Komplet od sest knjiga Izdavac - Matica srpska, Novi Sad Prosveta, Beograd Godina - 1964. Knjige u vrlo dobrom stanju,bez podvlacenja ili ostecenja,bez ispisane posvete,sa pecatom prethodnog vlasnika na prvoj strani,tvrd povez,format 20 cm. 1. VARLJIVO PROLECE 2. IZDANCI IZ OPALJENA GRMA I 3. IZDANCI IZ OPALJENA GRMA II 4. ZEMLJA 5. RAZGOVORU NIKAD KRAJA I 6. RAZGOVORU NIKAD KRAJA II (19)

SPECIJALNA NARUKVICA ZA MASU - UZEMLJENJE,,ODVODJENJA ELEKTRICITETA OD UREDJAJA - PLOCA KOJE POPRAVLJATE LETUJETE,,,,,NOVO,3M-GERMANY,,VIDI SLIKE,,SRECNO,,

Književne novine, 1987. Uži udžbenički format, 120 strana. Lepo očuvana, jedan list koji je ispadao iz poveza je pažljivo prilepljen, korice kao na slici.

Autor:: Horhe Bukaj Žanrovi:: Priče Izdavač:: Ganeša Godina izdanja:: 2020. Broj strana: 546 Pismo: Latinica Povez: Format: 21 cm Iz klasičnih bajki i priča možemo da naučimo mnogo više o ljudima i životu nego što nam to govore pouke koje smo iz njih naučili kao deca. U bajkama su sadržani naši strahovi, maštanja i snovi, ciljevi koje smo postavili i koje smo postigli, kao i izazovi i prepreke s kojima se moramo suočiti. Modernim jezikom punim magije, Horhe Bukaj pripoveda 15 klasičnih bajki i priča (Ružno pače, Uspavana lepotica, Legenda o Odiseju itd.), sa tradicionalnom poukom i novom, ličnom interpretacijom kojom dublje zadire u najbolje i najgore od nas i našeg ponašanja. Svojim osobenim stilom pripovedanja vraća nas na početak, u period kada je svaka od ovih priča nastala, i ne štedi nas težih i mračnijih aspekata koji su kasnije ublaženi ili uklonjeni iz verzija prilagođenih deci. U magiju svake priče uvodi nas kroz druga vrata, sa nekog drugog mesta, kako bi nas podstakao da bolje razumemo ono što pokreće naše delovanje, baš kao i ono što nas koči na našem putu prema boljem životu. Na tragu nezaboravnih bestselera Dozvoli da ti ispričam... i Priče za razmišljanje, Horhe Bukaj nam daruje jedinstveno, novo tumačenje najlepših i najpoznatijih bajki i priča kojim nas budi, tera da se zamislimo, a pritom nas sve vreme zabavlja i iznova oduševljava.

LIBAR MILJENKA SMOJE Naslov Libar Miljenka Smoje / izbor i pogovor Zdravko Krstanović ; ilustrirao Joško Marušić Vrsta građe kratka proza Jezik hrvatski Godina 1981 Izdavanje i proizvodnja Split : Logos, 1981 Fizički opis 373 str. : ilustr. ; 21 cm. Drugi autori - osoba Krstanović, Zdravko Marušić, Joško Dobro očuvana knjiga. ld

Knjaževac Prosveta, 1985. Prvo izdanje!!! Odlično očuvano, mali potpis prethodnog vlasnika. Peking by night zapucuje citaoca u handkeovsku Nigdinu, koja se najpre moze prepoznati po hladnoci urbanog pejzaza, amneziji i iskosenosti lika, i, po prvi put u Basarinoj prozi po pribegavanju pripovedackom obliku treceg lica. Basarina proza u dubljim slojevima otkriva citavu skalu erudijanskih, intertekstualnih odnosa i to gotovo u svim vidovima.U ovom romanu Basara se zapućuje u handkeovsku Nigdinu, koja se najpre može prepoznati po hladnoći urbanog pejzaža, amneziji i iskošenosti lika i, prvi put u Basarinoj prozi, po pribegavanju pripovedačkom obliku ``trećeg lica` ... Svetislav Basara (1953, Bajina Bašta), romansijer, pripovedač i dramski pisac. Autor je više od dvadeset knjiga – romana, zbirki pripovedaka, drama i eseja. Dobitnik je mnogih srpskih i međunarodnih književnih nagrada. Bio je ambasador Srbije na Kipru 2001–2005. godine. Objavio je: – knjige priča: „Priče u nestajanju“ (1982), „Peking by Night“ (1985), „Izgubljen u samoposluzi“ (2008) i „Majmunoopisanije“ (2008); „Očaj od nane“ (2016); – romane i novele: „Kinesko pismo“ (1985), „Fama o biciklistima“ (1987), „Na Gralovom tragu“ (1990), „Napuklo ogledalo“ (1986), „Mongolski bedeker“ (1992, Nolitova nagrada), „De Bello Civili“ (1993), „Looney Tunes“ (1997), „Sveta mast“ (1998), „Ukleta zemlja“ (1995), „Kratkodnevica“ (2000), „Džon B. Malkovič“ (2001), „Srce zemlje“ (2003), „Fantomski bol“ (2005), „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ (2006), „Dnevnik Marte Koen“ (2008), „Fundamentalizam debiliteta“ (2009), „Tajna istorija Bajine Bašte“ (2010), „Početak bune protiv dahija“ (2010), „Mein Kampf“ (2011), „Dugovečnost“ (2012), „Gnusoba“ (2013), „Anđeo atentata“ (2015) i „Andrićeva lestvica užasa“ (2016); – drame: „Bumerang“, „Oksimoron“ (2001) i „Nova Stradija“ (2009); – knjige eseja: „Na ivici“ (1987), „Tamna strana Meseca“ (1992), „Drvo istorije“ (1995), „Virtuelna kabala“ (1996), „Vučji brlog“ (1998), „Pušači crvenog bana“ (2017), „Atlas pseudomitogije“ (2019); – prepisku: sa Miljenkom Jergovićem „Tušta i tma“ (2014) i „Drugi krug“ (2015). Dvostruki je dobitnik je Ninove nagrade za romane „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ i „Kontraendorfin“; nagrade „Isidora Sekulić“ i nagrade Srpskog književnog društva „Biljana Jovanović“ za roman „Anđeo atentata“ i prvi je dobitnik stipendije iz Fonda „Borislav Pekić“ za rukopis u nastajanju. Drame su mu izvođene na mnogim scenama, a knjige prevođene na engleski, francuski, nemački, mađarski, bugarski, italijanski i makedonski jezik. Član je Srpskog književnog društva.

Knjaževac Književna omladina Srbije, 1993. Priče koje su značile revoluciju u srpskoj prozi početkom 80ih godina. U odličnom stanju. SADRŽAJ: PRIČE U NESTAJANJU Uvod u shizofreniju Crtež Okolnosti Pismeni zadatak iz srpskohrvatskog na temu nesanica Zovem se tmu Odlaženje Opšta mesta Fin koji sedi Rečenica istrgnuta iz konteksta Pismo za Skoplje Elisa za Isu Moira Verbalni transcendentalni autoportret za peti mistični zid u sobi Marine Švabić POLITIČKI SPISI Ispovest Interni dopis Dhamapada Svetislav Basara (1953, Bajina Bašta), romansijer, pripovedač i dramski pisac. Autor je više od dvadeset knjiga – romana, zbirki pripovedaka, drama i eseja. Dobitnik je mnogih srpskih i međunarodnih književnih nagrada. Bio je ambasador Srbije na Kipru 2001–2005. godine. Objavio je: – knjige priča: „Priče u nestajanju“ (1982), „Peking by Night“ (1985), „Izgubljen u samoposluzi“ (2008) i „Majmunoopisanije“ (2008); „Očaj od nane“ (2016); – romane i novele: „Kinesko pismo“ (1985), „Fama o biciklistima“ (1987), „Na Gralovom tragu“ (1990), „Napuklo ogledalo“ (1986), „Mongolski bedeker“ (1992, Nolitova nagrada), „De Bello Civili“ (1993), „Looney Tunes“ (1997), „Sveta mast“ (1998), „Ukleta zemlja“ (1995), „Kratkodnevica“ (2000), „Džon B. Malkovič“ (2001), „Srce zemlje“ (2003), „Fantomski bol“ (2005), „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ (2006), „Dnevnik Marte Koen“ (2008), „Fundamentalizam debiliteta“ (2009), „Tajna istorija Bajine Bašte“ (2010), „Početak bune protiv dahija“ (2010), „Mein Kampf“ (2011), „Dugovečnost“ (2012), „Gnusoba“ (2013), „Anđeo atentata“ (2015) i „Andrićeva lestvica užasa“ (2016); – drame: „Bumerang“, „Oksimoron“ (2001) i „Nova Stradija“ (2009); – knjige eseja: „Na ivici“ (1987), „Tamna strana Meseca“ (1992), „Drvo istorije“ (1995), „Virtuelna kabala“ (1996), „Vučji brlog“ (1998), „Pušači crvenog bana“ (2017), „Atlas pseudomitogije“ (2019); – prepisku: sa Miljenkom Jergovićem „Tušta i tma“ (2014) i „Drugi krug“ (2015). Dvostruki je dobitnik je Ninove nagrade za romane „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ i „Kontraendorfin“; nagrade „Isidora Sekulić“ i nagrade Srpskog književnog društva „Biljana Jovanović“ za roman „Anđeo atentata“ i prvi je dobitnik stipendije iz Fonda „Borislav Pekić“ za rukopis u nastajanju. Drame su mu izvođene na mnogim scenama, a knjige prevođene na engleski, francuski, nemački, mađarski, bugarski, italijanski i makedonski jezik. Član je Srpskog književnog društva.

Biblioteka `Peščani sat` / knjiga 1 Oštećenje na prednjoj korici. Unutrašnjost očuvana. recenzent: David Albahari izdavač: Gordana Draganić 48 strana, meki povez format: 13,5 x 21,5 cm

- Some Yugoslav novelists 3 Committee for Foreign Cultural Relations, Belgrade, Yugoslavia, - 102 str. meki povez stanje: dobro Review of various Yugoslavian authors. Not dated, but appears to be from the 1950`s or 1960`s. This issure covers: Petrovic, Andric, Desnica, Kaleb, Marinkovic, Copic, Kosmac, & Koneski. B/w photo of each author with an essay of his writings and an excerpt from one of their works. Fiction, Classics

Izdavač: Solaris, Novi Sad Prevod: Vojislav Despotov Ilustracije: Daglas Kopland Povez: tvrd sa omotom Broj strana: 325 Prvih osam listova se odvojilo inače knjiga je veoma dobro očuvana. Ređe u ponudi. Koplandova zbirka priča „Život posle Boga“ logičan je nastavak opservacija teme koja je postala njegov zaštitni znak: egzistencije ljudi starih/mladih 30-tak godina, dakle rođenih u 1960-tim, u postindustrijskom društvu. Osam segmenata/poglavlja „Života posle Boga“ slika portrete bivših devojaka i momaka koji su ugazili u srednje godine bez ideja i koncepata svog ’ozbiljnog’ života i tako se našli u vakuumu frustracija, razočarenja, postajući u svemu primer za rok naslov „Prestar za rok’n’rol, premlad da umre“. Pitanje koje je konstanta svih priča je ’gde/šta je moj život’ a otvaraju ga ili stresne situacije raspada porodice, braka, emotivne veze ili sitne krimi aktivnosti ili zastajanje u dugoj, tihoj depresiji. Kopland insistira na neposrednom, ispovednom tonu priča lomljenih u kratke celine razdvojene njegovim ilustracijama (još jedna sličnost sa romanom) uz gomilanja mnoštva detalja i digresija čime se potcrtava psihodelična atmosfera uhvaćenost u klopku, bezizlaz u kome žive oni koji su odgojeni bez religije. Autor religiju tretira ne kao zadati sistem dogmi već kao primer određenog moralno-vrednosnog sistema po kome bi se pojedinac ravnao. Potreba postojanja ovakvog kodeksa čini se nužnom da bi se uspostavio smislen odnos prema sebi i okruženju potrošačkog raja koji nudi sve osim unutrašnje ispunjenosti. Kopland, naravno, ne nameće svoj stav, ne piše pamflet, već se ograničava na ukazivanje na bolnu tačku (post)moderne kulture i civilizacije, uz diskretno ’navijanje’ za odabir mogućeg izlaza. (K-103)

Knjiga je dobro očuvana. ,,Laslo Krasnahorkai nesumnjivo je jedan od najpoznatijih i najprevođenijih savremenih mađarskih pisaca. Rođen je 1954. u gradu Đula u istočnoj Mađarskoj. Od svog prvog romana objavljenog 1985. Krasnahorkai na sebe skreće kako pažnju čitalaca tako i kritičara. Dobitnik je mnogobrojnih književnih nagrada. Ide svet je zbirka koja sadrži 21 priču. Priče sakupljene u ovoj knjizi odvijaju se na raznim stranama sveta, radnje su smeštene ili u sadašnjost ili u sasvim blisku prošlost. Glavni junaci su ljudi koji imaju velika očekivanja i želje, neprestano maštaju o odlasku, i napuštanju svoje svakodnevice, ali oni zapravo nemaju hrabrosti da bilo šta promene u svojim trivijalnim životima, i oni se u stvari ne mrdaju s mesta, dok svet prolazi, kako i sam naslov implicitno sugeriše. ``

Nolit, 2008. 139 strana. Odlično očuvana ali ima posvetu (možda autorke).

Mesecni casopis Januar 1954 Djilas, Savic rebac, Andric, Bonas, Grafenauer, vlahovic, Protic, Mihajlovic... Casopis u dobrom stanju,bez podvlacenja il ostecenja,bez ispisane posvete,mek povez,format 23 cm,190 str. (89)

Odlično očuvano! Autor - osoba Krleža, Miroslav, 1893-1981 = Krleža, Miroslav, 1893-1981 Naslov Hrvatski bog Mars. Hrvatski bog Mars / Miroslav Krleža ; [priredio za štampu Anđelko Malinar] Vrsta građe kratka proza Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik hrvatski Godina 1982 Izdavanje i proizvodnja Sarajevo : Oslobođenje ; Zagreb : Mladost, 1982 (Sarajevo : Oslobođenje) Fizički opis 379 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba Malinar, Anđelko Zbirka Sabrana djela Miroslava Krleže ; 2 ISBN (Karton) Napomene Numeracija i naziv tematske celine preuzeti s hrpta `Jubilarno izdanje u povodu devedeset godina proteklih od autorova rođenja`. Krleža, Miroslav, hrvatski književnik (Zagreb, 7. VII 1893 – Zagreb, 29. XII 1981). Autor najznačajnijih tekstova hrvatske književnosti XX. st. i pokretač mnogih kulturnih inicijativa zasnovanih na kritičkom osvješćivanju hrvatskog društva, što je njegov opus učinilo jednom od središnjih odrednica u izgradnji moderne Hrvatske. Djelujući u uvjetima izrazite društvene podijeljenosti s obzirom na temeljne probleme zajednice, uspio je, ne izbjegavajući prijepore, uobličiti svoju polaznu, estetsku poziciju kao nedvojbenu za pristaše i protivnike, pa je integralnost njegova djela i misli u bitnoj pretpostavci nacionalnoga kulturnoga standarda. Krleža je podrijetlom iz građanske obitelji s nekoliko sjevernohrvatskih nasljednih odvjetaka, što mu je pomoglo da unatoč skromnu statusu roditelja stekne solidnu obrazovnu i socijalnu osnovu. Nižu je gimnaziju završio u Zagrebu, 1908. otišao je u kadetsku školu u Pečuh, a 1911. u vojnu akademiju Ludoviceum u Budimpešti, ali ju je napustio već 1913. pokušavajući, zaokupljen balkanskom krizom, preko Pariza i Soluna stići do Beograda. Bez uporišta u Srbiji, vratio se u Zagreb, počeo raditi u novinskim redakcijama, objavljivati prve književne priloge te postao profesionalnim književnikom. Potkraj 1915. bio je unovačen i u ljeto 1916. poslan na bojište u Galiciji; zbog bolesti je bio oslobođen od vojne službe na ratištu pa se potkraj 1917. vratio u Zagreb. Pisao je komentare o stanju na bojištima I svjetskog rata, počeo objavljivati prve knjige te s krugom vršnjaka na valu općega nezadovoljstva i skromnih zasada socijaldemokratske tradicije sudjelovati u formiranju začetaka hrvatskoga komunističkoga pokreta. Nastojeći otpočetka zadržati gestu umjetnika kojemu je programatski i stvarno namjera fiksirati a ne uređivati svijet, 1919. s A. Cesarcem pokrenuo je i uređivao avangardistički časopis Plamen, poričući mitove hrvatske kulture, ali i tzv. vidovdanski kompleks, kroz koji su se očitovale prave težnje srpske politike. Časopis je bio zabranjen, a Krležu je policijski nadzor pratio sve do uspostave komunističkog poretka 1945. Kazališta i nakladnici počeli su 1920-ih prihvaćati Krležinu suradnju, pa su on i njegova supruga Bela, pošto je potkraj 1920-ih ona dobila stalni glumački angažman, postali istaknut umjetnički par, a njihov je dom sve do njihove smrti bio važnom točkom društvenog života. Premda je Krležino djelo izrazito određeno Zagrebom, više je puta dulje vrijeme izbivao: 1920–21. boravio je u ludbreškome kraju, početkom 1925. nekoliko je mjeseci boravio u Rusiji; od siječnja do rujna 1932. bio je u Češkoj, pa u Varšavi i Parizu; od jeseni 1933. pokušavao je djelovati u Beogradu, gdje je 1934. s M. Bogdanovićem pokrenuo časopis Danas. God. 1949–50. u Parizu je pripremao izložbu jugoslavenske srednjovjekovne umjetnosti. Za ustaškoga režima 1941–45. bio je prvo uhićen, a potom u prešutnoj kućnoj internaciji uz potporu kruga prijatelja u kojem se isticao Đ. Vranešić. Osim kao umjetničkom koncepcijom, Krleža je književnošću trajno bio zaokupljen i kao kulturnim modelom. Njegovi su časopisi Plamen, Književna republika (1923–27), Danas i Pečat (1939–40) orijentacijska polja hrvatskog modernizma; sudjelovao je pri pokretanju i određivanju smjera dvaju najznačajnijih književnih časopisa druge polovice XX st., Republike i Foruma; neprestano je u novinama i javnim forumima kritički raspravljao, sudjelovao u pripremi izvedbi svojih drama te osobito u redigiranju i objavljivanju svojih djela. Za svojega stvaralačkoga vijeka objavio je gotovo 200 autorskih knjiga. Prvu kolekciju pokrenuo je već 1923. kod koprivničkoga nakladnika Vošickoga, slijedili su reprezentativni nizovi zagrebačkih nakladnika Minerve i Biblioteke nezavisnih pisaca 1930-ih, pokušaj sa Suvremenom nakladom Jos. Čaklovića u ljeto 1945., potom izdanja Nakladnoga zavoda Hrvatske od 1946, sabrana djela Zore od 1952. te naposljetku sabrana djela u 45 knjiga s dodatnom petosveščanom Panoramom pogleda, pojava i pojmova sarajevskoga nakladnika Oslobođenje (1975–88). Premda je bio utjecajna figura društvene nomenklature i najprevođeniji hrvatski pisac svojega doba, utemeljitelj Leksikografskoga zavoda (koji danas nosi njegovo ime) te pokretač i glavni urednik niza enciklopedija, Krleži za života nisu bila objavljena cjelovita djela. S time je u vezi i njegova oporuka, kojom je na dvadesetak godina bilo odgođeno raspolaganje njegovom rukopisnom ostavštinom, što se većim poznatim dijelom danas čuva i obrađuje u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Za kompleksnost tipološke raščlambe Krležina djela znakoviti su njegova velika žanrovska obuhvatnost i difuznost, vremenski planovi epoha i pripadnih stilskih formacija – one iz koje je proizišao i s kojom je bio u retrospektivnu i na svoj način nostalgičnu dijalogu te one koju je u razmjerno dugu ciklusu nastojao podvrgnuti ne samo misaonomu nego i stilskomu jedinstvu – razvijajući kompleksnu rečenicu u sintaktički ritam hrvatskog standarda bez presedana u uzorima i bez postupka za nasljedovanje. Krleža je u književnost ušao na uobičajen način: posve u duhu svojega doba i kulturnih prilika u svojoj sredini želio je privući pozornost lirikom i pokušati dospjeti na dramsku scenu. Čak i kada je u figurativnome rekvizitariju ili dramaturškim sredstvima ta početnička gesta bila provokativna ili prezahtjevna za prag očekivanja, ona se čvrsto držala kriterija ukorijenjenosti i razumljivosti, potencirajući svoj rast u odgovarajućem rastu konkretne kulture koju je modulirala. Krležino se djelo zato prije segmentira u problemskim ciklusima nego u žanrovskima, a problemi lirske impostacije i dramaturške konzistencije nerijetko su objašnjivi tek na razini obuhvatne ambicije. Razvijajući odnos prema svojemu predmetu od avangardističke negacije do enciklopedičke sinteze, Krleža je strukturirao cijeli kompleks divergentnih punktova, s prividno jasno postavljenom ideološkom podlogom, ali međusobno i kao cjelina dijaloški postavljenih prema tradiciji i velikim pitanjima povijesti kao općega vremena pred kojima se hrvatska kultura do njega uglavnom skanjivala. Već je u prvim objavljenim tekstovima, dramoletima Legendi i Maskerati (1914), narativnim lirskim fragmentima (Zaratustra i mladić, 1914) i Podnevnoj simfoniji (1916), pokušavao rastvoriti i pretopiti žanrovske okvire. Ukupno je objavio osamnaest dijaloških tekstova: Legendu, Maskeratu, Hrvatsku rapsodiju (1917), Kraljevo, Kristofora Kolumba (1918), Michelangela Buonarrotija, U predvečerje (1919), Galiciju, Adama i Evu, Golgotu (1922), Vučjaka (1923), U agoniji, Gospodu Glembajeve (1928), Ledu (1932), U logoru (1934), Areteja (1959), Salomu (1963), Put u raj (1970). Posredno se može pretpostaviti, a i izravnim uvidom u ostavštinu potvrditi da je Krleža radio i na drugim dramaturškim predlošcima, od kojih su neki zagubljeni, u nekim je primjerima sam provjeravao dramaturški, odn. narativni profil svojih tekstova, a neki su mu pripovjedni pa i esejistički tekstovi priređeni za scenu (npr. Banket u Blitvi, Zastave, Moj obračun s njima), ali to ne mijenja težišne, koncepcijske ni razvojne topose njegove dramaturgije. Krležino se kazalište uobličavalo u mnogobrojnim inačicama prvotnih tekstova, potaknutima zahtjevima izvedbe i promjenom receptivnoga okruženja. Svoje je prve artističke i simboličke vizije (legende), pa i socijalne kompozicije s verističkom i ekspresionističkom poetičkom podlogom, zasnovao znatno prije nego što su one bile scenski formirane; stabilnim, uvjerljivim i formativnim na razini cijeloga opusa pokazao se glembajevski ciklus (U agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda), nastao u maniri analitičke drame „nordijske škole“, s nizom karakternih slomova kojima se (de)mistificira i kompenzira povijesna i socijalna freska zagrebačke građanske sredine. Kao pjesnik počeo je na zasadama hrvatske moderne, s estetiziranom dikcijom koja se brzo razvijala prema svjetonazornomu vitalizmu, što je upravo u pjesmama otišao aktivistički najdalje, pod općom figurom „ratne lirike“, ali i plakatiranja lenjinističke dinamike. U jedanaest zbirki – Pan, Tri simfonije (1917), Pjesme I, Pjesme II (1918), Pjesme III, Lirika (1919), Knjiga pjesama (1931), Knjiga lirike (1932), Simfonije (1933), Balade Petrice Kerempuha (1936), Pjesme u tmini (1937) – tematski i stilski krug te stihovni i ritmički osjećaj prostiru cijeli registar traženja, koje se smatra dorečenim u artificijelnim Baladama Petrice Kerempuha, pomaku od standarda u jezičnom i kulturnom pogledu, kako bi se otkrila pritajena postojanost subjekta na kojem Krležino djelo inzistira. Problemskomu polju Krležine dramaturgije i lirike uglavnom pripadaju i novelistički ciklusi; u prvome, „domobranskome ciklusu“, strukturiranom u zbirci Hrvatski bog Mars (1922, konačna redakcija 1946), obrađen je kompleks vojničkoga stradanja hrvatskog čovjeka, koje je u I. svjetskom ratu dosegnulo fatalističke, apsurdne razmjere, u drugome, „jakobinskome ciklusu“, zaokupljen je pojedincima koji ne uspijevaju prevladati ograničenja malograđanske sredine (zabranjena zbirka Hiljadu i jedna smrt, 1933), a u trećem, glembajevskom ciklusu, riječ je o jedanaest proznih fragmenata sa situacijskom i generičkom razradbom dramaturške cjeline. Krležin se pripovjedni tekst u 1920-ima, dosljedno tendenciji u europskoj prozi, od kraćih vrsta (Tri kavaljera frajle Melanije, 1922, Vražji otok, 1923) razvijao prema kanonizaciji romana, što u njegovu središnjem pripovjednom djelu, modernom romanu Povratak Filipa Latinovicza (1932) – priči o umjetniku koja zadire u organsku nemoć društva i kulturnog modela – hrvatsku prozu dovodi u simultanu poziciju (M. Proust, R. Musil, R. M. Rilke). Sljedećim će romanima, Na rubu pameti (1938), Banket u Blitvi (I–III, prva knjiga 1938) i Zastave (I–V, prva knjiga 1962), sigurnim narativnim i superiornim intelektualnim strategijama sročiti stotine stranica kronike o srednjoeuropskoj kulturnoj i političkoj panorami, ali će određujućim i uporišnim za razumijevanje i formativnost njegova djela ostati upravo rane 1930-e, s glembajevskom cjelinom, romanom Povratak Filipa Latinovicza i Baladama Petrice Kerempuha. Krležin je utjecaj u hrvatskom društvu upravo tada dosegnuo vrhunac, što se posebno odražavalo u većem, problemskom, nefikcionalnom, u širem smislu esejističkome dijelu njegova opusa. Premda se u Krležinim tekstovima teško mogu razdvajati strukturne razine, što je posebno izraženo u zbirci Izlet u Rusiju (1926), s putopisnom poveznicom, ali tematski, narativno i asocijativno suptilnu mozaiku o strogo osobnome doživljaju sovjetske Rusije, upravo su njegove studije društvenih i kulturnih kontroverzija (Moj obračun s njima, 1932; Deset krvavih godina, 1937; Dijalektički antibarbarus, 1939) dovele do odlučujućih rasprava o izgledima i održanju hrvatskog društva. Osim o književnosti i umjetnosti pisao je o povijesti, politici, filozofiji, medicini, posvetivši se u doba rada na enciklopediji, nakon 1950., gotovo univerzalnom opserviranju, djelomice objavljenom (pet knjiga) u opsežnim izvodima (fragmentima i zapisima) iz dnevnika, odn. opsežnoj građi enciklopedijskih bilježaka (marginalia lexicographica). Njegove osobne relacije zrcale se u vrlo opsežnoj i dugogodišnjoj korespondenciji. Za razliku od književnog djelovanja, u prosudbi kojega trajno prevladavaju izrazito pozitivne ocjene, Krležino je javno, odn. političko djelovanje izazivalo žestoke otpore i prijepore. Još od rane mladosti zastupao je protuimperijalističku koncepciju komunističkog pokreta, pri čemu je rješenje hrvatskoga nacionalnoga pitanja vidio u federalizmu kakav je proklamirala Treća internacionala. Raslojavanje hrvatskoga komunističkoga pokreta u jugoslavenskom okruženju dovelo ga je u svojevrsnu ekvidistanciju od političke prakse i ljevice i desnice pa se o njegovu neposrednom društvenom djelovanju može govoriti tek nakon uspostave komunističke vlasti u 1940-ima i pridobivanja Titova punoga povjerenja nakon 1948, odn. napuštanja staljinističke prakse. Krleža je i u razdoblju 1918–41. pokušavao organizirano djelovati u hrvatskim kulturnim institucijama i komunističkom pokretu, ali u njima nije dobivao ni približno onoliko utjecaja kao u javnosti. U društvenim uvjetima tzv. narodne demokracije sudjelovao je u postavljanju i stabiliziranju mnogih tradicionalnih i novih institucija i programa: Društva književnika, Akademije, Matice hrvatske, Leksikografskoga zavoda, zaštite kulturne baštine u Zadru, zaštite prava na dostojanstvo umjetnosti (Govor na Kongresu književnika u Ljubljani, 1952), zauzimanja za slobodan razvoj hrvatskog jezika (potpora Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika). Posebnu važnost za razumijevanje Krležina djela ima njegovo poznavanje drugih kultura iz okruženja i suradnja u njima, napose srpske, madžarske i bosanske. U hrvatskoj književnoj i kulturnoj povijesti uopće Krležino se djelo u cjelini smatra izvanrednim, neusporedivim pojedinačnim prinosom, a u vanjskoj stručnoj i općoj opservaciji hrvatskog nasljeđa najvažnijom modernom referencijom. Polemično i kooperativno, to je djelo promicalo nove poetičke usmjerenosti, ali i zasjenilo druge; ono u svoje doba i u svojoj sredini nije imalo ravnopravna oponenta, što pri prosudbi ne treba zanemariti i s čime je i samo to djelo u svojem unutrašnjem dijalogu računalo. God. 1993–98. objavljena je enciklopedija posvećena Krležinu životu i radu (Krležijana, I–III), a 2000. započeto je izdavanje njegovih sabranih djela. MG42 (L)

Izdavač: Geopoetika, Beograd Edicija Svet proze Prevod: Nina Ivanović Muždeka Povez: tvrd Broj strana: 237 Pečatirana, hrbat sitno zacepljen na jednom mestu. Požutela i sa žućkastim flekicama po obodu i na marginama strana, lepo očuvana. Puls je treća zbirka priča Džulijana Barnsa, koja se u brojnim elementima nastavlja na njegova ranija dela, pre svega na Sto od limunovog drveta, gde je starost dominantna tema, a možda još više na Nije to ništa strašno, knjigu koja u najvećoj meri odgovara autobiografskoj prozi. Od četrnaest priča, podeljenih u dva dela, šest je ranije objavljeno na engleskom jeziku u časopisima od Njujorkera do Gardijana. U pripovetkama naizgled disperzivnog sadržaja – od ljubavi i seksa, preko bolesti i smrti, do (ne)uspešnosti komunikacije – Barns se zapravo bavi jednom temom: odnosom među ljudima. Pri tome, pronicljivo i prepoznatljivo mudro ispituje prirodu, uzroke i uslove za dugotrajne veze, prijateljske i ljubavne. Svaki lik je oblikovan na osnovu uspeha ili poraza koji proživljava, smešten između očaravajuće čežnje ili uznemirujućeg gubitka, sa okončanjima koja se trudi da prevaziđe, ili uzbuđujućim iskušenjima novog početka. Lični gubitak i suočavanje sa smrću drage osobe odredili su Barnsovu novu prozu, a njegovo razmišljanje o prolaznosti života i suočavanje sa starenjem i smrću tako je životno, jer je proživljeno pa samim tim i mnogo ubedljivije, da se čitanje ove knjige neumitno završava uznemirenošću i nerešivim egzistencijalnim pitanjima. Ipak, sasvim neočekivano, rešenje za taj osećaj nemoći Barns nameće humorom kojim je obojio gotovo svaku priču. Ovaj iskričav i oštar humor valjda je najbolji odgovor za sve misli o neizbežnoj prolaznosti i blizini smrti, kojima smo gotovo svakodnevno izloženi. Opasnost od klišeiziranja i opštih mesta ovaj vrsni pripovedač izbegava izuzetnim stilom, ali pre svega originalnim pristupom večitim temama, te se u drugom delu postojana ljubav ispituje kroz pripovesti o čulima. Iako i prostorno i vremenski potpuno razuđena – od vinograda Italije do morske obale Engleske zimi, od XVIII veka do danas, ova zbirka je uspela da prevaziđe svoj zadati, žanrom određen fragmentarni okvir i da pruži romaneskne kvalitete, među njima jedinstvo i koherentnost. (K-154)

Luksuzno izdanje sa ilustracijama Mersada Berbera, fotografijama, faksimilom dela rukopisa ove pripovetke i 118 pisama koje je Andrić pisao dr Zdenki Marković u periodu od 1918-1939. Izdavači: Vuk Karadžić, Beograd / Svetlost, Kragujevac Povez: tvrd sa omotom Broj strana: 180 Ilustracije: Mersad Berber Format: 24 x 30 cm Omotnica na više mesta sanirana selotejpom, sama knjiga vrlo dobro očuvana. Jedna od manjeg broja Andrićevih priča dosledno i bez objektivizujućeg okvira ispričana u prvom licu. Prvi put je objavljena 1962. godine. Tada je štampana sa indikativnim podnaslovom („Galusov zapis“), što upućuje na zaključak da je isprva bila zamišljena kao deo nenapisanog romana o istoimenom junaku koga srećemo u još nekim Andrićevim pričama. U kasnijim izdanjima pripovetke taj podnaslov je izbrisan. „Jelena, žena koje nema“ u stvari je prozno-poetski triptih („Od samog početka“, „Na putovanju“, „Do dana današnjeg“) u kojem lirski pripovedač izlaže istoriju jednog emotivnog i cerebralnog priviđenja koje ga prati uporno, godinama javljajući se u očekivanim ali i sasvim neočekivanim prilikama. Jelena je astralno, sasvim izmaštano biće, čist ženski princip koji daje smisao pripovedačevom životu. Pojava Jelene, žene koje nema, uvek je čvrsto povezana sa putovanjem i sa svetlošću. Jelena je metaforička materijalizacija pripovedačeve mašte, ona je projekcija potpune a nedosegnute ispunjenosti subjekta koji misli, diše i oseća, ona je smislotvorni, kosmički princip. Kako pripovedač duže živi i kako mu se sve češće dolazi pomisao na kraj života, Jelena se javlja sve ređe. Snoviđenje („magnovenje“, kaže pripovedač) traje sve kraće. Svetlost u kojem se Jelena pojavljuje sve je slabija, noć dolazi po svoje. („A noć je bila uvek zlo vreme moga života.“) Jelena je privid, čisti privid koji se može javiti na hiljade različitih načina i u hiljadu (ne)očekivanih prilika, ali koji čili pod teretom saznanja da je život nešto drugo od mašte. A kad je život nešto drugo, mašta je utoliko potrebnija. Pripovedač iščekuje njeno pismo koje nikada ne stiže. U poslednjem odeljku pripovetke, Jelena se postepeno transformiše u figuru koja je ne samo čista mašta nego i čista potreba. Prestanak misli na nju znači prestanak života. Sa takvim uverenjem završava se i pripovest o Jeleni: „Samo da ne prestanem da je iščekujem“, kaže pripovedač u poslednjoj rečenici. (K-89)

Lepo ocuvana,601 stranica

PRIPOVETKE - Ernest Hemingvej Izdavač: MATICA SRPSKA Novi Sad Godina izdanja: 1979. Povez: tvrd Broj strana: 612 Pismo: latinica Stanje: dobro

Narodna knjiga 1983, mek povez, vrlodobro stanje, 203 strane, težina oko 310 gr

Izdavač: Srpska književna zadruga (Beograd) Pismo: ćirilica Broj strana: 331 + 347 Povez: tvrd Visina: 20 cm {KTJ31.014}

iz 2010. na engleskom jeziku. 275 strana. Vrlo dobro ocuvana knjiga. Sadržaj je na dodatnim slikama. Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku. Ovo je jedini primerak na sajtu na dan postavljanja! POGLEDAJTE I OSTALE predmete KOJE PRODAJEM POPUST NA VIŠE KUPLJENIH PREDMETA, PITAJTE! KLIKNITE NA LINK http://www.kupindo.com/Clan/zambezi/SpisakPredmeta ----------------- 12062019

UGROŽENE VRSTE - Luiza Papaloizu Autor:: Luiza Papaloizu Žanrovi:: Priče Izdavač:: Treći trg Godina izdanja:: 2018. Broj strana: 227 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 13x20 cm Pripovetke zbirke Ugrožene vrste su izvrsno napisane priče sa posebnim vrlinama: sažeta naracija, nekonvencionalni razvoj priče i upliv modernih motiva. Autorka u svojim pripovetkama sa velikim umećem koristi svakodnevne priče, izbegavajući korišćenje preteranog zanosa ili melodrame. Ali najistaknutiji činilac koji izdvaja ovu knjigu je misaono lutanje prozaiste koje se graniči sa poezijom. Iz obrazloženja komisije za Državnu nagradu za najbolje prvo književno delo. Odlomak iz knjige: Zastaješ na poslednjem stepeniku ulaznih vrata. Negde u daljini na elektronskom ekranu smenjuju se naslovi vesti i niz svetih simbola: porast i pad cena na berzi. Prislanjaš fasciklu na stepenik i zakopčavaš kaput, dugme po dugme. Koliko god da je godina prošlo, čim se živa spusti u minus, ti se setiš da si u ovoj zemlji stranac. Vrelina podneva koja peče, asfalt koji se topi ispod tvojih tabana, mačke koje ti se provlače u cikcak između nogu, to su tvoji koreni. A ti si nalaziš hiljadama milja daleko, prva generacija doseljenika koja očajnički traži svoj American Dream. Odlicno ocuvana knjiga. Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku. Ovo je najjeftiniji primerak na sajtu na dan postavljanja! POGLEDAJTE I OSTALE predmete KOJE PRODAJEM POPUST NA VIŠE KUPLJENIH PREDMETA, PITAJTE! KLIKNITE NA LINK http://www.kupindo.com/Clan/zambezi/SpisakPredmeta ------------------------------ 09082019

Antologija savremene argentinske priče - izbor i prevod Ljiljana Popovic - Andjic i Branko Andjic. Izdavac: Svetovi Novi Sad 2001. god. Brosirni povez na 256 str. Vrlo dobro očuvana knjiga. Sadržaj je na dodatnim slikama. Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku. Ovo je najjeftiniji primerak na sajtu na dan postavljanja! POGLEDAJTE I OSTALE predmete KOJE PRODAJEM POPUST NA VIŠE KUPLJENIH PREDMETA, PITAJTE! KLIKNITE NA LINK http://www.kupindo.com/Clan/zambezi/SpisakPredmeta ------------------------------ 16032020

Knjiga je dobro očuvana. ,,Američka autorka.Pornografske priče američke autorke - uglavnom, mada ne isključivo, iz S/M i lezbijskog miljea. Piše pornografsku prozu i poeziju. Takodje teoretičar, seksolog, radikalni borac za prava seksualnih manjina, lezbejka, sadomazohista, transeksualac, i majka/otac od 1999.godine. 2000. godine započinje proces promene pola iz žene u muškarca. Živi u San Francisku pod imenom Patrik Kalifia Rajs.``

Knjiga je dobro očuvana.Ima posvetu autora. ,,Tri leša su pronađena u jami kraj Podgrada, zabačenog bosanskog gradića sa najmanje sunčanih dana godišnje, koji je pre rata živeo od fabrike bodljikave žice. Sa propašću fabrike propao je i Podgrad, pa sada trune u poratnom beznađu i učmalosti. Stoga vest o pronađenim leševima odjekuje kao bomba, budući da u gradiću nije bilo ratnih dejstava. Tu priča počinje da se odmotava, a mi se sa Podgradom upoznajemo kroz živote Muhe i Zeke, nerazdvojnih drugova koji su od roditeljskog sastanka pobegli u rat i vratili se kao jedini gradski heroji, pa sada žive od vojnih penzija i smišljaju poslovne poduhvate koji redom propadaju. Tu je i Efej, zagriženi „sportski radnik“, trener lokalnog fudbalskog tima koji igra u ligi iz koje nema ispadanja i službenik lokalnog komunalnog preduzeća koji je za vreme rata bio zadužen za „logistiku“. Treće poluvrijeme je do sada najzreliji roman Emira Imamovića Pirketa, u kojem se autor bavi veoma ozbiljnim temama: ratnim profiterstvom, poratnim beznađem, mudžahedinskim zločinima, pojavom vehabija i strahom lokalnog stanovništva od njih... No, ljubitelji prethodnih Pirketovih romana nemaju čega da se plaše – i ovaj je napisan prepoznatljivim stilom, protkan onim osobenim humorom koji zna da razgali čoveka i u najtežim trenucima. ``