Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
26-50 od 2017 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Ilustrovala Marica Kicušić. Ala, bauk, vampir, veštica, zmaj, todorci... Knjige koje govore o srpskoj mitologiji i starim srpskim bićima nepouzdani su vodiči kroz domaći mit i religiju, jer su pisani u davna, pradavna vremena, obavijena maglom. Zato je Rečnik dat u vidu priča, predanja i legendi koje govore o nastanku određenih pojava, čudovišta i mnogih drugih bića. Na osnovu poznatih mitova i narodnih verovanja, Tamara Lujak je stvorila galeriju praiskonskih stvorenja koja žive u našoj blizini. U ovaj čarobni svet svojim predivnim ilustracijama uvodi nas Marica Kicušić, pružajući nam ideju o prvobitnim likovnim predstavama. Namenjen kako deci tako i ljubiteljima mitova i poštovaocima bajkovite proze, može se reći da je Rečnik nezaobilazni uvod u maštanje.
Tvrd povez sa zastitnim omotom - 486 strana - veci format SAN FRANCISCO - OXFORD 1991 Zastitni omot je sa vidljivim znacima koriscenja Na desetak stranica u zadnjem delu knjige je pisano i podvlaceno crvenom i crnom hemijskom olovkom - ne mnogo Unutrasnjost je dobro ocuvana S
Много је писано о светом Фотију Великом (820-891) и његовом супротстављању римском додавању израза Filioque никејско-цариградском Символу Вере. Интересовање за овог цариградског патријарха, и за његово учење о Светој Тројици, о Којој је писао толико много, тако умешно и енергично – нарочито у овој књизи – великим делом је усмерено на значај раскола у деветом веку, за који се дуго веровало да га је он и подстакао. Драматична борба св. Фотија против Рима засенила је његово богато стваралаштво... 280 стр.
Ilustrovala Marica Kicušić. Veles, Dabog, zvezde, nebo, Perun, Stribog... Vreme nastanka slovenskih mitova daleko nam je i nepoznato. Veze koje vladaju između slovenskih bogova nisu pouzdane, a ne možemo se potpuno osloniti ni na izvore iz kojih crpimo naša znanja. Zato je Rečnik dat u vidu priča, predanja i legendi koje govore o nastanku određenih mesta, pojava i bića. Zasnovana na poznatim mitovima i narodnim verovanjima, Tamara Lujak je nizom odrednica stvorila podsticajnu mrežu satkanu od praiskonskih slika o onome što nas okružuje. U ovaj čarobni svet svojim predivnim ilustracijama uvodi nas Marica Kicušić, pružajući nam ideju o prvobitnim likovnim predstavama. Namenjen kako deci tako i ljubiteljima mitova i poštovaocima bajkovite proze, može se reći da je Rečnik nezaobilazni uvod u maštanje.
Knjiga je dobro očuvana,malo okrzana u donjem levom uglu(kao na slici). ,,Mанастир Светог Николаја - Павловац налази се у космајском селу Кораћици. Добио је име по селу Павловци у чијем атару се налазио до 1690. године када су и село и Манастир уништени од стране Турске војске. Налази се на јужној падини Космаја у данашњем селу Кораћице. Припада шумадијској епархији. Представља непокретно културно добро као споменик културе од великог значаја. Подигнут је по наредби деспота Стефана Лазаревића, а манастир су изградили ученици Рада Боровића (Рада неимара) који је био деспотов дворски архитекта. У манастиру је српски деспот Стефан Високи 21. новембра 1425. године издао `разрешницу` неколицини дубровачких трговаца, који су били његови цариници. Манастир је у рушевинама био око 280 година. Обновљен је у другој половини 16. века. За време Турака у другој половини 16. века у турским пописима убележен је манастир Павловац под Космајем, са четири монаха. У Павловцу је патријарх Арсеније Црнојевић служио једну од последњих литургија пред прелазак са народом у Угарску 1690. године. Међутим, братство манастира није могло напустити овај Божји дом па су их Турци све убили а манастир спалили и разорили. Њихове мошти налазе се у темељу цркве посебно обележени. У 19. веку код космајског села Кораћице налазила се стара црквина Павловац. Били су то остаци порушеног српског православног манастира Павловца. О обнови се размишљало 1935. Манастир је обновљен 1967. године. Грађен је од ломљеног камена и живог креча. Систематска археолошка истраживања извршена су 1973-1974. године. Манастирски комплекс састоји се од цркве, манастирског конака на јужној страни и вероватно летњиковца деспота Стефана Лазаревића, на северној страни од цркве. Манастир је посвећен Светом Николи, и то је храмовна слава. Сава Петровић је био монах манастира од 2007. до 2010. Зановљен је манастир 1990. године, а сада је у њему једини монах, настојатељ Гаврило. Град Београд је 1990. године даровао азбестни монтажни објекат, који је функционисао као привремени конак.
BIBLIJA ili SVETO PISMO Staroga i Novoga zavjeta Knjiga je odlično očuvana kao nova, nije čitana Preveo Stari zavjet Đura Daničić Novi Zavjet preveo Vuk Stefanović Karadžić Izdavač: Preporod, Beograd Broj strana: 807, 267. Dimenzije: 21 cm Pismo: ćirilica Povez: tvrd
AN ENCOUNTER WITH FIDEL (Fidel Kastro) Introduction by Gabriel Garcia Marquez An interview by Gianni Mina Izdavač: Ocean Press Povez: Mek Godina izdanja: 1991 Broj strana: 272 Preko 20 crno-belih fotografija Knjiga je veoma dobro očuvana, unutrašnjost gotovo besprekorna, samo je jedna stranica zacepljena par centimetara pri vrhu - stanje možete videti na fotografijama. s
Autor - osoba Leont`ev, Konstantin Nikolaevič Naslov Prosečni Evropejac kao ideal i oruđe opšteg razaranja ; Plodovi nacionalnih pokreta na pravoslavnom istoku : eseji / Konstantin Leontjev ; s ruskog preveo Miroslav Ivanović Vrsta građe esej Jezik srpski Godina 2002 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Naš dom ; Lausanne : ǂL`ǂage d`homme, 2002 ([b. m. : b. i.]) Fizički opis 142 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba Ivanović, Miroslav Zbirka ǂBiblioteka ǂOtpori Napomene Napomene uz tekst. Predmetne odrednice Istočno pitanje Evropa -- 19v -- Političke prilike Balkan -- 19v -- Političke prilike Ukidanje raznovrsnosti kultura, uprošćavanje i stapanje pojedinaca i društava, svođenje ljudskog bića na mehanički sklop, sva ta stremljenja ocrtavaju suštinski nagon savremenih utopija zapadnog sveta. No, da li je ta sumorna perspektiva isključivo svojstvena ekstremnim ideologijama racionalnosti – socijalizmu i komunizmu? U ovom tekstu, koji dopunjuje njegov veliki ogled „Vizantinizam i slovenski svet“, Konstantin Leontjev razmatra ideje glavnih mislilaca građanskog liberalizma (Abua, Ovena, Gizoa, Mila i drugih) i dokazuje da svirepa uravnilovka jednoumlja kalupi sve glavne tokove evropske misli XIX veka, kako najradikalnije, tako i najumerenije. Bilo kroz krvavu revoluciju ili kroz buržujsku udobnost, proriče Leontjev, Zapad stremi ka rušenju svih civilizacija i opštem unazađivanju. Tom često nesvesnom nagonu on suprotstavlja šarolikost tradicionalnih, oštro raščlanjenih društava, i polaže svoje nade u duhovnu originalnost slovenstva. Konstantin Nikolajevič Leontjev (rus. Konstantin Nikolaevič Leontьev; Kudinovo, 25. januar 1831 – Trojice-Sergijev Posad, 24. novembar 1891) je bio ruski pisac, publicista i religiozni mislilac. Rodio se 13. (25) januara 1831. godine u selu Kudinovo u Kaluškoj guberniji Ruske imperije, kao sedmo dete sitnog plemića Nikolaja Borisoviča Leontjeva. Osnovno obrazovanje dobio je vlastitom domu od svoje učene majke Feodosije Petrovne. Godine 1849. svršio gimnaziju u Kalugi s odličnim ocenama, nakon čega se upisuje na Medicinski fakultet moskovskog univerziteta. Godine 1854. odlazi u Krimski rat kao vojni lekar. Iz vojne službe izlazi 1857. godine, i sve do 1863. radi kao lekar u Moskvi, Sankt Peterburgu i na veleposedu barona Rozena u Nižnjenovgorodskoj guberniji. Godine 1861. na Krimu se oženio Jelisavetom Pavlovnom Politovoj, ćerkom jednog grčkog trgovca koja je posle duševno obolela i umrla nesrećnim slučajem. Nekoliko godina pre stupanja u diplomatsku službu Leontjev raskida sa tada popularnim liberalizmom i postaje ubeđeni konzervativac. Od 1863-73. je ruski konsul u više grčkih i turskih gradova na Balkanu. Godine 1871. oboleo je od kolere i jedva preživevši doživljava duhovno obraćenje za kraćeg boravka na Svetoj gori. Od 1880-87. cenzor je u Moskvi. Od 1887. živi nedaleko od manastira Optina pustinja, pod duhovnim rukovodstvom starca Amvrosija. 23. avgusta 1891. godine primio je tajni postrig s imenom Kliment. Posle toga, po savetu o. Amvrosija, napušta Optinu i prelazi u manastir Trojice-Sergijev Posad. 12 (24). novembra 1891. godine Konstantin Nikolajevič umro je od oboljenja pluća i pokopan je na manastirskom groblju blizu hrama Majke Božje černigovske. Književni i publicistički rad Leontjev se u književnosti javlja 1851. godine svojim prvim delom, komedijom „Женитьба по любви“. Turgenjev delo odlično ocenjuje, ali ga cenzura zabranjuje. Leontjev se ne obeshrabruje i nastavlja s pisanjem. Pažnju književne javnosti skreće na sebe svojim prvim većim romanom „Подлипки“. Njegovo drugo veće delo je roman „В своем краю“ iz 1864. godine. Piše pod idejnim uticajem Žorž Sand a stilski je blizak Turgenjevu. Nakon duhovnog obraćenja objavljuje radove prožete konzervativizmom i pravoslavljem. Stilski originalne su mu priče, pripovetke i romani iz diplomatskog perioda njegovog života: „Очерки Крита“, „Хризо“, „Хамид и Маноли“, „Одиссей Полихрониадес“, „Из жизни христиан в Турции“, „Сфакиот“, „Камень Сизифа“ i dr. Njegovi prvi važniji publicistički radovi su „Панславизм и греки“, „Панславизм на Афоне“, te znamenita rasprava „Византизм и славянство“. Svoje najvažnije rasprave Leontjev je objavio u svom zborniku „Восток, Россия и Славянство“ (Istok, Rusija i slovenstvo, Moskva 1885-86), te u brošuri „Национальная политика как орудие всемирной революции“ (Nacionalna politika kao oruđe svetske revolucije, Moskva 1889). U svojim publicističkim radovima Leontjev je originalan i talentovan propovednik krajnje konzervativnih pogleda koje karakterišu sledeći stavovi: a) realno-mističko, strogo crkveno i monaško hrišćanstvo vizantijskog i delimično rimskog tipa, 2) snažna i monarhistička država i 3) narodni život nenarušen globalizacijom liberalizma i demokratije. Originalno je razradio pravoslavni pogled o kraju čovečanstva. Prema njemu ljudska istorija odvijaće se prema tri stepena: prvi stepen označava najviši stepen ljudskog razvoja, u drugom stepenu čovečanstvo bi doživelo trijumf „prosečnog, srednjeg čoveka“, zatim bi sledio „kratkovremeni procvat tih poslednjih ljudi“ i na kraju kraj čovečanstva prouzrokovan razvratom, beznađem i smutnjom među ljudima. Dela Konstantina Leontjeva se ponovo počinju objavljivati u postsovjetskoj Rusiji, a u toku je objavljivanje njegovih sabranih dela i u srpskom prevodu. MG20 (N)