Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-25 od 1155 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Dragoslav Grbić : RODNI GRAD, Novo pokolenje Beograd 1950, str. 48. Poezija. Očuvanost 3. Dragoslav Grbić je bio srpski književnik. Rođen je 1926. godine u Ljubiću kod Čačka. Gimnaziju je završio u rodnom gradu 1947. godine, kada je objavio i prvu pesmu. Iste godine nastanio se u Beogradu, gde je i umro 1983. Sadržaj Biografija Dragoslav Grbić je rođen u Ljubiću (danas deo Čačka)14. oktobra 1926. u porodici oca Radomira, obućara, i majke Zorke, domaćice. Čitavog života žalio je što detinjstvo i ranu mladost nije proveo u Čačku, pošto se porodica često selila iz grada u grad, jer je njegov otac kao poslovođa prodavnice obuće `Bata`, zbog organizovanja prodaje često dobijao premeštaj u mestoa gde su se nove prodavnice otvarale. Zato je Grbić osnovnu školu učio u Varvarinu, Knjaževcu, Trsteniku, Čačku i Žabarima, a gimnaziju u Petrovcu, Smederevskoj Palanci, Paraćinu, Kragujevcu i Čačku. Morao je uvek iznova da se prilagođava novoj sredini kako bi stekao drugove, jer `bez njih se ne može živeti, pogotovo u detinjstvu`. Detinjstvo mu je obeleženo ratom, kasnije čestom temom u njegovom delu. Još kao nepunoletan mladić učestvovao je u NOB-u (od 4. septembra 1944. do oslobođenja). Po završetku rata, bio je kratko omladinski rukovodilac u Ljubiću i čačanskoj Gimnaziji, koju je završio 1947. godine. Školovanje je nastavio na Filozofskom fakultetu, gde je studije istorije zapostavio zbog novinarstva i književnog rada, kao je u pesmi `Umesto pisma` rekao: ` Ja u ratu izgubih lik dečaka / pa ga i sad tražim do pred sumrak / i rastuži me pena oblaka / zbog koje sam bolji pesnik nego đak`.[1] Još u Čačku, kao gimnazijalac sarađivao je u lokalnom `Slobodnom glasu` pišući tekstove o omladinskim aktivnostima u gradu, a zatim i u listu na izgradnji Zviške pruge u istočnoj Srbiji. Grbić zvanično postaje novinar 1. februara 1949. stupanjem u redakciju lista `Omladina` u Beogradu, gde je radio do 31. maja 1950. Sledećih godinu dana, do 31. juna 1951. zaposlen je na Drugom programu Radio Beograda, kao saradnik Literarne sekcije, gde je o njegovom radu urednik Đuza Radović dao karakteristiku (24. april 1951): `Radi na emisijama `Iz književnosti` i `Nove knjige i časopisi`. Na ovim emisijama radi s mnogo ljubavi i istinskog interesovanja, s radošću i predanošću, čak, s obzirom na njegovo zdravlje, moglo bi se reći s mnogo požrtvovanosti. Za ovo vreme otkad je u našoj ustanovi pokazao je i znatan razvoj i učinio ozbiljan napredak. Piše bolje nego što je pisao i sigurnije ulazi u književnu problematiku. Ali mu je u tom pravcu potrebno da učini još napora, naročito u postizanju mirnijeg i objektivnijeg književnog kriterijuma. Kao mladog pisca, njega u prvom redu interesuje savremena literatura, naročito poezija, i nju dovoljno poznaje. Uz jednog urednika koji bi pomogao njegovom razvoju i koji bi potsticao njegovo interesovanje i za druge oblasti sem književnosti, čime bi se širila i njegova kultura, on bi se razvio u dobrog novinara. Pojačavanjem lične samodiscipline doprineo bi i sigurnijem razvoju svoje darovitosti. Pošten čovek i dobar drug.` Grbić se nije dugo zadržao u Radio Beogradu, već se od 1. avgusta 1951. zaposlio u listu `Radnik` i tu je ostao narednih sedam godina (poslednje tri kao urednik lista), do 1. septembra 1958, kada je prešao u `Borbu` i radio do polovine naredne godine. Od 1960. Grbić se bavi kulturno-prosvetnim radom, prvo u Savetu za kulture NR Srbije na radnom mestu referenta za pozorišnu umetnost. Prikuplja informacije o repertoaru, kadrovima i drugim pitanjima profesionalnih pozorišta. Od 1966. radi kao sekretar Zajednice profesionalnih pozorišta SR Srbije, da bi od 1. novembra 1977. postao samostalni stručni saradnik u Kulturno-prosvetnoj zajednici i tu dužnost obavlja do penzionisanja. Bio je oženjen Mirjanom Radić, novinarkom Radio Beograda.[1] Umro je u Beogradu, a sahranjen u Čačku 5. oktobra 1983. godine.[1] Bibliografija Zbirke pesama Lirski fragmenti (1949) Rodni grad (1950) Sagledani život (1952) Septembar (1954) Spomenik u parku (1957) Neizvestnost sveta (1965) Veliko podne (1975) Pod kamenom (1979) Romani Vodo, odazovi se (1956) Podlac (1960) Nedoba (1971) Zbirke pripovedaka Živi među mrtvima (1956) Nevešti usamljenici (1959) Kraj rata (1975) Zbirka eseja Pet pesnika (1964) Drame Korak u prašinu (1958) Kišno leto (1963)
Draginja Urošević : ZGLASJE , Prosveta 1972, str. 56. Poezija. Očuvanost 4; ima štambilj lične biblioteke. песникиња Драгиња Урошевић. Припадала је „генерацији осамдесетих“, која је донела низ освежења у савремену српску поезију. Књижевна критка запазили ју је већ после прве њене књиге Згласје“( „Просвета, Београд 1972). Уследиле су потом књиге које су само учвршћивале њену позицију: Велика дневна музика, Чежња под тамним боровима, Лични устанак, Призор из заумбрежја, Јелена Анжујска, Небеска преља (1994), Дневник добровољне несанице (1995), Посвете и коментари (1997), Срдачне молитве над тамом (1997), Душа и заумбрежје (1998), Требешки родослов (1998), И ниње и присно (1999), Свештеник нове светлости (2003).
Bećir Vuković : IGRALIŠTE , Novi Sad : Svetovi, 1992, Fizički opis 62 str. ; 20 cm Zbirka Savremena književnost Sadržaj S a d r ž a j: S a d r ž a j: Supergrad (5); Poniženi psi (6-8); Čudovište nije sve pojelo (9); Podzemna bašta (10-11); Budan, sanjam (12); Centralni park (13); Noć u unutrašnjoj emigraciji (14); Ona (15); Prvi put (16); Bića budućnosti (17-18); Kurir u zimskim uslovima (19); Vesti sa poslednje pošte (20); Razapet na biciklu (21); Petoprsti trag (22); Starica (23); Ispod ptičjeg javora (24); Gazdarica (25); Devica (26); Zločin jedemo (27); Doručak na terasi (28); Tigrica u plamenu (29); Ona plače svako veče (30); Vrt na smrt miriše (31-34); Bela krv melanholije (35-36); Viseći servis (37); Gravitaciona smrt (38); U kapeli (39); Grobljanski preduzimač u snu (40); U velikoj sali sa zavesama (41); Ko je on mogao biti (42); Krivica kruži (43); Let iznad svog gnezda (44); Sneg, paklena kostrika (45); Koliba (46); Jutro, litica (47); Nož (48); Šupa (49); Sat (50); Odlazak Godoa (51-52); Umrli ukopavaju mrtvace (53-54); Seoba (55); Susret sedme vrste (56); [Na vrhu brega...] (57); [Vrt... ] (58); [Pitomi kamen raste...] (59); Putovanje o kojem se ne može pričati (60-61); Ravnoteža (62). Slika autora i beleška o autoru na koricama. Očuvanost 4; ima autorovu posvetu.