodnoj stranici napisano ime i prezime hemijskom olovkom. Na zadnjoj korici sa unutrasnje strane posveta. Unutrasnjost dobro ocuvana. Moje ostale knjige mozete pogledati preko sledeceg linka: http://www.kupindo.com/Clan/miloradd/SpisakPredmeta

Plutarh SLAVNI LIKOVI ANTIKE I i II Matica srpska, Antička književnost, 1987. Tvrd povez, 301 + 376 strana, zaštitni omot. Spoljašnosti kao na slikama, malo požutele. Unutra odlične. - Solon - Alkibijad - Katon - Ciceron...

Laza Kostić - Pesme Pogreb, Rajo tužna rajo, U ju-ju-ju-ju-ju, U Sremu, Oprosti mi.... štamparija Budućnost Novi Sad 1961 godine 97 strana 110 gr

Nikola Milošević - Antropološki eseji Solidno očuvano Biblioteka Sazvežđa Nikola Milošević - bavio se filozofijom, književnim radom, publicistikom i književnom kritikom, napisao je veliki broj predgovora, recenzija i književnih kritika. Učestvovao je u mnogim književnim i političkim javnim tribinama. Napisao je više od dvadeset knjiga filozofske i književno-teorijske tematike, nekoliko knjiga iz oblasti politike i tri romana.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! `Luk i voda, zavičajni rječnik s ušća Drave u Dunav` Nešić, rođen 1957. u Bijelom Brdu, upravnik je Kulturnog i naučnog centra `Milutin Milanković` u Dalju u Hrvatskoj. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu (grupa za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik). Do sada je objavio knjige poezije: Crv sumnje u jabuci razdora (1985), Surogati (1990), Čekajući Stvoritelja (1995), Haronov čamac (1998), Prozor kroz koji Dunav teče (izabrane i nove pesme, 2000), Granica (2006), Bolje je biti u manjini (2015) i Polog (2016). Nešićeve pesme zastupljene su u brojnim antologijama poezije i dobitnik je više nagrada. Godine 2004. objavio je rečnik pod naslovom `Luk i voda`, čije je izmenjeno i dopunjeno izdanje, pod nazivom `Luk i voda, zavičajni rječnik s ušća Drave u Dunav`, štampano 2012. Član je Odbora SANU za dinamiku klimatskog sistema Zemlje i delo Milutina Milankovića. Živi u Bijelom Brdu i u Somboru.