Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
26-50 od 453 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
STANJE KNJIGE; Nova knjiga, fini papir koji ne žuti. O IZDANJU: Dušan Teodorović, ilustracije Lidija Taranović - Kad je dabar sreo vidru, Arhipelag, Beograd, 2019, meki povez sa preklopom, 108 stranica, 170g. O KNJIZI: Sa zadnjih korica: `Mnoga čuda su se desila kad je dabar sreo vidru. I ta čuda još traju i pozivaju vas da ih svakako upoznate. O nekim od tih čuda Dušan Teodorović je napisao neodoljive pesme koje je lepo čitati, lako pamtiti i sa zadovoljstvom prenositi drugima. Tako su nastale ove pesme za decu i decu u odraslima. Reč je o zanimljivim i duhovitim, igrivim i vedrim pesmama ispunjenim jezičkim obrtima, maštom punom slobode, istinskom radošću igre i otvorenim odnosom prema novim i mladim čitaocima.Šta se sve nalazi u vreći za snove, gde žive dobre ale i sa kojim sve životinjama traje najbolja zabava? Napisane za decu kao svoje prve čitaoce, pesme Dušana Teodorovića u knjizi Kad je dabar sreo vidru mogu da čitaju i odrasli ili barem, kako je govorio Danilo Kiš, osetljivi čitaoci. O PISCU: Da, to je `onaj` Dušan Teodorović (1951): profesor saobraćajnog fakulteta u Beogradu, član SANU`
Taši, taši - 111 pesama za decu Jovan Jovanović-Zmaj(autor) Izdavač: Bonart 2. izdanje, 2010; Tvrd povez; ćirilica; 30 cm; 192 str.; Jovan Jovanović Zmaj (Novi Sad, 6. decembar 1833 — Sremska Kamenica, 14. jun 1904) je bio jedan od najvećih liričara srpskog romantizma. Po zanimanju bio je lekar, a tokom celog svog života bavio se uređivanjem i izdavanjem književnih, političkih i dečjih časopisa. Pored lirskih pesama, pisao je satirične i političke pesme, a prvi je pisac u srpskoj književnosti koji je pisao poeziju za decu. Najznačajnija objavljena dela: Đulići (1864), Đulići uveoci (1882), Pevanija (1882), Snohvatice (1895), Čika Jova srpskoj deci (1899), Devesilje (1900), Čika Jova srpskoj omladini (1901).
Драго Иванишевић: ДНЕВНИК Издавач: LYKOS, Загреб, 1957.год. Тврди повез, 162 стране, илустровано, латиница. Очувано као на фотографијама, уз ауторову посвету на предлисту. РЕТКО У ПОНУДИ. `Drago Ivanišević (Trst, 10. veljače 1907. – Zagreb, 1. lipnja 1981.) bio je hrvatski pjesnik, dramatik, prevoditelj, urednik i slikar, kazališni djelatnik. Pripada krugu najvećih imena hrvatske poezije u drugoj polovici 20. stoljeća i jedan je od prvih modernista u hrvatskoj književnosti između dvaju svjetskih ratova. Angažiran pjesnik i humanist, čovjek eruptivne životne snage i široke kulture prožete mediteranskim duhom, napajajući se ekspresionizmom i europskom avangardnom poezijom stvorio je mnogobrojne antologijske stihove, obilježene nadrealističkom i apokaliptičkom vizijom svijeta, jezičnim eksperimentima, začudnim analogijama i metaforama. Drago Ivanišević rođen je u Trstu 1907. godine. Maturirao je u Splitu 1926. godine, a diplomirao francuski jezik, komparativnu povijest književnosti i jugoslavensku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1930. godine. Studijski boravi u Rimu, Münchenu i Padovi, gdje je 1931. godine doktorirao tezom La fortuna di Dante nella letteratura serbocroata. Godine 1926. – 1927. asistirao je u režijama Branka Gavelle u Srpskom narodnom kazalištu u Beogradu. U Parizu boravi povremeno od 1926. godine te neprekidno u razdoblju od 1936. do 1938. godine. Gimnazijski je profesor u Zagrebu i Karlovcu 1933. – 1936. i 1938. – 1939., potom dramaturg HNK-a u Zagrebu 1939. – 1941. Osnivač je Glumačke škole HNK-a. Za Drugoga svjetskoga rata upravitelj je Centralne kazališne družine pri ZAVNOH-u, voditelj partizanske glumačke škole u Glini i ravnatelj drame Kazališta narodnoga oslobođenja Hrvatske. Ravnatelj je i nastavnik Zemaljske glumačke škole u Zagrebu 1945. – 1949., od 1950. godine docent, a od 1956. do 1959. godine izvanredni profesor na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost. Od umirovljenja, 1960., do 1963. godine bio je tajnik DHK-a, a 1965. – 1967. glavni urednik Nakladnog zavoda »Znanje«. Surađivao je i objavljivao književne tekstove u nizu novina i časopisa. Uređivao je časopis Teatar (1955. – 1956). Pisao je eseje, novele i drame, ali najviše pjesme, posebno zanimljive na čakavštini (zbirka Jubav, 1960.), dok su mu ostale važnije zbirke Zemlja pod nogama (1940.), Kotarica stihova (1951.) Srž (1961.), Igra bogova ili pustinje ljubavi (1967.), Vrelo bez prestanka (1970.), Ljubav (1977.) i dr.`
Хорхе Луис Борхес: ИЗАБРАНЕ ПЕСМЕ Избор, превод и предговор Радивоја Константиновића Издавач: СРПСКА КЊИЖЕВНА ЗАДРУГА, Београд, 1982.год. Тврди повез, 167 страна, ћирилица. Врло пристојно очувано. `Иако је књижевну славу стекао највише захваљујући приповеткама, Борхес је увек истицао да је пре свега песник. Ако погледамо његову књижевну биографију, запазићемо да је поезија Борхесова главна преокупација и на почетку његовог књижевног рада и, касније, у зрелим и позним годинама...` из предговора)