Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
226-250 od 255 rezultata
Prati pretragu "radio"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
ŠŠŠŠ - ŃŠµŃŃ Š±ŃŠ¾ŃŠµŠ²Š° Š¼ŠµŃŠµŃŠ½Š¾Š³ Š»ŠøŃŃŠ° Š·Š° Š½Š°ŃŠŗŃ, ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ Šø Š“ŃŃŃŃŠ²ŠµŠ½Šø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń ŠøŠ· 1898. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ (ŃŃŠ»Šø, Š°Š²Š³ŃŃŃ, ŃŠµŠæŃŠµŠ¼Š±Š°Ń, Š¾ŠŗŃŠ¾Š±Š°Ń, Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±Š°Ń, Š“ŠµŠŗŠµŠ¼Š±Š°Ń) Š£ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ: ŠŃ ŠŃŠ°Š³. Š. ŠŠ°Š²Š»Š¾Š²ŠøŃ ŠŠøŃŃ ŠŠŠŠ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ Ń Š²Š»Š°ŃŠ½ŠøŃŃŠ²Ń Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š½Š° Š. ŠŃŠ¾ŃŠøŃŠ° Šø ŠøŠ·Š»Š°Š·ŠøŠ¾ ŃŠµ Ń Š¼ŠµŃŠµŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŠ²ŠµŃŠŗŠ°Š¼Š°. Š£ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŃŠ²Š¾ ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ»Š¾ Š½Š° Š°Š“ŃŠµŃŠø - Š§ŠøŠŗŠ° ŠŃŠ±ŠøŠ½Š° Š±Ń. 1 Š”Š²Šø ŠæŃŠøŠ»Š¾Š·Šø Ń ŃŠ²ŠµŃŠŗŠ°Š¼Š° Š“Š¾Š±ŃŠ¾ ŃŃ Š¾ŃŃŠ²Š°Š½Šø, ŠŗŠ¾ŃŠøŃŠµ ŃŃ Š½Š°ŃŠµŃŠµ Š·ŃŠ±Š¾Š¼ Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š°.
Apokalipsa, Gradac 57/58 IzdavaÄ: Gradac, ÄaÄak 1984 Äasopis za književnost, umetnost i kulturu Žan Bije - Duhovnost snažnih DragoÅ” KalajiÄ - Ispit katastrofe Žan Å evalije - Milenarizam, mesijanstvo, eshatologija Radoslav PetkoviÄ - Lica apokalipse Svetislav Basara - zver koja proždire samu sebe Konrad Lorenc - Osma smrtnih grehova civilizovanog ÄoveÄanstva Tomas Maltus - O zlu koje proistiÄe iz principa naseljavanja Živojin PavloviÄ - Nosi se! V.AbramÄik - Å ta Äemo raditi kada svet propadne... stanje vrlo dobro.
Broj 36, 1978. godine. Spolja kao na slikama, unutra dobro oÄuvano, bez pisanja, podvlaÄenja. Ima peÄat. Kompletno izdanje āFragmenata ljubavnog govoraā Rolana Barta Lepog mladiÄa Solemna ostavila je nimfa Argira u koju je bio zaljubljen, pripoveda nam grÄka mitologija. Afrodita ga je oslobodila ljubavnih jada pretvorivÅ”i ga u reku. Ali je on i kao reka patio za Argirom. Stoga mu je boginja podarila moÄ zaboravljanja i od tada su svi okupani u toj reci bili izbavljeni od ljubavnih muka. Ima li danas kakve reke u kojoj bi se nesreÄno zaljubljeni mogli okupati? Fragmenti ljubavnog govora melanholiÄna su oda danaÅ”njem Solemnu u potrazi za rekom koja je presuÅ”ila. Najpoznatije delo Rolana Barta koje Geteovim Verterom, Frojdom, Lakanom, zenom itd. slika portret zaljubljenog i opisuje svu dramu ljubavi. Naslov Bartove knjige ā Fragmenti ljubavnog govora ā ima implicitno sladostrasni prizvuk, nagoveÅ”tavajuÄi moguÄnost pomaljanja onih intimnih odnosa Äije eksplicitno pominjanje obiÄno izaziva nelagodu. Sama knjiga je, meÄutim, previÅ”e teoretska i previÅ”e pesimistiÄna da bi imala bilo kakvu erotsku privlaÄnost. Tu nema nikakve intimnosti niti razmene intimnosti, buduÄi da se Bartov ljubavnik obraÄa sam sebi (tj. Äitaocu). Tema nije ājezik ljubaviā, veÄ ljubav ākao jezikā. Bart ljubavi radi ono Å”to je radio Balzaku u S/Z ili sebi u Rolan Bart o Rolanu Bartu: razgraÄuje je kako bi pokazao da kada se njome govori ona postaje daleko veÄi kulturoloÅ”ki fenomen nego Å”to smo mi obiÄno spremni da priznamo. Fragmenti ljubavnog govora delo su ili zaljubljenog lingviste ili zaljubljenika u lingvistiku. Iako je Äitav tekst veoma moderan, njegova organizacija i argumentacija ipak odaju i starog Barta, radoznalog moralistu po kome svaki oblik ljudskog ponaÅ”anja neizbežno vodi do odreÄene maksime. U predgovoru Bart nastoji da predupredi optužbu koju nikako ne želi da Äuje: to da je napisao psiholoÅ”ki prikaz ljubavnika. U tom bi sluÄaju delo previÅ”e izbledelo u oÄima njegovih francuskih pobornika koji bi na njega gledali kao na buržujsko pisanje koje karakteriÅ”e predfrojdovska vera u transparentnost i autonomnost ega. On tvrdi da je ovo delo zapravo strukturalni portret i simulacija, pre nego analiza āljubavnog govoraā. To znaÄi da je ono Å”to Äujemo glas ljubavnika a ne autora, ljubavnika koji beleži svoje uspone i, joÅ” ÄeÅ”Äe, padove prilikom prolaska kroz to svoje muÄno promenjivo stanje. Knjigu treba posmatrati kao pozoriÅ”ni tekst, zamisliti ljubavnika kako stoji na pozornici i pred publikom izgovara reÄi koje padaju na pamet veoma inteligentnom, veoma naÄitanom i nesreÄno zaljubljenom Francuzu. Drugo je pitanje da li Äe Äitaoci tumaÄiti Fragmente sofisticirano kako je Bart zamislio. Ja liÄno verujem da neÄe. MoguÄe je da Äe forma u kojoj je tekst napisan, baÅ” kao i Bartov obazrivi mode dāemploi (uputstvo za upotrebu), zahtevati neÅ”to drugo, ali nema sumnje da je ono Äega se treba kloniti doživljavanje dela kao psiholoÅ”kog i analitiÄkog prikaza. Bartov ljubavnik zapravo ne ljubavi ā kako bi i mogao? On se poverava. A buduÄi da je zbog svog imaginarnog statusa viÄniji reÄima nego delima, on svoje najvažnije priznanje āje tāaimeā, kako je to govorio Dž. L. Ostin, odreÄuje kao performativni iskaz. To je tako jer je reÄ o pukoj simulaciji, ali da je partner negde u blizini, on bi se pretvorio u beznadežnog ljubavnika kome bi sve izgledalo zadovoljavajuÄe performativno. Stoga Fragmenti ljubavnog govora predstavljaju knjigu koja se u potpunosti bavi stanjima duha ili radije stanjima jezika. Bart je konstruisao model savremenog (francuskog?) ljubavnog āimaginarnogā, naÄin na koji imaginacija reaguje na odreÄene momente ljubavne veze.Autor komponente tog modela u jednakoj meri nalazi i u životu i u književnosti, možda Äak i viÅ”e u potonjem. Veliki deo misli o ljubavi koje Äete naÄi u ovoj knjizi ne pripadaju Bartu: naÄi Äete reference iz knjiga koje je Äitao i iz razgovora sa prijateljima. U tom je smislu on u pravu kada kaže da je napisao āune encyclopĆ©die de la culture affectiveā. On nas uÄi zakonima ljubavi obiÄnog Äoveka, dajuÄi nam i viÅ”e detalja kad god je to moguÄe, s posebnim akcentom na one romantiÄarske i psihoanalitiÄke. Možemo samo da nagaÄamo koliko od onoga Å”to je u knjizi napisano proistiÄe iz njegovog neposrednog iskustva s ljubavlju. NeÅ”to od toga sigurno proistiÄe, kao Å”to postoje i anegdote koje su prilagoÄene kako bi izgledale u potpunosti autobiografski. Efekat svega toga je neobiÄan: dobijamo knjigu koja je meÅ”avina priruÄnika za ljubavnike i ispovesti. Forma knjige je impresivna. Pojam imaginarnog ide u proÅ”lost, preko Lakana do ranog fenomenoloÅ”kog Sartra, zahvaljujuÄi kome Bart tako povlaÄi razliku izmeÄu psiholoÅ”kog i strukturalnog. Osnovna poenta imaginarnog, ono Å”to je toliko privuklo kako Barta tako i Sartra, jeste njegova univerzalnost, to Å”to ne pripada nikome posebno. Bart nikako ne bi voleo da pomislimo da je simulirao neku posebnu imaginaciju, pogotovo ne svoju. On simulira univerzalnu imaginaciju, kao i uobiÄajene ili neuobiÄajene Å”ablone koje ona prati kada se osoba zaljubi. Po mom miÅ”ljenju, ono Å”to Bart želi da kaže kada insistira na tome da su Fragmenti ljubavnog govora strukturalistiÄki portret jeste to da stanja duha koja prikazuje ne pripadaju nekom odreÄenom pojedincu sa imenom i prezimenom, niti su smeÅ”tena u tom (po njemu) staromodnom nizu ā priÄi. Ljubavna priÄa zaista jeste buržuaski mit koji on sardoniÄki odbacuje zbog njegovog jeftinog obeÄanja da Äe na kraju sve biti razreÅ”eno ili da Äe za ljubavnu bol biti ponuÄen nekakav lek: to je, kako on navodi u jednoj od malobrojnih poznatih anatema iz svoje knjige dažbina koju zaljubljeni mora da plati svetu ne bi li se s njime pomirio (āle tribut que lāamoreux doit payer au monde pour se rĆ©concilier avec luiā). Svako takvo mirenje Bart vidi kao poražavajuÄe. U knjizi s namerom ne postoji nikakav tok. Sastavljena je od osamdeset āfiguraā, tj. osamdeset razliÄitih odlomaka ljubavnog monologa, od kojih je svaki potaknut nekim dogaÄajem, bilo stvarnim bilo zamiÅ”ljenim, u kome su uÄestvovali zaljubljeni i predmet njegove ljubavi. Bart te āfigureā poredi sa vežbama koje baletani rade kako bi se zagrejali. To su mentalne vežbe koje ljubavnik radi dok proživljava svoje emocije. Svaku āfiguruā opisuje po jedna glavna reÄ, a osamdeset glavnih reÄi su organizovane po abecednom redu, kako bi se izbegao utisak da je reÄ o naraciji. Niz poÄinje reÄju āPropadamā (āSāabĆ®merā), potom āOdsutnostā (āAbsenceā), āPredivanā (āAdorableā), nastavlja se najrazliÄitijim terminima poput āNestvarnostā (āDĆ©rĆ©alitĆ©ā), āNepodnoÅ”ljivoā (āInsupportableā), āOpcenoā (āObsceneā), a zakljuÄuje sa āSjedinjenjeā (āUnion)ā, āIstinaā (āVĆ©ritĆ©ā) i āŽelja za posedovanjemā (āVouloir-saisirā). Zajedno posmatrane, te kljuÄne reÄi intrigantnije su nego informativne, one su najproizvoljniji element knjige.UÄesnici ljubavne veze nisu ni realni ni fiktivni: oni su jednostavno ā ili, joÅ” bolje, Äedno ā gramatiÄki. To je situacija u kojoj subjekat voli objekta, to je sluÄaj oÄaranosti u kome je prva rekcija glagola zaljubljena u drugu. U skladu sa Bartovim najdubljim uverenjima, nikakve ljudske suÅ”tine nisu dozvoljene, samo konstantna promena odnosa izmeÄu dva algebarska elementa. Subjekat je je (ja), objekat je lāetre aimĆ© (voljeno biÄe). Je je, paradoksalno, zamenica Äiju je upotrebu Bart upadljivo pokuÅ”avao da izbegne piÅ”uÄi o sebi u Rolan Bart o Rolanu Bartu, u kome se pojavljivao ili kao il (on) ili kao RB. U ovoj knjizi, u kojoj nekad piÅ”e o sebi a nekad ne, prvo lice veoma je bezliÄno: to je ta frustrirajuÄe prazna forma subjekta koju filozofi koriste kada žele da izlože argumentaciju. Ta je strategija zabaÅ”urivanja jednostavna i, naravno, uvek uspeÅ”na. Nikada nismo sigurni kada je Bart to pomenuto je a kada univerzalni ljubavnik. Sa druge strane nalazi se jednako formalno lāetre aimĆ© (voljeno biÄe), koje takoÄe nije niÅ”ta viÅ”e rodno odreÄeno. Bart od nas traži da priznamo istinitost onoga Å”to piÅ”e, da bismo, pretpostavljam, mogli da se poistovetimo sa subjektom, gde je to moguÄe, a objektu dodelimo realnost ili rod koji nama odgovara (identifikovanje postaje komplikovano na onim mestima na kojima u francuskom umesto lāetre aimĆ© stoji zamenica il, zbog Äega kod muÅ”kih Äitalaca, koji tu zamenicu pre prevode kao on a ne kao to, sve dobija homoerotsku notu). Ali poÅ”to su odnosi izmeÄu ljubavnika i voljene osobe ovde pre lingvistiÄki nego ljubavni, lāetre aimĆ© nikada istinski nema pristupa u knjizi. Kao i u sluÄaju svih drugih oblika treÄeg lica, o njemu se govori iskljuÄivo u njegovom odsustvu. Objekat je pretpostavka, popustljivi primalac ljubavnog govora. Bart nas uverava da ovaj govor mora da bude upuÄen nekome, Äak i kada se ne kaže eksplicitno kome (Å”to ukazuje da to da bi ova knjiga mogla da bude liÄnija nego Å”to se Äini). U Fragmentima ljubavnog govora stoga nema mesta za razgovore izmeÄu zaljubljenih, iako Bart u jednom briljantnom pasusu analizira formu tih dijaloga ne bi li dokazao da, Äak i u sluÄaju suoÄavanja snažnih oseÄanja, formalni imperativi odnose prevagu nad emotivnima kada se odluÄuje o onome Å”to Äe biti reÄeno. Toliko o tim slatkim nevažnim stvarima koje De Sosirovi sledbenici mogu prezirati kao premali dobitak u oznaÄenima s obzirom na preveliki troÅ”ak u oznaÄiteljima. Bartova knjiga se bazira na ogromnom obogaÄenju imaginacije, a samim tim i jezika koji sobom povlaÄi samoÄa. Äinjenice tu igraju sporednu ulogu: Bart je viÅ”e puta podvukao da ga viÅ”e zanimaju njihovi āretentissementsā (odjeci) nego Äinjenice same. Ovo nikako nije vesela knjiga. Ljubavnik se u njoj najveÄim delom veoma loÅ”e provodi, viÅ”e se žali na izglede koje ima da osvoji lāetre aimĆ©, veoma retko slaveÄi uspeh. Tekst koji Bart najviÅ”e citira i koji u bibliografiji ima povlaÅ”Äeno mesto u odnosu na ostale jesu Geteovi Jadi mladog Vertera, epohalna romantiÄna priÄa o ljubavnoj patnji. Bart se prema tom preterano sentimentalnom delu odnosi veoma ozbiljno i skoro da uspeva da nas natera da ga ponovo proÄitamo kako bismo proverili da li je zaista egzemplarno, kako ga Bart predstavlja. Mladi Verter je autoru veoma koristan jer ljubavnika predstavlja kao nekoga ko je i usamljen i tvrdoglav, svojevrsna sveta luda dok je god zaljubljen, luda koja ne zna ni za zdrav razum niti za zakone moralnosti ili ekonomije. Bart ceni sve ono Å”to je u ljubavi preterano, podseÄajuÄi da je preteranost, potpuna rasipnost, ono Å”to najviÅ”e zbunjuje uske, iskalkulisane buržuaske umove (Žorž Bataj je takoÄe imao veliki uticaj na Fragmente). Ljubavni govor, stoga, potpuno zavisi od odsustva voljene osobe. A ljubavnik, ako je Bart u pravu, ovde nije niÅ”ta drugo do artikulisanija, odrasla verzija deteta, Äiji je govor rezultat težnje da se izbori sa uznemirujuÄim odsustvom majke. Bart koristi najveÄe autoritete iz domena psihoanalize ā Frojda, Lakana i, posebno uspeÅ”no, britanskog deÄijeg psihijatra D. V. Vinikota ā kako bi dokazao veoma ambicioznu tezu po kojoj se jezik raÄa iz infantilnih pokuÅ”aja da se āmanipuliÅ”eā odsustvom Drugog. Bart se tu ne zaustavlja: on traži dodatne dokaze koji bi otkrili tajnu mistika, druge grupe potaknutih i tvrdoglavih osoba, sposobnih da koriste jezik kako bi āmanipulisaliā strahom od božijeg prekora. Ipak, ni mistici, baÅ” kao ni ljubavnici niti deca, ne govore samo kada se oseÄaju napuÅ”tenima ā i tu se Äini da nailazimo na neÅ”to namerno jednostrano u Fragmentima ljubavnog govora. NeÄega Å”to daje crnu sliku ljubavne imaginacije, kao da je nezamislivo da bi ona ikada mogla da radi u ljubavnikovu korist. Mnoge od stranica Fragmenata odlikuju prustovski solipsizam i melanholiÄnost. Uspeh ove knjige leži u naÄinu na koji ona ljubavnika predstavlja kao neku vrstu dementnog semiotiÄara koji se konstantno valja po onome Å”to Bart definiÅ”e kao āžar smislaā (āle brasier du sensā). Ljubav je ono stanje duha u kome okolnosti iz naÅ”ih života, ma kako poznate i beznaÄajne, postaju prenapumpane smislom. Ljubavnik svuda vidi znake, stalno se trudi da rastumaÄi ono Å”to se javlja, ili ne javlja, izmeÄu njega i voljene osobe. Svaki znak predstavlja povod za beskonaÄno i neprestano maÅ”tanje. Ljubavnik ne trpi dvosmislenost. TumaÄenje znakova, naravno, zavisi od pravila kulture u kojoj je ljubavnik odgojen. Bart nas uÄi kako da na najbolji naÄin āÄitamoā ljubavnu vezu.Fragmenti ljubavnog govora predstavljaju veoma originalnu knjigu Å”to se tiÄe namera, ali se ne može reÄi da su svi njeni delovi zanimljivi za Äitanje. Neke od osamdeset āfiguraā zaista su sjajne, upeÄatljivije i uverljivije od bilo Äega Å”to je Bart ikada napisao, dok su druge, opet, priliÄno ravne. Knjiga je verovatno preopÅ”irna, i Äini se da nema dovoljno onih prepoznatljivih bartovskih jeresi i provokacija koje bi održale njen intenzitet na nivou koji je zacrtao autor. Prevod: Milana BabiÄ Iz: John Sturrock, āIn the words of the loverā u: Times Literary Supplement, no. 3930 (1977) HRONIKA 13 Knjige 15 Film 24 Projekti 28 Istraživanja 34 Izložbe 36 Muzika 39 BeleÅ”ke TRIBINA TREÄEG PROGRAMA 47 SAMOUPRAVLJANJE U SVETSKIM RELACIJAMA Andrej Grahor, Branko PribiÄeviÄ, Vojislav StanovÄiÄ, Bogdan KavÄiÄ, Stanislav GrozdaniÄ, Vladimir Å tambuk OGLEDI 87 KASIM PROHIC ā PrizmatiÄko miÅ”ljenje Ernsta Bloha 119 JOVAN ARANÄELOVlÄ ā O celini istorijskog vremena kao pretpostavci filozofije 465 CELSO FURTADO ā Eksterna zavisnost i ekonomska teorija 161 PRVOSLAV RALIÄ ā Savremene borbe kapitala i ljudskih potreba ESEJI 195 IVAN FOHT ā Filozofija izvan struke 217 LISJEN GOLDMAN ā Geneza i struktura 227 BERTOLD BREHT ā O eksperimentalnom pozoriÅ”tu 243 ANJES SOLA ā Ruski futurizam i revolucija 259 PETER FALTIN ā Problem sistematske nauke o muzici REFLEKSIJE 269 ROLAN BART ā Fragmenti ljubavnog govora BIÄE I JEZIK 339 RADOMIR KONSTANTINOVIÄ ā Marko RistiÄ i Äudo jedne jedine stvari 397 MARKO RISTIÄ ā Zaklela me je noÄ na vernost OSVETLJENJA ZEMLJE U RAZVOJU I NEOKAPITALIZAM 413 ÄORÄE POPOV ā Ka bržem razvoju 423 SAMIR AMIN ā Geneza i razvoj nerazvijenosti. 451 FERNANDO HENRIQUE CARDOSO ā Zavisnost i razvoj u Latinskoj Americi 479 THEOTONIO DOS SANTOS ā O strukturi zavisnosti 489 RODOLFO STAVENHAGEN ā Agrarna struktura i nerazvijenost u Latinskoj Americi 503 SURENDRA DŽ. PATEL ā Kolektivno oslanjanje zemalja u razvoju na sopstvene snage 515 OSVALDO SUNKEL ā UnutraÅ”nje polarizovanje 537 BINGU MUTARIKA ā Multinacionalne korporacije u regionalnoj integraciji: AfriÄko iskustvo 563 KABALA KABUNDA ā Multinacionalne korporacije i formiranje spoljno orijentisanih privrednih struktura u savremenoj Africi: primer grupe Unilever ā Zair 581 BIPLAB DASGUPTA ā Izmenjena uloga glavnih multinacionalnih petrolejskih kompanija 607 CONSTANTINE VAITSOS ā Zahtevi i strategije firmi, politika režima prema direktnim inostranim investicijama i meÄudržavna raspodela dohotka 623 FARID AKHTAREKHAVARI ā Dilema zemalja OPEK-a TreÄi program je Äasopis za teoriju i kritiku. UreÄuje se na bazi emitovanih sadržaja na TreÄem programu Radio-Beograda. Prvi broj Äasopisa pojavio se jula 1969. godine. Izlazi Äetiri puta godiÅ”nje (tromeseÄno). IzdavaÄ je Radio-televizija Srbije. Äasopis ima reÅ”enje Ministarstva nauke za bodovanje priloga radi sticanja nauÄnih zvanja. Brojevi objavljeni od 2008. godine mogu se Äitati i u elektronskoj verziji, na sajtu Radio-Beograda. Istorija TreÄi program Radio-Beograda poÄeo je sa emitovanjem 10. novembra 1965. godine. U poÄetku je emitovan tri puta nedeljno po tri sata, a od 1. januara 1966. svake veÄeri. Äetiri godine kasnije, 10. novembra 1969. program je produžen na Äetiri sata. Kada je osnovan, ovo je bio jedini program na teritoriji bivÅ”e Jugoslavije na kojem ostvarenja iz teorije umetnosti i nauke nisu popularizovana kako se to obiÄno Äinilo na drugim kulturno-umetniÄkim programima, nego su predstavljana u svom izvornom obliku ā onom u kojem ta ostvarenja i postoje. U tom trenutku elitni kulturni programi postojali su u veÄini evropskih zemalja (Francuskoj, Engleskoj, NemaÄkoj), a vrlo brzo su u svim republikama bivÅ”e Jugoslavije nastali programi tog tipa (u Ljubljani, Zagrebu, Skoplju, Sarajevu). TreÄi program Radio Beograda emituje se svake noÄi od 20.00 do 05.00 Äasova na frekvencijama Drugog programa Radio Beograda. U programu su zastupljene muziÄke i govorne emisije. Najzanimljiviji Älanci, tekstovi, prevodi i osvrti emitovani u meseÄnim i nedeljnim ciklusima, pojedinaÄnim emisijama i hronici objavljuju se u Äasopisu TreÄi program. Prvi broj Äasopisa izaÅ”ao je u julu 1969. Prvi glavni i odgovorni urednik, od 1965. do 1974. godine, bio je Aleksandar AckoviÄ. Od samog poÄetka Äasopis izlazi tromeseÄno, a u njemu se objavljuje izbor tekstova emitovanih u radio programu. Äasopis je, zbog materijalnih nemoguÄnosti, krajem devedesetih imao pauzu u izlaženju od skoro Äetiri godine. Nastavio je da izlazi 2001. godine, kada je poÄetkom avgusta izaÅ”ao 111. broj. Ponovno pokretanje Äasopisa pomogao je Fond za otvoreno druÅ”tvo. UredniÅ”tvo Od osnivanja je glavni i odgovorni urednik Äasopisa bio Aleksandar AckoviÄ (1922ā1974). Njega je na tom mestu zamenio Boris Iljenko 1975. godine, a zatim Radenko KuzmanoviÄ 1978, Slobodan Divjak 1986, Karel Turza 2002, Ivana TriÅ”iÄ 2003 i Rade Kalik 2004. Od broja 131/132 iz 2004. glavni i odgovorni urednik TreÄeg programa je Predrag Å arÄeviÄ. MG67 (N)
Äasopis živih = La Revue des vivants vlasnik A. StanojeviÄ ; urednik Branko TeodosiÄ Sadrži tekstove sledeÄih autora: KARL MARX, CVETKO BANJANIN, BRANKO TEODOSIC, M. SELIMOVIC... NASLOVNA STRANA CRTEZ G. GROSZA crveni deo naslovne strane je list koji se `otvara` i ispod njega je crtez grosza - moc `civilizacije` casopis je kompletan. str. od 65 do 82, dim.29 x 20 cm meki povez, stranice iskrzane, inace u dobrom stanju NARODNA BIBLIOTEKA SRBIJE NEMA OVAJ BROJ J E D I N I P O Z N A T I P R I M E R A K Georg Gros (nem. George Grosz; * 26. jul 1893, Berlin ā ā 6. jul 1959, Berlin) je bio nemaÄki grafiÄar i slikar. U Parizu je nakon dodira s futurizmom i dadaistiÄkim ekscesima preÅ”ao na politiÄku i socijalnu karikaturu u satiriÄkim Äasopisima. Njegov likovni izraz je nemilosrdna kritika nemaÄkog militarizma i buržoaske klase. Od nemaÄkog haosa posle Prvog svetskog rata do prvih simptoma nacistiÄkog terora svoju likovnu dokumentaciju objavljivao je u ciklusima grafike: āBog je s namaā, āLice vladajuÄe klaseā, āEvo Äovekaā Od slika itiÄu se āPomrÄina suncaā i āNemaÄka, jedna zimska bajkaā. 1932. iselio se u SAD, gde je radio crteže za knjige. Uspomene svog života objavio je 1931. u NemaÄkoj, a 1946. u Njujorku pod nazivom `Malo da i veliko ne`. Gros je uÄestvovao u SpartakistiÄkom ustanku 1919. nakon koga je kraÄe vreme bio Älan KP NemaÄke; nju je napustio posle posete Sovjetskoj Rusiji 1922. gde ga je razoÄarao totalitarni karakter komunistiÄke vlasti. NemaÄku je napustio pred nacistiÄkim progonima i utoÄiÅ”te naÅ”ao u SAD Äiji je državljanin postao 1938. Posle drugog svetskog rata se vratio u NemaÄku i živeo u Berlinu. Tamo je i umro od posledica pada niz stepenice nakon jedne noÄne pijanke. Pojavljuje se kao lik u filmu Maks iz 2002. godine, gde ga tumaÄi Å”kotski glumac Kevin MekKid.
Samsung YP-T10 - Bluetooth MP3 Player ... 4Gb u crno-sivom kuÄiÅ”tu, u kompletu sa original Samsung USB kablom preko koga se puni i ostvaruje vezu sa raÄunarom, polovan i provereno ispravan sa dobrom baterijom koja je poslednji put držala 9 sati u režimu sluÅ”anja muzike FM radia, detaljne karakteristike i uputstvo pogledajte na net-u po navedenom modelu, stanje kao na slikama ... sluÅ”alice nisu ukljuÄene u cenu i koristite sopstvene ! LiÄno preuzimanje : KOD MENE KUÄI u BG na Senjaku ! Slanje : Post Express-om o troÅ”ku kupca ! ***** Pogledajte i ostalu moju prodaju na Kupindu, možda naÄete neÅ”to interesantno : http://www.kupindo.com/Clan/nin2/SpisakPredmeta
PROSVJETA NOVINE ZA KULTURU GODINA 19 BROJ 107 MART 2012. AUTORI: NUŽNIM PROMJENAMA OÄUVATI NARODNA POSTIGNUÄA, SVETOSAVSKA AKADEMIJA UVODNO IZLAGANJE PREDSJEDNIKA SKD `PROSVJETA` ÄEDOMIRA VIÅ NJIÄA SLAMKA SPASA NEOBJAVLJENI RUKOPIS DRAGO KEKANOVIÄ PIÅ EM CRTAJUÄI RADOJE ARSENIÄ NEDELJKO DRAGIÄ: OD TUPKA DO VIÅ KA RADIM ZATO Å TO VOLIM MUZIKU MILAN CIMEÅ A DVOSTRUKI JUBILEJ PROF. ALEKSANDRA RADIVOJEVIÄA: 70 GODINA ŽIVOTA I 50 GODINA UMJETNIÄKOG - PROFESIONALNOG RADA PURIÅ A SA DVA ZAVIÄAJA - FILM I ÄAÄAK MILENA DRAŽIÄ MLADOMIR ÄORÄEVIÄ FILMSKI REDITELJ, FUDBALER I PISAC AUTENTIÄNOST I VJERODOSTOJNOST O ŽIVOTU I POSTOJANJU - ZBORNIK `DVOR NA UNI` PAULINA ARBUTINA LIKOVNO VRIJEDAN - TEMATSKI IZUZETAN IKONOSTAS CRKVE SV. PETKE U SKRADINU MILORAD SAVIÄ BROJANJE GODINA PO TESLI SRETEN PETROVIÄ BALKAN BALKANSKIM NARODIMA U SUSRET STOGODIÅ NJICI PRVOG BALKANSKOG RATA LJUBINKA TOÅ EVA KARNOVIÄ IZDAVAÄ: SRPSKO KULTURNO DRUÅ TVO, PROSVJETA BROJ STRANA: 68 PISMO: ÄIRILICA POVEZ: MEK IMA ILUSTRACIJA U ÄASOPISU.
ŠŠ¾Š¼ŃŠ½ŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŠµ ŠŠ¾ŃŠµŃŠ°Šŗ Š”Š²ŠµŃŃŠŗŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŗŠ¾Š¼ŃŠ½ŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŠ° Š·Š°ŃŠøŃŠµ Š½Š°Ń ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š¶ŠøŠ²ŠøŠ¼Š¾ ŠŗŃŠ¾Š· ŠŗŠ¾Š¼ŃŠ½ŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŃŠŗŠ¾-ŠøŠ½ŃŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŠøŠ¾Š½Ń ŃŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŃŃ ŃŠ° Š“ŃŠ±Š¾ŠŗŠøŠ¼ ŠøŠ¼ŠæŠ»ŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŠ°Š¼Š° Š½Š° ŃŠ²Š°ŠŗŠø Š°ŃŠæŠµŠŗŃ ŃŃŠ“ŃŠŗŠ¾Š³ Š“ŃŃŃŃŠ²Š°. ŠŠ°ŃŠø Š“Š¾Š¼Š¾Š²Šø, ŃŠŗŠ¾Š»Šµ Šø Š±Š¾Š»Š½ŠøŃŠµ, Š½Š°ŃŠµ ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½Šµ Šø ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Š½Šµ Š°ŠŗŃŠøŠ²Š½Š¾ŃŃŠø, ŃŠ°Š“Š½Š¾ Š¾ŠŗŃŃŠ¶ŠµŃŠµ ŠŗŠ°Š½ŃŠµŠ»Š°ŃŠøŃŠ°, ŃŠ°ŃŠ¼Š° Šø ŃŠ°Š±ŃŠøŠŗŠ°, ŃŠ°Š¼ ŠŗŠ¾Š½ŃŠµŠæŃ āŠæŠ¾ŃŠ»Š°ā, ŃŠ²Šµ ŃŠµ ŃŠ¾ Š±ŠøŃŠø ŃŠ°Š“ŠøŠŗŠ°Š»Š½Š¾ ŃŃŠ°Š½ŃŃŠ¾ŃŠ¼ŠøŃŠ°Š½Š¾ ŠæŃŠµ Š½ŠµŠ³Š¾ ŃŃŠ¾ Š²ŠµŠŗ ŠøŠ·Š°ŃŠµ. ŠŠ²Šµ ŃŃŠ°Š½ŃŃŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŠøŃŠµ Š¾Š±ŠµŃŠ°Š²Š°ŃŃ ŃŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š“Š°Š»ŠµŠŗŠ¾ŃŠµŠ¶Š½Šµ Š“Š° ŃŠµ ŃŠµ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°ŃŠø Š±ŃŠ“ŃŃŠ½Š¾ŃŃŠø Š²ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ Š¾ŃŠ²ŃŠ½ŃŃŠø Š½Š° ŃŠ°Š“Š°ŃŃŃ Š“ŠµŃŠµŠ½ŠøŃŃ ŠŗŠ°Š¾ Š½Š° ŠæŃŠµŠŗŃŠµŃŠ½ŠøŃŃ Ń (ŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŃŠø ŃŃŠ“ŃŠŗŠ¾Š³ Š“ŃŃŃŃŠ²Š°. ŠŠ°Š³Š°Š½Š° ŃŃŠ°Š½Š·ŠøŃŠøŃŠ° ŠŗŠ° Š½Š¾Š²Š¾Š¼ ŠøŠ½ŃŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŠøŠ¾Š½Š¾Š¼ Š“ŃŃŃŃŠ²Ń Š·Š°ŃŠ½Š¾Š²Š°Š½Š¾Š¼ Š½Š° ŠŗŠ¾Š¼ŃŠ½ŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŠ°Š¼Š° Š½ŠµŃŠµ Š±ŠøŃŠø Š»Š°ŠŗŠ°. ŠŠ°ŃŠøŠ½ Š½Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŠ¾ŃŃŃŠæŠ°Š¼Š¾ ŃŠ° Š½Š¾Š²ŠøŠ¼ ŠŗŠ¾Š¼ŃŠ½ŠøŠŗŠ°ŃŠøŠ¾Š½ŠøŠ¼ ŃŠµŃ Š½Š¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°Š¼Š° Š±ŠøŃŠµ Š²ŠµŠ¾Š¼Š° Š²Š°Š¶Š°Š½, Š° ŃŠæŃŠ°Š²Š¾ Š°Š½Š°Š»ŠøŠ·Š¾Š¼ ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½ŠøŃ , Š“ŃŃŃŃŠ²ŠµŠ½ŠøŃ , ŠµŠŗŠ¾Š½Š¾Š¼ŃŠŗŠøŃ Šø ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠøŃ ŠæŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼Š° ŠæŠ¾ŃŠøŃŠµ Š¾Š²Š¾ ŠøŠ·Š“Š°ŃŠµ Š£Š½ŠµŃŃŠ¾ Š¦Š¾ŃŃŠøŠµŃ-Š°. ŠŠ° Š¢ŃŠµŃŠø ŃŠ²ŠµŃ, ŃŃŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠ°ŃŠµ Š·Š“ŃŠ°Š²ŠøŃ ŠŗŠ¾Š¼ŃŠ½ŠøŠŗŠ°ŃŠøŠ¾Š½ŠøŃ ŠøŠ½ŃŃŠ°ŃŃŃŃŠŗŃŃŃŠ° (ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š³Š»Š°Š²Š½Šø ŃŠøŃ Š”Š²ŠµŃŃŠŗŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŗŠ¾Š¼ŃŠ½ŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŠ° Š“Š° ŠæŃŠ¾Š¼Š¾Š²ŠøŃŠµ) ŃŠøŠ½Šµ ŠŗŃŠ° Š½Š¾Š½ ŃŠ°Š·Š²Š¾ŃŠ°. ŠŠ»Šø ŠøŠ°ŠŗŠ¾ Š½Š¾Š²Šµ ŃŠµŃ Š½Š¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠµ ŠøŠ·Š³Š»ŠµŠ“Š°ŃŃ ŠæŃŠøŠ¼Š°Š¼ŃŠøŠ²Š¾ ŠŗŠ°Š¾ ŠøŃŠŗŠ¾ŃŠ°Šŗ ŠŗŠ¾ŃŠø Š±Šø Š¼Š¾Š³Š°Š¾ ŠæŠ¾Š¼Š¾ŃŠø Š“Š° ŃŠµ Š·Š°ŃŠ²Š¾ŃŠø ŃŠ°Š· Ń ŃŠ°Š·Š²Š¾ŃŃ, ŃŠ°ŃŠ²ŠøŠ¼ ŃŠµ ŠæŃŠøŃŠ¾Š“Š½Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š·Š° Š·ŠµŠ¼ŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŠæŃŠµŃŃŠæŠµŠ»Šµ ŠŗŠ¾Š»Š¾Š½ŠøŃŠ°Š»Š½Š¾ ŠøŃŠŗŃŃŃŠ²Š¾ Š½Š°Š“Šµ Ń Š±ŃŠ“ŃŃŠ½Š¾ŃŃ ŠæŠ¾Š¼ŠµŃŠ°ŃŃ ŃŠ° Š¾Š·Š±ŠøŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŠ¼ŃŠ°Š¼Š° Šø ŃŃŃŠ°Ń Š¾Š²ŠøŠ¼Š°. Š¦ŠµŠ½ŃŃŠ°Š»Š½Šø Š“ŠµŠ¾ Š¾Š²Š¾Š³ ŠæŠøŃŠ°ŃŠ° Š±Š°Š²Šø ŃŠµ ŠµŠ»ŠµŠŗŃŃŠ¾Š½ŃŠŗŠøŠ¼ āŠ·Š°Š²ŃŃŃŠøŠ¼Š°ā ŠŗŠ¾Š¼ŃŠ½ŠøŠŗŠ°ŃŠøŠ¾Š½Š¾-ŠøŠ½ŃŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŠøŠ¾Š½Šµ ŃŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŃŠµ Š“Š¾ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š“Š¾ŃŠ»Š¾ Š±ŃŠ·Š¾Š¼ ŠŗŠ¾Š½Š²ŠµŃŠ³ŠµŠ½ŃŠøŃŠ¾Š¼ Š±ŃŠ¾ŃŠ½ŠøŃ Š½Š¾Š²ŠøŃ ŃŠµŃ Š½Š¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°. ŠŠ°ŃŠ²Š°Š¶Š½ŠøŃŠø Š¾Š“ ŃŠøŃ ŃŃ: ŃŠ°Š·Š²Š¾Ń ŃŠµŃŃŠøŠ½ŠøŃ , ŠæŠ¾ŃŠ·Š“Š°Š½ŠøŃ Š¼ŠøŠŗŃŠ¾ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾ŃŠ° ŃŠ° Š¾Š³ŃŠ¾Š¼Š½ŠøŠ¼ ŠŗŠ°ŠæŠ°ŃŠøŃŠµŃŠ¾Š¼ Š·Š° ŃŃŠŗŠ¾Š²Š°ŃŠµ ŠøŠ½ŃŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŠøŃŠ°Š¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠø Š¾Š¼Š¾Š³ŃŃŠ°Š²Š°ŃŃ ŃŠøŃŠ¾ŠŗŠ¾ ŃŠ°ŃŠæŃŠ¾ŃŃŃŠ°ŃŠµŠ½Š¾ŃŃ Šø Š»Š°Šŗ ŠæŃŠøŃŃŃŠæ ŠøŠ½ŃŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŠøŠ¾Š½ŠøŠ¼ Š¼ŃŠµŠ¶Š°Š¼Š° Šø Š±Š°Š½ŠŗŠ°Š¼Š° ŠæŠ¾Š“Š°ŃŠ°ŠŗŠ° Šø Š½ŃŠ“Šµ Š¾Š³ŃŠ¾Š¼Š½Šµ Š¼Š¾Š³ŃŃŠ½Š¾ŃŃŠø Š·Š° Š¾Š±ŃŠ°Š·Š¾Š²Š°ŃŠµ; ŃŠµŠ»ŠµŠŗŠ¾Š¼ŃŠ½ŠøŠŗŠ°ŃŠøŠ¾Š½Šø ŃŠ°ŃŠµŠ»ŠøŃŠø ŠŗŠ¾ŃŠø Š¾Š¼Š¾Š³ŃŃŠ°Š²Š°ŃŃ Š½ŠøŃŠŗŠ¾Š±ŃŃŠµŃŠ½Šµ ŠæŃŠµŠ½Š¾ŃŠµ; ŃŃŠµŃŠ°ŃŠø Š·Š° Š°ŃŠ“ŠøŠ¾Š²ŠøŠ·ŃŠµŠ»Š½Š¾ ŃŠ½ŠøŠ¼Š°ŃŠµ Šø ŃŠµŠæŃŠ¾Š“ŃŠŗŃŠøŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠø Š“Š¾Š·Š²Š¾ŃŠ°Š²Š°ŃŃ Š“ŠµŃŠµŠ½ŃŃŠ°Š»ŠøŠ·Š¾Š²Š°Š½Ń ŠæŃŠ¾ŠøŠ·Š²Š¾Š“ŃŃ Šø ŠæŃŠµŠ·ŠµŠ½ŃŠ°ŃŠøŃŃ Š¼ŃŠ»ŃŠøŠ¼ŠµŠ“ŠøŃŠ°Š»Š½Š¾Š³ Š¼Š°ŃŠµŃŠøŃŠ°Š»Š°; Š¾ŠæŃŠøŃŠŗŠ¾ Š²Š»Š°ŠŗŠ½Š¾, Šø, ŠŗŠ¾Š½Š°ŃŠ½Š¾, ŠæŃŠ¾ŃŠøŃŠµŃŠµ Šø ŠµŃŠøŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠµŃŠµ ŃŃŠµŠŗŠ²ŠµŠ½ŃŠøŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠæŠµŠŗŃŃŠ° Š·Š° ŠµŠ¼ŠøŃŠ¾Š²Š°ŃŠµ, ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š¾Š¼Š¾Š³ŃŃŠøŠ»Š¾ Š±ŃŠ·Šø ŃŠ°Š·Š²Š¾Ń Š»Š¾ŠŗŠ°Š»Š½Š¾Š³ Šø ŃŠ°Š“ŠøŠ¾-Š“ŠøŃŃŠ·Š½Š¾Š³ ŃŠøŠæŠ° āŠ³ŃŠ°ŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ Š¾ŠæŃŠµŠ³Š°ā. ŠŃŠŗŃŃŃŠ²Š¾ ŠæŠ¾ŠŗŠ°Š·ŃŃŠµ Š“Š° ŃŃ Š“ŠµŃŠ° ŃŠøŃŠ¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŠ°, Š±ŠµŠ· Š¾Š±Š·ŠøŃŠ° Š½Š° ŃŠøŃ Š¾Š²Š¾ ŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»Š½Š¾ ŠæŠ¾ŃŠµŠŗŠ»Š¾, ŃŠ°ŃŃŠøŠ½ŠøŃŠ°Š½Š° ŠŗŠ¾Š¼ŠæŃŃŃŠµŃŠøŠ¼Š° Šø Š¼Š¾Š³Ń ŃŠ° Š»Š°ŠŗŠ¾ŃŠ¾Š¼ Š“Š° ŃŃŠŗŃŃŃ ŃŃŠµŃŠ°ŃŠµŠ¼ Š½Š° ŠŗŠ¾ŃŠø Š¼Š½Š¾Š³Šø Š¾Š“ŃŠ°ŃŠ»Šø ŃŠ¾Ń ŃŠ²ŠµŠŗ Š³Š»ŠµŠ“Š°ŃŃ ŃŠ° ŃŃŠ·Š“ŃŠ¶Š°Š½Š¾ŃŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š³ŃŠ°Š½ŠøŃŠø ŃŠ° ŃŃŃŠ°Ń Š¾Š¼. ŠŠ±ŃŠ°Š·Š¾Š²Š½Šµ Š¼Š¾Š³ŃŃŠ½Š¾ŃŃŠø ŃŠ°ŃŃŠ½Š°ŃŠ° ŃŃ Š¾Š³ŃŠ¾Š¼Š½Šµ, ŠæŠ¾Š“ ŃŃŠ»Š¾Š²Š¾Š¼ Š“Š° ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š³ŃŠ°Š¼ŠøŃŠ°Š½ Š“Š° ŠæŠ¾ŃŃŃŃŠµ ŃŠµŠ·ŠøŃŠŗŃ ŠæŠ¾Š·Š°Š“ŠøŠ½Ń Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½Šø ŠøŠ“ŠµŠ½ŃŠøŃŠµŃ ŠŗŠ¾ŃŠøŃŠ½ŠøŠŗŠ°, ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠ°ŃŠŗŠ° Š¾ ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń Šø ŃŠ°Š¼Š° Š“ŠµŃŠ° ŠøŠ¼Š°ŃŃ ŃŠ²ŃŃŃŠµ ŃŃŠ°Š²Š¾Š²Šµ. ŠŠ¾Š½Š°ŃŠ½Š¾, ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠø Š“ŠµŠ¾ Š¾Š²Š¾Š³ ŠøŠ·Š“Š°ŃŠ° Š£Š½ŠµŃŃŠ¾ Š¦Š¾ŃŃŠøŠµŃ-Š° Š“ŠµŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŃŠ°Š·Š¼Š°ŃŃŠ° ŠæŃŠ°ŠŗŃŠøŃŠ°Š½ Š“Š¾ŠæŃŠøŠ½Š¾Ń ŠŗŠ¾ŃŠø ŠŗŠ¾Š¼ŃŠ½ŠøŠŗŠ°ŃŠøŠ¾Š½Š° ŃŠµŃ Š½Š¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ° Š¼Š¾Š¶Šµ Š“Š°ŃŠø ŃŠ°Š·Š²Š¾ŃŃ, ŃŠŗŠ°Š·ŃŃŠµ Š½Š° Š½ŠµŠŗŠµ Š¾Š“ Š·Š°Š¼ŠŗŠø ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃŠµŠ±Š° ŠøŠ·Š±ŠµŠ³Š°Š²Š°ŃŠø Ń Š¾Š½Š¾Š¼Šµ ŃŃŠ¾ ŠøŠ·Š³Š»ŠµŠ“Š° ŠŗŠ°Š¾ Š½Š°ŃŠ¼Š°ŃŠ¾Š²Š½ŠøŃŠø ŃŃŠ°Š½ŃŃŠµŃ ŃŠµŃ Š½Š¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠµ ŠøŠŗŠ°Š“Š° ŠæŠ¾ŠŗŃŃŠ°Š½, Šø Š“Š°ŃŠµ ŠŗŠ¾Š½ŠŗŃŠµŃŠ½Šµ ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃŠµ Š¾Š½Š¾Š³Š° ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š£Š½ŠµŃŠŗŠ¾ ŃŃŠ°Š“ŠøŠ¾ Šø ŃŠøŠ½Šø Ń Š±Š¾ŃŠ±Šø Š·Š° ŃŠ²Š¾ŃŠµŃŠµ Š½Š¾Š²Š¾Š³ Šø ŠæŃŠ°Š²ŠµŠ“Š½ŠøŃŠµŠ³ Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š³ ŠŗŠ¾Š¼ŃŠ½ŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŠ°.
ŠŠ·Š“Š°Š²Š°Ń: NIÅ JP `DNEVNIK` UDS, NOVI SAD ŠŠøŃŠµŠŗŃŠ¾Ń: Direktor DuÅ”an TomiÄ Š£ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ: Franja PetrinoviÄ Š ŠµŠ“Š°ŠŗŃŠøŃŠ°: LjubiÅ”a DespotoviÄ, Silvija DražiÄ, Zoran ÄeriÄ, Petru Krdu, Alpar LoÅ”onc, Miroljub RadojkoviÄ i SaÅ”a RadonjiÄ; Cvetan Dimovski (tehniÄki i likovni urednik) ŠŠµŠŗŃŃŃŠ°: Sanja Å tefan ŠŠ“Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŃŠ°ŃŠøŃŠ° Šø ŠæŠ»Š°ŃŠ¼Š°Š½: Ljiljana JokiÄ ÄASOPIS ZA KULTURU, UMETNOST I DRUÅ TVENA PITANJA Zorica BobiÄ: CENZURA I IDEOLOGIJA Nelson Gudman: NAÄINI SVETOTVORSTVA (II) Jugoslav VlaisavljeviÄ: ONTOLOGIJA, SLIKOVITOST I SLIKARSTVO Mirko Zurovac: `VJEÄNO LJUDSKO` U VJEÄNOJ VRIJEDNOSTI Jan Kot: PREOBRAŽENI VRATILO Jovan DeliÄ: PAVIÄEVA NAUÄNA DJELA KAO IZVOR ZA PROUÄAVANJE PIÅ ÄEVE POETIKE Vladan PankoviÄ: ZAHARIJA ORFELIN, NILS BOR, MILORAD PAVIÄ I UMBERTO EKO (II) Radoman KordiÄ: UPOTREBA SEKSA I LAJANJE OZNAÄITELJA (Mirko KovaÄ: UVOD U DRUGI ŽIVOT) Vid Snoj: ODÄARANI SVET I POEZIJA U OSAMDESETIM GODINAMA Dragan VelikiÄ: INVENTAR ÄEŽNJI JEDNOG PESNIKA (povodom `RjeÄnika tiÅ”ine` AleÅ”a Debeljaka) AleÅ” Debeljak: RADIO: NOÄNI PROGRAM Dž. M. Kuci: IÅ ÄEKIVAJUÄI VARVARE Marina Cvetajeva: NATALIJA GONÄAROVA (odlomak) Marina Cvetajeva: SKITSKE Milica NikoliÄ: POVRATAK U RUSIJU Bojan JovanoviÄ: ZAKONI NEBESKOG CARSTVA Agustin Gurza: NAUÄNE REVOLUCIJE I ULOGA PRIMALNE TEORIJE U PSIHOLOGIJI (II) Polina Mur: DA LI SU BRITANCI OSTRVA? Rita Kortini: KULTUROLOÅ KI ASPEKT NEUROZE: ITALIJANSKA PERSPEKTIVA Viktor Ridl: ONO NAJGORE KOD NAJBOLJIH (posledice odrastanja u krugu austrijske aristokratije) Artur Džanov: DŽONSTAUNSKI SINDROM Radivoj Stepanov: POSTZAVETNI MONOPOL (socijalizam, ideologija, ustav) Aleksandar M. PetroviÄ: NAKNADNO RAZMATRANJE UZ PREVOD PLOTINOVIH ENEADA SaÅ”a RadonjiÄ: TRI ROMANESKNA ASPEKTA U DJELU LAZARA KOMARÄIÄA DraÅ”ko ReÄep: Å OPEN ILI VRÅ AC (NapuÅ”tena kosmogonija, vavilonski natpisi, Joan Flora) Zoran ÄeriÄ: O SLIKAMA, BEZ PREDUMIÅ LJAJA (slike Jovana PopoviÄa u galeriji KCNS) Zoltan Å ebek: DIJAGRAMI DUÅ E (o crtežima Ferenca MauriÄa) NI GLAS BOGA NI GLAS DRŽAVE (razgovor o knjizi Zdenke AÄin vodili: Blagoja Kunovski, Ivan StarÄeviÄ, Milan VlajÄiÄ i dr.) Zorica BobiÄ: KA ONTOLOGIJI STVARALAÄKOG ÄINA (Sreten PetroviÄ: UMETNOST I SIMBOLIÄKE FORME) Dragana TomaÅ”eviÄ: TEORIJSKI ZNAÄAJ (POJMOVNIK RUSKE AVANGARDE) Jovan Popov: NIÅ TAVNOST OBJEKTIVNOG (Svetislav Basara: FENOMENI) Nenad Å aponja: METALITERARNI SPOT (Boris GregoriÄ: TEORIJSKA GRAMATIKA) SaÅ”a RadojÄiÄ: PESME RAZLIKE (Dejana NikoliÄ: VEÄERA) Vasa PavkoviÄ: DVOJAC NA SKIJANJU (Edi JurkoviÄ, Dragan OgurliÄ: PARALELNI SLALOM) Aleksandar Nogo: KRATAK IZBOR (Mocart: PISMA OCU; Apicije: O KUVANJU i dr.) Milan OrliÄ: MARKIZOVA VISOKA TUGA (Dragutin IlkiÄ: MARKIZ U LOŽIONICI) PISMO UREDNIÅ TVU Dragan GrbiÄ: KRTIÄNJACI: OBMANE: HRANILICE PAKLA POEZIJA: Petru Krdu: MISAO IMA REÄ; Boris Vrga: BOJA PEPELA; Rade TomiÄ: Å TA JE BIO MOJ ŽIVOT; Tatjana DelibaÅ”iÄ: IGRA DOKONIH SNEVAÄA; Radomir ÄuroviÄ: U PRAZNOJ KUÄI; Perica Markov: ŽRTVA SLEPOG MIÅ A; MARGINALISTI - Zoran PiljeviÄ: SHVAÄENO GRUBO; Milorad IviÄ: ODLAZAK TEZEJA; Suzana PopoviÄ: BEZ NASLOVA; Dragan MilaÅ”inoviÄ: ZOV; Ivan RankoviÄ: SEOBE; Zoran S. NikoliÄ: IN MEMORIAM ZA JAROSLAVA SAJFERTA; DragiÅ”a BojoviÄ: ÄAVOLJA KULA; Dragan NiÄiÄ - Cinoberski: ***/zalutasmo Zar stado.../; Mihailo Å ÄepanoviÄ: MOLBA LEPTIRU IQ
IzdavaÄ: Književno druÅ”tvo Pismo, Zemun Godina izdanja: leto/jesen 1988 Broj: 14-15 Povez: broÅ”iran Format: 24 cm Broj stranica: 336 Stanje: veoma dobro oÄuvano MAJKL ONDAÄI: Proputovanje kroz Sloter / preveo Slobodan Drenovac BARI KALAHAN: Petar Veliki i druge pesme / proveli Miodrag PavloviÄ i Ivanka Milankova Äetiri priÄe / prevela Jelena StakiÄ IVAN BUNJIN: Pod srpom i ÄekiÄem / preveo Dejan MihailoviÄ IZOPÅ TENJE LAVA TOLSTOJA IZ RUSKE PRAVOSLAVIE CRKVE / pripremio Jovan PejÄiÄ KONSTANTIN KAVAFI: Pesme / preveo Slobodan BlagojeviÄ KAREN BLIKSEN: Tri novele / prevela Jasmina Livada HANA ARENT: Ljudi u mraÄnim vremenima / prevela Jasmina Livada VLADIMIR HOLAN : U procesu vremena (pesme) / preveo Petar VujiÄiÄ GOTFRID BEN: Nova književna sezona i drugi eseji / prevela Snežana MiniÄ VESTI PISMA CVETAN TODOROV: Pismo iz Pariza JURIJ MAMLEJEV: Pismo iz SSSR-a PETAR VUJIÄIÄ : Pismo iz moje sobe IZ STARIH ÄASOPISA SOFIJA ANDREJEVNA TOLSTOJ: Kako sam postala žena Lava NikolajeviÄa SOFIJA ANDREJEVNA TOLSTOJ: DnevniÄka beleÅ”ka o Lavu NikolajeviÄu Tolstoju TATJANA SUHOTIN TOLSTOJ: O smrti moga oca JOVAN PEJÄIÄ: Srbi i Tolstoj Majkl OndaÄi je kanadski pisac roÄen 1943. godine u Å ri-Lanki. Sa svojom porodicom je emigirao u Veliku Britaniju 1954. gde se Å”kolovao. U Kanadu odlazi 1962. godine, da bi kasnije postao njen državljanin, i stekao univerzitetsku diplomu. Radio je kao univerzitetski profesor. Svoju književnu karijeru zapoÄeo je 1967. godine kada je objavio zbirku poezije āThe Dainty Monstersā. Zatim je, 1970. godine, objavio roman u stihu āThe Collected Works of Billy the Kidā, koji je kritika naroÄito hvalila. Ipak, Å”iroj publici je najpoznatiji po romanu iz 1992. godine, āEngleski pacijentā, koji je 1996. pretoÄen u filmsko ostvarenje nagraÄeno sa devet Oskara. Za ovaj roman je dobio Bukerovu nagradu i mnoge druge meÄunarodne nagrade, a najveÄe priznanje za ovo delo dobio je 2018. kada je ono ovenÄano Zlatnom Bukerovom nagradom kao najbolji roman u poslednjih pola veka. Do 1988. godine nosilac je najveÄeg kanadskog odlikovanja ā Kanadskog ordena, za svoj doprinos i angažovanje u kulturnom i umetniÄkom životu zemlje, a od 1990. je poÄasni inostrani Älan AmeriÄke akademije nauka i umetnosti. Objavio je Å”est romana, meÄu kojima su āU lavljoj kožiā, āPutnik sa Cejlonaā, āAnilin duhā, āDivisaderoā, trinaest zbirki poezije, knjigu memoara i dva dramska teksta. Radio je i na filmu kao reditelj, scenarista i producent. Johana Hana Arent roÄena je 14. oktobra 1906. godine u Hanoveru u porodici imuÄnih Jevreja poreklom iz Kenigsberga (danaÅ”njeg Kalinjingrada) u istoÄnoj Pruskoj. U tom istom Kenigsbergu o kojem je Imanuel Kant, gotovo ne napuÅ”tajuÄi kuÄni prag, napisao da je `takav grad pravo mesto za sticanje znanja o ljudima i svetu, Äak i bez putovanja`, Hana Arent je provela detinjstvo. Godine 1933., posle studija u Marburgu, Frajburgu i Hajdelbergu, kod Jaspersa i Hajdegera, bila je prinuÄena da napusti nacistiÄku NemaÄku. Posle bekstva u tadaÅ”nju ÄehoslovaÄku, uz pomoÄ porodice koja je posedovala kuÄu sa ulaznim vratima na nemaÄkoj, a zadnjim vratima na ÄehoslovaÄkoj teritoriji, Hana Arent kratko boravi u Ženevi, a zatim u Parizu, da bi najzad 1941. godine utoÄiÅ”te naÅ”la u Njujorku. TaÄno deset godina kasnije u egzilu je napisala Izvore totalitarizma (The Origins of Totalitarianism), delo koje joj je donelo ono Å”to Äe je pratiti kraja života - svetsku slavu i osporavanje. Slede Ljudska situacija (The Human Condition), IzmeÄu proÅ”losti i buduÄnosti (Between Past and Future), Ajhman u Jerusalimu (Eichmann in Jerusalem), O revoluciji (On Revolution), Ljudi u mraÄnim vremenima (Men in Dark Times) i O nasilju (On Violence). Umrla je 4. oktobra 1975. godine, u trenutku kada je zapoÄela pisanje poslednjeg poglavlja obimne studije Život duha (Life of Mind). Konstantin P. Kavafi (1863-1933), koji se sada smatra jednim od najveÄih pesnika koji je pisao na modernom grÄkom jeziku, iako je bio priznat u rodnom gradu za vreme života, postao je Å”ire priznat tek posle smrti. RoÄen u porodici grÄkih trgovaca u Aleksandriji, vodio je priliÄno neinteresantan život. Tokom 1872., dve godine nakon Å”to je smrt oca uticala na smanjenje porodiÄnog bogatstva, otiÅ”ao je za Englesku sa delom porodice i ostao tamo od devete do Å”esnaeste godine. Vratili su se u Aleksandriju, ali ih je bombardovanje grada od strane Britanaca dovelo u Konstantinopolj 1882. godine, gde Kavafi ostaje do 1885. kada se vraÄa u rodni grad i zapoÅ”ljava u civilnoj službi. Retko ga je napuÅ”tao do kraja života, iako je putovao u Francusku i Englesku 1897. i u GrÄku 1901., 1905. i 1932. godine. Opus od 154 kratke pesme za koje je Kavafi želeo da budu saÄuvane objavljen je 1935. godine, dve godine nakon njegove smrti; ovaj centralni deo njegovog rada nastao je izmeÄu 1896. i 1933. Tokom života, objavljivao je poeziju u periodiÄnicima i pravio je knjižice drugih pesama koje je delio svojim prijateljima. Pored toga, postoje 33 pesme napisane od 1884. do 1896. i joÅ” 63 koje nisu objavljene tokom njegovog života. Ipak one ne doprinose mnogo njegovoj reputaciji kao pesnika, jer je bio poznat kao oÅ”tar kritiÄar svog rada. Kavafijeva poezija se u jednom delu sastoji od priÄe o coming-outu, iako nedostatak detalja ne dozvoljava da se svrsta u poeziju priznanja. U svojim dvadesetim i tridesetim pokuÅ”ao je, neuspeÅ”no, da piÅ”e heteroseksualnu ljubavnu poeziju, ali je sa Äetrdeset poÄeo da se oseÄa komotnije u temama o ljubavi meÄu pripadnicima istog pola i napisao je oko 50 pesama koje su od njega naÄinile znaÄajnu inspiraciju gej i biseksualnim piscima. Kavafijeva poezija se može podeliti u tri glavne kategorije: istorijska, filozofska i erotska, iako ima mnogo preklapanja ā neke od njegovih istorijskih pesama su erotske i obrnuto. Gej Äitaoci su se posebno zanimali za Kavafijevu erotsku poeziju, koja zauzima znaÄajan deo njegovog opusa. U ranoj pesmi āSveÄeā iz 1893. godine, Kavafi izražava svoj strah da nastupajuÄi dani sada padaju za njim kao magloviti niz izgorelih sveÄa. Äitaocu je dozvoljena velika sloboda u interpretaciji, ali se može videti strah od gubitka moguÄnosti da se živi život u potpunosti, možda zbog seksualne represije. U āZidovimaā (1896), pesnik se žali da je dozvolio da se izgrade zidovi oko njega koji su ga odsekli od spoljnog sveta. Fabula pesme je nejasna, ali se može protumaÄiti kao Kavafijeva žal zbog toga Å”to je dozvolio sebi da potisne svoju senzualnu stranu. Pesma āProzoriā (1897) predstavlja pesnika koji luta nadajuÄi se da Äe naÄi prozore za svoju zatvorenu sobu, i u isto vreme bojeÄi se moguÄeg tiranstva svetlosti. MG108 (K)
IzdavaÄ: Književno druÅ”tvo Pismo, Zemun Godina izdanja: leto/jesen 1988 Broj: 14-15 Povez: broÅ”iran Format: 24 cm Broj stranica: 336 Stanje: veoma dobro oÄuvano MAJKL ONDAÄI: Proputovanje kroz Sloter / preveo Slobodan Drenovac BARI KALAHAN: Petar Veliki i druge pesme / proveli Miodrag PavloviÄ i Ivanka Milankova Äetiri priÄe / prevela Jelena StakiÄ IVAN BUNJIN: Pod srpom i ÄekiÄem / preveo Dejan MihailoviÄ IZOPÅ TENJE LAVA TOLSTOJA IZ RUSKE PRAVOSLAVIE CRKVE / pripremio Jovan PejÄiÄ KONSTANTIN KAVAFI: Pesme / preveo Slobodan BlagojeviÄ KAREN BLIKSEN: Tri novele / prevela Jasmina Livada HANA ARENT: Ljudi u mraÄnim vremenima / prevela Jasmina Livada VLADIMIR HOLAN : U procesu vremena (pesme) / preveo Petar VujiÄiÄ GOTFRID BEN: Nova književna sezona i drugi eseji / prevela Snežana MiniÄ VESTI PISMA CVETAN TODOROV: Pismo iz Pariza JURIJ MAMLEJEV: Pismo iz SSSR-a PETAR VUJIÄIÄ : Pismo iz moje sobe IZ STARIH ÄASOPISA SOFIJA ANDREJEVNA TOLSTOJ: Kako sam postala žena Lava NikolajeviÄa SOFIJA ANDREJEVNA TOLSTOJ: DnevniÄka beleÅ”ka o Lavu NikolajeviÄu Tolstoju TATJANA SUHOTIN TOLSTOJ: O smrti moga oca JOVAN PEJÄIÄ: Srbi i Tolstoj Majkl OndaÄi je kanadski pisac roÄen 1943. godine u Å ri-Lanki. Sa svojom porodicom je emigirao u Veliku Britaniju 1954. gde se Å”kolovao. U Kanadu odlazi 1962. godine, da bi kasnije postao njen državljanin, i stekao univerzitetsku diplomu. Radio je kao univerzitetski profesor. Svoju književnu karijeru zapoÄeo je 1967. godine kada je objavio zbirku poezije āThe Dainty Monstersā. Zatim je, 1970. godine, objavio roman u stihu āThe Collected Works of Billy the Kidā, koji je kritika naroÄito hvalila. Ipak, Å”iroj publici je najpoznatiji po romanu iz 1992. godine, āEngleski pacijentā, koji je 1996. pretoÄen u filmsko ostvarenje nagraÄeno sa devet Oskara. Za ovaj roman je dobio Bukerovu nagradu i mnoge druge meÄunarodne nagrade, a najveÄe priznanje za ovo delo dobio je 2018. kada je ono ovenÄano Zlatnom Bukerovom nagradom kao najbolji roman u poslednjih pola veka. Do 1988. godine nosilac je najveÄeg kanadskog odlikovanja ā Kanadskog ordena, za svoj doprinos i angažovanje u kulturnom i umetniÄkom životu zemlje, a od 1990. je poÄasni inostrani Älan AmeriÄke akademije nauka i umetnosti. Objavio je Å”est romana, meÄu kojima su āU lavljoj kožiā, āPutnik sa Cejlonaā, āAnilin duhā, āDivisaderoā, trinaest zbirki poezije, knjigu memoara i dva dramska teksta. Radio je i na filmu kao reditelj, scenarista i producent. Johana Hana Arent roÄena je 14. oktobra 1906. godine u Hanoveru u porodici imuÄnih Jevreja poreklom iz Kenigsberga (danaÅ”njeg Kalinjingrada) u istoÄnoj Pruskoj. U tom istom Kenigsbergu o kojem je Imanuel Kant, gotovo ne napuÅ”tajuÄi kuÄni prag, napisao da je `takav grad pravo mesto za sticanje znanja o ljudima i svetu, Äak i bez putovanja`, Hana Arent je provela detinjstvo. Godine 1933., posle studija u Marburgu, Frajburgu i Hajdelbergu, kod Jaspersa i Hajdegera, bila je prinuÄena da napusti nacistiÄku NemaÄku. Posle bekstva u tadaÅ”nju ÄehoslovaÄku, uz pomoÄ porodice koja je posedovala kuÄu sa ulaznim vratima na nemaÄkoj, a zadnjim vratima na ÄehoslovaÄkoj teritoriji, Hana Arent kratko boravi u Ženevi, a zatim u Parizu, da bi najzad 1941. godine utoÄiÅ”te naÅ”la u Njujorku. TaÄno deset godina kasnije u egzilu je napisala Izvore totalitarizma (The Origins of Totalitarianism), delo koje joj je donelo ono Å”to Äe je pratiti kraja života - svetsku slavu i osporavanje. Slede Ljudska situacija (The Human Condition), IzmeÄu proÅ”losti i buduÄnosti (Between Past and Future), Ajhman u Jerusalimu (Eichmann in Jerusalem), O revoluciji (On Revolution), Ljudi u mraÄnim vremenima (Men in Dark Times) i O nasilju (On Violence). Umrla je 4. oktobra 1975. godine, u trenutku kada je zapoÄela pisanje poslednjeg poglavlja obimne studije Život duha (Life of Mind). Konstantin P. Kavafi (1863-1933), koji se sada smatra jednim od najveÄih pesnika koji je pisao na modernom grÄkom jeziku, iako je bio priznat u rodnom gradu za vreme života, postao je Å”ire priznat tek posle smrti. RoÄen u porodici grÄkih trgovaca u Aleksandriji, vodio je priliÄno neinteresantan život. Tokom 1872., dve godine nakon Å”to je smrt oca uticala na smanjenje porodiÄnog bogatstva, otiÅ”ao je za Englesku sa delom porodice i ostao tamo od devete do Å”esnaeste godine. Vratili su se u Aleksandriju, ali ih je bombardovanje grada od strane Britanaca dovelo u Konstantinopolj 1882. godine, gde Kavafi ostaje do 1885. kada se vraÄa u rodni grad i zapoÅ”ljava u civilnoj službi. Retko ga je napuÅ”tao do kraja života, iako je putovao u Francusku i Englesku 1897. i u GrÄku 1901., 1905. i 1932. godine. Opus od 154 kratke pesme za koje je Kavafi želeo da budu saÄuvane objavljen je 1935. godine, dve godine nakon njegove smrti; ovaj centralni deo njegovog rada nastao je izmeÄu 1896. i 1933. Tokom života, objavljivao je poeziju u periodiÄnicima i pravio je knjižice drugih pesama koje je delio svojim prijateljima. Pored toga, postoje 33 pesme napisane od 1884. do 1896. i joÅ” 63 koje nisu objavljene tokom njegovog života. Ipak one ne doprinose mnogo njegovoj reputaciji kao pesnika, jer je bio poznat kao oÅ”tar kritiÄar svog rada. Kavafijeva poezija se u jednom delu sastoji od priÄe o coming-outu, iako nedostatak detalja ne dozvoljava da se svrsta u poeziju priznanja. U svojim dvadesetim i tridesetim pokuÅ”ao je, neuspeÅ”no, da piÅ”e heteroseksualnu ljubavnu poeziju, ali je sa Äetrdeset poÄeo da se oseÄa komotnije u temama o ljubavi meÄu pripadnicima istog pola i napisao je oko 50 pesama koje su od njega naÄinile znaÄajnu inspiraciju gej i biseksualnim piscima. Kavafijeva poezija se može podeliti u tri glavne kategorije: istorijska, filozofska i erotska, iako ima mnogo preklapanja ā neke od njegovih istorijskih pesama su erotske i obrnuto. Gej Äitaoci su se posebno zanimali za Kavafijevu erotsku poeziju, koja zauzima znaÄajan deo njegovog opusa. U ranoj pesmi āSveÄeā iz 1893. godine, Kavafi izražava svoj strah da nastupajuÄi dani sada padaju za njim kao magloviti niz izgorelih sveÄa. Äitaocu je dozvoljena velika sloboda u interpretaciji, ali se može videti strah od gubitka moguÄnosti da se živi život u potpunosti, možda zbog seksualne represije. U āZidovimaā (1896), pesnik se žali da je dozvolio da se izgrade zidovi oko njega koji su ga odsekli od spoljnog sveta. Fabula pesme je nejasna, ali se može protumaÄiti kao Kavafijeva žal zbog toga Å”to je dozvolio sebi da potisne svoju senzualnu stranu. Pesma āProzoriā (1897) predstavlja pesnika koji luta nadajuÄi se da Äe naÄi prozore za svoju zatvorenu sobu, i u isto vreme bojeÄi se moguÄeg tiranstva svetlosti. MG81 (N)
GDE JE Å TA GLASOVI Semezdin MehmedinoviÄ: BAGATELE Nemanja MitroviÄ: NA KRAJU GRADA MaÅ”a SeniÄiÄ: PRISVAJANJE ZAMENICA Marijana Äanak: BORJAN I BEZIMENA Aleksa MilenkoviÄ: PERPETUUM MOBILE DOZIVI Äuzepe Ungareti: POKOPANA LUKA AgnjeÅ”ka Klos: POETSKO TELO VRT: DAVID ALBAHARI (1948ā2023) Marjan ÄakareviÄ: CINK SrÄan SrdiÄ: POGOVOR Tatjana RosiÄ IliÄ: PRE I POSLE SVEGA ā SLOBODA Vladislava GordiÄ PetkoviÄ: SVE ALBAHARIJEVE TEHNOLOGIJE Dragan BabiÄ: SAŽETE PRIÄE KAO PRIMARNA PRIPOVEDNA FORMA POZNE FAZE OPUSA DAVIDA ALBAHARIJA ILUMINACIJE Suzan Sontag: ESTETIKA ÄUTNJE Moin Faruhi: UZMIMO REÄI: O PREVOÄENJU BESKRAJNE LAKRDIJE NA PERSIJSKI FranÄeska Orsini: ZNAÄAJNI GEOGRAFSKI PROSTORI: RAZMER, PROSTOR I DEJSTVO U SVETSKOJ KNJIŽEVNOSTI ZLATNA GREDA Milen AlempijeviÄ: UKLETA PRIJATELJSTVA ILI PASIJA PO LUDVIKU JANU RED VOŽNJE Slavko GordiÄ: DEVETI MESEC Pavle Ugrinov: NULTA EGZISTENCIJA ā DNEVNIK 1946ā1972. Olga TokarÄuk i Jelena VukiÄeviÄ: ONA KOJA SVETLI MEÄU LJUDIMA Vladimir ArsenijeviÄ i Radmila GikiÄ PetroviÄ: DA LI SI OBAVEZAN DA RADIÅ ONO Å TO DRUGI OÄEKUJU OD TEBE? RAZMENA DAROVA SrÄan SrdiÄ: VODIÄ KROZ POSTMODERNU GALAKSIJU (Dejvid Foster Volas: Beskrajna lakrdija) Sara Matin: KRIK U KONTROLISANIM USLOVIMA (Erika Džonson Debeljak: Devica, kraljica, udovica, kurva) Maja Solar: RAÅ ÄVORAVANJA PRIÄA (Bojan KrivokapiÄ: Vila Fazanka) Bojan KrivokapiÄ: O DRUGAÄIJOJ BLISKOSTI (Tea TuliÄ: Strvinari starog svijeta) Dragana V. Todoreskov: VLASTITI DETALJI VELIKE SLIKE SVETA (Maja Erdeljanin: Dragi dnevniÄe / Dear Diary (2006ā2023)) Zorana SimiÄ: MAESTRA I MARALDINA (Merse Rudureda: Smrt i proleÄe) Jovana VojvodiÄ: KLINIKA ZA PROÅ LOST ā DOBRO DOÅ LI U KNJIGU (Georgi Gospodinov: Vremensko skloniÅ”te) SVETLA KOMORA Jelena AnÄelovska: TEMORI DOLLS ā SVAÄIJI PORTRETI KO JE KO
GDE JE Å TA UVODNIK Jurij Hudolin: RADITI ZA SEBE, A JOÅ VIÅ E ZA DRUGOGA O SLOVENIJI Denis Poniž: BREME PROÅ LOSTI, BREME BUDUÄNOSTI Andrej Detela: O DUÅ I SLOVENIJE I SLOVENAÄKOM IDENTITETU Marijan IvanuÅ”a: PROBOJ POEZIJA Tomaž Å alamun: O KOŽI PTICA Meta KuÅ”ar: PETE PESME XII Stanka Hrastelj: DRAGI PUÅ KINE... Jurij Hudolin: (Muslimani, nacionalisti...) AleÅ” Mustar: DEPRESIJA Iztok Osojnik: POSEBNO ZA OVU PRILIKU Ana Porenta: PESNIKINJE Maja Vidmar: ODA PUPOLJCI BRESKVE ā SLOVENAÄKA HAIKU POEZIJA (Milan Dekleva, Jure Detela, Alenka Zorman, Darja KocjanÄiÄ, Josip Osti, Rade KrstiÄ, Jože Å tucin, Dimitar Anakiev, Primož Repar, Tone Å krjanec) PROZA Mare Cestnik: U KORAK S REKOM Vinko Moderndorfer: OTVORILA SAM OÄI I OTIÅ LA DO PROZORA Maja Novak: EHO Suzana Tratnik: I JEDNO I DRUGO DRAMA Rene Kristan: HAPPY BUS ILI FILOZOFI LETE U NEBO INTERVJU Milan Petek Levokov i Maja Novak: SATIRIÄAR KOJI SPASAVA PUŽIÄE I VERUJE U MAÄKE EDVARD KOCBEK Edvard Kocbek: INTELEKTUALAC PRED ODLUKOM Primož Repar: KONTRAEKSKLUZIVIZAM ILI O SVEDOÄENJU LICA Janko RožiÄ: RASPITIVANJE O KOCBEKU SIMPOZIJUM Jurij Hudolin: ROBOVI SUJETE I RAZDORA Zoran KanduÄ: KRIMINALNA EKONOMIJA, DUH STUPIDNOSTI I INTELEKTUALNI BALONI Andrej Ule: VITGENÅ TAJN I TOLSTOJ O SMISLU ŽIVOTA FEMINIZAM Iva JevtiÄ: TELO LJUBAVI: ŽENSKO TELO U SREDNJOVEKOVNOJ MISTIÄKOJ KNJIŽEVNOSTI Stanislava Hrobakova Repar: ÄUTANJA U SVETLU FEMINISTIÄKIH TEORIJA Barbara Simoniti: NEKA OFELIJA PROGOVORI GLOBALIZACIJA I SOLIDARNOST Janez VodiÄar: NEKOLIKO POLAZNIH TAÄAKA ZA SOLIDARNOST U MOM SVETU Primož Repar: SLIKE GLOBALIZACIJE I RASPOLOŽENJE SOLIDARNOSTI MUZIÄKA SCENA Milko PoÅ”trak: DOPRINOSI SABRANIM DELIMA DVADESETOG VEKA Borgezija: SVE JE OTVORENO Kuzle: PRELOMNA TAÄKA Buld09i: OPUÅ TENE STARE PRDONJE?
IzdavaÄ: Književno druÅ”tvo Pismo, Zemun Godina izdanja: zima 1986. Broj: 4 Povez: broÅ”iran Format: 24 cm Broj stranica: 178 Stanje: odliÄno oÄuvano SADRŽAJ: BOHUMIL HRABAL: Klubovi poezije ā roman / preveo Milan ÄoliÄ [5] POVODI ROBERT GREJVS: Zao Äovek ā pesma / preveo MiloÅ” Komadina [83] DENI DE RUŽMON: Uloga modernosti u odnosima Evropa ā Svijet [84] Slobode koje možemo izgubiti [93] / preveo Frano CetiniÄ FILIP LARKIN: Izabrane pesme / preveo Srba MitroviÄ [106] KINZLI EJMIS: OproÅ”taj od prijatelja / preveo Srba MitroviÄ [123] SRBA MITROVIÄ: U poÄast Filipu Larkinu [126] JAROSLAV SAJFERT: Moj životopis ā pesma / Preveo Aleksandar IliÄ [131] ELZA MORANTE: Drug [133] Kradljivac svetlosti [135] ALBERTO AZOR ROZA: Artur i ostrvo [139] ENCO SIPILIJANO: Od Remboovog pakla do Mocartovog raja [142] ELZA MORANTE: Ovaj vek je popriÅ”te dramatiÄnih promena [145] / prevela Jasmina Livada ALDEBARAN: Smrt je taj vrt u kome se budim / preveo Kolja MiÄeviÄ [150] PRIKAZI JOVAN ÄIRILOV: Otvorenih oÄiju [155] Autobiografija najveÄeg glumca [156] MIHAJLO PANTIÄ.: RaÅ”Älanjeno pripovedanje [157] BRANKO ANÄIÄ: Karlos Fuentes ā dijalog pisca sa Meksikom [159] BRANKA KRILOVIÄ: Äasopis Teatar Evrope [160] HRONIKA O AUTORIMA ÄeÅ”ki pisac Bohumil Hrabal (1914ā1997) roÄen je u Brnu. Njegov otac bio je upravnik pivare u gradu Nimburgu. Posle mature 1933. Hrabal je od 1934. do 1939. i od 1945. do 1946. izuÄavao prava na Karlovom univerzitetu u Pragu. Doktorirao je 1946. godine. Kada je nemaÄki okupator 1939. godine zatvorio visoke Å”kole u protektoratu ÄeÅ”ka i Moravska, Hrabal se vratio u Nimburg, gde je radio u pivari, a zatim kao magacioner, notar i radnik na železnici. ZavrÅ”io je kurs za telegrafiste i postao otpravnik vozova u Kostomlatama. Od 1946. do 1947. radi kao agent osiguranja, od 1947. do 1949. kao trgovaÄki putnik galanterijske robe i igraÄaka, od 1949. do 1954. u kladenskim ÄeliÄanama, odakle odlazi iz zdravstvenih razloga. Od 1958. zaposlen je kao skupljaÄ stare hartije u Rezervama sirovina u Pragu, a zatim u pozoriÅ”tu S. K. Nojmana u Pragu kao radnik na kulisama i statista. Od 1963. godine poÄinje da živi od pisanja. U tri navrata, 1963, 1965. i 1968, dobija nagradu izdavaÄke kuÄe ÄehoslovaÄki pisac, godine 1964. nagradu Mlade fronte, a 1969. Državnu nagradu. Godine 1968. osudio je sovjetsku okupaciju ÄehoslovaÄke, Å”to mu je donelo zabranu objavljivanja do 1975, kada je blago podržao režim ānormalizacijeā, tako da su njegove knjige ponovo mogle da se pojave u izlozima knjižara i u bibliotekama. Razdoblje od 1963. do 1969. bilo je najsreÄnije razdoblje Hrabalovog stvaralaÅ”tva ā proslavio se kao prozni pisac, ali i kao scenarista, jer su njegove pripovetke i novele magnetskom snagom privlaÄile najznaÄajnije ÄeÅ”ke filmske umetnike ā Jiržija Mencla, Jana Njemeca, Evalda Å orma, Veru Hitilovu, Ivana Pasera i druge. Za film Strogo kontrolisani vozovi Mencl je 1967. dobio Oskara. Hrabalova književna slava poÄinje zbirkom priÄa āPerlica na dnuā (1963, drugo proÅ”ireno izdanje 1964). Sledi zbirka pripovedaka āPriÄaliceā (1964), zatim knjiga āÄasovi plesa za starije i naprednijeā (1964), novela āStrogo kontrolisani vozoviā (1965), proza āOglas za kuÄu u kojoj viÅ”e ne želim da živimā (1965) i zbirka pripovedaka āMoritati i legendeā iz 1968. Posle prvog kruga proza okonÄanog 1969. godine slede knjige āÅ iÅ”anjeā (1970), āGradiÄ u kome se zaustavilo vremeā (1973), āSlužio sam engleskog kraljaā (1975), āNežni varvarinā (1974), āSuviÅ”e buÄna samoÄaā (1976), āSveÄanosti Sneguljicaā (1978), zatim āTužna lepotaā (1979), āSvaki dan Äudoā (1979), āHarlekinovi milioniā (1981), āKlubovi poezijeā (1981). MG47 (K)
ŠŠ·Š“Š°Š²Š°Ń: NIÅ JP `DNEVNIK` UDS, NOVI SAD ŠŠøŃŠµŠŗŃŠ¾Ń: DuÅ”an TomiÄ Š£ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ: Franja PetrinoviÄ Š ŠµŠ“Š°ŠŗŃŠøŃŠ°: LjubiÅ”a DespotoviÄ, Silvija DražiÄ, Zoran ÄeriÄ, Petru Krdu, Alpar LoÅ”onc, Miroljub RadojkoviÄ i SaÅ”a RadonjiÄ; Cvetan Dimovski (tehniÄki i likovni urednik) ŠŠµŠŗŃŃŃŠ°: Sanja Å tefan ŠŠ“Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŃŠ°ŃŠøŃŠ° Šø ŠæŠ»Š°ŃŠ¼Š°Š½: Ljiljana JokiÄ ÄASOPIS ZA KULTURU, UMETNOST I DRUÅ TVENA PITANJA Fransoa Rustan: KAKO NASMEJATI PARANOIKA? Sava Damjanov: TEOLOGIJA SMEHA KAO HUMORISTIÄKA DOKTRINA Zoran SubotiÄki: KO SE BOJI SMEHA JOÅ Mikel BorÅ” Jakobsen: BATAJ I SMEH BIÄA Filip Soler: SELINOV SMEH Žan-Lik Nansi: SMEH, PRISUSTVO Maja Herman SekuliÄ: MODERNISTIÄKA PARODIJA V. J. Halizev, V. N. Å ikin: O SMEHU Velimir Äurguz Kazimir: OVAKO IL` NIKAKO; Vojislav Despotov: E.R.O.S I S.M.E.H Ivan NegriÅ”orac: ZAÅ TO NISAM BUBNJAR U NEKOM BLUES BAND-U? Miodrag RaiÄeviÄ: U SOBU PROVALIÅ E NOVINARI Milenko PajiÄ: KAD SAM BIO MLAD, NEUPUÄEN I KAD SAM JOÅ UMEO DA SE SMEJEM Vasa PavkoviÄ: GRUÄO MARKS UZVRAÄA UDARAC Miki Å epard: PLOP!; Stojan JankoviÄ: BALADA O KAPITENU VILIJAMU RAPAJIÄU; Džim Morison: POTRAGA ZA GRALOM; Genadij Ajgi: BAJKA O BRANIKU Milivoj Nenin: DOSTA SMEHA TREBA RADITI Miljurko VukadinoviÄ: SVE POLUSREÄNE PORODICE SU SMEÅ NE Boris VukasoviÄ: FEREDŽA (prilog istoriji erotskog rublja) Dejan SimonoviÄ: HAZJAJIN Zoroslav Jasenski: SUDBONOSNI SUSRET Danil Harms: RAZGOVOR UZ SAMOVAR Cirko della Primavera: KLASIÄNI CIRKO MARKETING Elizabeta Å eleva: GOVOR IZOKRENUTE STVARNOSTI Aleksandar Prokopiev: BRONTOPS Dragi Mihajlovski: SVRTNIÄAR IZ NAJNOVIJE HRVATSKE (SMEHOVNE) PROZE (Julijana MatanoviÄ, Davor Slamnig, Dragan OgurliÄ, Edo JukoviÄ, Zorica RadakoviÄ, Zdenko Bužek, Željko ValentiÄ, Boris GregoriÄ, Dražen Mazur, Goran Tribuson, Damir MiloÅ”, Dubravka UgreÅ”iÄ, Branka SlijepÄeviÄ, Borivoj RadakoviÄ, Miro Gavran) Mihajlo PantiÄ: PISATI P(J)ESME Laslo BlaÅ”koviÄ: ZAÅ TO TI TAKO LIÄIÅ NA MENE Lina Gemini: SMEHOSKOP Herman Broh: SMEH JE PROIMUÄSTVO BOGOVA I LJUDI...; Aleksandar Kondratov: 666 ESHATOLOÅ KA KOMEDIJA IQ
Äasopis `NOVA MISAO` BROJ 1 JANUAR 1954 MILOVAN ÄILAS: ANATOMIJA JEDNOG MORALA Äuveni PRVI broj politiÄkog Äasopisa NOVA MISAO iz januara 1954 (Äasopis je poÄeo da izlazi od 1. januara 1953. godine), u kome je Milovan Äilas, tada treÄi Äovek moÄne KPJ i države FNRJ objavio legendarni i gromovit Älanak pod naslovom `Anatomija jednog morala` u kome je, bez pardona, naslikao lagodan život tadaÅ”nje politiÄke i partijske vrhuÅ”ke YU partije i države zbog Äega je bio odstranjen sa svih partijskih i politiÄkih funkcija i zbog daljih pisanja protiv jednoumnog komunistiÄkog sistema i kulta liÄnosti JOSIPA BROZA TITA, suÄen i osuÄen na 9 godina robije! Äaspis je ubrzo ugaÅ”en, redakcija rasturena, a Milovan Äilas dopao zatvora! Za svog života Milovana Äilasa ubrajali su meÄu 1OO najznaÄajnijih i NAJUTICAJNIJIH ljudi sveta, a bio je svetski KOMUNISTIÄKI disident broj 1... i to zbog Äega? Milovan Äilas nije imao VI ameriÄku flotu, tenkovske divizije (aluzija na Staljinovo pitanje `A koliko divizija ima Papa`), ni Suhoje, ni nosaÄe aviona !! Njegovo oružje bile su - IDEJE !!! A IDEJE su uvek u istoriji ÄoveÄanstva revolucionisale i menjale SVET i ÄOVEKA, mnogi protagonisti novih ideja Äesto su gubili glave, spaljivani na lomaÄama, ubijani, kažnjavani, zatvarani, muÄeni i Äesto suÄeni i bez suda i optužnice! INKVIZICIJA je radila punom parom, bez obzira na karakter sistema! Ali DŽABA, Ideje niko i nikada nije mogao da zaustavi! P.S. Redakcija Äasopisa je bila `teÅ”ka artiljerija` tadaÅ”nje YU knjževnosti, pažljivo odabrana i sastavljena od partijskih i književnih autoriteta: MILAN BOGDANOVIÄ, DOBRICA ÄOSIÄ, OSKAR DAVIÄO, VLADIMIR DEDIJER (od septembra 1953), BORA DRENOVAC, MILOVAN ÄILAS (kontrolor i partijski ideoloÅ”ki biÄ!), DUÅ AN KOSTIÄ, SKENDER KULENOVIÄ (glavni i odgovorni urednik) i MIHAILO LALIÄ !!! (Mihajlo GruÅ”iÄ) ..................................................................... ÄASOPIS JE AUTENTIÄAN ODLIÄNO OÄUVAN BROÅ UKUPNO 19O STRANA BIBLIOFILSKI PRIMERAK KOLEKCINARSKI PRIMERAK, 1954. Ekstra !!!!!!!!!!!! skk247
GDE JE Å TA GLASOVI Vladimir Kopicl: POTEMKINOV KALENDAR Ana RistoviÄ: KNJIGA NESTAJANJA Miroljub TodoroviÄ: VODA OD KROMPIRA Slavoljub MarkoviÄ: HIPERPRIÄA Živko ProdanoviÄ: PLAVA PTICA I JA Stanislava NikoliÄ Aras: PREMJEÅ TANJA Bojan KrivokapiÄ: LJUDI NISU PTICE Branislav ŽivanoviÄ: HIDRA Monika Herceg: MEDUZA POPRAVLJA SAMOPOUZDANJE RADEÄI PLETENICU OD ZMIJA ÄorÄe AÄimoviÄ: ULICA KOJU SU POJELI KATANCI VRT Mileta ProdanoviÄ i Radmila GikiÄ PetroviÄ: RAZGOVOR ILUMINACIJE En Karson: VARIJACIJE O PRAVU NA ÄUTANJE Toni Hogland: DVADESET PESAMA KOJE BI MOGLE SPASITI AMERIKU TomaÅ” KubiÄek: MILAN KUNDERA U PREVODIMA ā OTVORENO DELO ZLATNA GREDA Tihomir BrajoviÄ: SJAJ EPOHE U RALjAMA BIJELOG KLAUNA Drinka GojkoviÄ: JEDNA JEDINA REÄ Milutin Ž. Pavlov: SLUTOV SIVE ZONE NEBA I PUSTOLOV OTMENOG SRCA ILITI MILOÅ CRNJANSKI NA RUBU DOPUÅ TENOG ÄEMERA I TUGE IME Džef Dajer i Metju Spektor: UMJETNOST NEFIKCIJE BR. 6 Džef Dajer: BELI PESAK Džef Dajer: PREDGOVOR ZA CRNO JAGNJE I SIVI SOKO REBEKE VEST Branislav ŽivanoviÄ: POSLEDNJI VIKTORIJANAC NA ORIJENTU RED VOŽNJE Loren Hof: RADILA SAM KAO MAJSTOR ZA KABLOVSKU Nikola Madžirov: DOM ā PROSTOR KOJI SE NAPUÅ TA DOZIVI Fabio Pusterla: ZEMLJA POSLA Jan Vagner: SEDAM PESAMA Fjodor Svarovski: VODA Raul Braska: MIKROPRIÄE RAZMENA DAROVA Bojana StojanoviÄ PantoviÄ: NOSILAC ALTERNATIVNOG KANONA SRPSKE KNJIŽEVNOSTI (Milo Lompar: Crnjanski ā biografija jednog oseÄanja, Pravoslavna reÄ, Novi Sad, 2018) Ivana Z. TanasijeviÄ: UMETNOST UTOLIKO OZBILjNIJA, UKOLIKO VIÅ E LIÄI NA IGRU (Vladimir PiÅ”talo: ZnaÄenje džokera, Agora, Novi Sad, 2019) Jelena S. MladenoviÄ: PRODUBLJIVANJE ISKUSTVA ā SEÄANJE ā RAZOTKRIVANJE ZABLUDA (Vladimir TabaÅ”eviÄ: Zabluda Svetog Sebastijana, Laguna, Beograd, 2018) Dragan BabiÄ: BEG U SRCE TAME (Damir KarakaÅ”: Proslava, Naklada OceanMore, Zagreb, 2019) Ivan Å unjiÄ: POETSKI KONTINUITET (Darija ŽiliÄ: SvanuÄe, Biakova, Zagreb, 2018) Jelena LalatoviÄ: NOVA EMIGRACIJA I STARA MIZOGINIJA (Sanja NikoliÄ: Sila i Soni u Berlinu, Lom, 2018) SrÄan SrdiÄ: PREŽIVETI KINU (Ju Hua: Kina u deset reÄi, preveo sa kineskog Zoran SkrobanoviÄ, Geopoetika, Beograd, 2018) SrÄan V. TeÅ”in: PRIÄE S DUPLIM DNOM (Etgar Keret: Iznenada neko pokuca na vrata, Laguna, Beograd, 2019) KO JE KO
IzdavaÄ: Književno druÅ”tvo Pismo, Zemun Godina izdanja: proleÄe 1988 Broj: 13 Povez: broÅ”iran Format: 24 cm Broj stranica: 256 Stanje: veoma dobro oÄuvano DEJVID MALUF: Jedan izmiÅ”ljen život / preveo MiloÅ” Komadina EVA LIPSKA: Sedamnaest riÄih veverica i druge pesme / preveo Petar VujiÄiÄ Petar VujiÄiÄ: PesniÄka istina Eve Lipske ZIGFRID LENC: Srpska devojka / prevela Milanka de Luka REJMON KENO: ObjaÅ”njenje metafora i druge pesme / preveo Miroslav Karaulac FRANC-KARL GINCKAJ: Put u Komakuku / prevela Mirjana V. PopoviÄ RUDOLF AUGÅ TAJN: āO meni priÄaju da sam mrtav` ā intervju sa A. I. Solženjicinom / preveo Božidar Zec A. I. SOLŽENJICIN: Mart sedamnaeste (odlomci) / preveli Zorislav i DuÅ”ko PaunkoviÄ MSTISLAV ROSTROPOVIÄ: Otvoreno pismo glavnim urednicima / preveo Zorislav PaunkoviÄ TIMOTI GARTON EÅ : Da li postoji Srednja Evropa? / preveo David Albahari TOMAS STERNS ELIOT: Jedinstvo evropske kulture / prevela Danica Å teriÄ VESTI PISMA / Cvetan Todorov: Pismo iz Pariza Tomislav LonginoviÄ: Pismo iz Amerike IZ STARIH ÄASOPISA / R. M. Rilke : Pismo prijateljici Lu Salome / prevela Isidora SekuliÄ Jovan PejÄiÄ: Rilke i Lu Salome Dejvid Maluf (1934) jedan je od najpoznatijih australijskih pisaca i dobitnik je mnogih nagrada. Studirao je književnost, predavao u Australiji, gde danas i živi. PoÄeo je kao pesnik i ostao pesnik. Opus: romani, zbirke pesama, zbirke priÄa, libreto za operu, autobiografija. Eva Lipska, poljska pesnikinja. RoÄena 1945. godine u Krakovu. Studirala Akademiju likovnih umetnosti, ali se opredelila za poeziju. Debitovala 1967. godine sa pesniÄkom zbirkom Stihovi. Godinama je radila kao urednik u krakovskoj Književnoj izdavaÄkoj kuÄi i u Äasopisu Pismo. Od 1990. godine provela je 10 godina u BeÄu kao direktor Poljskog kulturnog centra i ataÅ”e za kulturu Ambasade Republike Poljske. Nije pripadala nijednoj književnoj grupi, niti pravcu, iako je kritiÄari svrstavaju u novi talas. Pisala je prozu, drame, tekstove za krakovski kabare Podrum kod ovnova. Dobitnik niza prestižnih nagrada: Nagrada KoÅ”Äelskih (Ženeva, 1973), Nagrada PEN kluba Robert Grejvs (1979), Nezavisna fondacija za popularisanje poljske kulture (1990), Nagrada poljskog PEN kluba za celokupno stvaralaÅ”tvo(1993), Nagrada Fondacije A. Južikovskog (Njujork, 1993). PrevoÄena na sve poznatije svetske jezike. 2013. godine bila je poÄasni gost 7. Beogradskog festivala poezije i knjige Trgni se! Poezija. 2014. godine dobitnik je nagrade Evropski atlas lirike, novoustanovljene nagrade izdavaÄke organizacije i asocijacije pisaca i književnih prevodilaca KuÄa poezije iz Republike Srpske. Bibliografija PomraÄenje mjeseca, 1991 Stipendisti vremena, 1998 Negde drugde, 2006 Draga gospoÄo Å ubert..., 2013 Turisti reÄi, 2014 Stihovi ( 1967) Druga zbirka stihova (1970) TreÄa zbirka stihova (1972) Äetvrta zbirka stihova (1974) Peta zbirka stihova (1978) Ovde se ne radi o smrti veÄ o belom svilenom koncu (1982) Garderoba tame (1985), PodruÄje ograniÄenog zadržavanja (1990) Ljudi za poÄetnike (1997) ZooloÅ”ke prodavnice (2001) Ja (2003) Cepka (2006) Njutnova pomorandža (2007) Odjek (2010) Francuski književnik, pesnik i dramaturg, Rejmon Keno (1903ā1976) bio je Älan Bretonove grupe nadrealista od 1924. do 1929, a pisanju se posveÄuje tokom tridesetih godina. U poÄetku je radio je kao bankarski Äinovnik, profesor francuskog i novinar da bi proveo veÄi deo svog života radeÄi za izdavaÄku kuÄu Galimar, gde je poÄeo kao Äitalac 1938. a kasnije postao i direktor Enciklopedije Plejade 1956. Svoj prvi roman objavljuje 1933. godine, koji je odmah dobio nagradu De-Mago zbog jeziÄke inovativnosti. āStilske vežbeā, objavljene 1947. godine donele su mu veliku slavu, a slavni roman āCaca u metrouā (koji je na srpski preveo Danilo KiÅ”), pojavio se 1959. da bi veÄ sledeÄe godine doživeo filmsku adaptaciju u režiji Luja Mala. Äuvena pariska figura pedesetih godina, iz literarnog kružoka sa Sen Žermena, Keno je bio Älan Kolež patafizik, Udruženja matamatiÄara Francuske i akademije Gonkur. Erudita enciklopedijskog duha, suosnivaÄ je i književne grupe Ulipo. Aleksandar Solženjicin (ruski: ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Ń ŠŃŠ°ŠµŠ²ŠøŃ Š”Š¾Š»Š¶ŠµŠ½ŠøŃŃŠ½, Kislovodsk, 11. decembar 1918 āMoskva, 3. avgust 2008) je bio ruski pisac, dramaturg i istoriÄar, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1970. godine. Bio je Älan Ruske akademije nauka (od 1997. godine) i Srpske akademije nauka i umetnosti (od 1994. godine). Studirao na FiziÄko-matematiÄkom fakultetu u Rostovu na Donu, vanredno i u Institutu za istoriju, filozofiju i književnost u Moskvi. Nakon napada nacistiÄke NemaÄke na Sovjetski Savez dobrovoljno se prijavio u vojsku, gde je napredovao od obiÄnoga vojnika do zapovednika artiljerijske brigade. Godine 1945. je, zbog pisama u kojima je indirektno kritikovao Staljina, uhapÅ”en kao oficir sovjetske vojske u IstoÄnoj Prusiji, te osuÄen i zatoÄen u sibirskom logoru, od 1953. u progonstvu u srednjoj Aziji. Nakon rehabilitacije 1956. uÄitelj u Rjazanu. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1970, Äija je literatura obeležena iskustvom iz sibirskih logora u kojima je proveo devet godina. Na robiju je odveden 1945. pravo s fronta, na kojem se u Otadžbinskom ratu istakao kao vrhunski oficir sovjetskih inženjerskih jedinica. Proganjan je i kasnije, Äak mu je oduzeto i državljanstvo, pa je emigrirao 1974, vrativÅ”i se u otadžbinu posle dve decenije. U decembru 1998. odbio je najviÅ”u državnu nagradu, Orden svetog apostola Andreja Prvozvanog, kojim ga je odlikovao predsednik Boris Jeljcin, rekavÅ”i: āNe mogu da primim nagradu od vrhovne vlasti, koja je dovela Rusiju do sadaÅ”njeg pogubnog stanja.ā Pripovetkom āJedan dan Ivana DenisoviÄaā u književnost je uveo temu Staljinovih logora, ostavÅ”i joj veran u najveÄem delu opusa. Na osnovu emigrantskog iskustva u zapadnoj Evropi i u SAD, ispoljio je javni prezir prema vulgarnom materijalizmu Zapada. Ostala dela: pripovetka āMatrjonini daniā, romani āU krugu prvomā, āOnkoloÅ”ka klinikaā, āAvgust Äetrnaesteā, āCrveni toÄakā, āRusija u provalijiā, kritiÄka autobiografija āBorio se Å”ut s rogatimā, drame āGozba pobednikaā, āZarobljeniciā, āRepublika Radaā, āSvetlost koja je u tebiā, publicistiÄka dela āLenjin u Cirihuā, āDva vek zajedno IāIIā, scenariji āTenkovi znaju istinuā, āParazitā. Delo Solženjicin je najistaknutije ime književnog otpora sovjetskom totalitarizmu. Poznatim ga je uÄinila pripovetka āJedan dan Ivana DenisoviÄaā, 1962, koja se temelji na opisu āobiÄnogā dana āobiÄnogā Rusa u logorskom zatoÄeniÅ”tvu. Tema je do tada bila tabuizirana, ali je priÄa pokazala i stilsko umeÄe pisca koji se oslonio na tradiciju ruske klasiÄne proze (Lav Tolstoj, Fjodor Dostojevski). UmeÄe fabuliranja oÄitovalo se zatim u āDogaÄaju na stanici KreÄetovka ā (1963), a orijentacija na āseosku prozuā u stilu i ideologiji u noveli āMatrjonini daniā (1963), crtici o napaÄenoj seoskoj ženi koja i u pozamaÅ”noj bedi zna oÄuvati visoke moralne kvalitete. Vrhunac prvoga razdoblja su romani āOdeljenje za rakā (1968), i āPrvi krugā (1968), koji su kružili u prepisima, a objavljeni su prvi put u inostranstvu. āOdeljenje za rakā je poluautobiografski (bivÅ”i zatvorenik, iskustvo u odeljenju za tumore u taÅ”kentskoj bolnici) roman koji uz srediÅ”nji lik Kostogutova daje niz portreta sovjetskih birokrata, lekara i medicinskog osoblja i raznih pacijenata. Istovremeno dirljiv ljubavni roman (ili ā roman o nerealizovanoj ljubavi), satira na poststaljinistiÄku epohu i studija o ljudskom ponaÅ”anju u ekstremnoj situaciji smrtonosne bolesti, taj veliki roman je u najboljim tradicijama ruske klasike koja ljudskoÅ”Äu i životnoÅ”Äu prevazilazi savremena joj ostvarenja zapadnoevropske i ameriÄke pripovedne umetnosti. āPrvi krugā (asocijacija na prvi, āprivilegovaniā krug Danteovoga pakla) rekreira piÅ”Äevo iskustvo prvih godina zatvora, kada je radio u Å araÅ”ki, nauÄno-tehniÄkoj ustanovi za logoraÅ”e nauÄnike. Glavni lik, Gljeb Neržin, opet je utelotvorenje samog autora, a prikazane su i neke druge osobe koje su igrale važnu ulogu u Solženjicinovom životu (njegova prva žena, prijatelj Lev Kopeljev, rusko-židovski komunistiÄki āvernikā, po struci germanista, dan u liku Leva Rubina). Mnogobrojne niti ovoga dela imaju tematsku srodnost s prethodnim delom: satira je prisutna na svim nivoima, a posebno u sarkastiÄnom portretu Staljina, moralna kuÅ”nja u meÅ”avini pretnji i zavodljivih ponuda zatvorskih vlasti. RealistiÄki je prikazan život izvan logora za nauÄnike i u njemu. No, kao i prethodni roman, i ovo Solženjicinovo delo uspeva da ponovi Äudo ruske klasiÄne proze koju je Tomas Man ne bez razloga prozvao āsvetomā: veru u pobedu hrabrosti i veliÄinu ljudskosti, koja je ukorenjena u hriÅ”Äanskom poimanju bitno spiritualnog dostojanstva ljudskog biÄa. Nakon romanesknih ostvarenja, usledila je dokumentarna, ali i duboko liÄna optužba sovjetskog sistema koncentracionih logora, āArhipelag Gulagā, (1973ā75), veliko trotomno delo temeljeno na preplitanju liÄnih iskustava i mnoÅ”tva pisama, beleÅ”ki i ostalih dokumenata koje je pisac dobijao od bivÅ”ih sapatnika, a koja su skupljena i obraÄena u okolnostima krajnje konspirativnosti. Ta je uniÅ”tavajuÄa optužba sovjetskoga sistema za propast i smrt miliona ljudi slomila i poslednje komunistiÄke apologete na Zapadu. Brežnjevljev SSSR nije mogao podneti ni ideju da se o tabuizovanoj temi piÅ”e, pa je Solženjicin uhapÅ”en i proteran iz SSSR-a. Najpre je živeo u Å vajcarskoj, zatim u SAD (Vermont), da bi se u 1990-im vratio u Rusiju, gde je doÄekan i kao ideolog ruske nacije. U egzilu je nastao niz romana koji slede u ruskoj književnoj svesti opstali uzor, Tolstojev āRat i mirā, i revidiraju istorijski model kakav su nametnuli boljÅ”evici, s glediÅ”ta ruske nacije, i to od āAvgusta Äetrnaesteā, 1971, proÅ”ireno 1983, preko āOktobra Å”esnaesteā, 1984. i āMarta sedamnaeste ā, 1986 do āAprila sedamnaesteā, 1991. ZajedniÄki im je naslov: āCrveni toÄakā. I dok u koncepciji āistorijske epopejeā Solženjicin sledi Tolstoja, dotle njenu strukturu nastoji modernizovati: sam svoja dela naziva āpolifoniÄnimā (Bahtinov pojam za romane Dostojevskog), Äemu odgovara razliÄitost fragmenata od kojih se u Ävor (uzel) celine vezuju fabule o ljudskim sudbinama (pretežno ruskih oficira; ratni protivnici, Nemci, ostaju uglavnom izvan teksta), dokumentarni umeci, lirske digresije. Jezik je arhaiÄan i korespondira s namerama oÄiglednim u njegovom āRuskom reÄniku jeziÄnog proÅ”irivanjaā (1995) ā u smeru staroruskog leksika. Solženjicin je na taj naÄin istovremeno modernizovao prozu (meÅ”avina dokumentarnosti, prikaza istorijskih osoba, iseÄaka iz Å”tampe sliÄna je postupcima u delu Johna Dos Passosa, dok je upotreba vremenskih skokova i preplitanje stilova i žanrova podseÄa na Foknera), a jeziÄnom arhaizacijom je ostvario posebnu patinu koja ne ide za modelom jeziÄnih igara karakteristiÄnih za sterilnost postmodernizma, nego joj je svrha regeneracija ruskog nacionalnoga biÄa u ogledalu piÅ”Äevog dela. Važnija su mu publicistiÄka dela: āKako da preuredimo Rusijuā (1991), āRusko pitanje krajem XX vekaā, (1994), āDva veka zajednoā, (2003). Kako u inostranstvu, tako po povratku u Rusiju nakon sloma komunistiÄkoga sistema, Solženjicin je Äesto donekle povrÅ”no etiketiran kao ruski pravoslavni nacionalista, antisemita, antikatoliÄki bigot, mrzitelj Zapada, apologet carizma i slavjanofilski ksenofob. Iako su te optužbe besmislene, sam autor snosi delimiÄnu ākrivicuā nekim svojim nezgrapnim izjavama i povrÅ”nim generalizacijama. No, snaga je Solženjicinove kritike u njegovim jasnim opažanjima duhovne praznine i kukaviÄluka koji leže u srcu ispraznog sekularnog hedonizma koji dominira zapadnjaÄkim druÅ”tvima. Po sveukupnom delu Solženjicin je jedan od najznaÄajnijih prozaista 20. veka, pisac koji je istovremeno nastavio tradicije klasiÄne ruske pripovedne proze, najpre Tolstoja, no inoviravÅ”i je nizom postupaka karakteristiÄnih za evropski modernizam. Ironija koja prati njegovo delo je i posledica razliÄitog životnoga iskustva i pogleda na svet u odnosu na veÄinu savremenika koji su živeli ili žive u normalnijim i lagodnijim životnim uslovima: u doba kada je stvarao svoj najopsežniji i najambiciozniji prozni ciklus, āCrveni toÄakā, svetskom književnoÅ”Äu je dominirao (i joÅ” dominira) poneÅ”to trivijalniji pristup umetniÄkom delu, uozbiljen u postmodernistiÄkim fikcijama Umberta Eka, Tomasa PinÄona ili Salmana Ruždija. Pisac kao prorok je anahronizam, i veÄina nesporazuma izmeÄu Solženjicina i njegovih kritiÄara proistiÄe iz sukoba nepomirljivih pogleda na svet o Äovekovom životu i sudbini. MG47 (K)
IzdavaÄ: Književno druÅ”tvo Pismo, Zemun Godina izdanja: leto 1987. Broj: 10 Povez: broÅ”iran Format: 24 cm Broj stranica: 274 Stanje: veoma dobro oÄuvano PER ULOF ENKVIST: Pali anÄeo / preveli Mihaila VesoviÄ i Moma DimiÄ MBELA SON DIPOKO: Crni i beli u ljubavi / prevela Nada ObradoviÄ ITALO KALVINO: Pod suncem-jaguarom / prevela Mirjana OgnjanoviÄ LENARD KOEN: Knjiga milosrÄa / preveo Zoran JungiÄ MIÅ EL TURNIJE: Tetreb; Kratko proze; Amandin ili Dva vrta / prevela Ksenija JovanoviÄ JAH HAMILTON: Poseta / preveo Srba MitroviÄ KETI AKER : Velika oÄekivanja / prevela Nina ŽivanÄeviÄ DESET GODINA āPOVELJE 77` RAZGOVOR SA VACLAVOM HAVELOM: Stvarati bez utopija RAZGOVOR SA JOZEFOM Å KVORECKIM PRIMO LEVI (1919ā1987) ELI VIZEL: AuÅ”vic, Äetrdeset godina kasnije ÄULIO EINAUDI: Poslednje svedoÄenje ā TANJA KRAGUJEVIÄ: Od stvarnosti do mita GORDANA B. TODOROVIÄ: Treperavi svet Kauza IÅ”igura MIHAJLO PANTIÄ: Brevijari āKnjiževnih lomova` SIGNALI VESTI PISMA A. SAHAROV: Pismo M. S. GorbaÄovu SVETLANA SLAPÅ AK: Pismo iz Atine BRANKA KRILOVIÄ: PozoriÅ”no pismo iz Amerike RATKO ADAMOVIÄ: Pismo iz Rusije PER ULOF ENKVIST, MBELA SON DIPOKO, ITALO KALVINO, LENARD KOEN, MIÅ EL TURNIJE, JAN ROBERT HAMILTON, KETI AKER, PRIMO LEVI Italo Kalvino (1923ā1985) je bio italijanski književnik, esejista i novinar, intelektualac koji je bio izuzetno angažovan u politiÄkoj, graÄanskoj i kulturnoj sferi. Kao jedan od najvažnijih italijanskih pisaca druge polovine dvadesetog veka, bio je deo razliÄitih književnih tokova, od neorealizma do postmoderne, ali uvek sa odreÄenim odstojanjem, insistirajuÄi na liÄnom istraživanju i iskazu. Bio je privržen svemu Å”to je jednostavno, nekonvencionalno, neracionalno ā Å”to se ogledalo i u njegovom pripovedanju koje se odriÄe moralistiÄkog konteksta i didaktiÄnosti. ZavrÅ”io je studije književnosti u Torinu gde je diplomirao na delima Džozefa Konrada. Tokom rata bio je u partizanskom pokretu a nakon rata politiÄki se aktivirao u krugu italijanskih intelektualaca komunista okupljenih oko izdavaÄke kuÄe Einaudi, zajedno sa Pavezeom, Vitorinijem i Natalijom Ginzburg. Kasnije napuÅ”ta ovaj pokret, da bi se 1960-ih u Parizu prikljuÄio grupi OuLiPo ā Å”to utiÄe i na njegov pripovedaÄki manir. Kalvinovo stvaralaÅ”tvo proÅ”lo je raznolik književni put: od neorealistiÄko-pustolovnog pripovedanja u romanu Staza do paukovih gnijezda (Zora, 1959), alegorijsko-bajkovite kombinatorike u trilogiji NaÅ”i preci (Paideia, 2007), preko književnih eksperimenata u kraÄoj prozi Kosmikomike (Paideia, 2008) i romanima Nevidljvi gradovi (DevedesetÄetvrta, 1995) i Zamak ukrÅ”tenih sudbina (Rad, 1997), sve do metanarativnog romana o Äitanju i pisanju Ako jedne zimske noÄi neki putnik (Plato, 2001), koji ubrzo po izlasku postaje svetski bestseler. EsejistiÄko-kritiÄke tekstove pisao je uporedo s pripovednim delima. U AmeriÄkim predavanjima (Bratstvo-jedinstvo, 1989) pokuÅ”ao je da definiÅ”e književne vrednosti koje bi trebalo oÄuvati u nadolazeÄem milenijumu. Fakultet za medije i komunikacije radi trenutno na prevodu Kalvinovog teksta Autobiografija jednog gledaoca. Lenard Norman Koen (engl. Leonard Norman Cohen; Vestmaunt, 21. septembar 1934 ā Los AnÄeles, 7. novembar 2016) bio je kanadski kantautor i književnik. PoÄeo je da piÅ”e 1952, dok je njegova prva knjiga pesama Let Us Compare Mythologies objavljena u Montrealu 1956. Primljen u Rokenrol kuÄu slavnih 2008. godine. Preminuo je 7. novembra 2016. u 82. godini Koen je roÄen 21. septembra 1934. u Montrealu. Otac mu je preminuo kada mu je bilo 9 godina. Kao veoma praktiÄan Äovek, na vreme je osnovao trust fond za svog sina tako Å”to mu je uz malu meseÄnu nadoknadu obezbedio buduÄnost. Leonard, meÄutim, nije mogao da preboli gubitak oca, pa se odaje drogama. Da bi se spasio, krajem Å”ezdesetih godina odlazi u manastir, gde se susreÄe sa novim religijskim uticajima, Å”to je bilo presudno za stvaranje pesama sa religijskom tematikom, poput Story of Isaac i Hallelujah. InaÄe, za prekretnicu u svom životu sam Koen smatra trenutak kada je kao petnaestogodiÅ”njak u jednoj knjižari pronaÅ”ao knjigu Gabrijela Garsije Lorke. Do te mere se zaljubio u Lorkinu poeziju da je Äesto izjavljivao da mu je ona uniÅ”tila život. NauÄio je da svira gitaru, pa se od rane mladosti uporedo bavio i pisanjem i muzikom. PoÄetkom 1951. upisuje fakultet, no pre diplomiranja objavljuje prvu knjigu pesama (1956). Kao nagradu dobija stipendiju od 2000 dolara i putovanje po Evropi. Ubrzo postaje poznato ime u kanadskim literarnim krugovima, a poÄetkom Å”ezdesetih, sa novcem dobijenim od prodaje prve knjige, odlazi na grÄko ostrvo Hidra.Tamo je kupio kuÄu i u potpunoj izolaciji poÄeo intenzivnije da se bavi pisanjem. Prvi roman objavljuje 1963. Tada je nastala i njegova Äuvena pesma So long, Marianne, posveÄena njegovoj velikoj ljubavi Merijen Jensen. Sredinom Å”ezdesetih vraÄa se u Ameriku gde postaje deo njujorÅ”ke umetniÄke scene. Upoznaje krug oko Endija Vorhola i poÄinje da piÅ”e pesme za folk izvoÄaÄe, kao Å”to je Džudi Kolins. Prvi album Songs of Leonard Cohen (1967) prolazi nezapaženo u Americi, iako su se na njemu naÅ”li njegovi najveÄi hitovi: Suzanne, So long, Marianne, Sisters of Mercy. Ne obaziruÄi se na kritike, Koen objavljuje joÅ” mraÄniji i nekomercijalniji album, Songs from a Room, sa kojeg se izdvajaju pesme Bird on a wire i Story of Isaac. Njegovo stvaralaÅ”tvo lirski je neuhvatljivo i za njegove najbolje poznavaoce. SlužeÄi se metaforama, parafrazama, ironiÄnim i humoristiÄkim odnosom prema druÅ”tvu, u tekstovima se bavi ljubavlju, religijom, seksualnoÅ”Äu, samoubistvima, depresijom, istorijom i meÄuljudskim odnosima. U pevaÄkom smislu, takoÄe pravi velike promene. Karijeru je zapoÄeo kao visoki bariton, da bi godine puÅ”enja njegov glas uÄinile najdubljim basom na savremenoj muziÄkoj sceni. NajviÅ”e poklonika stiÄe po objavljivanju New Skin for Old Ceremony (1974), na kojem se naÅ”la Äuvena pesma Chelsea Hotel No.2, a vrtoglavi uspeh doživljava sa albumom I`m Your man, koji ima veliki uticaj na savremenu muziÄku scenu. Albumom The Future (1992) vraÄa se religijsko-proroÄkom stilu. Bavi se temama uniÅ”tenja prirode, narkomanije, diktatorstva, abortusa, nuklearnog uniÅ”tenja... PoÄetkom ovog veka na scenu se vraÄa albumom Ten New Songs. Numeru In My Secret Life pisao je 13 godina. Marta 2008. Koen je primljen u Rokenrol kuÄu slavnih u Njujorku, a nagradu Gremi za životno delo dobio je 2010. Umro je 2016. godine u Los AnÄelesu. Diskografija Songs of Leonard Cohen 1967. Songs from a Room 1969. Songs of Love and Hate 1971. Live Songs 1973. New Skin for the Old Ceremony 1974. The Best of Leonard Cohen/Greatest Hits 1975. Death of Ladies` Man Recent Songs 1979. Night Magic: Musical/Soundtrack 1985. Various Positions 1985. I`m Your Man 1988. The Future 1992. Cohen Live 1994. More Best Of Leonard Cohen 1997. Field Commander Cohen: Tour of 1979 2001. Ten New Songs 2001. The Essential Leonard Cohen 2002. 2008. Dear Hearher 2004. Live in London 2009. Live At the Isle of Wight 1970 2009. Songs From the Road 2010. Old Ideas 2012. Popular Problems 2014. You Want It Darker 2016. Bibliografija Let Us Compare Mythologies 1956. The Spice-Box of Earth 1961. The Favorite Game 1963. Flowers for Hitler 1964. Beautiful Losers 1966. Parasites of Heaven 1966. Selected Poems 1956. - 1968. 1968. The Energy of Slaves 1972. Death of A Lady`s Man 1978. Death of Mercy 1984. Stranger Music 1993. Book of Longing 2006. The Lyrics of Leonard Cohen 2009. Poems and Songs 2011. Fifteen Poems 2012. MiÅ”el Turnije (Pariz 19. decembar 1924 ā Å oazel 18. januar 2016) bio je francuski pisac. Dobitnik je nagrada kao Å”to su Velika nagrada za roman Francuske akademije 1967. godine za roman Petko ili limbovi Pacifika i Gonkurovu nagradu za Kralja Vilovnjaka 1970. godine. Njegova inspiracija ukljuÄivala je tradicionalnu nemaÄku kulturu, katoliÄanstvo i filozofije Gastona Bachelarda-a. Stanovao je u Å oazelu i bio Älan Akademie Gonkur. Njegova autobiografija prevedena je i objavljena kao Duh vetra (The Wind Spirit, Beacon Press, 1988). Bio je nominovan za Nobelovu nagradu za književnost. Turnije je roÄen u Francuskoj od roditelja koji su se upoznali na Sorboni tokom studija nemaÄkog jezika, a mladost je proveo u Sen Žermen an Leu. NemaÄki je nauÄio rano, boraveÄi svakog leta u NemaÄkoj. Studirao je filozofiju na Sorboni i na univerzitetu u Tibingenu i pohaÄao kurs filozofa Morisa de Gandilaka. Želeo je da predaje filozofiju u srednjoj Å”koli, ali, kao i njegov otac, nije uspeo da dobije francusku agregaciju (takmiÄarski ispit za državnu službu u francuskom sistemu javnog obrazovanja) . Turnije se pridružio Radio France-u kao novinar i prevodilac i vodio L`heure de la culture franƧaise. Godine 1954. radio je u reklami za Evropu 1 . TakoÄe je saraÄivao za novinama Le Monde i Le Figaro. Od 1958. do 1968. godine, Turnije je bio glavni urednik francuske izdavaÄke kuÄe Plon. Godine 1967. Turnije je objavio svoju prvu knjigu, Petko ili limbovi Pacifika, prepriÄavanje Robinzona Krusoa Daniela Defoa, za koju je nagraÄen Velikom nagradom za roman Francuske akademije. SuosnivaÄ je, 1970. godine, sa fotografom Lisijenom Klergom (Lucien Clergue) i istoriÄarem Žan-Morisom Ruketom (Jean-Maurice Rouquette), godiÅ”njeg festivala fotografije Rencontres d`Arles-a. U isto vreme napravio je za televiziju pedeset izdanja meseÄnog programa Chambre noire, posveÄenih fotografiji, uz intervjuisanje fotografa za svaki program. Turnije je umro 18. januara 2016. u Å oazelu u Francuskoj u 91. godini. Odabrani radovi Vendredi ou les Limbes du Pacifique (Friday) (1967) - Grand Prix du roman de l`AcadĆ©mie franƧaise Le Roi des aulnes (1970) (The Erl-King translated 1972 by Barbara Bray, a.k.a. The Ogre) Le Roi des aulnes je napravljen film 1996. godine Der Unhold (The Ogre), u režiji Volker Schlƶndorff-a i takoÄe je prilagoÄen za scenu Tom Perrin 2002. godine. Les MĆ©tĆ©ores (Blizanci, 1975) Le Vent Paraclet (Duh vetra, 1977) Vendredi ou la Vie sauvage (Petko i Robinson, 1977) Le Coq de bruyĆØre (FetiÅ”ist i druge priÄe, 1978) Gaspard, Melchior et Balthazar (Äetiri mudraca, 1980) Le Vol du vampire (1981) Gilles et Jeanne (Gilles and Jeanne, 1983) La Goutte d`or ( Zlatna kapljica, 1986) Petites Proses (1986) Le Medianoche amoureux (The Midnight Love Feast, 1989) La Couleuvrine (1994) Le Miroir des idĆ©es (Ogledalo ideja, 1994) ElĆ©azar ou la Source et le Buisson (Eleazar, Izlazak na zapad, 1996) Äasopis ektime (2002) Keti Aker (1947ā1997) je bila ameriÄka spisateljica eksperimentalnih romana i pank pesnikinja, a slobodno možemo reÄi i jedan od vodeÄih eksperimentalnih pisaca svoje generacije. Od ranog detinjstva bila je fascinirana gusarima, a tako Äe ostati do kraja života. Kako je sama govorila, želela je da postane gusar, ali je znala da su to mogli biti samo muÅ”karci. Kasnije je postala poznata po vožnji motora i tetoviranju. Na njen opus znaÄajno su uticali kako francuska poststrukturalistiÄka teorija i filozofija, tako i pornografija. PoÅ”to se u svom radu koristila metodama prisvajanja tekstova, āplagijatorstvom`, pornografijom, autobiografijom, kombinovanjem tekstova visoke književnosti i kiÄa, uz njeno ime se vezuju i pojmovi književnog terorizma i piraterije. Keti Aker je pisanje i Äitanje povezivala sa telesnim užitkom. Berouz i Margaret Diras, kao i pesnici Blek Mauntin Å”kole imali su snažan uticaj na njeno stvaralaÅ”tvo, a mnogi su je smatrali i ženskim Žanom Ženeom. Njena najznaÄajnija dela su: I Dreamt I Was a Nymphomaniac: Imagining (iz 1974), potom Great Expectations (1983), Don Quixote: Which Was a Dream (1986), Hannibal Lecter, My Father (1991), My Mother: Demonology (1994) i Pussy, King of the Pirates (1996. godine). Poetsko-prozni tekst Mrtva lutka poniznost napisan je kao odgovor na zahtev ameriÄkog autora Harolda Robinsa da se javno izvini za to Å”to je plagirala njegovo delo u jednom svom romanu. Jedan od razloga za neizvinjavanje bio je taj Å”to se Aker nije oseÄala krivom ā plagiranje je bilo njena metoda pisanja. Mrtva lutka poniznost je fantastiÄna meÅ”avina umetniÄkih postupaka i tehnika, pored postupaka pravljenja razliÄitih lutaka koje vrÅ”i jedna umetnica zvana Kapitol, tu su i autobiografski elementi, citati iz pisma koja je Rilke uputio Sezanu, kao i njeni razgovori sa izdavaÄima, advokatima, novinarima. Jedna od bitnijih reÄenica u tekstu jeste: āDekonstrukcija ne zahteva toliko plagiranje koliko krÅ”enje autorskih prava`. Keti Aker je umrla od raka dojke u svojoj 50-oj godini. MG47 (K)
str. 225 do 252 naslovna strana ANTUN TOMMASEO -- ART NOUVEAU Jadranska straža osnovana je 1922. DruÅ”tveni znak bio je buzdovan KraljeviÄa Marka izvuÄen napola iz mora. Posle Prvog svetskog rata Jadranska straža radila je na tome da Å”to viÅ”e njenih Älanova a posebno dece iz unutraÅ”njosti letuje na Primorju. Sem oporavka njihov cilj bio je da izletnici Å”to bolje upoznaju svoju zemlju i njenu istoriju. Narod koji je vekovima živeo razdvojeno u viÅ”e država trebalo je da se upozna i zbliži. Jadranska straža je smatrala da Äe boravak dece privuÄi njihove roditelje. IzvrÅ”ni odbor J.S. odluÄio je da poÅ”alje predavaÄe da održe predavanja omladini u letovaliÅ”tima Jadranske Straže. Predavali su o kulturno-istorijskim, geofrafskim i privrednim temama. PredavaÄi su posetili koloniju iz Sarajeva u SukoÅ”anu i Budvi, koloniju iz Kragujevca u Milni, iz Beograda u Makarskoj i Supetru i koloniju iz Osjeka u Trpnju. U Dubrovnik je 30. maja 1931. stiglo posebnim vozovima preko 600 izletnika Jadranske straže iz svih krajeva Južne Srbije (Makedonije). Izletnici su predvoÄeni sokolskom i graÄanskom kumanovskom muzikom (u živopisnoj narodnoj noÅ”nji svoga kraja) u povorci doÅ”li u grad, pozdravljeni burnim pljeskanjem. Ispred gradske opÅ”tine pozdravio ih je u ime dubrovaÄke Jadranske straže DuÅ”an BaÅ”iÄ istakavÅ”i: āā¦dolaskom u drevni slavenski grad obnavljaju one veze , koje su i u davnoj proÅ”losti usko vezivale stari slobodni Dubrovnik sa carskim Skopljem.ā U poÄast izletnicima vojna muzika otsvirala je na Å etaliÅ”tu Kralja Aleksandra birani program. Jadranska straža u Dubrovniku ovom prilikom poklonila je pevaÄkom druÅ”tvu āVardarā lovor vijenac sa natpisom āJadranska straža u Dubrovniku 30 V 1931. Srpskom PjevaÄkom DruÅ”tvu āVardarā u Skopljuā. Izletnici su produžili za Zeleniku. Oblasni odbor Dubrovnik u svojim prostorijama u Dubrovniku uredio je druÅ”tvenu biblioteku. Prilikom održanja Oblasne skupÅ”tine u KorÄuli 1933. prireÄene su velike sveÄanosti. Iza sveÄanosti osnovana je u KorÄuli muzika Jadranske straže. Februara 1934. održana je revija jugoslavenskih narodnih noÅ”nji sa igrankom. Prilikom Oblasne skupÅ”tine u Kotoru juna 1934. prireÄen je druÅ”tveni izlet u Kotor, Cetinje i Budvu. Mjesni odbor KorÄula priredio je sa muzikom izlet u Trpanj, Lumbardu i u LoviÅ”te, a uÄestvovao je na proslavi Js u Bitolju. Mjesni odbor Trpanj priredio je izlete do Drvenika, Dube i DraÄe. Mjesni odbor Blato na KorÄuli priredilo je izlet u Prigradicu, a Mjesni odbor Tivat u Cetinje. Oblasni odbor Dubrovnik priredio je 31. 10. 1934. komemoraciju kralju Aleksandru uz uÄestvovanje svih druÅ”tava grada Dubrovnika. Oblasni odbor Dubrovnik radio je 1934. na nacionalizaciji imena sa nenarodnim oblikom. Prilikom otkrivanja spomenika NJegoÅ”u u Trebinju, izaslanstvo Oblasnog odbora Dubrovnik položilo je venac. Novi ogranci Js osnovani su 1934. u Dunavima, Županjem Selu, Kuni, Lumbardi, Poljicima, Pupnatu, Smokvici i Herceg Novom. Ogranci Äilipi, Kameno, KoloÄep, Lopud, Mrcine, Ston i Trsteno nisu bili aktivni. Delatnost odbora u Tivtu protezala se na ratnu mornaricu i arsenalske radnike. Oblasni odbor Dubrovnik 1934. imao je 10 Mjesnih odbora : Dubrovnik I, Dubrovnik II, Blato na KorÄuli, Duba, ÄenoviÄ, KorÄula, Kotor, OrebiÄ, Tivat, Trpanj. PovjereniÅ”tava 13 i to: Babino Polje, Blato (Mljet), GoveÄari, Drvenik, Kuna, LoviÅ”Äe, Mlini, Poljice, Risan, Trebinje, Cavtat, Žrnovo i Pomorska vojna akademija. Brojno stanje Älanstva bilo je 31.12.1933. 1.584, a 31.12.1934. bilo je 1.608. U Dubrovniku podmladak Js delovao je u MuÅ”koj i Ženskoj graÄanskoj Å”koli, Gimnaziji, Privatnoj franjevaÄkoj gimnaziji i Pomorskoj trgovaÄkoj akademiji. Brojno stanje podmlatka 1933. bilo je 1.364. Oblasni odbor Jadranske straže iz BeÄkereka (Zrenjanin) organizovao je letovanje u svom domu u OmiÅ”u u junu, julu i avgustu 1934. za 3 grupe podmlatka od 177 Älanova. Oblasni odbor Beograd priredio je sa 100 Älanova UskrÅ”nji izlet 1933. u Dubrovnik i Boku. Oblasni odbor Beograd Jadranske straže organizovao je svoje letovaliÅ”te u Savini (Meljine) u zgradi LuÄke kapetanije. U Savini je 1933. letovalo 245 lica i to 179 uÄenika i 66 odraslih Älanova. Zgradu je morao da ustupi Komandi ratne mornarice. Organizovao je privremeno letovaliÅ”te jula i avgusta 1934. za 171 osobu u zgradi GraÄanske Å”kole u Makarskoj. Uprava letovaliÅ”ta priredila je dva izleta i to prvi u OrebiÄ i KorÄulu a drugi u BiÅ”evo, Kominu i Hvar. Akademska sekcija iz Beograda letovala je u Supetru, a srednjoÅ”kolska u Makarskoj. Oblasni odbor Beograd kupio je u januaru 1935. vilu i imanje u Bijeloj za izgradnju svog doma. Preduzeli su dograÄivanje vile da bi je osposobili za letovanja. Gosti su dolazili iz raznih krajeva Srbije. Vozili su ih brodom do Herceg Novog, dalje lokalnim parobrodom do BaoÅ”iÄa, a iz BaoÅ”iÄa peÅ”ke do doma. Po statistici letovalo je u domu u Bijeloj 1935. 88 omladinaca i 22 odrasla; 1936. 123 omladinca i 59 odraslih; 1937. 156 omladinaca i 174 odraslih; i 1938. 200 omladinaca i 180 odraslih. Odrasli gosti su veÄim delom bili rodbina omladine. Iz doma su organizovali izlete po Boki, u Dubrovnik, preko LovÄena na Cetinje i u Budvu. Sekcija podmlatka Mjesnog odbora Jadranske straže iz Novog Sada letovala je u BaÅ”koj Vodi kod Makarske. Oblasni odbor Sarajevo primio je 1933. na letovanje 54 Älana podmlatka a u 1934. 75 Älanova podmlatka. Ženski podmladak Jadranske straže iz Sarajeva (uÄenice sarajevskih srednjih Å”kola) letovale su 1934. u domu u Budvi. Bile su dve grupe, prva grupa od 40 uÄenica letovala je u julu, a druga od 35 uÄenica u avgustu. Budva je odala poÅ”tu svom velikanu Stjepanu M. LJubiÅ”i. VoÄe grupa upoznale su omladinu sa LJubiÅ”inim delima i krvavom istorijom kraja. UÄenice su videle poprsje koje je izradio umetnik Dolinar. Jadranska straža u Dubrovniku održala je 23.maja 1937. svoju redovnu godiÅ”nju oblasnu skupÅ”tinu, kojoj su prisustvovali Älanovi uprave kao i delegati mjesnih odbora Kotora, Tivta, BaoÅ”iÄa, Dubrovnika 2 (Gruž), KorÄule i Blata na KorÄuli, te PovjereniÅ”tava Cavtata, Veleluke i SuÄurÄa. ZakljuÄeno je da se otvori prenoÄiÅ”te za Älanove i podmladak Jadranske straže koji iz unutraÅ”njosti u velikom broju silazi na more. ZakljuÄeno je da se omoguÄi Å”tampanje knjige āVodiÄ kroz Boku-Kotorskuā od Petra Å eroviÄa osobitog poznavaoca i pisca istorije Boke-Kotorske, u interesu turizma na Jadranu. Jadranska straža u Dubrovniku proslavila je 30. oktobra 1938. svoju slavu āJadranski danā. U Oficirskom domu održana je akademija, koju je pozdravnom rijeÄi otvorio predsednik DuÅ”an BaÅ”iÄ, nakon Äega je održano predavanje o osloboÄenju jadranske obale i o važnosti mora za napredak i veliÄinu države i naroda. Akademija se nastavila prigodnim deklamacijama i dvema koncertnim taÄkama koje je izvrÅ”io Podmladak Jadranske Straže posle Äega je sledila igranka. Proslavi su prisustvovali vojne i civilne vlasti, te nacionalna i kulturna druÅ”tva i mnogobrojno graÄanstvo. Oblasni odbor Jadranske straže u Dubrovniku održao je 1939. āJadransku veÄerā sa muziÄko-zabavnim delom i plesom u Oficirskom domu u Dubrovniku. Dvorana je bila ukraÅ”ena u vidu ratnog broda. Koncertni deo veÄeri izveli su muziÄari J. Å laus, Grazio MaruÄi i D. TrojanoviÄ, poljski kompozitor L. M. Rogovski, A. Safanov i T. KoÅ”. Posle koncerta održana je ritmiÄkla igra āGalijaā pod voÄstvom nastavnice M. CrnÄeviÄ. Oblasni odbor Jadranske straže iz Novog Sada podigao je svoj dom u Dobroti. Prilikom sveÄanog otvaranja Doma Jadranske straže u Dobroti 23. jula 1939. DubrovaÄki Oblasni odbor Js. održao je glavnu skupÅ”tinu u Kotoru. SkupÅ”tinu je otvorio pretsjednik Mjesnog odbora Js. u Kotoru Marko komodor DabÄeviÄ. Sporazumom CvetkoviÄ-MaÄek 1939. Dubrovnik i okolina odvojeni su od Zetske banovine i pripojeni novosnovanoj Banovini Hrvatskoj. Na podsticaj iz Hercegovine i pomoÄi pristalica Narodne odbrane, Älanstva Sokola i Jadranske straže, a pod rukovodstvom Mirka StankoviÄa, održan je 16. decembra 1939. ājavni dogovorā u cilju āokupljanja srpstva kao narodaā i podsticanja ānacionalne akcijeā u cilju ābeskompromisnog održavanja svih ustanova koje su bitne za Äuvanje i održavanje narodnog jedinstvaā. IZVOR : SaÅ”a NedeljkoviÄ - Älan NauÄnog druÅ”tva za istoriju zdravstvene kulture Srbije split hrvatska
ovo je samo jedan list POLITIKE iz 1929 rubrika `KNJIZEVNOST I UMETNOST` naslov - NA IZVORIMA POEZIJE kao i clanak JOVANA DUCICA NASE KNJIZEVNO VREME On, kao i drugi nadrealisti, pisao je poeziju (Od sreÄe i od sna, 1925; -{Nox microcosmica}-, 1956), ali mu je pesniÄki rad ostao u senci obimne esejistike i književne kritike. ZahvaljujuÄi njima, a ne poeziji, on zauzima jedno od veoma istaknutih mesta u naÅ”oj književnosti 20. veka. Od njegovih mnogobrojnih knjiga iz tih oblasti izdvajaju se: Književna politika (1952) i Istorija i poezija (1962). U obema su najveÄma sadržani radovi iz meÄuratnog perioda, u prvoj književne kritike, a u drugoj eseji o naÄelnim pitanjima. U Äitavom svom radu, i onom iz doba nadrealizma i onom kasnijem, RistiÄ je ostao privržen osnovnim nadrealistiÄkim stavovima o prirodi i funkciji književnosti i umetnosti. Njih je on zastupao s viÅ”e strasti i istrajnosti nego ijedan drugi predstavnik ovog pokreta. Umetnost se stvara iz najdubljih potreba života i izraz je težnje ljudskog duha za samootkrivanjem. Zato umetniÄko stvaranje mora biti neposredno, niÄim nekontrolisano, ni zahtevima zdravog razuma, ni konvencijama estetike, ni praktiÄnim potrebama druÅ”tva, jer sve to ograniÄava slobodu stvaranja, bez koje nema prave umetnosti. Estetika se bavi samo onim Å”to je spoljaÅ”nje, zanatsko, tehniÄko, a bit je umetnosti u unutraÅ”njem, spontanom, iracionalnom, biti umetnosti jeste poezija. Drugi bitan sastojak svake velike umetnosti jeste humor. RistiÄ je u njemu video podsmeh besmislu sveta i istovremeno naroÄit oblik otkrivanja dubljih aspekata stvarnosti. Kao najviÅ”i kvaliteti umetnosti, poezija i humor imanentni su stvarnosti, oni su deo života, a umetnost ih samo otkriva, istiÄe, pojaÄava, Äini ih predmetom intenzivnog doživljaja. PolazeÄi od tog shvatanja, RistiÄ je doÅ”ao do paradoksalnog razreÅ”enja osnovne dileme 30-ih godina, dileme o angažovanoj literaturi. Poezija teži istom cilju kojem stremi svak moralna i socijalna akcija: potpunom osloboÄenju Äoveka, samo Å”to ona tom cilju ide vlastitim putem. Otuda, ukoliko izražava unutraÅ”nje biÄe Äovekovo, poezija se āizjednaÄava sa moralomā, dok prestaje biti moralna ako se podredi druÅ”tvenom moralu i utilitarnim ciljevima. Na isti naÄin, pravi pesnik samom je suÅ”tinom svog dela revolucionaran, jer teži istom cilju kao i revolucija, totalnom osloboÄenju Äoveka, a prestaje to biti u trenutku kada svoje stvaranje podredi spoljaÅ”njem diktatu, kad postane glasnogovornik odreÄene ideologije, partije itd. Drugim reÄima, poezija ima moralni i socijalni smisao samo kada ne služi ni moralnim ni socijalnim nego svojim vlastitim, pesniÄkim ciljevima (Moralni i socijalni smisao poezije, 1934; Predgovor za nekoliko nenapisanih romana, 1935; Istorija i poezija, 1935. i dr.). Tih stavova RistiÄ se držao i u svojim kritikama i polemikama. Uvek je isticao znaÄaj poezije i poetskog, nezavisno od toga je li delo u stihu ili u prozi. U kritiÄkim ocenama pokazivao je izoÅ”treno oseÄanje za vrednosti ali istovremeno, kada su bila u pitanju njegova teorijska opredeljenja ili Äak njegov liÄni odnos prema piscima, znao je biti dogmatski iskljuÄiv, liÄan, Äesto nepraviÄan. U njegovom stilu spajaju se intelektualni s emocionalnim kvalitetima. Svoje stavove umeo je iskazati precizno ali i sugestivno, poetski nadahnuto. KritiÄki prikazi, naroÄito oni objavljeni u novinama, odlikuju se kratkoÄom, sažetoÅ”Äu, britkoÅ”Äu i Å”tedljivoÅ”Äu izraza, dok su ogledi o piscima, književnim pojavama i teorijskim pitanjima, obiÄno veoma opÅ”irni, Äesto pisani tehnikom montaže. Najbolji je u esejima, gde su teorijski stavovi i kritiÄke analize povezane s liÄnim iskustvima i doživljajima autorovim. U tim sintezama esejistiÄkog, kritiÄkog i autobiografskog RistiÄ je ostvario izuzetne domete modernog srpskog eseja. Bio je ambasador Jugoslavije u Francuskoj od 1945. do 1948. godine, a potom predsednik Komisije za kulturne veze sa inostranstvom. Bio je dopisni Älan Jugoslovenske akademije znanosti i umetnosti i Saveta federacije. Sahranjen je u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu. ------------------- ------------------------- ---------------- Jovan DuÄiÄ se rodio 17. februara 1871. (5. februara po starom kalendaru) u Trebinju. Otac Andrija bio je trgovac i poginuo je u ustanku 1875. godine a majka Jovanka pored Jovana i Milene imala je dvoje dece iz prvog braka. Osnovnu Å”kolu uÄio je u mestu roÄenja, a nižu gimnaziju i uÄiteljsku Å”kolu u Mostaru i Somboru. UÄiteljevao je kratko vreme po raznim mestima, izmeÄu ostalog u Bijeljini, odakle su ga austro-ugarske vlasti proterale zbog patriotskih pesama āOtadžbinaā (āNe trza te užas bājede, nitā te trza užas rana/Mirno spavaÅ”, mila majko, teÅ”kim sankom uspavanaā) i āOj Bosnoā. Zbog njih DuÄiÄ biva stavljen pod istragu, a zatim, u maju 1894. godine ,vlasti ga protjeruju iz grada. Odmah nakon progonstva, pesnik nije mogao naÄi uÄteljsku službu gotovo nigde, pa se zaposljavao u manastirskoj Å”koli u ŽitomisliÄu. Kasnije dolazi u Mostar, gde je u druÅ”tvu sa Å antiÄem stvorio književni krug i pokrenuo Äasopis Zora. Potom je proveo skoro deset godina na strani, najviÅ”e u Ženevi i Parizu . Na ženevskom univerzitetu je svrÅ”io prava i potom se vratio u Srbiju. Od 1910. je u diplomatskoj službi. Radio je u Carigradu, Sofiji, Rimu i Madridu. U Kairu je bio 1926-1927. godine, a potom je privremeno penzionisan. 1937. godine je postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u BukureÅ”tu. Izabran je za dopisnog Älana Srpske kraljevske akademije 23. 1. 1888, a za redovnog 15. 11. 1892. Prvu zbirku pesama objavio je u Mostaru 1901, zatim drugu u Beogradu 1912. Pisao je dosta i u prozi: nekoliko literarnih eseja i studija o piscima, Blago cara Radovana i pesniÄka pisma iz Å vajcarske, GrÄke, Å panije itd. UoÄi nemaÄke invazije i kasnije okupacije Jugoslavije 1941. godine, Jovan DuÄiÄ ide u SAD, u grad Geri, Indijana, gde je živeo njegov roÄak Mihajlo. Od tada do svoje smrti dve godine kasnije, vodi organizaciju u Ilinoisu (Äiji je osnivaÄ Mihajlo Pupin 1914. godine), koja predstavlja srpsku dijasporu u Americi. Za to vreme piÅ”e pesme, istorijske knjige i novinske Älanke u kojima iznosi i brani srpske nacionalistiÄke stavove te osuÄuje genocid nad Srbima koji vrÅ”i hrvatska ustaÅ”ka vlada. Umro je 7. aprila 1943. i bio sahranjen u manastiru Svetog Save u Libertvilu, SAD. Njegova želja je bila da ga sahrane u njegovom rodnom Trebinju. Ova poslednja želja Jovana DuÄiÄa ispunjena je 22. 10. 2000.
Glas jedinstvenog narodno-oslobodilaÄkog fronta Srbije Reprint ratnih brojeva 1942-1944 Urednik: Radojko MrljeÅ” IzdavaÄ: Glas, Beograd 1975 Veliki format. GLAS JEDINSTVENOG NARODNO - OSLOBODILAÄKOG FRONTA SRBIJE broj 1 / 30. avgust 1942. GLAS JEDINSTVENOG NARODNO - OSLOBODILAÄKOG FRONTA SRBIJE godina I broj 2-3 / novembar 1942. GLAS JEDINSTVENOG NARODNO - OSLOBODILAÄKOG FRONTA SRBIJE godina II broj 1-2 / januar-februar 1943. GLAS JEDINSTVENOG NARODNO - OSLOBODILAÄKOG FRONTA SRBIJE godina II broj 3-4 / mart-april 1943. GLAS JEDINSTVENOG NARODNO - OSLOBODILAÄKOG FRONTA SRBIJE godina II broj 5 / maj 1943. GLAS JEDINSTVENOG NARODNO - OSLOBODILAÄKOG FRONTA SRBIJE godina II broj 6 / septembar 1943. GLAS JEDINSTVENOG NARODNO - OSLOBODILAÄKOG FRONTA SRBIJE godina II broj 7 / decembar 1943. GLAS JEDINSTVENOG NARODNO - OSLOBODILAÄKOG FRONTA SRBIJE godina III broj 1-2 / januar-februar 1944. GLAS JEDINSTVENOG NARODNO - OSLOBODILAÄKOG FRONTA SRBIJE godina III broj 3 / mart 1944. GLAS JEDINSTVENOG NARODNO - OSLOBODILAÄKOG FRONTA SRBIJE godina III broj 5 / semptembar 1944. GLAS JEDINSTVENOG NARODNO - OSLOBODILAÄKOG FRONTA SRBIJE godina III broj 6 / oktobar 1944. GLAS JEDINSTVENOG NARODNO - OSLOBODILAÄKOG FRONTA SRBIJE godina III broj 7 / nobembar 1944. PolazeÄi od potrebe za podizanjem borbenog raspoloženja naroda, u uslovima kada je NOP u Srbiji preživljavao teÅ”ke trenutke, kao i od potrebe za ponovnom Å”to Å”irom mobilizacijom naroda na platformi narodnooslobodilaÄkog pokreta, PK KPJ za Srbiju odluÄio je da pokrene jedan list za Srbiju. V poÄetku se smatralo da to treba da bude āKomunist`, ali se ubrzo, poÄetkom jula 1942, doÅ”lo do zakljuÄka da taj list treba da izgleda āneÅ”to kao vesnik zagrebaÄki`. Od ideje o pokretanju lista āGlas`, do njegovog izlaska nije proteklo mnogo vremena. VeÄ sredinom avgusta PK KPJ za Srbiju najavio je okružnim komitetima KPJ izlazak lista: ā.. . U najskorije vreme poÄeÄe da izlazi list koji Äe celom narodu javno otkriti ulogu Draže MihailoviÄa i koji Äe kao organ jedinstvenog fronta Srbije dati moguÄnost da se uÄvrsti, proÅ”iri i dobije organizacionu formu kroz narodnooslobodilaÄke odbore Å”iroko jedinstvo srpskog naroda.` Ova najava govorila je jasno da Äe list biti organ Jedinstvenog narodnooslobodilaÄkog fronta Srbije i da Äe biti āideoloÅ”ka i organizaciona osnovina` na kojoj Äe se narodnooslobodilaÄki front izgraÄivati. Kao informativno-politiÄki organ, list je imao zadatak da služi stvaranju i razvoju Jedinstvenog narodnooslobodilaÄkog fronta. Istovremeno sa pripremama koje su obavljane za pokretanje lista, PK KPJ za Srbiju pokuÅ”ao je da stvori ilegalni odbor Jedinstvenog narodnooslobodilaÄkog fronta Srbije. U tom cilju voÄeni ou razgovori sa nekim istaknutim liÄnostima koje su ranije pripadale graÄanskim strankama, a nisu se kompromigovale saradnjom sa okupatorom. MeÄutim, ti razgovori, kao i mnogi drugi koje su do tada voÄeni sa tim snagama o raznim nitanjima vezanim za razvoj oslobodilaÄke borbe, nisu doveli do željenih rezultata, jer joÅ” nisu bili sazreli uslovi da se osnuje JNOF u Srbiji. Na pripremanju prvog broja novog lista āGlas` uÄestvovali su svi Älanovi Pokrajinskog komiteta koji su se nalazili u Beogradu: Blagoje NeÅ”koviÄ, Mirko TomiÄ i Vasilije Buha. Oni su bili prvi urednici i pisci tekstova. Prvi broj āGlasa` izaÅ”ao je u Beogradu 30. avgusta 1942. godine u 400 primeraka, Å”tampanih na geÅ”tetneru V tehnici Pokrajinskog komiteta u skloniÅ”tu u kuÄi Slobodanke-Danke SaviÄ, u Cvetkovoj ulici br. 15. U uvodniku prvog broja Blagoje NeÅ”koviÄ je obrazložio cilj njegovog pokretanja reÄima da Äe āGlas` predstavljati tribnnu sa koje Äe . . . āpoÅ”teni i pravi rodoljubi, bez obzira na politiÄka ubeÄenja, iznositi svoja miÅ”ljenja kojima Äe pomagati da se naÅ” narod oslobodi okupatora i njegovih najamnika`. Osim toga, āGlas` je trebalo da omoguÄi organizaciono povezivanje āsvih snaga srpskog naroda koji se sada sgapaju u jedinstvenu želju ā osloboÄenje naÅ”eg naroda ispred ropstva okupatora i njegovih najamnika, i da Å”titi interese narodnooslobodilaÄke borbe i onemoguÄi podstrekaÄe bratoubilaÄkog graÄanskog rata`. Pored uvodnika, NeÅ”koviÄ je napisao i Älanak āKako hitlerovci zamiÅ”ljaju novi poredak i koje su mesto u njemu odredili Srbiji`. KomentariÅ”uÄi nacionalsocijalistiÄke koncepcije o tzv. novom poretku u Evropi, koje su bile objavljene u listu āÄasopis za politiku`, istakao je da Srbiju, ako ostane pod nemaÄkom okupacijom, oÄekuje ārobovski kolonijalni režim`. U Älanku āNediÄ i srpstvo` Vasilije Buha je pokazao u Äemu je suÅ”tina kvislinÅ”ke uloge Milana NediÄa. TreÄi Älanak u ovom broju āKo vodi borbu protpv okupatora i njegovih plaÄenika u Srbiji` napisao je Mirko TomiÄ, razotkrivajuÄi izdajniÄku ulogu ÄegniÄkog pokreta i njegovog voÄe Draže MihailoviÄa u Srbiji i Jugoslaviji. Ovaj prvi broj, kao i druge brojeve āGlasa`, u toku narodnooslobodilaÄkog rata i revolucije, distribuirala je tehnika Pokrajinskog komiteta, kojom je rukovodio Svetislav KanaÄki, Å”panski borac. Tehnika PK bila je organizaciono odvojena od Pokrajinskog komiteta. Pored KanaÄkog u tehnici PK je radila Slavka MoriÄ i Slobodanka SaviÄ, kao i kurirke, koje su držale vezu sa kuririma okružnih komiteta i predavale odgovore i materijal Pokrajinskog komiteta. Centralna ekspedicija tehnike PK nalazila se u stanu Miroslava i Olivere ParezanoviÄ, u Lastinoj ulici br. Pakovanje materijala i lista āGlas` za distribuciju obavljao je KanaÄki, koji je imao taÄnu evidenciju dolaska i odlaska kurira. Materijal i āGlas` prenoÅ”eni su u raznovrsnoj ambalaži, koja je bila najpogodnija u odreÄeno vreme, a koju je po zadatku Pokrajinskog komitega izraÄivao VuÄko IvkoviÄ. U cilju obezbeÄenja maksimalne sigurnosti, prijem i isporuka poÅ”te vrÅ”ili su se na razliÄitim mestima, a bio je zabranjen i svaki kontakt meÄu kuririma, osim po zadacima Partije. Funkcionisanje tehnike Pokrajinskog komiteta i distribucija materijala bili su uveliko uhodani u vreme Å”gampanja ,,Glasa`, Å”to je omoguÄilo njegovo rasturanje. Pojava prvog broja āGlasa` imala je viÅ”estruki druÅ”tveno-politiÄki i agitaciono-propagandni znaÄaj. Pokrenut u teÅ”kim uslovima u kojima se nalazio oslobodilaÄki pokret u Srbiji i Beogradu, list ,,Gllas` pokazao je prijateljima i neprnjateljima narodnooslobodilaÄke borbe da oslobodilaÄki pokret u Srbiji i Beogradu deluje, da je neuniÅ”tiv. Pisana reÄ u āGlasu`, veÄ od njegovog prvog broja, bila je ubojita kao vatreno oružje na frontu, s kojim su se NOP odredi pod rukovodstvom KPJ borili protiv okupatora i domaÄih izdajnika za osloboÄenje zemlje. Pisana reÄ u āGlasu` podizala je borbeni moral naroda i bila dokaz, uprkos neprijateljskoj propagandi o uniÅ”genju komunista u Srbiji, da KomunistiÄka partija postoji i deluje i da je neuniÅ”tiva. Ubrzo posle izlaska iz Å”tampe prvog broja āGlasa`, pala je u ruke specijalne policije SloG odanka SaviÄ. ZahvaljujuÄi njenom hrabrom držanju pred polgcijom, nije otkrivena tehnika Pokrajinskog komiteta. NasgojeÄi da list i tehniÄki bude lepo ureÄen, Pokrajinski komitet je odluÄio da se br. 2 i 3 za 1942. Å”tampaju u Å”tampgriji Centralnog komiteta KPJ, koja je raspolagala boljim tehniÄkim sredstvima za Å”tampanje. TehniÄku opremu lista uradio je BorÄe AndrejeviÄ-Kun, koji je u to vreme stanovao u Å”tampariji CK KPJ. Slaganje i Å”tampanje ovog dvobroja obavili su Slobodan JoviÄ, slovoslagaÄ, i Branko BonoviÄ, maÅ”inista, koji su od 1941. godine radili u Å”tampariji CK KPJ, a rasturanje su vrÅ”ili svi stanari te kuÄe: Milo BoÅ”koviÄ, Zaga JovanoviÄ, Ljubica BonoviÄ, zatim Milada Rajter, Brana PeroviÄ i drugi. Sadržaj broja 2 i 3 za 1942. bio je znatno bogatiji u odnosu na prvi broj, jer je u njemu bilo viÅ”e saradnika. U ovom dvobroju objavljen je Älanak Josipa Broza Tita āMeÄunarodni znaÄaj narodnooslobodilaÄke borbe u Jugoslaviji i zamaskirani izdajnici`, zatim nekoliko Älanaka NeÅ”koviÄa, meÄu kojima i Älanak posveÄen 25-godiÅ”njici velike oktobarske socijalistiÄke revolucije, kao uvodnik, i Älanci: āUstavotvorna skupÅ”tina AntifaÅ”istiÄkog veÄa narodnog osloboÄenja Jugoslavije`, āOsloboÄena teritorpja`, āZa zimsku pomoÄ partizanima` i dr. U njemu su objavljena i dva Älanka Mirka TomiÄa, od kojih je od posebnog znaÄaja: āSaradnja MihailoviÄa sa NediÄem i nemaÄkim okupatorom posle gubljenja slobodne teritorije u Srbiji`, u kome je dokumentovano prikazao izdajniÄki rad Draže MihailoviÄa i njegovih saradnika. U tom Älanku TomiÄ je predlagao da se ujedini ceo srpski narod u Jedinstveni narodnooslobodilaÄki front za borbu protiv okupatora, kao Å”to je to uÄinio slovenaÄki narod u Osvobodilnoj fronti, Jedan od novih saradnika āGlasa` bio je i BorÄe JovanoviÄ-Jarac, koji je za broj 2 i 3 napisao Älanak āDva lica izdaje`. Brojevi 1ā2 i 3ā4 i broj 5 za 1943. Å”tampani su u kuÄi na BanjiÄkom vencu i u njima je saraÄivao veÄi broj saradnika, a obezbeÄeni su dopisi iz raznih krajeva Srbije. VeÄinu Älanaka za prvi dvobroj za 1943. i dalje su pisali uglavnom Älanovp Pokrajiskog komigeta MeÅ”koviN, Moma MarkoviÄ i Vasilije Buha, dok je Mirko TomiÄ, kad je ovaj dvobroj pripreman za Å”tampu, poginuo u borbi sa policijom januara 1943. U objavljenim Älancima pisano je o aktuelnim pitanjima narodnooslobodilaÄkog pokreta i socijalistiÄke revolucije. NeÅ”koviÄ je za ovaj dvobroj napisao Älanke: ,,Na putu pobede, āJedna pegina je naÅ”a`, āSvetli grobovi` i dr.; Moma MarkoviÄ: āDrumovi Äe poželeti Turaka`, āMi nismo sami`, āMi smo ponosni`, nekrolog o Mirku TomiÄu i dr.; Vasilije Buha: āKo stoji iza Milana NediÄa`, BorÄe JovanoviÄ: āÅ tuka ā kultura` i drugi. Ovaj dvobroj āGlasa` imao je 12 stranica teksta. U dvobroju 3ā4 za 1943. koji je bio obima 8 stranica, osim tekstova NeÅ”koviÄa: ā27. mart`, āOfanziva i protivofanziva`, āJanko JTisjak-PuÅ”ka` i drugih, Å”tampani su i prilozi novih saradnika: Radivoja JovanoviÄa-Bradonje āDražinovci kolju po Å umadiji`, Jovana Å erganoviÄa āKaznena ekspedicija u okrugu požarevaÄkom i smrt faÅ”istiÄkog zlikovca Henzela`, Vere MiletiÄ ā8. mart` i drugi. U broju 5 za 1943. ponovo je poveÄan broj stranica na 12, kao i broj saradnika. Tako su u ovom broju svoje Älanke objavili Petar StamboliÄ āPeta faÅ”istiÄka ofanziva ā Peta velika pobeda narodnooslobodilaÄke vojske`, āZaduÅ”nica krvopilaca`; Dragoslav MarkoviÄ āOdjek sa Drine`, āDražinovci po Kosmaju`; Marko VranjeÅ”eviÄ objavio je pesmu āU verigama`; Božidarka DahmjanoviÄ-Kika āKosmajski partizani se svete`; Milovan MilosavljeviÄ āNapad na AranÄelovac` i DuÅ”an PetroviÄ-Å ane āDražinovci i dalje kolju i pale po Å umadiji` i nekrolog Stanislavu SremÄeviÄu. Kao Å”to se vidi, ovaj broj āGlasa` bio je raznovrsniji od svih prethodnih. Izdavanje āGlasa` u Å”gampariji CK KPJ moralo je krajem avgusta 1943. da bude obustavljeno, jer su Nemci kuÄu u kojoj se ona nalazila uzeli za smeÅ”taj svojih vojnika. Svi stanari te kuÄe morali su biti iseljeni. Prilikom iseljavanja, Branko BonoviÄ i Slobodan JoviÄ noneli su sa sobom malu Å”tamparsku maÅ”inu marke āboston` i preneli je u skloniÅ”te koje se nalazilo u kuÄi Milutina i Ratke BlagojeviÄ u Krajinskoj ulici broj 24, gde je pre toga bilo skloniÅ”te materijala za tehniku Pokrajinskog komiteta. U no vom skloniÅ”tu je ubrzo montirapa Å”tamparija, a mali ātigl` za njene potrebe izradio je VuÄko IvkoviÄ prema nacrtu inženjera Jovana JankoviÄa. Na tom tiglu JoviÄ i BonoviÄ Å”tampali su ostale brojeve āGlasa`, koji su izdavani u Beogradu krajem 1943. i tokom 1944. godine. Ovi brojevi su bili formata 24 X 30 cm. Iako se oskudevalo u hartiji, a bile su znatno smanjene i tehniÄke moguÄnosti, broj 6 za 1943. izaÅ”ao je na 6 strana u tiražu od 2.000 primeraka. I u ovom broju najviÅ”e priloga napisali su Älanovi Pokrajinskog komiteta: Petar StamboliÄ, NeÅ”koviÄ i Buha. StamboliÄ je napisao Älanke: āVeliki uspesi naÅ”e narodnooslobodilaÄke vojske` i āPobedonosni put Crvene armije na zapad`, NeÅ”koviÄ āDavljenici` i āAkcije partnzanskih odreda u Srbiji`, a Buha āOmladinska tamniia u Smederevskoj Palanci`. To je bio i poslednji Älanak Buhe objavljen u āGlasu`, jer je poÄetkom oktobra 1943. uhapÅ”en od specijalne policije. U broju 6 objavljena je i jedna pesma MiloÅ”a SavkoviÄa i njegov Älanak o NediÄu, zatim nekrolog o MiloÅ”u SavkoviÄu, koji je napnsao DuÅ”an PetroviÄ-Å ane, kratak osvrt Mome MarkoviÄa na poginule istaknute borce narodnooslobodilaÄke vojske i borce partpzanskih odreda u Srbnji i dva priloga Vere MiletiÄ. Poslednji broj āGlasa`, 7 za 1943, izaÅ”ao je na 4 strane. Ovaj broj i sledeÄe za 1944. uredio je Petar StamboliÄ, jer je NeÅ”koviÄ otiÅ”ao na teren u južnu Srbiju. Osim ureÄiva- 441 nja, StamboliÄ je broj 7 uglavnom popunio svojim Älancima. IzmeÄu ostalog, pripremio je opÅ”iran komentar o Drugom zasedanju AVNOJ-a i stvaranju Nacionalnog komiteta narodnog osloboÄenja Jugoslavije. Vesti o Drugom zasedanju AVNOJ-a koje je emitovala radio-stanica āSlobodna Jugoslavija` sluÅ”ao je i zapisivao Marko RistiÄ, književnik, a prenosila ih je do StamboliÄa Krista BorÄeviÄ. Samo dva priloga u ovom broju napisali su drugi autori. To je Älanak āNacionalizam u okviru danaÅ”njice` DuÅ”ana BogdanoviÄa, potpredsednika Narodne seljaÄke stranke, koji je od 1941. saraÄivao sa KPJ. U tom Älanku BogdanoviÄ je razobliÄavao srpski nacionalizam i njegove predstavnike NediÄa, Dimitrija LjotiÄa, Kostu MilovanoviÄa-PeÄanca i Dražu MihailoviÄa, koji su se stavili u službu okupatora, i nasuprot njima isticao borce narodnooslobodilaÄkog pokreta kao istinske borce za narodnu slobodu. Drugi Älanak je napisao Predrag MarkoviÄ-Alimpije, pod naslovom āJablanica i Toplica se dižu na oružje`. U toku 1944. izaÅ”la su u okupiranom Beogradu Äetiri broja āGlasa`. Dvobroj 1ā2 za 1944. godinu Å”tampan je na 8 strana, treÄi je izaÅ”ao u martu, a Äetvrti u maju. Sve brojeve āGlasa` izdate u Beogradu, osim broja 1, složili su, prelomili i Å”tampali Slobodan JoviÄ i Branko BonoviÄ, koji su 29. jula 1944. posle žestokog otpora izvrÅ”ili samoubÄstvo da ne bi pali policiji V ruke, kada je otkrila skloniÅ”te u Krajinskoj ulici. SledeÄi brojevi āGlasa`, 5. i 6. za 1944, Å”tampani su na slobodnoj teritoriji u južnoj Srbiji. Redakcija ovih brojeva imala je novi sasgav, a saÄinjavali su je: Bogdan PeÅ”iÄ, Slobodan IvanoviÄ-Lale, Tanasije MladenoviÄ, Marko VranjeÅ”eviÄ, Sava VuÄkoviÄ i Milivoje StefanoviÄ. Redakcija je bila smeÅ”tena u selu Gornji Statovci, u kome se nalazio Glavni Å”tab narodiooslobodilaÄke vojske za Srbiju. Å tampanje ova dva broja obavljeno je u Å”tampariji Okružnog komiteta KPJ za Leskovac u selu Ivanju pod Radan-planinom, a svi Älancn bili su potipisani punim imenima i prezimenima, za razliku od brojeva izdatih u Beogradu, koji su izlazili nepotpisani ili sa inicijalima ili pseudonimima. OsloboÄenjem Beograda, āGlas` je ponovo Å”tampan u glavnom gradu 7. novembra 1944. n nosio je broj 7. U izdanju āGlasa` pojavio se 24. oktobra list ā20. oktobar`, u Äast osloboÄenja Beograda, u kome je stanovniÅ”tvo Å”ire obaveÅ”teno o borbama za osloboÄenje Srbije i Jugoslavije.
ovo je numerisani (primerak broj 162) reprint povodom izlozbe u muzeju primenjenih umetnosti, bgd 2002/3 bros izdanje, 136+ str. 29 x 21 cm Nadrealizam (franc. surrĆ©alisme) je književni i umetniÄki pokret koji nastaje u Francuskoj posle Prvog svetskog rata. Nastavlja dadaizam i njegov buntovniÄki duh, pobunu protiv tradicije, ustaljenih navika i obiÄaja, prezir prema druÅ”tvenim normama, ali za razliku od negatorskog duha dadaizma, istiÄe i svoju pozitivnu i konstruktivnu stranu i ima odreÄeni program. I dadaizam i nadrealizam su pre svega avangardni pokreti. Oba pokreta su delila uverenje da druÅ”tveni i politiÄki radikalizam mora iÄi ruku pod ruku sa umetniÄkom inovativnoÅ”Äu. Iako je jedna od osnovnih odlika nadrealizma prekid sa tradicionalnom književnoÅ”Äu i umetnoÅ”Äu, nadrealizam ipak ima svoje prethodnike. To su pisci koji stvaraju atmosferu straha, tajanstvenu stranu ljudske prirode kao Å”to su Markiz de Sad, Artur Rembo, Gijom Apoliner. PoÄetak nadrealizma vezuje se za ime Andrea Bretona i objavu njegovog āManifesta nadrealizmaā 1924. godine. Oko Bretona se zatim grupiÅ”u i pisci poput Aragona, Elijara, Perea i drugih. Pokretu je pripadao i slikar Salvador Dali. Glasilo nadrealizma bio je Äasopis āLittĆ©raturĆ©ā (āknjiževnostā na srpskom), koji su 1910. osnovali Breton, Argon i Supo. Ovaj Äasopis najpre je bio dadaistiÄki, da bi od 1922. godine, nakon odvajanja Bretona i njegove grupe od Tristana Care, postao Äasopis nadrealista āLa rĆ©volution surrĆ©alisteā (ānadrealistiÄka revolucijaā). Taj Äasopis je izdavao Breton od 1924. do 1929. godine. Breton je objavio tri manifesta nadrealizma, kao i viÅ”e Älanaka i spisa, gde je izrazio glavnu koncepciju pokreta: āManifest nadrealizmaā (1924), āDrugi Manifest nadrealizmaā (1930), āPolitiÄki položaj nadrealizmaā (1935), āUvod u TreÄi manifest nadrealizma ili neā (1942). Svoja shvatanja je primenio u delima poput āIzgubljeni Koraciā (1924), āNaÄaā (1928) i drugi. Automatsko pisanje postaje glavno tehniÄko sredstvo nadrealista. Breton u prvom manifestu preuzima Reverdijevu definiciju slike āpovezivanja dveju manje ili viÅ”e udaljenih realnostiā. Salvador Dali je razvio teoriju o āparanoiÄno-kritiÄkom delirijumuā, Å”to znaÄi āultrasveÅ”Äu otkriti podsvestā. Od kraja 1925. godine nastaje nova etapa u razvoju nadrealizma koji se približava marksizmu. PoÄetnim meÄaÅ”em u razvoju srpskog nadrealizma može se smatrati delovanje beogradskog Äasopisa āSvedoÄanstvaā koji je izlazio u Beogradu od novembra 1924. do marta 1925. godine. Na tragove kojima je nadrealizam bio nagoveÅ”ten nailazi se i neÅ”to ranije, u novoj seriji beogradskog Äasopisa āPuteviā (1923, broj 1-2, sekretar i urednik Marko RistiÄ), mada je taj Äasopis bio revija sa izrazitim obeležjima ekspresionistiÄkog stila. U prostoru delovanja jugoslovenskih književnosti nije postojao dadaizam, ali se u preduzimljivosti Dragana AleksiÄa i akcijama Moni Bulija nazirao dadaistiÄki eksperiment. Srpski nadrealizam nastajao je oslonjen na francuski nadrealizam: Bretona, Aragona i druge i tekao je uporedo s njim. Nadrealizam je otkrivao podsvest, san, iracionalne izvore ljudskog biÄa kao novu realnost. āÄinjenica da su nadrealisti izaÅ”li sa potpunom negacijom osveÅ”tanog, od logike do morala, i da su im se za to odricanje Äinila dopuÅ”tena sva sredstva do skandala, skandalizirala je sa svoje strane graÄanski mentalitet, i ovaj je svim sredstvima reagirao na te perverzne provokacije. Nadrealizam je vreÄao utvrÄeni naÄin miÅ”ljenja, i onda je na uvredu vreÄanjem reagirao. NadrealistiÄko insistiranje na nesvesnome, koje je nadrealiste uputilo na san i odvelo ih automatskom pisanju, ojaÄalo se i oplodilo u susretu sa psihoanalizom i frojdizmom. U toj neminovnosti treba, možda, gledati i razlog daljem razvoju nadrealizma, koji se iz, prvobitnog, individualistiÄkog i idealistiÄkog insistiranja u oblasti iracionalnoga samo radi otkrivanja iracionalnoga kao svrhe za sebe, postepeno preobratio u akciju koja teži da svoja iskustva kolektivno primeni i stavi u službu jednom odreÄenome cilju. Prema tome, nadrealistiÄko osloboÄenje Äoveka odgovaralo bi svemu socijalistiÄkom osloboÄenju druÅ”tva: jedna paralelna i po istim principima revolucija, samo na dva razna plana, socijalni mikrokozmos i socijalni makrokozmos.ā Nadrealizam je pokuÅ”ao da, oslonjen na psihoanalitiÄka otkriÄa, uÄini razumljivijom liÄnost modernog Äoveka. Pomerao je iskustvenu predstavu o svetu. Prikazivao je nepouzdanost oÄigledne istine i logiÄkog zakljuÄivanja, dovodeÄi u vezu, u svojim kolažima, na primer predmetnu pojavnost sa evokativnim siluetama iz proÅ”losti. Krug srpskih nadrealista u svojim traganjima, veÄ u Äasopisu āSvedoÄanstvaā (1924/1925), preko tumaÄenja snova, ili obelodanjivanjem predstava sveta pomerenih liÄnosti, āstvaranjaā umobolnih, gluvonemih, samoubica, lažljivaca, zloÄinaca, otkrivao je domaÄoj literaturi do tada nepoznati ākontinentā. Nadrealisti veruju u snove, u njihove predskazivaÄke moÄi. Äesto naglaÅ”avaju primat snova nad sekundarnoÅ”Äu budnog stanja. NadrealistiÄka poezija podrazumeva oslobaÄanje ljudskog života, zato Å”to omoguÄava bekstvo od robovanja umu i granicama koje se nameÄu realnoÅ”Äu. Iracionalizam koji je veliÄao nadrealizam može se shvatiti kao celovito prihvatanje sila koje deluju ispod glazure civilizacije. NadrealistiÄki poduhvat dvadesetih i tridesetih godina se razvio u krugu beogradskih intelektualaca. Godine 1930. u alamanahu āNemoguÄeā, trinaest pisaca je pisalo proklamaciju o konstituisanju nadrealistiÄkog pokreta. To su bili: Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ, Vane ŽivadinoviÄ Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, ÄorÄe KostiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Branko MilovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Petar PetroviÄ i Marko RistiÄ. Kao grupa oni nisu bili jedinstveni. VeÄ u prvom zbirnom delu, posle āNemoguÄegā, āPozicija nadrealizmaā, 1931. godine, izostala su dvojica od trinaest nadrealista. Srpski nadrealizam dostiže najÅ”iru moguÄnost uticaja u Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā . Od naroÄitog znaÄaja u tom Äasopisu bio je kritiÄki osvrt na ekspresionizam u srpskoj književnosti. Najzad, u Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā uÄinjene su umesne kritiÄke primedbe na skuÄenost literarnog koncepta āsocijalna literaturaā. To je bio kraj nadrealizma. Srpski nadrealizam u periodu svog delovanja, 1924-1932. uveo je srpsku književnost u vrh evropskog avangardizma. Mnogo kasnije, u intervalu 1952- 1956. godine pojedinaÄno su neki od bivÅ”ih nadrealista (Oskar DaviÄo, Marko RistiÄ, DuÅ”an MatiÄ i Aleksandar VuÄo) nastojali da ožive i aktuelizuju nadrealizam, ali to viÅ”e nije bio nadrealizam veÄ samo Äežnja za njim. Prvi automatski tekst u srpskoj književnosti, āPrimerā (1924) Marka RistiÄa, nastao odmah po objavljivanju Bretonovog prvog āManifesta nadrealizmaā, trebalo je da posluži kao oÄigledan dokaz o primenljivosti novog metoda pisanja. Sasvim u skladu sa Bretonovom postavkom, ta poetiÄka inovacija je bila liÅ”ena bilo kakvih težnji ka estetizaciji jezika ili ka oblikovanju semantiÄkih struktura. Zato Äe RistiÄ, u kratkoj uvodnoj napomeni, reÄi da je dati tekst āprimer nadrealistiÄkog pisanja, bez ikakve težnje za lepim, za razumljivim, samo je jedan Äist dokument o toku neprimenjene misliā. U toj kratkoj napomeni srpski nadrealista je istakao dve Äinjenice važne za razumevanje prave prirode automatskog teksta. S jedne strane, naglaÅ”ava kako je dobijeni tekst jedinstven i nepromenjiv. Time je, reklo bi se, demonstrirao kako je moÄ kreativne maÅ”te, taÄnije automatskog pisanja, toliko iznad racionalne kontrole, da ova druga nije imala nikakvih moguÄnosti da na dobijenom tekstu interveniÅ”e i bar malo ga izmeni. S druge strane, RistiÄ istiÄe kako je semantiÄki uÄinak automatskog teksta moguÄe odrediti tek naknadno, u aktu Äitanja, buduÄi da ga u aktu stvaranja nije bilo, odnosno da autor niÅ”ta odreÄeno i smisleno nije hteo da kaže. Ako nema intencionalnog znaÄenja, onda ima, ili može da ima, receptivnog znaÄenja. U automatskom tekstu kao āneprimenjenoj misliā, RistiÄ, oÄigledno, prepoznaje zanimljivo i neoÄekivano nizanje slika, tj. svedoÄanstvoāo njenoj igri slikama kojima se tek a posteriori može naÄi simboliÄki smisao i moguÄnost poetske deformacije stvarnostiā. U poeziji, kao i u poetici Gijoma Apolinera i njegovih nadrealistiÄkih naslednika, izražen je jedan oblik temporalnosti: reÄ je o oniriÄkom vremenu, koje vuÄe korene iz antiÄkog orfizma. Fenomen vremena, baÅ” kao i fenomen sna, fundamentalan je i za apolinerovski i za nadrealistiÄki simbolizam: susreÄu se u ideji privilegovanog trenutka, nazvanog kairos po helenistiÄkom božanstvu. U kairosu, psihiÄka transcedencija postaje imanencija pesme ā oniriÄka stvarnost, fantazmagoriÄna stvarnost, stvarnost u kojoj želje ukidaju linearno vreme i empirijski prostor. U relativno kratkom periodu, od kraja 1924. do 1926. godine, izgraÄena su dva modela nadrealistiÄkog automatskog teksta. Primarna poetiÄka intencija nadrealistiÄkog automatskog pisanja bila je, neosporno, usmerena ka razotkrivanju novih moguÄnosti samog jeziÄkog izraza kao osnovnog vida oslobaÄanja modernog Äoveka. NeobiÄno je, meÄutim, to Å”to pisci srpskog automatskog teksta u velikoj meri poÅ”tuju sintaksu sopstvenog jezika. Sintaksa je, naime, najoÄigledniji prostor u kome se oÄitava delovanje logike, misli i smisaonog poretka uopÅ”te. U svakom sluÄaju, bez obzira kako razotkrivali unutraÅ”nje finese automatskog teksta, jasno je da njegov efekat ne treba primarno da bude meren estetskim vrednostima: njegova svrha, konaÄno, nije ni bila da izgradi relevantnu književnu praksu nego da, pre svega probudi skrivene kreativne potencijale Äoveka modernog doba. Ako je srpska književnost u dugom vremenskom nizu stekla stvaraoce poput Vaska Pope, Miodraga PavloviÄa, Branka MiljkoviÄa, Borislava RadoviÄa, Milorada PaviÄa, Aleka VukadinoviÄa, Milutina PetroviÄa, Vujice ReÅ”ina TuciÄa, Branka AleksiÄa, NebojÅ”e VasoviÄa, Lasla BlaÅ”koviÄa i drugih, koji su prepoznali i reaktuelizovali nadrealistiÄko nasleÄe, pa posredno i postupak automatskog pisanja, kao i Äitav niz raznovrsnih tipova diskursa, ukljuÄujuÄi i diskurs ludila, onda možemo ustanoviti postojanje dovoljne vremenske i kreativne distance da se u svim segmentima nadrealistiÄkog nasleÄa može distinktivno govoriti. U Äasopisu āStožerā 1931. godine poÄela je diskusija izmeÄu socijalnih pisaca i beogradskih nadrealista. Dodirne taÄke u druÅ”tvenim stavovima istiÄe Janko ÄonoviÄ : āSve VaÅ”e Å”ibe koje se odnose na proÅ”lost, na druÅ”tvo i duh oko nas dijelim. Sve Å”to postoji u VaÅ”em ruÅ”enju postoji i u mojemu. ZnaÄi, mi smo ipak danas najbliži jedni drugima.ā Pre svega, zajedniÄka im je bila ocena druÅ”tvenog poretka, njegova nepodnoÅ”ljivost i neodrživost. I jedni i drugi su u svojim polaznim pozicijama naglaÅ”avali da prihvataju dijelektiÄki materijalizam kao metod, a marksizam kao svoju osnovnu druÅ”tveno-idejnu platformu. Civilizaciju u kojoj su nastali nadrealisti su negirali kao celovitost zbog njene bremenitosti protivureÄnostima, a svoj položaj i sebe, kao intelektualce formirane u druÅ”tvu koje negiraju, sagledavali su kao izraz propadanja jedne druÅ”tvene strukture. Svest o svome druÅ”tvu i svoju sudbinu intelektualaca nadrealisti su otkrivali usvajajuÄi metodoloÅ”ke tekovine Frojdove psihoanalize i povezujuÄi ih sa dijalektiÄkim materijalizmom. ZadržavajuÄi se na nadrealistiÄkom shvatanju oslobaÄanja podsvesti i njenom ukljuÄivanju u službu dijalektike, Hanifa KapidžiÄ-OsmanagiÄ kaže da beogradski nadrealisti āzahtijevaju da dijalektiÄki metod, koji je dotad bio izuÄavan samo u domenu svijesti, bude proÅ”iren na istorijsku, afektivnu, iracionalnu dijalektiku.ā Taj novi domen ljudske stvarnosti nadrealisti su zahvatili da bi pokazali složenost problematike etiÄkih merila i relativnost normi koje su ustaljene u druÅ”tvu, kao i nedovoljnost tih merila da budu izraz stvarnog morala u njegovoj heterogenosti. SuÅ”tinu morala, prema miÅ”ljenju nadrealista, saÄinjavaju tako razliÄiti, a bliski elementi kao Å”to su nagon, želje i stvarnost. U tome oni daju primat Äovekovom htenju, jer je, u stvari, htenje, želja ljudska, ono Å”to pokreÄe, stvara i ruÅ”i svetove, ona je revolucionarni faktor. Nadrealisti umetnost poistoveÄuju sa moralnim Äinom, jer ona u svojoj suÅ”tini nosi zahtev za promenom. Uporedo sa diskusijom u āStožeruā, delimiÄno i njoj kao prilog, poÄela je autokritika nadrealizma. Smisao autokritike je proizilazio iz nastojanja da se usavrÅ”i nadrealistiÄki spoj metoda psihoanalize i dijalektiÄkog materijalizma, i na osnovu analize i otkriÄa prevazilaze se ranija glediÅ”ta. U vreme monarhistiÄke diktature u Jugoslaviji, a naroÄito poslednjih godina nadrealistiÄkog pokreta (1932-1933), beogradski nadrealisti su kao pojedinci zauzimali stavove koji su znaÄili njihovo opredeljivanje za praktiÄnu akciju u aktuelnim druÅ”tvenim pojavama svoje sredine. Neki su se ukljuÄili u revolucionarni pokret i bili Älanovi KomunistiÄke partije Jugoslavije. Zbog svoje druÅ”tvene aktivnosti bili su 1932. uhapÅ”eni Oskar DaviÄo, ÄorÄe KostiÄ, KoÄa PopoviÄ, ÄorÄe JovanoviÄ, DuÅ”an MatiÄ i Aleksandar VuÄo. Oskar DaviÄo, pa onda i ÄorÄe JovanoviÄ su osuÄeni na robiju. Tako se pokret nadrealizma polako ugasio. U idejnom, kreativnom i praktiÄnom odnosu prema životnoj stvarnosti zaÄeÄe se klica neslaganja meÄu nadrealistima, Å”to Äe prouzrokovati krah pokreta. Pokretu socijalne književnosti priÅ”li su: ÄorÄe JovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Aleksandar VuÄo i DuÅ”an MatiÄ. Marko RistiÄ se nasuprot njima zalagao za umetniÄke principe bliske nadrealizmu i borio se protiv vulgarizacije književnosti. Oskar DaviÄo i Milan Dedinac se posebno izdvajaju i Äine most izmeÄu dva krila bivÅ”ih pripadnika beogradske nadrealistiÄke Å”kole. Oni su se druÅ”tveno aktivirali, Äak i saraÄivali u publikacijama koje su ureÄivali socijalistiÄki pisci, ali su u svojim poetiÄkim ostvarenjima zadržali nadrealistiÄke prizvuke. Petar PopoviÄ, ÄorÄe KostiÄ i Vane ŽivadinoviÄ Bor posle 1932. viÅ”e ne uÄestvuju aktivno u druÅ”tvenom i umetniÄkom životu. Razlaz na literarnom planu znaÄi i kraj delovanja beogradskog kruga nadrealista. Nadrealizam, sa svoje strane, poÄiva na veri u viÅ”u realnost odreÄenih formi asocijacija koje su bile pritisnute, kao i na veri u moÄi sna i slobodnoj igri reÄi. Upravo susret dalekih, logiÄki zapravo nespojivih realnosti, koje Breton u svom manifestu navodi kao bitnu karakteristiku nadrealistiÄke poetike, predstavlja osnovni sistem na kojem poÄiva nadrealistiÄki i imaginarni svet. U njemu je projektovano nastojanje da se u potpunosti literarno dovrÅ”i rehabilitacija iracionalnog. To Å”to se obiÄno postiže preko snova, halucinacije, ili u automatskom pisanju, i Å”to treba da bude nadrealno, zapravo je podsvesno. Prvi zajedniÄki nastup nadrealista bio je almanah āNemoguÄe ā LāImpossibleā (1930), koji izlazi u Beogradu sa manifestom pokreta koji potpisuju trinaestorica Älanova grupe: Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ, Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, ÄorÄe KostiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Branko MilovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Petar PopoviÄ i Marko RistiÄ. Nakon manifesta sledi anketa āÄeljust dijalektikeā, a zatim i stihovi i prozni tekstovi, kritika, izjave umetnika, i drugi sadržaji, praÄeni vizuelnim materijalom i likovnim prilozima Älanova grupe. U almanahu, osim beogradskih nadrealista, saraÄuju i francuski nadrealisti Andre Breton, Pol Elijar, Benžamin Pere, Luj Aragon, Rene Å ar i Andre Tirion. Prvi broj Äasopisa francuskih nadrealista āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (Nadrealizam u službi revolucije) donosi tekst posveÄen osnivanju grupe srpskih nadrealista i njihovom manifestu. Nakon almanaha āNemoguÄeā, usledilo je viÅ”e publikacija nazvanih ānadrealistiÄka izdanjaā. IzmeÄu ostalih to su Pozicija nadrealizma (1931), āNadrealizam danas i ovdeā (1931-1932), āNacrt za jednu fenomenologiju iracionalnogā (1931) KoÄe PopoviÄa i Marka RistiÄa, āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā (1932) Oskara DaviÄa, ÄorÄa KostiÄa i DuÅ”ana MatiÄa, āAnti-zidā (1932) Vana ŽivadinoviÄa Bora i Marka RistiÄa i āJedan nadrealistiÄki odgovor` koji potpisuje viÅ”e autora. U drugoj znaÄajnoj nadrealistiÄkoj publikaciji, Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā, osim beogradskih nadrealista (VuÄo, DaviÄo, Vane Bor, ŽivanoviÄ Noe, RistiÄ, MatiÄ, KostiÄ, K. PopoviÄ, P. PopoviÄ), priloge i tekstove objavljuju i nadrealisti iz Francuske, Dali, Breton, Å ar, Krevel, Elijar, Ernst, Tangi i Cara. Likovne priloge objavljuju i Alberto Äakometi i Huan Miro. Äasopis prestaje da izlazi nakon tri objavljena broja. Srpski nadrealisti saraÄuju i u publikacijama francuske grupe, kao na primer u 3. broju Äasopisa āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (āNadrealizam u službi revolucijeā), gde objavljuju āPoziciju nadrealizmaā pod naslovom āBelgrade, 23 dĆ©cembre 1930ā. Potpisnici su DaviÄo, Dedinac, Vane Bor, ŽivanoviÄ Noe, JovanoviÄ, KostiÄ, MatiÄ, KoÄa i Petar PopoviÄ, Marko RistiÄ i Aleksandar VuÄo. Godine 1932., u UmetniÄkom paviljonu Cvijeta ZuzoriÄ u Beogradu, izložbu nadrealistiÄkih slika sa nadrealistiÄkim izdanjima prireÄuje Radojica ŽivanoviÄ Noe. Iste godine, zbog revolucionarnih i nadrealistiÄkih aktivnosti, Oskar DaviÄo je uhapÅ”en u BihaÄu, a ÄorÄe JovanoviÄ i KoÄa PopoviÄ u Beogradu. Kazne izdržavaju u Sremskoj Mitrovici, gde neki ostaju i viÅ”e godina. Rene Krevel, francuski nadrealistiÄki pesnik, objavljuje tim povodom Älanak u Å”estom broju glasila francuskog nadrealistiÄkog pokreta āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (āNadrealizam u službi revolucijeā), pod nazivom āDes surrĆ©alistes yougoslaves sont au bagneā (āJugoslovenski nadrealisti na robijiā). Salmon Moni de Buli (Salmon Monny de Boully) Oskar DaviÄo Oskar DaviÄo (1909-1989) nadmaÅ”io je sve ostale snagom talenta, plodnoÅ”Äu i Å”irinom uticaja. Kao pesnik se pojavio rano. Prvu pesmu objavio je kao gimnazijalac (1925). MeÄu nadrealistiÄkim izdanjima nalaze se dve njegove knjižice pesama i poetskih tekstova: āTragoviā (1928) i āÄetiri strane sveta i tako daljeā (1930), pesma u prozi āAnatomijaā (1930) i broÅ”ura āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā (1930), koju je napisao zajedno s DuÅ”anom MatiÄem i ÄorÄem KostiÄem. U njegovoj najranijoj poeziji sve je podreÄeno eksperimentu, istraživanju moguÄnosti pesniÄkog izraza, primeni naÄela automatskog pisanja. Najpotpuniji izraz DaviÄo je dostigao u socijalnoj fazi, kada je nadrealistiÄka pesniÄka iskustva stavio u službu revolucionarne angažovanosti. āDaviÄo je siÅ”ao sa Olimpa nadrealizma u socijalnu poezijuā, napisao je jedan kritiÄar s levice povodom izlaska njegove knjige Pesme (1938). Bila je to, meÄutim, sasvim osobena socijalna poezija, puna maÅ”tovitih slika, verbalnog humora, igre reÄima, erotike. Iako s neutralnim naslovom, ova zbirka je, kao i sve naredne, tematski kompaktna. DaviÄo se kao prozni pisac razvio u ratu i nakon rata. Objavio je najpre ratni dnevnik āMeÄu Markosovim partizanimaā (1947), a zatim viÅ”e knjiga putopisne, esejistiÄke i polemiÄke proze, deset romana i zbirku pripovetka āNežne priÄeā (1984). [14] RoÄen je u Å apcu, u jevrejskoj ÄinovniÄkoj porodici. Studirao je u Parizu, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Jedno vreme radio je i kao profesor u Prvoj muÅ”koj gimnaziji u Beogradu. Umro je u Beogradu 1989. godine. Milan Dedinac (1902-1966) najizrazitiji je lirik meÄu nadrealistima. SliÄno Crnjanskom, iako na drugi naÄin, on je sledbenik tvorca srpske lirske pesme Branka RadiÄeviÄa. Nije pisao mnogo, skoro Äitav njegov pesniÄki rad sabran je u knjizi āOd nemila do nedragaā (1957). Bavio se i pozoriÅ”nom kritikom. VeÄ posle prvih pesama koje je Dedinac objavio kritika je istakla lirizam, neposrednost i muzikalnost kao njegova osnovna obeležja. U svom pesniÄkom razvoju iÅ”ao je obrnutim putem od onog koji su proÅ”li Crnjanski i drugi ekspresionisti. Zaokret od apstraktnog lirizma ranih pesama k poeziji stvarnosti poÄinje s poemom āJedan Äovek na prozoruā (1937). Osnovna je situacija simboliÄna: pesnik je na prozoru, taÄnije iza zatvorenog prozora, i posmatra oluju Å”to besni po gradu. On kao da se s mukom odvaja od zatvorenog i bezbednog sveta u kojem je do tada živeo, okreÄe se svetu izvan sebe, uranja u spoljna zbivanja, žudi za susretima i davanjem. Dok je u ovoj poemi data situacija Äoveka koji posmatra nepogodu, u narednoj zbirci, āPesme iz dnevnika zarobljenika broj 60211ā (1947), imamo situaciju Äoveka u nevremenu, dramu Äovekovog pada u stvarnost. RoÄen je u Kragujevcu, a umro u Opatiji. Bio je u braku sa Radmilom BunuÅ”evac. PohaÄao je TreÄu muÅ”ku gimnaziju. U jednom trenutku svoje karijere bio je glavni urednik dnevnog lista āPolitikaā. TakoÄe, jedno vreme je bio umetniÄki direktor Jugoslovenskog dramskog pozoriÅ”ta u Beogradu. Mladen DimitrijeviÄ (Dimitrije Dedinac) LjubiÅ”a JociÄ ÄorÄe JovanoviÄ (pesnik) ÄorÄe KostiÄ Slobodan KuÅ”iÄ DuÅ”an MatiÄ DuÅ”an MatiÄ (1898-1980), pesnik i mislilac, s intelektualnim i filozofskim težnjama. Kao stvaralac, on nije najviÅ”e dao u mladosti, nego u zrelom dobu. Do rata se javljao u Äasopisima (od 1923), a u zasebnim izdanjima samo kao koautor. Prvu samostalnu knjigu, zbirku eseja āJedan vid francuske književnostiā (1952), objavio je u pedeset i Äetvrtoj, a prvu pesniÄku knjigu, āBagdalaā (1954), u pedeset i Å”estoj godini života. Od tada do smrti bio je veoma plodan u obe oblasti, i poeziji i esejistici. Kao i dugi nadrealisti, proÅ”ao je kroz sve faze, od nadrealistiÄke preko socijalno-aktivistiÄke do neomodernistiÄke. Iako MatiÄ kao misaoni pesnik proizlazi viÅ”e iz evropske nego iz domaÄe tradicije, opet se nameÄe poreÄenje izmeÄu njega i drugih naÅ”ih pesnika intelektualaca, pre svih Sterije i RakiÄa. MatiÄeva esejistika pripada takoÄe najveÄim delom poznom periodu njegovog stvaranja. Od posebnih knjiga tu se izdvajaju: āAnina balska haljinaā (1956), āNa tapet danaā (1963), āProplanak i umā (1969) i dr. U njima je razvio prepoznatljiv stil. On piÅ”e lako, leprÅ”avo, skaÄuÄi slobodno s predmeta na predmet, reÄenicom uvek jasnom i preciznom, bez iÄeg suviÅ”nog, kitnjastog. U njegovim esejima, obiÄno malim po obimu, nalazimo tipiÄnu francusku ležernost, ali i dosta povrÅ”nosti i neobaveznosti, umesto teorijskih uopÅ”tavanja. RoÄen je u graÄanskoj porodici u Äupriji. Studirao je u Parizu, na FiloloÅ”kom fakultetu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Neko vreme je radio kao profesor filozofije u gimnaziji. Posle dva politiÄka hapÅ”enja, penzionisan je bez osude. Umro je u Beogradu. Branislav Branko MilovanoviÄ Rastko PetroviÄ KoÄa PopoviÄ Petar PopoviÄ Risto RatkoviÄ Marko RistiÄ Marko RistiÄ (1902-1984), kao i drugi nadrealisti, pisao je poeziju (āOd sreÄe i od snaā (1925); Nox microcosmica (1956)), ali mu je pesniÄki rad ostao u senci obimne esejistike i književne kritike. ZahvaljujuÄi njima, a ne poeziji, on zauzima jedno od veoma istaknutih mesta u naÅ”oj književnosti 20. veka. Od njegovih mnogobrojnih knjiga iz tih oblasti izdvajaju se: āKnjiževna politikaā (1952) i āIstorija i poezijaā (1962). U obema su uglavnom sadržani radovi iz meÄuratnog perioda, u prvoj književne kritike, a u drugoj eseji o naÄelnim pitanjima. U Äitavom svom radu, i onom iz doba nadrealizma i onom kasnijem, RistiÄ je ostao privržen osnovnim nadrealistiÄkim stavovima o prirodi i funkciji književnosti i umetnosti. Njih je zastupao s viÅ”e strasti i istrajnosti nego ijedan drugi predstavnik ovog pokreta. RoÄen je u staroj i uglednoj porodici akademika Jovana RistiÄa. Å kolovao se u Srbiji i Å vajcarskoj. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bio je oženjen Å evom ŽivadinoviÄ sa kojom je imao Äerku Maru, a zanimljivo je to da su im kumovi bili Aleksandar VuÄo i njegova supruga Lula. Upoznao je Bretona i francuske nadrealiste za vreme boravka u Parizu, gde je nastao i ciklus kolaža La vie mobile. Zajedno sa Å evom kupio je sliku Maksa Ernsta Sova (Ptica u kavezu), koja se danas nalazi u kolekciji Muzeja savremene umetnosti, Beograd. Jelica ŽivadinoviÄ - Å eva RistiÄ DuÅ”an Duda TimotijeviÄ Aleksandar VuÄo Aleksandar VuÄo (1897-1985) kao pisac se veoma razlikuje i od MatiÄa i od drugih nadrealista. Javio se u ranim 20-im godinama pesmama koje lirskom mekoÄom i melodioznoÅ”Äu podseÄaju na Crnjanskog. U doba nadrealistiÄkog pokreta objavio je tri poeme: āHumor Zaspaloā (1930), āNemenikuÄeā (1932) i āÄirilo i Metodijeā (1932). U njima je raskid s konvencijama tradicionalnog pesniÄkog jezika doveden do krajnosti. One su pune verbalnih dosetki, igri reÄima, kalambura, smelih improvizacija, bizarnih i vibrantnih spojeva reÄi, āizvan protektorata razumaā, kako je primetio pesnik. Poema āHumor Zaspaloā vrhunac je te poezije apsurda i alogiÄnosti, najozloglaÅ”enije naÅ”e moderno pesniÄko delo, neka vrsta āKralja Ibijaā srpske poezije. GraÄena je na humorno-burlesknim sintagmatskim spojevima, na zvuÄnim podudaranjima bez smisla, nasuprot smislu ili Äak u inat smislu, na neobiÄnim rimovanjima, ponekad bliskim naÄinu na koji dete doživljava svet. Posle ovih dela izaÅ”la je poema za decu āPodvizi družine `Pet petliÄa`ā(1933), VuÄovo, možda, najuspeÅ”nije pesniÄko ostvarenje. Od svih nadrealista VuÄo se najranije okrenuo romanu. Njegov prvi roman āKoren vidaā (1928) izrazio je lirsko delo satkano od autobiografske graÄe postupkom prilagoÄenim logici sna.[14] RoÄen je u trgovaÄkoj porodici. ZavrÅ”io je gimnaziju u Nici i upisao pravni fakultet u Parizu. VenÄao se sa Julkom SimeonoviÄ u Parizu, sa kojom je dobio dva sina, ÄorÄa i Jovana. Radio je i kao upravnik filmskog preduzeÄa Jugoslavija, a kasnije i kao direktor Zvezda filma, i Avala filma. Julijana Lula VuÄo Nikola VuÄo Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor Radojica ŽivanoviÄ Noe
str. 16 SvedoÄanstva je književni Äasopis, koji je izlazo desetodnevno u Beogradu 1924. i 1925. godine. izdato ukupno 8 brojeva. Objavljivala su, povodom zajedniÄkih tema ili povoda, tekstove DuÅ”ana MatiÄa, Rastka PetroviÄa, Aleksandra VuÄa, Marka RistiÄa, Tina UjeviÄa i drugih savremenika. Nadrealizam (franc. surrĆ©alisme) je književni i umetniÄki pokret koji nastaje u Francuskoj posle Prvog svetskog rata. Nastavlja dadaizam i njegov buntovniÄki duh, pobunu protiv tradicije, ustaljenih navika i obiÄaja, prezir prema druÅ”tvenim normama, ali za razliku od negatorskog duha dadaizma, istiÄe i svoju pozitivnu i konstruktivnu stranu i ima odreÄeni program. I dadaizam i nadrealizam su pre svega avangardni pokreti. Oba pokreta su delila uverenje da druÅ”tveni i politiÄki radikalizam mora iÄi ruku pod ruku sa umetniÄkom inovativnoÅ”Äu. Iako je jedna od osnovnih odlika nadrealizma prekid sa tradicionalnom književnoÅ”Äu i umetnoÅ”Äu, nadrealizam ipak ima svoje prethodnike. To su pisci koji stvaraju atmosferu straha, tajanstvenu stranu ljudske prirode kao Å”to su Markiz de Sad, Artur Rembo, Gijom Apoliner. PoÄetak nadrealizma vezuje se za ime Andrea Bretona i objavu njegovog āManifesta nadrealizmaā 1924. godine. Oko Bretona se zatim grupiÅ”u i pisci poput Aragona, Elijara, Perea i drugih. Pokretu je pripadao i slikar Salvador Dali. Glasilo nadrealizma bio je Äasopis āLittĆ©raturĆ©ā (āknjiževnostā na srpskom), koji su 1910. osnovali Breton, Argon i Supo. Ovaj Äasopis najpre je bio dadaistiÄki, da bi od 1922. godine, nakon odvajanja Bretona i njegove grupe od Tristana Care, postao Äasopis nadrealista āLa rĆ©volution surrĆ©alisteā (ānadrealistiÄka revolucijaā). Taj Äasopis je izdavao Breton od 1924. do 1929. godine. Breton je objavio tri manifesta nadrealizma, kao i viÅ”e Älanaka i spisa, gde je izrazio glavnu koncepciju pokreta: āManifest nadrealizmaā (1924), āDrugi Manifest nadrealizmaā (1930), āPolitiÄki položaj nadrealizmaā (1935), āUvod u TreÄi manifest nadrealizma ili neā (1942). Svoja shvatanja je primenio u delima poput āIzgubljeni Koraciā (1924), āNaÄaā (1928) i drugi. Automatsko pisanje postaje glavno tehniÄko sredstvo nadrealista. Breton u prvom manifestu preuzima Reverdijevu definiciju slike āpovezivanja dveju manje ili viÅ”e udaljenih realnostiā. Salvador Dali je razvio teoriju o āparanoiÄno-kritiÄkom delirijumuā, Å”to znaÄi āultrasveÅ”Äu otkriti podsvestā. Od kraja 1925. godine nastaje nova etapa u razvoju nadrealizma koji se približava marksizmu. PoÄetnim meÄaÅ”em u razvoju srpskog nadrealizma može se smatrati delovanje beogradskog Äasopisa āSvedoÄanstvaā koji je izlazio u Beogradu od novembra 1924. do marta 1925. godine. Na tragove kojima je nadrealizam bio nagoveÅ”ten nailazi se i neÅ”to ranije, u novoj seriji beogradskog Äasopisa āPuteviā (1923, broj 1-2, sekretar i urednik Marko RistiÄ), mada je taj Äasopis bio revija sa izrazitim obeležjima ekspresionistiÄkog stila. U prostoru delovanja jugoslovenskih književnosti nije postojao dadaizam, ali se u preduzimljivosti Dragana AleksiÄa i akcijama Moni Bulija nazirao dadaistiÄki eksperiment. Srpski nadrealizam nastajao je oslonjen na francuski nadrealizam: Bretona, Aragona i druge i tekao je uporedo s njim. Nadrealizam je otkrivao podsvest, san, iracionalne izvore ljudskog biÄa kao novu realnost. āÄinjenica da su nadrealisti izaÅ”li sa potpunom negacijom osveÅ”tanog, od logike do morala, i da su im se za to odricanje Äinila dopuÅ”tena sva sredstva do skandala, skandalizirala je sa svoje strane graÄanski mentalitet, i ovaj je svim sredstvima reagirao na te perverzne provokacije. Nadrealizam je vreÄao utvrÄeni naÄin miÅ”ljenja, i onda je na uvredu vreÄanjem reagirao. NadrealistiÄko insistiranje na nesvesnome, koje je nadrealiste uputilo na san i odvelo ih automatskom pisanju, ojaÄalo se i oplodilo u susretu sa psihoanalizom i frojdizmom. U toj neminovnosti treba, možda, gledati i razlog daljem razvoju nadrealizma, koji se iz, prvobitnog, individualistiÄkog i idealistiÄkog insistiranja u oblasti iracionalnoga samo radi otkrivanja iracionalnoga kao svrhe za sebe, postepeno preobratio u akciju koja teži da svoja iskustva kolektivno primeni i stavi u službu jednom odreÄenome cilju. Prema tome, nadrealistiÄko osloboÄenje Äoveka odgovaralo bi svemu socijalistiÄkom osloboÄenju druÅ”tva: jedna paralelna i po istim principima revolucija, samo na dva razna plana, socijalni mikrokozmos i socijalni makrokozmos.ā Nadrealizam je pokuÅ”ao da, oslonjen na psihoanalitiÄka otkriÄa, uÄini razumljivijom liÄnost modernog Äoveka. Pomerao je iskustvenu predstavu o svetu. Prikazivao je nepouzdanost oÄigledne istine i logiÄkog zakljuÄivanja, dovodeÄi u vezu, u svojim kolažima, na primer predmetnu pojavnost sa evokativnim siluetama iz proÅ”losti. Krug srpskih nadrealista u svojim traganjima, veÄ u Äasopisu āSvedoÄanstvaā (1924/1925), preko tumaÄenja snova, ili obelodanjivanjem predstava sveta pomerenih liÄnosti, āstvaranjaā umobolnih, gluvonemih, samoubica, lažljivaca, zloÄinaca, otkrivao je domaÄoj literaturi do tada nepoznati ākontinentā. Nadrealisti veruju u snove, u njihove predskazivaÄke moÄi. Äesto naglaÅ”avaju primat snova nad sekundarnoÅ”Äu budnog stanja. NadrealistiÄka poezija podrazumeva oslobaÄanje ljudskog života, zato Å”to omoguÄava bekstvo od robovanja umu i granicama koje se nameÄu realnoÅ”Äu. Iracionalizam koji je veliÄao nadrealizam može se shvatiti kao celovito prihvatanje sila koje deluju ispod glazure civilizacije. NadrealistiÄki poduhvat dvadesetih i tridesetih godina se razvio u krugu beogradskih intelektualaca. Godine 1930. u alamanahu āNemoguÄeā, trinaest pisaca je pisalo proklamaciju o konstituisanju nadrealistiÄkog pokreta. To su bili: Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ, Vane ŽivadinoviÄ Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, ÄorÄe KostiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Branko MilovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Petar PetroviÄ i Marko RistiÄ. Kao grupa oni nisu bili jedinstveni. VeÄ u prvom zbirnom delu, posle āNemoguÄegā, āPozicija nadrealizmaā, 1931. godine, izostala su dvojica od trinaest nadrealista. Srpski nadrealizam dostiže najÅ”iru moguÄnost uticaja u Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā . Od naroÄitog znaÄaja u tom Äasopisu bio je kritiÄki osvrt na ekspresionizam u srpskoj književnosti. Najzad, u Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā uÄinjene su umesne kritiÄke primedbe na skuÄenost literarnog koncepta āsocijalna literaturaā. To je bio kraj nadrealizma. Srpski nadrealizam u periodu svog delovanja, 1924-1932. uveo je srpsku književnost u vrh evropskog avangardizma. Mnogo kasnije, u intervalu 1952- 1956. godine pojedinaÄno su neki od bivÅ”ih nadrealista (Oskar DaviÄo, Marko RistiÄ, DuÅ”an MatiÄ i Aleksandar VuÄo) nastojali da ožive i aktuelizuju nadrealizam, ali to viÅ”e nije bio nadrealizam veÄ samo Äežnja za njim. Prvi automatski tekst u srpskoj književnosti, āPrimerā (1924) Marka RistiÄa, nastao odmah po objavljivanju Bretonovog prvog āManifesta nadrealizmaā, trebalo je da posluži kao oÄigledan dokaz o primenljivosti novog metoda pisanja. Sasvim u skladu sa Bretonovom postavkom, ta poetiÄka inovacija je bila liÅ”ena bilo kakvih težnji ka estetizaciji jezika ili ka oblikovanju semantiÄkih struktura. Zato Äe RistiÄ, u kratkoj uvodnoj napomeni, reÄi da je dati tekst āprimer nadrealistiÄkog pisanja, bez ikakve težnje za lepim, za razumljivim, samo je jedan Äist dokument o toku neprimenjene misliā. U toj kratkoj napomeni srpski nadrealista je istakao dve Äinjenice važne za razumevanje prave prirode automatskog teksta. S jedne strane, naglaÅ”ava kako je dobijeni tekst jedinstven i nepromenjiv. Time je, reklo bi se, demonstrirao kako je moÄ kreativne maÅ”te, taÄnije automatskog pisanja, toliko iznad racionalne kontrole, da ova druga nije imala nikakvih moguÄnosti da na dobijenom tekstu interveniÅ”e i bar malo ga izmeni. S druge strane, RistiÄ istiÄe kako je semantiÄki uÄinak automatskog teksta moguÄe odrediti tek naknadno, u aktu Äitanja, buduÄi da ga u aktu stvaranja nije bilo, odnosno da autor niÅ”ta odreÄeno i smisleno nije hteo da kaže. Ako nema intencionalnog znaÄenja, onda ima, ili može da ima, receptivnog znaÄenja. U automatskom tekstu kao āneprimenjenoj misliā, RistiÄ, oÄigledno, prepoznaje zanimljivo i neoÄekivano nizanje slika, tj. svedoÄanstvoāo njenoj igri slikama kojima se tek a posteriori može naÄi simboliÄki smisao i moguÄnost poetske deformacije stvarnostiā. U poeziji, kao i u poetici Gijoma Apolinera i njegovih nadrealistiÄkih naslednika, izražen je jedan oblik temporalnosti: reÄ je o oniriÄkom vremenu, koje vuÄe korene iz antiÄkog orfizma. Fenomen vremena, baÅ” kao i fenomen sna, fundamentalan je i za apolinerovski i za nadrealistiÄki simbolizam: susreÄu se u ideji privilegovanog trenutka, nazvanog kairos po helenistiÄkom božanstvu. U kairosu, psihiÄka transcedencija postaje imanencija pesme ā oniriÄka stvarnost, fantazmagoriÄna stvarnost, stvarnost u kojoj želje ukidaju linearno vreme i empirijski prostor. U relativno kratkom periodu, od kraja 1924. do 1926. godine, izgraÄena su dva modela nadrealistiÄkog automatskog teksta. Primarna poetiÄka intencija nadrealistiÄkog automatskog pisanja bila je, neosporno, usmerena ka razotkrivanju novih moguÄnosti samog jeziÄkog izraza kao osnovnog vida oslobaÄanja modernog Äoveka. NeobiÄno je, meÄutim, to Å”to pisci srpskog automatskog teksta u velikoj meri poÅ”tuju sintaksu sopstvenog jezika. Sintaksa je, naime, najoÄigledniji prostor u kome se oÄitava delovanje logike, misli i smisaonog poretka uopÅ”te. U svakom sluÄaju, bez obzira kako razotkrivali unutraÅ”nje finese automatskog teksta, jasno je da njegov efekat ne treba primarno da bude meren estetskim vrednostima: njegova svrha, konaÄno, nije ni bila da izgradi relevantnu književnu praksu nego da, pre svega probudi skrivene kreativne potencijale Äoveka modernog doba. Ako je srpska književnost u dugom vremenskom nizu stekla stvaraoce poput Vaska Pope, Miodraga PavloviÄa, Branka MiljkoviÄa, Borislava RadoviÄa, Milorada PaviÄa, Aleka VukadinoviÄa, Milutina PetroviÄa, Vujice ReÅ”ina TuciÄa, Branka AleksiÄa, NebojÅ”e VasoviÄa, Lasla BlaÅ”koviÄa i drugih, koji su prepoznali i reaktuelizovali nadrealistiÄko nasleÄe, pa posredno i postupak automatskog pisanja, kao i Äitav niz raznovrsnih tipova diskursa, ukljuÄujuÄi i diskurs ludila, onda možemo ustanoviti postojanje dovoljne vremenske i kreativne distance da se u svim segmentima nadrealistiÄkog nasleÄa može distinktivno govoriti. U Äasopisu āStožerā 1931. godine poÄela je diskusija izmeÄu socijalnih pisaca i beogradskih nadrealista. Dodirne taÄke u druÅ”tvenim stavovima istiÄe Janko ÄonoviÄ : āSve VaÅ”e Å”ibe koje se odnose na proÅ”lost, na druÅ”tvo i duh oko nas dijelim. Sve Å”to postoji u VaÅ”em ruÅ”enju postoji i u mojemu. ZnaÄi, mi smo ipak danas najbliži jedni drugima.ā Pre svega, zajedniÄka im je bila ocena druÅ”tvenog poretka, njegova nepodnoÅ”ljivost i neodrživost. I jedni i drugi su u svojim polaznim pozicijama naglaÅ”avali da prihvataju dijelektiÄki materijalizam kao metod, a marksizam kao svoju osnovnu druÅ”tveno-idejnu platformu. Civilizaciju u kojoj su nastali nadrealisti su negirali kao celovitost zbog njene bremenitosti protivureÄnostima, a svoj položaj i sebe, kao intelektualce formirane u druÅ”tvu koje negiraju, sagledavali su kao izraz propadanja jedne druÅ”tvene strukture. Svest o svome druÅ”tvu i svoju sudbinu intelektualaca nadrealisti su otkrivali usvajajuÄi metodoloÅ”ke tekovine Frojdove psihoanalize i povezujuÄi ih sa dijalektiÄkim materijalizmom. ZadržavajuÄi se na nadrealistiÄkom shvatanju oslobaÄanja podsvesti i njenom ukljuÄivanju u službu dijalektike, Hanifa KapidžiÄ-OsmanagiÄ kaže da beogradski nadrealisti āzahtijevaju da dijalektiÄki metod, koji je dotad bio izuÄavan samo u domenu svijesti, bude proÅ”iren na istorijsku, afektivnu, iracionalnu dijalektiku.ā Taj novi domen ljudske stvarnosti nadrealisti su zahvatili da bi pokazali složenost problematike etiÄkih merila i relativnost normi koje su ustaljene u druÅ”tvu, kao i nedovoljnost tih merila da budu izraz stvarnog morala u njegovoj heterogenosti. SuÅ”tinu morala, prema miÅ”ljenju nadrealista, saÄinjavaju tako razliÄiti, a bliski elementi kao Å”to su nagon, želje i stvarnost. U tome oni daju primat Äovekovom htenju, jer je, u stvari, htenje, želja ljudska, ono Å”to pokreÄe, stvara i ruÅ”i svetove, ona je revolucionarni faktor. Nadrealisti umetnost poistoveÄuju sa moralnim Äinom, jer ona u svojoj suÅ”tini nosi zahtev za promenom. Uporedo sa diskusijom u āStožeruā, delimiÄno i njoj kao prilog, poÄela je autokritika nadrealizma. Smisao autokritike je proizilazio iz nastojanja da se usavrÅ”i nadrealistiÄki spoj metoda psihoanalize i dijalektiÄkog materijalizma, i na osnovu analize i otkriÄa prevazilaze se ranija glediÅ”ta. U vreme monarhistiÄke diktature u Jugoslaviji, a naroÄito poslednjih godina nadrealistiÄkog pokreta (1932-1933), beogradski nadrealisti su kao pojedinci zauzimali stavove koji su znaÄili njihovo opredeljivanje za praktiÄnu akciju u aktuelnim druÅ”tvenim pojavama svoje sredine. Neki su se ukljuÄili u revolucionarni pokret i bili Älanovi KomunistiÄke partije Jugoslavije. Zbog svoje druÅ”tvene aktivnosti bili su 1932. uhapÅ”eni Oskar DaviÄo, ÄorÄe KostiÄ, KoÄa PopoviÄ, ÄorÄe JovanoviÄ, DuÅ”an MatiÄ i Aleksandar VuÄo. Oskar DaviÄo, pa onda i ÄorÄe JovanoviÄ su osuÄeni na robiju. Tako se pokret nadrealizma polako ugasio. U idejnom, kreativnom i praktiÄnom odnosu prema životnoj stvarnosti zaÄeÄe se klica neslaganja meÄu nadrealistima, Å”to Äe prouzrokovati krah pokreta. Pokretu socijalne književnosti priÅ”li su: ÄorÄe JovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Aleksandar VuÄo i DuÅ”an MatiÄ. Marko RistiÄ se nasuprot njima zalagao za umetniÄke principe bliske nadrealizmu i borio se protiv vulgarizacije književnosti. Oskar DaviÄo i Milan Dedinac se posebno izdvajaju i Äine most izmeÄu dva krila bivÅ”ih pripadnika beogradske nadrealistiÄke Å”kole. Oni su se druÅ”tveno aktivirali, Äak i saraÄivali u publikacijama koje su ureÄivali socijalistiÄki pisci, ali su u svojim poetiÄkim ostvarenjima zadržali nadrealistiÄke prizvuke. Petar PopoviÄ, ÄorÄe KostiÄ i Vane ŽivadinoviÄ Bor posle 1932. viÅ”e ne uÄestvuju aktivno u druÅ”tvenom i umetniÄkom životu. Razlaz na literarnom planu znaÄi i kraj delovanja beogradskog kruga nadrealista. Nadrealizam, sa svoje strane, poÄiva na veri u viÅ”u realnost odreÄenih formi asocijacija koje su bile pritisnute, kao i na veri u moÄi sna i slobodnoj igri reÄi. Upravo susret dalekih, logiÄki zapravo nespojivih realnosti, koje Breton u svom manifestu navodi kao bitnu karakteristiku nadrealistiÄke poetike, predstavlja osnovni sistem na kojem poÄiva nadrealistiÄki i imaginarni svet. U njemu je projektovano nastojanje da se u potpunosti literarno dovrÅ”i rehabilitacija iracionalnog. To Å”to se obiÄno postiže preko snova, halucinacije, ili u automatskom pisanju, i Å”to treba da bude nadrealno, zapravo je podsvesno. Prvi zajedniÄki nastup nadrealista bio je almanah āNemoguÄe ā LāImpossibleā (1930), koji izlazi u Beogradu sa manifestom pokreta koji potpisuju trinaestorica Älanova grupe: Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ, Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, ÄorÄe KostiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Branko MilovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Petar PopoviÄ i Marko RistiÄ. Nakon manifesta sledi anketa āÄeljust dijalektikeā, a zatim i stihovi i prozni tekstovi, kritika, izjave umetnika, i drugi sadržaji, praÄeni vizuelnim materijalom i likovnim prilozima Älanova grupe. U almanahu, osim beogradskih nadrealista, saraÄuju i francuski nadrealisti Andre Breton, Pol Elijar, Benžamin Pere, Luj Aragon, Rene Å ar i Andre Tirion. Prvi broj Äasopisa francuskih nadrealista āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (Nadrealizam u službi revolucije) donosi tekst posveÄen osnivanju grupe srpskih nadrealista i njihovom manifestu. Nakon almanaha āNemoguÄeā, usledilo je viÅ”e publikacija nazvanih ānadrealistiÄka izdanjaā. IzmeÄu ostalih to su Pozicija nadrealizma (1931), āNadrealizam danas i ovdeā (1931-1932), āNacrt za jednu fenomenologiju iracionalnogā (1931) KoÄe PopoviÄa i Marka RistiÄa, āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā (1932) Oskara DaviÄa, ÄorÄa KostiÄa i DuÅ”ana MatiÄa, āAnti-zidā (1932) Vana ŽivadinoviÄa Bora i Marka RistiÄa i āJedan nadrealistiÄki odgovor` koji potpisuje viÅ”e autora. U drugoj znaÄajnoj nadrealistiÄkoj publikaciji, Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā, osim beogradskih nadrealista (VuÄo, DaviÄo, Vane Bor, ŽivanoviÄ Noe, RistiÄ, MatiÄ, KostiÄ, K. PopoviÄ, P. PopoviÄ), priloge i tekstove objavljuju i nadrealisti iz Francuske, Dali, Breton, Å ar, Krevel, Elijar, Ernst, Tangi i Cara. Likovne priloge objavljuju i Alberto Äakometi i Huan Miro. Äasopis prestaje da izlazi nakon tri objavljena broja. Srpski nadrealisti saraÄuju i u publikacijama francuske grupe, kao na primer u 3. broju Äasopisa āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (āNadrealizam u službi revolucijeā), gde objavljuju āPoziciju nadrealizmaā pod naslovom āBelgrade, 23 dĆ©cembre 1930ā. Potpisnici su DaviÄo, Dedinac, Vane Bor, ŽivanoviÄ Noe, JovanoviÄ, KostiÄ, MatiÄ, KoÄa i Petar PopoviÄ, Marko RistiÄ i Aleksandar VuÄo. Godine 1932., u UmetniÄkom paviljonu Cvijeta ZuzoriÄ u Beogradu, izložbu nadrealistiÄkih slika sa nadrealistiÄkim izdanjima prireÄuje Radojica ŽivanoviÄ Noe. Iste godine, zbog revolucionarnih i nadrealistiÄkih aktivnosti, Oskar DaviÄo je uhapÅ”en u BihaÄu, a ÄorÄe JovanoviÄ i KoÄa PopoviÄ u Beogradu. Kazne izdržavaju u Sremskoj Mitrovici, gde neki ostaju i viÅ”e godina. Rene Krevel, francuski nadrealistiÄki pesnik, objavljuje tim povodom Älanak u Å”estom broju glasila francuskog nadrealistiÄkog pokreta āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (āNadrealizam u službi revolucijeā), pod nazivom āDes surrĆ©alistes yougoslaves sont au bagneā (āJugoslovenski nadrealisti na robijiā). Salmon Moni de Buli (Salmon Monny de Boully) Oskar DaviÄo Oskar DaviÄo (1909-1989) nadmaÅ”io je sve ostale snagom talenta, plodnoÅ”Äu i Å”irinom uticaja. Kao pesnik se pojavio rano. Prvu pesmu objavio je kao gimnazijalac (1925). MeÄu nadrealistiÄkim izdanjima nalaze se dve njegove knjižice pesama i poetskih tekstova: āTragoviā (1928) i āÄetiri strane sveta i tako daljeā (1930), pesma u prozi āAnatomijaā (1930) i broÅ”ura āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā (1930), koju je napisao zajedno s DuÅ”anom MatiÄem i ÄorÄem KostiÄem. U njegovoj najranijoj poeziji sve je podreÄeno eksperimentu, istraživanju moguÄnosti pesniÄkog izraza, primeni naÄela automatskog pisanja. Najpotpuniji izraz DaviÄo je dostigao u socijalnoj fazi, kada je nadrealistiÄka pesniÄka iskustva stavio u službu revolucionarne angažovanosti. āDaviÄo je siÅ”ao sa Olimpa nadrealizma u socijalnu poezijuā, napisao je jedan kritiÄar s levice povodom izlaska njegove knjige Pesme (1938). Bila je to, meÄutim, sasvim osobena socijalna poezija, puna maÅ”tovitih slika, verbalnog humora, igre reÄima, erotike. Iako s neutralnim naslovom, ova zbirka je, kao i sve naredne, tematski kompaktna. DaviÄo se kao prozni pisac razvio u ratu i nakon rata. Objavio je najpre ratni dnevnik āMeÄu Markosovim partizanimaā (1947), a zatim viÅ”e knjiga putopisne, esejistiÄke i polemiÄke proze, deset romana i zbirku pripovetka āNežne priÄeā (1984). [14] RoÄen je u Å apcu, u jevrejskoj ÄinovniÄkoj porodici. Studirao je u Parizu, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Jedno vreme radio je i kao profesor u Prvoj muÅ”koj gimnaziji u Beogradu. Umro je u Beogradu 1989. godine. Milan Dedinac (1902-1966) najizrazitiji je lirik meÄu nadrealistima. SliÄno Crnjanskom, iako na drugi naÄin, on je sledbenik tvorca srpske lirske pesme Branka RadiÄeviÄa. Nije pisao mnogo, skoro Äitav njegov pesniÄki rad sabran je u knjizi āOd nemila do nedragaā (1957). Bavio se i pozoriÅ”nom kritikom. VeÄ posle prvih pesama koje je Dedinac objavio kritika je istakla lirizam, neposrednost i muzikalnost kao njegova osnovna obeležja. U svom pesniÄkom razvoju iÅ”ao je obrnutim putem od onog koji su proÅ”li Crnjanski i drugi ekspresionisti. Zaokret od apstraktnog lirizma ranih pesama k poeziji stvarnosti poÄinje s poemom āJedan Äovek na prozoruā (1937). Osnovna je situacija simboliÄna: pesnik je na prozoru, taÄnije iza zatvorenog prozora, i posmatra oluju Å”to besni po gradu. On kao da se s mukom odvaja od zatvorenog i bezbednog sveta u kojem je do tada živeo, okreÄe se svetu izvan sebe, uranja u spoljna zbivanja, žudi za susretima i davanjem. Dok je u ovoj poemi data situacija Äoveka koji posmatra nepogodu, u narednoj zbirci, āPesme iz dnevnika zarobljenika broj 60211ā (1947), imamo situaciju Äoveka u nevremenu, dramu Äovekovog pada u stvarnost. RoÄen je u Kragujevcu, a umro u Opatiji. Bio je u braku sa Radmilom BunuÅ”evac. PohaÄao je TreÄu muÅ”ku gimnaziju. U jednom trenutku svoje karijere bio je glavni urednik dnevnog lista āPolitikaā. TakoÄe, jedno vreme je bio umetniÄki direktor Jugoslovenskog dramskog pozoriÅ”ta u Beogradu. Mladen DimitrijeviÄ (Dimitrije Dedinac) LjubiÅ”a JociÄ ÄorÄe JovanoviÄ (pesnik) ÄorÄe KostiÄ Slobodan KuÅ”iÄ DuÅ”an MatiÄ DuÅ”an MatiÄ (1898-1980), pesnik i mislilac, s intelektualnim i filozofskim težnjama. Kao stvaralac, on nije najviÅ”e dao u mladosti, nego u zrelom dobu. Do rata se javljao u Äasopisima (od 1923), a u zasebnim izdanjima samo kao koautor. Prvu samostalnu knjigu, zbirku eseja āJedan vid francuske književnostiā (1952), objavio je u pedeset i Äetvrtoj, a prvu pesniÄku knjigu, āBagdalaā (1954), u pedeset i Å”estoj godini života. Od tada do smrti bio je veoma plodan u obe oblasti, i poeziji i esejistici. Kao i dugi nadrealisti, proÅ”ao je kroz sve faze, od nadrealistiÄke preko socijalno-aktivistiÄke do neomodernistiÄke. Iako MatiÄ kao misaoni pesnik proizlazi viÅ”e iz evropske nego iz domaÄe tradicije, opet se nameÄe poreÄenje izmeÄu njega i drugih naÅ”ih pesnika intelektualaca, pre svih Sterije i RakiÄa. MatiÄeva esejistika pripada takoÄe najveÄim delom poznom periodu njegovog stvaranja. Od posebnih knjiga tu se izdvajaju: āAnina balska haljinaā (1956), āNa tapet danaā (1963), āProplanak i umā (1969) i dr. U njima je razvio prepoznatljiv stil. On piÅ”e lako, leprÅ”avo, skaÄuÄi slobodno s predmeta na predmet, reÄenicom uvek jasnom i preciznom, bez iÄeg suviÅ”nog, kitnjastog. U njegovim esejima, obiÄno malim po obimu, nalazimo tipiÄnu francusku ležernost, ali i dosta povrÅ”nosti i neobaveznosti, umesto teorijskih uopÅ”tavanja. RoÄen je u graÄanskoj porodici u Äupriji. Studirao je u Parizu, na FiloloÅ”kom fakultetu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Neko vreme je radio kao profesor filozofije u gimnaziji. Posle dva politiÄka hapÅ”enja, penzionisan je bez osude. Umro je u Beogradu. Branislav Branko MilovanoviÄ Rastko PetroviÄ KoÄa PopoviÄ Petar PopoviÄ Risto RatkoviÄ Marko RistiÄ Marko RistiÄ (1902-1984), kao i drugi nadrealisti, pisao je poeziju (āOd sreÄe i od snaā (1925); Nox microcosmica (1956)), ali mu je pesniÄki rad ostao u senci obimne esejistike i književne kritike. ZahvaljujuÄi njima, a ne poeziji, on zauzima jedno od veoma istaknutih mesta u naÅ”oj književnosti 20. veka. Od njegovih mnogobrojnih knjiga iz tih oblasti izdvajaju se: āKnjiževna politikaā (1952) i āIstorija i poezijaā (1962). U obema su uglavnom sadržani radovi iz meÄuratnog perioda, u prvoj književne kritike, a u drugoj eseji o naÄelnim pitanjima. U Äitavom svom radu, i onom iz doba nadrealizma i onom kasnijem, RistiÄ je ostao privržen osnovnim nadrealistiÄkim stavovima o prirodi i funkciji književnosti i umetnosti. Njih je zastupao s viÅ”e strasti i istrajnosti nego ijedan drugi predstavnik ovog pokreta. RoÄen je u staroj i uglednoj porodici akademika Jovana RistiÄa. Å kolovao se u Srbiji i Å vajcarskoj. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bio je oženjen Å evom ŽivadinoviÄ sa kojom je imao Äerku Maru, a zanimljivo je to da su im kumovi bili Aleksandar VuÄo i njegova supruga Lula. Upoznao je Bretona i francuske nadrealiste za vreme boravka u Parizu, gde je nastao i ciklus kolaža La vie mobile. Zajedno sa Å evom kupio je sliku Maksa Ernsta Sova (Ptica u kavezu), koja se danas nalazi u kolekciji Muzeja savremene umetnosti, Beograd. Jelica ŽivadinoviÄ - Å eva RistiÄ DuÅ”an Duda TimotijeviÄ Aleksandar VuÄo Aleksandar VuÄo (1897-1985) kao pisac se veoma razlikuje i od MatiÄa i od drugih nadrealista. Javio se u ranim 20-im godinama pesmama koje lirskom mekoÄom i melodioznoÅ”Äu podseÄaju na Crnjanskog. U doba nadrealistiÄkog pokreta objavio je tri poeme: āHumor Zaspaloā (1930), āNemenikuÄeā (1932) i āÄirilo i Metodijeā (1932). U njima je raskid s konvencijama tradicionalnog pesniÄkog jezika doveden do krajnosti. One su pune verbalnih dosetki, igri reÄima, kalambura, smelih improvizacija, bizarnih i vibrantnih spojeva reÄi, āizvan protektorata razumaā, kako je primetio pesnik. Poema āHumor Zaspaloā vrhunac je te poezije apsurda i alogiÄnosti, najozloglaÅ”enije naÅ”e moderno pesniÄko delo, neka vrsta āKralja Ibijaā srpske poezije. GraÄena je na humorno-burlesknim sintagmatskim spojevima, na zvuÄnim podudaranjima bez smisla, nasuprot smislu ili Äak u inat smislu, na neobiÄnim rimovanjima, ponekad bliskim naÄinu na koji dete doživljava svet. Posle ovih dela izaÅ”la je poema za decu āPodvizi družine `Pet petliÄa`ā(1933), VuÄovo, možda, najuspeÅ”nije pesniÄko ostvarenje. Od svih nadrealista VuÄo se najranije okrenuo romanu. Njegov prvi roman āKoren vidaā (1928) izrazio je lirsko delo satkano od autobiografske graÄe postupkom prilagoÄenim logici sna.[14] RoÄen je u trgovaÄkoj porodici. ZavrÅ”io je gimnaziju u Nici i upisao pravni fakultet u Parizu. VenÄao se sa Julkom SimeonoviÄ u Parizu, sa kojom je dobio dva sina, ÄorÄa i Jovana. Radio je i kao upravnik filmskog preduzeÄa Jugoslavija, a kasnije i kao direktor Zvezda filma, i Avala filma. Julijana Lula VuÄo Nikola VuÄo Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor Radojica ŽivanoviÄ Noe
str. 16 meki povez, naslovna odvojena od rikne i zacepljena gore. vidi scan ! SvedoÄanstva je književni Äasopis, koji je izlazo desetodnevno u Beogradu 1924. i 1925. godine. izdato je ukupno 8 brojeva. Objavljivala su, povodom zajedniÄkih tema ili povoda, tekstove DuÅ”ana MatiÄa, Rastka PetroviÄa, Aleksandra VuÄa, Marka RistiÄa, Tina UjeviÄa i drugih savremenika. Nadrealizam (franc. surrĆ©alisme) je književni i umetniÄki pokret koji nastaje u Francuskoj posle Prvog svetskog rata. Nastavlja dadaizam i njegov buntovniÄki duh, pobunu protiv tradicije, ustaljenih navika i obiÄaja, prezir prema druÅ”tvenim normama, ali za razliku od negatorskog duha dadaizma, istiÄe i svoju pozitivnu i konstruktivnu stranu i ima odreÄeni program. I dadaizam i nadrealizam su pre svega avangardni pokreti. Oba pokreta su delila uverenje da druÅ”tveni i politiÄki radikalizam mora iÄi ruku pod ruku sa umetniÄkom inovativnoÅ”Äu. Iako je jedna od osnovnih odlika nadrealizma prekid sa tradicionalnom književnoÅ”Äu i umetnoÅ”Äu, nadrealizam ipak ima svoje prethodnike. To su pisci koji stvaraju atmosferu straha, tajanstvenu stranu ljudske prirode kao Å”to su Markiz de Sad, Artur Rembo, Gijom Apoliner. PoÄetak nadrealizma vezuje se za ime Andrea Bretona i objavu njegovog āManifesta nadrealizmaā 1924. godine. Oko Bretona se zatim grupiÅ”u i pisci poput Aragona, Elijara, Perea i drugih. Pokretu je pripadao i slikar Salvador Dali. Glasilo nadrealizma bio je Äasopis āLittĆ©raturĆ©ā (āknjiževnostā na srpskom), koji su 1910. osnovali Breton, Argon i Supo. Ovaj Äasopis najpre je bio dadaistiÄki, da bi od 1922. godine, nakon odvajanja Bretona i njegove grupe od Tristana Care, postao Äasopis nadrealista āLa rĆ©volution surrĆ©alisteā (ānadrealistiÄka revolucijaā). Taj Äasopis je izdavao Breton od 1924. do 1929. godine. Breton je objavio tri manifesta nadrealizma, kao i viÅ”e Älanaka i spisa, gde je izrazio glavnu koncepciju pokreta: āManifest nadrealizmaā (1924), āDrugi Manifest nadrealizmaā (1930), āPolitiÄki položaj nadrealizmaā (1935), āUvod u TreÄi manifest nadrealizma ili neā (1942). Svoja shvatanja je primenio u delima poput āIzgubljeni Koraciā (1924), āNaÄaā (1928) i drugi. Automatsko pisanje postaje glavno tehniÄko sredstvo nadrealista. Breton u prvom manifestu preuzima Reverdijevu definiciju slike āpovezivanja dveju manje ili viÅ”e udaljenih realnostiā. Salvador Dali je razvio teoriju o āparanoiÄno-kritiÄkom delirijumuā, Å”to znaÄi āultrasveÅ”Äu otkriti podsvestā. Od kraja 1925. godine nastaje nova etapa u razvoju nadrealizma koji se približava marksizmu. PoÄetnim meÄaÅ”em u razvoju srpskog nadrealizma može se smatrati delovanje beogradskog Äasopisa āSvedoÄanstvaā koji je izlazio u Beogradu od novembra 1924. do marta 1925. godine. Na tragove kojima je nadrealizam bio nagoveÅ”ten nailazi se i neÅ”to ranije, u novoj seriji beogradskog Äasopisa āPuteviā (1923, broj 1-2, sekretar i urednik Marko RistiÄ), mada je taj Äasopis bio revija sa izrazitim obeležjima ekspresionistiÄkog stila. U prostoru delovanja jugoslovenskih književnosti nije postojao dadaizam, ali se u preduzimljivosti Dragana AleksiÄa i akcijama Moni Bulija nazirao dadaistiÄki eksperiment. Srpski nadrealizam nastajao je oslonjen na francuski nadrealizam: Bretona, Aragona i druge i tekao je uporedo s njim. Nadrealizam je otkrivao podsvest, san, iracionalne izvore ljudskog biÄa kao novu realnost. āÄinjenica da su nadrealisti izaÅ”li sa potpunom negacijom osveÅ”tanog, od logike do morala, i da su im se za to odricanje Äinila dopuÅ”tena sva sredstva do skandala, skandalizirala je sa svoje strane graÄanski mentalitet, i ovaj je svim sredstvima reagirao na te perverzne provokacije. Nadrealizam je vreÄao utvrÄeni naÄin miÅ”ljenja, i onda je na uvredu vreÄanjem reagirao. NadrealistiÄko insistiranje na nesvesnome, koje je nadrealiste uputilo na san i odvelo ih automatskom pisanju, ojaÄalo se i oplodilo u susretu sa psihoanalizom i frojdizmom. U toj neminovnosti treba, možda, gledati i razlog daljem razvoju nadrealizma, koji se iz, prvobitnog, individualistiÄkog i idealistiÄkog insistiranja u oblasti iracionalnoga samo radi otkrivanja iracionalnoga kao svrhe za sebe, postepeno preobratio u akciju koja teži da svoja iskustva kolektivno primeni i stavi u službu jednom odreÄenome cilju. Prema tome, nadrealistiÄko osloboÄenje Äoveka odgovaralo bi svemu socijalistiÄkom osloboÄenju druÅ”tva: jedna paralelna i po istim principima revolucija, samo na dva razna plana, socijalni mikrokozmos i socijalni makrokozmos.ā Nadrealizam je pokuÅ”ao da, oslonjen na psihoanalitiÄka otkriÄa, uÄini razumljivijom liÄnost modernog Äoveka. Pomerao je iskustvenu predstavu o svetu. Prikazivao je nepouzdanost oÄigledne istine i logiÄkog zakljuÄivanja, dovodeÄi u vezu, u svojim kolažima, na primer predmetnu pojavnost sa evokativnim siluetama iz proÅ”losti. Krug srpskih nadrealista u svojim traganjima, veÄ u Äasopisu āSvedoÄanstvaā (1924/1925), preko tumaÄenja snova, ili obelodanjivanjem predstava sveta pomerenih liÄnosti, āstvaranjaā umobolnih, gluvonemih, samoubica, lažljivaca, zloÄinaca, otkrivao je domaÄoj literaturi do tada nepoznati ākontinentā. Nadrealisti veruju u snove, u njihove predskazivaÄke moÄi. Äesto naglaÅ”avaju primat snova nad sekundarnoÅ”Äu budnog stanja. NadrealistiÄka poezija podrazumeva oslobaÄanje ljudskog života, zato Å”to omoguÄava bekstvo od robovanja umu i granicama koje se nameÄu realnoÅ”Äu. Iracionalizam koji je veliÄao nadrealizam može se shvatiti kao celovito prihvatanje sila koje deluju ispod glazure civilizacije. NadrealistiÄki poduhvat dvadesetih i tridesetih godina se razvio u krugu beogradskih intelektualaca. Godine 1930. u alamanahu āNemoguÄeā, trinaest pisaca je pisalo proklamaciju o konstituisanju nadrealistiÄkog pokreta. To su bili: Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ, Vane ŽivadinoviÄ Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, ÄorÄe KostiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Branko MilovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Petar PetroviÄ i Marko RistiÄ. Kao grupa oni nisu bili jedinstveni. VeÄ u prvom zbirnom delu, posle āNemoguÄegā, āPozicija nadrealizmaā, 1931. godine, izostala su dvojica od trinaest nadrealista. Srpski nadrealizam dostiže najÅ”iru moguÄnost uticaja u Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā . Od naroÄitog znaÄaja u tom Äasopisu bio je kritiÄki osvrt na ekspresionizam u srpskoj književnosti. Najzad, u Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā uÄinjene su umesne kritiÄke primedbe na skuÄenost literarnog koncepta āsocijalna literaturaā. To je bio kraj nadrealizma. Srpski nadrealizam u periodu svog delovanja, 1924-1932. uveo je srpsku književnost u vrh evropskog avangardizma. Mnogo kasnije, u intervalu 1952- 1956. godine pojedinaÄno su neki od bivÅ”ih nadrealista (Oskar DaviÄo, Marko RistiÄ, DuÅ”an MatiÄ i Aleksandar VuÄo) nastojali da ožive i aktuelizuju nadrealizam, ali to viÅ”e nije bio nadrealizam veÄ samo Äežnja za njim. Prvi automatski tekst u srpskoj književnosti, āPrimerā (1924) Marka RistiÄa, nastao odmah po objavljivanju Bretonovog prvog āManifesta nadrealizmaā, trebalo je da posluži kao oÄigledan dokaz o primenljivosti novog metoda pisanja. Sasvim u skladu sa Bretonovom postavkom, ta poetiÄka inovacija je bila liÅ”ena bilo kakvih težnji ka estetizaciji jezika ili ka oblikovanju semantiÄkih struktura. Zato Äe RistiÄ, u kratkoj uvodnoj napomeni, reÄi da je dati tekst āprimer nadrealistiÄkog pisanja, bez ikakve težnje za lepim, za razumljivim, samo je jedan Äist dokument o toku neprimenjene misliā. U toj kratkoj napomeni srpski nadrealista je istakao dve Äinjenice važne za razumevanje prave prirode automatskog teksta. S jedne strane, naglaÅ”ava kako je dobijeni tekst jedinstven i nepromenjiv. Time je, reklo bi se, demonstrirao kako je moÄ kreativne maÅ”te, taÄnije automatskog pisanja, toliko iznad racionalne kontrole, da ova druga nije imala nikakvih moguÄnosti da na dobijenom tekstu interveniÅ”e i bar malo ga izmeni. S druge strane, RistiÄ istiÄe kako je semantiÄki uÄinak automatskog teksta moguÄe odrediti tek naknadno, u aktu Äitanja, buduÄi da ga u aktu stvaranja nije bilo, odnosno da autor niÅ”ta odreÄeno i smisleno nije hteo da kaže. Ako nema intencionalnog znaÄenja, onda ima, ili može da ima, receptivnog znaÄenja. U automatskom tekstu kao āneprimenjenoj misliā, RistiÄ, oÄigledno, prepoznaje zanimljivo i neoÄekivano nizanje slika, tj. svedoÄanstvoāo njenoj igri slikama kojima se tek a posteriori može naÄi simboliÄki smisao i moguÄnost poetske deformacije stvarnostiā. U poeziji, kao i u poetici Gijoma Apolinera i njegovih nadrealistiÄkih naslednika, izražen je jedan oblik temporalnosti: reÄ je o oniriÄkom vremenu, koje vuÄe korene iz antiÄkog orfizma. Fenomen vremena, baÅ” kao i fenomen sna, fundamentalan je i za apolinerovski i za nadrealistiÄki simbolizam: susreÄu se u ideji privilegovanog trenutka, nazvanog kairos po helenistiÄkom božanstvu. U kairosu, psihiÄka transcedencija postaje imanencija pesme ā oniriÄka stvarnost, fantazmagoriÄna stvarnost, stvarnost u kojoj želje ukidaju linearno vreme i empirijski prostor. U relativno kratkom periodu, od kraja 1924. do 1926. godine, izgraÄena su dva modela nadrealistiÄkog automatskog teksta. Primarna poetiÄka intencija nadrealistiÄkog automatskog pisanja bila je, neosporno, usmerena ka razotkrivanju novih moguÄnosti samog jeziÄkog izraza kao osnovnog vida oslobaÄanja modernog Äoveka. NeobiÄno je, meÄutim, to Å”to pisci srpskog automatskog teksta u velikoj meri poÅ”tuju sintaksu sopstvenog jezika. Sintaksa je, naime, najoÄigledniji prostor u kome se oÄitava delovanje logike, misli i smisaonog poretka uopÅ”te. U svakom sluÄaju, bez obzira kako razotkrivali unutraÅ”nje finese automatskog teksta, jasno je da njegov efekat ne treba primarno da bude meren estetskim vrednostima: njegova svrha, konaÄno, nije ni bila da izgradi relevantnu književnu praksu nego da, pre svega probudi skrivene kreativne potencijale Äoveka modernog doba. Ako je srpska književnost u dugom vremenskom nizu stekla stvaraoce poput Vaska Pope, Miodraga PavloviÄa, Branka MiljkoviÄa, Borislava RadoviÄa, Milorada PaviÄa, Aleka VukadinoviÄa, Milutina PetroviÄa, Vujice ReÅ”ina TuciÄa, Branka AleksiÄa, NebojÅ”e VasoviÄa, Lasla BlaÅ”koviÄa i drugih, koji su prepoznali i reaktuelizovali nadrealistiÄko nasleÄe, pa posredno i postupak automatskog pisanja, kao i Äitav niz raznovrsnih tipova diskursa, ukljuÄujuÄi i diskurs ludila, onda možemo ustanoviti postojanje dovoljne vremenske i kreativne distance da se u svim segmentima nadrealistiÄkog nasleÄa može distinktivno govoriti. U Äasopisu āStožerā 1931. godine poÄela je diskusija izmeÄu socijalnih pisaca i beogradskih nadrealista. Dodirne taÄke u druÅ”tvenim stavovima istiÄe Janko ÄonoviÄ : āSve VaÅ”e Å”ibe koje se odnose na proÅ”lost, na druÅ”tvo i duh oko nas dijelim. Sve Å”to postoji u VaÅ”em ruÅ”enju postoji i u mojemu. ZnaÄi, mi smo ipak danas najbliži jedni drugima.ā Pre svega, zajedniÄka im je bila ocena druÅ”tvenog poretka, njegova nepodnoÅ”ljivost i neodrživost. I jedni i drugi su u svojim polaznim pozicijama naglaÅ”avali da prihvataju dijelektiÄki materijalizam kao metod, a marksizam kao svoju osnovnu druÅ”tveno-idejnu platformu. Civilizaciju u kojoj su nastali nadrealisti su negirali kao celovitost zbog njene bremenitosti protivureÄnostima, a svoj položaj i sebe, kao intelektualce formirane u druÅ”tvu koje negiraju, sagledavali su kao izraz propadanja jedne druÅ”tvene strukture. Svest o svome druÅ”tvu i svoju sudbinu intelektualaca nadrealisti su otkrivali usvajajuÄi metodoloÅ”ke tekovine Frojdove psihoanalize i povezujuÄi ih sa dijalektiÄkim materijalizmom. ZadržavajuÄi se na nadrealistiÄkom shvatanju oslobaÄanja podsvesti i njenom ukljuÄivanju u službu dijalektike, Hanifa KapidžiÄ-OsmanagiÄ kaže da beogradski nadrealisti āzahtijevaju da dijalektiÄki metod, koji je dotad bio izuÄavan samo u domenu svijesti, bude proÅ”iren na istorijsku, afektivnu, iracionalnu dijalektiku.ā Taj novi domen ljudske stvarnosti nadrealisti su zahvatili da bi pokazali složenost problematike etiÄkih merila i relativnost normi koje su ustaljene u druÅ”tvu, kao i nedovoljnost tih merila da budu izraz stvarnog morala u njegovoj heterogenosti. SuÅ”tinu morala, prema miÅ”ljenju nadrealista, saÄinjavaju tako razliÄiti, a bliski elementi kao Å”to su nagon, želje i stvarnost. U tome oni daju primat Äovekovom htenju, jer je, u stvari, htenje, želja ljudska, ono Å”to pokreÄe, stvara i ruÅ”i svetove, ona je revolucionarni faktor. Nadrealisti umetnost poistoveÄuju sa moralnim Äinom, jer ona u svojoj suÅ”tini nosi zahtev za promenom. Uporedo sa diskusijom u āStožeruā, delimiÄno i njoj kao prilog, poÄela je autokritika nadrealizma. Smisao autokritike je proizilazio iz nastojanja da se usavrÅ”i nadrealistiÄki spoj metoda psihoanalize i dijalektiÄkog materijalizma, i na osnovu analize i otkriÄa prevazilaze se ranija glediÅ”ta. U vreme monarhistiÄke diktature u Jugoslaviji, a naroÄito poslednjih godina nadrealistiÄkog pokreta (1932-1933), beogradski nadrealisti su kao pojedinci zauzimali stavove koji su znaÄili njihovo opredeljivanje za praktiÄnu akciju u aktuelnim druÅ”tvenim pojavama svoje sredine. Neki su se ukljuÄili u revolucionarni pokret i bili Älanovi KomunistiÄke partije Jugoslavije. Zbog svoje druÅ”tvene aktivnosti bili su 1932. uhapÅ”eni Oskar DaviÄo, ÄorÄe KostiÄ, KoÄa PopoviÄ, ÄorÄe JovanoviÄ, DuÅ”an MatiÄ i Aleksandar VuÄo. Oskar DaviÄo, pa onda i ÄorÄe JovanoviÄ su osuÄeni na robiju. Tako se pokret nadrealizma polako ugasio. U idejnom, kreativnom i praktiÄnom odnosu prema životnoj stvarnosti zaÄeÄe se klica neslaganja meÄu nadrealistima, Å”to Äe prouzrokovati krah pokreta. Pokretu socijalne književnosti priÅ”li su: ÄorÄe JovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Aleksandar VuÄo i DuÅ”an MatiÄ. Marko RistiÄ se nasuprot njima zalagao za umetniÄke principe bliske nadrealizmu i borio se protiv vulgarizacije književnosti. Oskar DaviÄo i Milan Dedinac se posebno izdvajaju i Äine most izmeÄu dva krila bivÅ”ih pripadnika beogradske nadrealistiÄke Å”kole. Oni su se druÅ”tveno aktivirali, Äak i saraÄivali u publikacijama koje su ureÄivali socijalistiÄki pisci, ali su u svojim poetiÄkim ostvarenjima zadržali nadrealistiÄke prizvuke. Petar PopoviÄ, ÄorÄe KostiÄ i Vane ŽivadinoviÄ Bor posle 1932. viÅ”e ne uÄestvuju aktivno u druÅ”tvenom i umetniÄkom životu. Razlaz na literarnom planu znaÄi i kraj delovanja beogradskog kruga nadrealista. Nadrealizam, sa svoje strane, poÄiva na veri u viÅ”u realnost odreÄenih formi asocijacija koje su bile pritisnute, kao i na veri u moÄi sna i slobodnoj igri reÄi. Upravo susret dalekih, logiÄki zapravo nespojivih realnosti, koje Breton u svom manifestu navodi kao bitnu karakteristiku nadrealistiÄke poetike, predstavlja osnovni sistem na kojem poÄiva nadrealistiÄki i imaginarni svet. U njemu je projektovano nastojanje da se u potpunosti literarno dovrÅ”i rehabilitacija iracionalnog. To Å”to se obiÄno postiže preko snova, halucinacije, ili u automatskom pisanju, i Å”to treba da bude nadrealno, zapravo je podsvesno. Prvi zajedniÄki nastup nadrealista bio je almanah āNemoguÄe ā LāImpossibleā (1930), koji izlazi u Beogradu sa manifestom pokreta koji potpisuju trinaestorica Älanova grupe: Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ, Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, ÄorÄe KostiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Branko MilovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Petar PopoviÄ i Marko RistiÄ. Nakon manifesta sledi anketa āÄeljust dijalektikeā, a zatim i stihovi i prozni tekstovi, kritika, izjave umetnika, i drugi sadržaji, praÄeni vizuelnim materijalom i likovnim prilozima Älanova grupe. U almanahu, osim beogradskih nadrealista, saraÄuju i francuski nadrealisti Andre Breton, Pol Elijar, Benžamin Pere, Luj Aragon, Rene Å ar i Andre Tirion. Prvi broj Äasopisa francuskih nadrealista āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (Nadrealizam u službi revolucije) donosi tekst posveÄen osnivanju grupe srpskih nadrealista i njihovom manifestu. Nakon almanaha āNemoguÄeā, usledilo je viÅ”e publikacija nazvanih ānadrealistiÄka izdanjaā. IzmeÄu ostalih to su Pozicija nadrealizma (1931), āNadrealizam danas i ovdeā (1931-1932), āNacrt za jednu fenomenologiju iracionalnogā (1931) KoÄe PopoviÄa i Marka RistiÄa, āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā (1932) Oskara DaviÄa, ÄorÄa KostiÄa i DuÅ”ana MatiÄa, āAnti-zidā (1932) Vana ŽivadinoviÄa Bora i Marka RistiÄa i āJedan nadrealistiÄki odgovor` koji potpisuje viÅ”e autora. U drugoj znaÄajnoj nadrealistiÄkoj publikaciji, Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā, osim beogradskih nadrealista (VuÄo, DaviÄo, Vane Bor, ŽivanoviÄ Noe, RistiÄ, MatiÄ, KostiÄ, K. PopoviÄ, P. PopoviÄ), priloge i tekstove objavljuju i nadrealisti iz Francuske, Dali, Breton, Å ar, Krevel, Elijar, Ernst, Tangi i Cara. Likovne priloge objavljuju i Alberto Äakometi i Huan Miro. Äasopis prestaje da izlazi nakon tri objavljena broja. Srpski nadrealisti saraÄuju i u publikacijama francuske grupe, kao na primer u 3. broju Äasopisa āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (āNadrealizam u službi revolucijeā), gde objavljuju āPoziciju nadrealizmaā pod naslovom āBelgrade, 23 dĆ©cembre 1930ā. Potpisnici su DaviÄo, Dedinac, Vane Bor, ŽivanoviÄ Noe, JovanoviÄ, KostiÄ, MatiÄ, KoÄa i Petar PopoviÄ, Marko RistiÄ i Aleksandar VuÄo. Godine 1932., u UmetniÄkom paviljonu Cvijeta ZuzoriÄ u Beogradu, izložbu nadrealistiÄkih slika sa nadrealistiÄkim izdanjima prireÄuje Radojica ŽivanoviÄ Noe. Iste godine, zbog revolucionarnih i nadrealistiÄkih aktivnosti, Oskar DaviÄo je uhapÅ”en u BihaÄu, a ÄorÄe JovanoviÄ i KoÄa PopoviÄ u Beogradu. Kazne izdržavaju u Sremskoj Mitrovici, gde neki ostaju i viÅ”e godina. Rene Krevel, francuski nadrealistiÄki pesnik, objavljuje tim povodom Älanak u Å”estom broju glasila francuskog nadrealistiÄkog pokreta āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (āNadrealizam u službi revolucijeā), pod nazivom āDes surrĆ©alistes yougoslaves sont au bagneā (āJugoslovenski nadrealisti na robijiā). Salmon Moni de Buli (Salmon Monny de Boully) Oskar DaviÄo Oskar DaviÄo (1909-1989) nadmaÅ”io je sve ostale snagom talenta, plodnoÅ”Äu i Å”irinom uticaja. Kao pesnik se pojavio rano. Prvu pesmu objavio je kao gimnazijalac (1925). MeÄu nadrealistiÄkim izdanjima nalaze se dve njegove knjižice pesama i poetskih tekstova: āTragoviā (1928) i āÄetiri strane sveta i tako daljeā (1930), pesma u prozi āAnatomijaā (1930) i broÅ”ura āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā (1930), koju je napisao zajedno s DuÅ”anom MatiÄem i ÄorÄem KostiÄem. U njegovoj najranijoj poeziji sve je podreÄeno eksperimentu, istraživanju moguÄnosti pesniÄkog izraza, primeni naÄela automatskog pisanja. Najpotpuniji izraz DaviÄo je dostigao u socijalnoj fazi, kada je nadrealistiÄka pesniÄka iskustva stavio u službu revolucionarne angažovanosti. āDaviÄo je siÅ”ao sa Olimpa nadrealizma u socijalnu poezijuā, napisao je jedan kritiÄar s levice povodom izlaska njegove knjige Pesme (1938). Bila je to, meÄutim, sasvim osobena socijalna poezija, puna maÅ”tovitih slika, verbalnog humora, igre reÄima, erotike. Iako s neutralnim naslovom, ova zbirka je, kao i sve naredne, tematski kompaktna. DaviÄo se kao prozni pisac razvio u ratu i nakon rata. Objavio je najpre ratni dnevnik āMeÄu Markosovim partizanimaā (1947), a zatim viÅ”e knjiga putopisne, esejistiÄke i polemiÄke proze, deset romana i zbirku pripovetka āNežne priÄeā (1984). [14] RoÄen je u Å apcu, u jevrejskoj ÄinovniÄkoj porodici. Studirao je u Parizu, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Jedno vreme radio je i kao profesor u Prvoj muÅ”koj gimnaziji u Beogradu. Umro je u Beogradu 1989. godine. Milan Dedinac (1902-1966) najizrazitiji je lirik meÄu nadrealistima. SliÄno Crnjanskom, iako na drugi naÄin, on je sledbenik tvorca srpske lirske pesme Branka RadiÄeviÄa. Nije pisao mnogo, skoro Äitav njegov pesniÄki rad sabran je u knjizi āOd nemila do nedragaā (1957). Bavio se i pozoriÅ”nom kritikom. VeÄ posle prvih pesama koje je Dedinac objavio kritika je istakla lirizam, neposrednost i muzikalnost kao njegova osnovna obeležja. U svom pesniÄkom razvoju iÅ”ao je obrnutim putem od onog koji su proÅ”li Crnjanski i drugi ekspresionisti. Zaokret od apstraktnog lirizma ranih pesama k poeziji stvarnosti poÄinje s poemom āJedan Äovek na prozoruā (1937). Osnovna je situacija simboliÄna: pesnik je na prozoru, taÄnije iza zatvorenog prozora, i posmatra oluju Å”to besni po gradu. On kao da se s mukom odvaja od zatvorenog i bezbednog sveta u kojem je do tada živeo, okreÄe se svetu izvan sebe, uranja u spoljna zbivanja, žudi za susretima i davanjem. Dok je u ovoj poemi data situacija Äoveka koji posmatra nepogodu, u narednoj zbirci, āPesme iz dnevnika zarobljenika broj 60211ā (1947), imamo situaciju Äoveka u nevremenu, dramu Äovekovog pada u stvarnost. RoÄen je u Kragujevcu, a umro u Opatiji. Bio je u braku sa Radmilom BunuÅ”evac. PohaÄao je TreÄu muÅ”ku gimnaziju. U jednom trenutku svoje karijere bio je glavni urednik dnevnog lista āPolitikaā. TakoÄe, jedno vreme je bio umetniÄki direktor Jugoslovenskog dramskog pozoriÅ”ta u Beogradu. Mladen DimitrijeviÄ (Dimitrije Dedinac) LjubiÅ”a JociÄ ÄorÄe JovanoviÄ (pesnik) ÄorÄe KostiÄ Slobodan KuÅ”iÄ DuÅ”an MatiÄ DuÅ”an MatiÄ (1898-1980), pesnik i mislilac, s intelektualnim i filozofskim težnjama. Kao stvaralac, on nije najviÅ”e dao u mladosti, nego u zrelom dobu. Do rata se javljao u Äasopisima (od 1923), a u zasebnim izdanjima samo kao koautor. Prvu samostalnu knjigu, zbirku eseja āJedan vid francuske književnostiā (1952), objavio je u pedeset i Äetvrtoj, a prvu pesniÄku knjigu, āBagdalaā (1954), u pedeset i Å”estoj godini života. Od tada do smrti bio je veoma plodan u obe oblasti, i poeziji i esejistici. Kao i dugi nadrealisti, proÅ”ao je kroz sve faze, od nadrealistiÄke preko socijalno-aktivistiÄke do neomodernistiÄke. Iako MatiÄ kao misaoni pesnik proizlazi viÅ”e iz evropske nego iz domaÄe tradicije, opet se nameÄe poreÄenje izmeÄu njega i drugih naÅ”ih pesnika intelektualaca, pre svih Sterije i RakiÄa. MatiÄeva esejistika pripada takoÄe najveÄim delom poznom periodu njegovog stvaranja. Od posebnih knjiga tu se izdvajaju: āAnina balska haljinaā (1956), āNa tapet danaā (1963), āProplanak i umā (1969) i dr. U njima je razvio prepoznatljiv stil. On piÅ”e lako, leprÅ”avo, skaÄuÄi slobodno s predmeta na predmet, reÄenicom uvek jasnom i preciznom, bez iÄeg suviÅ”nog, kitnjastog. U njegovim esejima, obiÄno malim po obimu, nalazimo tipiÄnu francusku ležernost, ali i dosta povrÅ”nosti i neobaveznosti, umesto teorijskih uopÅ”tavanja. RoÄen je u graÄanskoj porodici u Äupriji. Studirao je u Parizu, na FiloloÅ”kom fakultetu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Neko vreme je radio kao profesor filozofije u gimnaziji. Posle dva politiÄka hapÅ”enja, penzionisan je bez osude. Umro je u Beogradu. Branislav Branko MilovanoviÄ Rastko PetroviÄ KoÄa PopoviÄ Petar PopoviÄ Risto RatkoviÄ Marko RistiÄ Marko RistiÄ (1902-1984), kao i drugi nadrealisti, pisao je poeziju (āOd sreÄe i od snaā (1925); Nox microcosmica (1956)), ali mu je pesniÄki rad ostao u senci obimne esejistike i književne kritike. ZahvaljujuÄi njima, a ne poeziji, on zauzima jedno od veoma istaknutih mesta u naÅ”oj književnosti 20. veka. Od njegovih mnogobrojnih knjiga iz tih oblasti izdvajaju se: āKnjiževna politikaā (1952) i āIstorija i poezijaā (1962). U obema su uglavnom sadržani radovi iz meÄuratnog perioda, u prvoj književne kritike, a u drugoj eseji o naÄelnim pitanjima. U Äitavom svom radu, i onom iz doba nadrealizma i onom kasnijem, RistiÄ je ostao privržen osnovnim nadrealistiÄkim stavovima o prirodi i funkciji književnosti i umetnosti. Njih je zastupao s viÅ”e strasti i istrajnosti nego ijedan drugi predstavnik ovog pokreta. RoÄen je u staroj i uglednoj porodici akademika Jovana RistiÄa. Å kolovao se u Srbiji i Å vajcarskoj. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bio je oženjen Å evom ŽivadinoviÄ sa kojom je imao Äerku Maru, a zanimljivo je to da su im kumovi bili Aleksandar VuÄo i njegova supruga Lula. Upoznao je Bretona i francuske nadrealiste za vreme boravka u Parizu, gde je nastao i ciklus kolaža La vie mobile. Zajedno sa Å evom kupio je sliku Maksa Ernsta Sova (Ptica u kavezu), koja se danas nalazi u kolekciji Muzeja savremene umetnosti, Beograd. Jelica ŽivadinoviÄ - Å eva RistiÄ DuÅ”an Duda TimotijeviÄ Aleksandar VuÄo Aleksandar VuÄo (1897-1985) kao pisac se veoma razlikuje i od MatiÄa i od drugih nadrealista. Javio se u ranim 20-im godinama pesmama koje lirskom mekoÄom i melodioznoÅ”Äu podseÄaju na Crnjanskog. U doba nadrealistiÄkog pokreta objavio je tri poeme: āHumor Zaspaloā (1930), āNemenikuÄeā (1932) i āÄirilo i Metodijeā (1932). U njima je raskid s konvencijama tradicionalnog pesniÄkog jezika doveden do krajnosti. One su pune verbalnih dosetki, igri reÄima, kalambura, smelih improvizacija, bizarnih i vibrantnih spojeva reÄi, āizvan protektorata razumaā, kako je primetio pesnik. Poema āHumor Zaspaloā vrhunac je te poezije apsurda i alogiÄnosti, najozloglaÅ”enije naÅ”e moderno pesniÄko delo, neka vrsta āKralja Ibijaā srpske poezije. GraÄena je na humorno-burlesknim sintagmatskim spojevima, na zvuÄnim podudaranjima bez smisla, nasuprot smislu ili Äak u inat smislu, na neobiÄnim rimovanjima, ponekad bliskim naÄinu na koji dete doživljava svet. Posle ovih dela izaÅ”la je poema za decu āPodvizi družine `Pet petliÄa`ā(1933), VuÄovo, možda, najuspeÅ”nije pesniÄko ostvarenje. Od svih nadrealista VuÄo se najranije okrenuo romanu. Njegov prvi roman āKoren vidaā (1928) izrazio je lirsko delo satkano od autobiografske graÄe postupkom prilagoÄenim logici sna.[14] RoÄen je u trgovaÄkoj porodici. ZavrÅ”io je gimnaziju u Nici i upisao pravni fakultet u Parizu. VenÄao se sa Julkom SimeonoviÄ u Parizu, sa kojom je dobio dva sina, ÄorÄa i Jovana. Radio je i kao upravnik filmskog preduzeÄa Jugoslavija, a kasnije i kao direktor Zvezda filma, i Avala filma. Julijana Lula VuÄo Nikola VuÄo Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor Radojica ŽivanoviÄ Noe
Dveri srpske O SOLZENJICINU 2008 RETKO Lib24 Aleksandar Solženjicin (ruski: ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Ń ŠŃŠ°ŠµŠ²ŠøŃ Š”Š¾Š»Š¶ŠµŠ½ŠøŃŃŠ½, Kislovodsk, 11. decembar 1918-Moskva, 3. avgust 2008.) je bio ruski pisac, dramaturg i istoriÄar, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1970. godine. Bio je Älan Ruske akademije nauka (od 1997. godine) i Srpske akademije nauka i umetnosti (od 1994. godine). Biografija Studirao na FiziÄko-matematiÄkom fakultetu u Rostovu na Donu, vanredno i u Institutu za istoriju, filozofiju i književnost u Moskvi. Nakon napada nacistiÄke NemaÄke na Sovjetski Savez dobrovoljno se prijavio u vojsku, gde je napredovao od obiÄnoga vojnika do zapovednika artiljerijske brigade. Godine 1945. je, zbog pisama u kojima je indirektno kritikovao Staljina, uhapÅ”en kao oficir sovjetske vojske u IstoÄnoj Prusiji, te osuÄen i zatoÄen u sibirskom logoru, od 1953. u progonstvu u srednjoj Aziji. Nakon rehabilitacije 1956. uÄitelj u Rjazanu. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1970., Äija je literatura obeležena iskustvom iz sibirskih logora u kojima je proveo devet godina. Na robiju je odveden 1945. pravo s fronta, na kojem se u Otadžbinskom ratu istakao kao vrhunski oficir sovjetskih inženjerijskih jedinica. Proganjan je i kasnije, Äak mu je oduzeto i državljanstvo, pa je emigrirao 1974., vrativÅ”i se u otadžbinu posle dve decenije. U decembru 1998. odbio je najviÅ”u državnu nagradu, Orden svetog apostola Andreja Prvozvanog, kojim ga je odlikovao predsednik Boris Jeljcin, rekavÅ”i: `Ne mogu da primim nagradu od vrhovne vlasti, koja je dovela Rusiju do sadaÅ”njeg pogubnog stanja`. Pripovetkom `Jedan dan Ivana DenisoviÄa` u književnost je uveo temu Staljinovih logora, ostavÅ”i joj veran u najveÄem delu opusa. Na osnovu emigrantskog iskustva u zapadnoj Evropi i u SAD, ispoljio je javni prezir prema vulgarnom materijalizmu Zapada. Ostala dela: pripovetka `Matrjonini dani`, romani `U krugu prvom`, `OnkoloÅ”ka klinika`, `Avgust Äetrnaeste`, `Crveni toÄak`, `Rusija u provaliji`, kritiÄka autobiografija `Borio se Å”ut s rogatim`, drame `Gozba pobednika`, `Zarobljenici`, `Republika Rada`, `Svetlost koja je u tebi`, publicistiÄka dela `Lenjin u Cirihu`, `Dva vek zajedno I-II`, scenariji `Tenkovi znaju istinu`, `Parazit`. Delo Solženjicin je najistaknutije ime književnog otpora sovjetskom totalitarizmu. Poznatim ga je uÄinila pripovetka `Jedan dan Ivana DenisoviÄa`, 1962, koja se temelji na opisu `obiÄnog` dana `obiÄnog` Rusa u logorskom zatoÄeniÅ”tvu. Tema je do tada bila tabuizirana, ali je priÄa pokazala i stilsko umeÄe pisca koji se oslonio na tradiciju ruske klasiÄne proze (Lav Tolstoj, Fjodor Dostojevski). UmeÄe fabuliranja oÄitovalo se zatim u `DogaÄaju na stanici KreÄetovka ` (1963.), a orijentacija na `seosku prozu` u stilu i ideologiji u noveli `Matrjonini dani` (1963), crtici o napaÄenoj seoskoj ženi koja i u pozamaÅ”noj bedi zna oÄuvati visoke moralne kvalitete. Vrhunac prvoga razdoblja su romani `Odeljenje za rak` (1968.), i `Prvi krug` (1968.), koji su kružili u prepisima, a objavljeni su prvi put u inostranstvu. `Odeljenje za rak` je poluautobiografski (bivÅ”i zatvorenik, iskustvo u odeljenju za tumore u taÅ”kentskoj bolnici) roman koji uz srediÅ”nji lik Kostogutova daje niz portreta sovjetskih birokrata, lekara i medicinskog osoblja i raznih pacijenata. Istovremeno dirljiv ljubavni roman (ili ā roman o nerealizovanoj ljubavi), satira na poststaljinistiÄku epohu i studija o ljudskom ponaÅ”anju u ekstremnoj situaciji smrtonosne bolesti, taj veliki roman je u najboljim tradicijama ruske klasike koja ljudskoÅ”Äu i životnoÅ”Äu prevazilazi savremena joj ostvarenja zapadnoevropske i ameriÄke pripovedne umetnosti. `Prvi krug` (asocijacija na prvi, `privilegovani` krug Danteovoga pakla) rekreira piÅ”Äevo iskustvo prvih godina zatvora, kada je radio u Å araÅ”ki, nauÄno-tehniÄkoj ustanovi za logoraÅ”e nauÄnike. Glavni lik, Gljeb Neržin, opet je utelotvorenje samog autora, a prikazane su i neke druge osobe koje su igrale važnu ulogu u Solženjicinovom životu (njegova prva žena, prijatelj Lev Kopeljev, rusko-židovski komunistiÄki `vernik`, po struci germanista, dan u liku Leva Rubina). Mnogobrojne niti ovoga djela imaju tematsku srodnost s prethodnim delom: satira je prisutna na svim nivoima, a posebno u sarkastiÄnom portretu Staljina, moralna kuÅ”nja u meÅ”avini pretnji i zavodljivih ponuda zatvorskih vlasti. RealistiÄki je prikazan život izvan logora za nauÄnike i u njemu. No, kao i prethodni roman, i ovo Solženjicinovo delo uspeva da ponovi Äudo ruske klasiÄne proze koju je Tomas Man ne bez razloga prozvao `svetom`: veru u pobedu hrabrosti i veliÄinu ljudskosti, koja je ukorenjena u hriÅ”Äanskom poimanju bitno spiritualnog dostojanstva ljudskog biÄa. Nakon romanesknih ostvarenja, usledila je dokumentarna, ali i duboko liÄna optužba sovjetskog sistema koncentracionih logora, `Arhipelag Gulag`, (1973-75.), veliko trotomno delo temeljeno na preplitanju liÄnih iskustava i mnoÅ”tva pisama, beleÅ”ki i ostalih dokumenata koje je pisac dobijao od bivÅ”ih sapatnika, a koja su skupljena i obraÄena u okolnostima krajnje konspirativnosti. Ta je uniÅ”tavajuÄa optužba sovjetskoga sistema za propast i smrt miliona ljudi slomila i poslednje komunistiÄke apologete na Zapadu. Brežnjevljev SSSR nije mogao podneti ni ideju da se o tabuizovanoj temi piÅ”e, pa je Solženjicin uhapÅ”en i proteran iz SSSR-a. Najpre je živeo u Å vajcarskoj, zatim u SAD-u (Vermont), da bi se u 1990-im vratio u Rusiju, gdje je doÄekan i kao ideolog ruske nacije. U egzilu je nastao niz romana koji slede u ruskoj književnoj svesti opstali uzor, Tolstojev `Rat i mir`, i revidiraju istorijski model kakav su nametnuli boljÅ”evici, s glediÅ”ta ruske nacije, i to od `Avgusta Äetrnaeste`, 1971., proÅ”ireno 1983, preko `Oktobra Å”esnaeste`, 1984 i `Marta sedamnaeste `, 1986 do `Aprila sedamnaeste`, 1991. ZajedniÄki im je naslov: `Crveni toÄak `. I dok u koncepciji `istorijske epopeje` Solženjicin sledi Tolstoja, dotle njenu strukturu nastoji modernizovati: sam svoja dela naziva `polifoniÄnim` (Bahtinov pojam za romane Dostojevskog), Äemu odgovara razliÄitost fragmenata od kojih se u Ävor (uzel) celine vezuju fabule o ljudskim sudbinama (pretežno ruskih oficira; ratni protivnici, Nemci, ostaju uglavnom izvan teksta), dokumentarni umeci, lirske digresije. Jezik je arhaiÄan i korespondira s namerama oÄiglednim u njegovom `Ruskom reÄniku jeziÄnog proÅ”irivanja` (1995) ā u smeru staroruskog leksika. Solženjicin je na taj naÄin istovremeno modernizovao prozu (meÅ”avina dokumentarnosti, prikaza istorijskih osoba, iseÄaka iz Å”tampe sliÄna je postupcima u delu Johna Dos Passosa, dok je upotreba vremenskih skokova i preplitanje stilova i žanrova podseÄa na Foknera), a jeziÄnom arhaizacijom je ostvario posebnu patinu koja ne ide za modelom jeziÄnih igara karakteristiÄnih za sterilnost postmodernizma, nego joj je svrha regeneracija ruskog nacionalnoga biÄa u ogledalu piÅ”Äevog dela. Važnija su mu publicistiÄka djela: `Kako da preuredimo Rusiju` (1991.), `Rusko pitanje krajem XX veka`, (1994.), `Dva veka zajedno`, (2003). Kako u inostranstvu, tako po povratku u Rusiju nakon sloma komunistiÄkoga sistema, Solženjicin je Äesto donekle povrÅ”no etiketiran kao ruski pravoslavni nacionalista, antisemita, antikatoliÄki bigot, mrzitelj Zapada, apologet carizma i slavjanofilski ksenofob. Iako su te optužbe besmislene, sam auktor snosi delimiÄnu `krivicu` nekim svojim nezgrapnim izjavama i povrÅ”nim generalizacijama. No, snaga je Solženjicinove kritike u njegovim jasnim opažanjima duhovne praznine i kukaviÄluka koji leže u srcu ispraznog sekularnog hedonizma koji dominira zapadnjaÄkim druÅ”tvima. Po sveukupnom delu Solženjicin je jedan od najznaÄajnijih prozaista 20. veka, pisac koji je istovremeno nastavio tradicije klasiÄne ruske pripovedne proze, najpre Tolstoja, no inoviravÅ”i je nizom postupaka karakteristiÄkih za evropski modernizam. Ironija koja prati njegovo delo je i posledica razliÄitog životnoga iskustva i pogleda na svet u odnosu na veÄinu savremenika koji su živeli ili žive u normalnijim i lagodnijim životnim uslovima: u doba kada je stvarao svoj najopsežniji i najambiciozniji prozni ciklus, `Crveni toÄak`, svetskom književnoÅ”Äu je dominirao (i joÅ” dominira) poneÅ”to trivijalniji pristup umetniÄkom delu, uozbiljen u postmodernistiÄkim fikcijama Umberta Eka, Tomasa PanÄona ili Salmana Ruždija. Pisac kao prorok je anahronizam, i veÄina nesporazuma izmeÄu Solženjicina i njegovih kritiÄara proistiÄe iz sukoba nepomirljivih pogleda na svet o Äovekovom životu i sudbini.