Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
51-75 od 7913 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Na pocetku malo podvuceno grafitnom olovkom, ostalo sve uredno! Aleksandar Belić (Beograd, 2. avgust 1876. - Beograd, 26. februar 1960) filolog i lingvist, profesor i rektor Beogradskog univerziteta, predsednik SANU i član mnogih akademija u Jugoslaviji i inostranstvu. Osnovnu školu i Prvu beogradsku gimnaziju završio je u Beogradu. Studije filologije započeo je u Beogradu, a nastavio na univerzitetima u Moskvi i Odesi. Po završetku studija pozvan je da ostane na katedri na lingvistiku i filologiju Moskovskog univerziteta, međutim se vratio u Beograd, gde je 1899. postavljen za docenta Velike škole. Jednu je godinu proveo na usavršavanju u Nemačkoj na Univerzitetu u Lajpcigu, gde je napisao i odbranio doktorsku disertaciju o slovenskim sufiksima za umanjivanje i uvećavanje. Disertacija mu je štampana na nemačkom jeziku u dva dela (1901. i 1904). Pošto je najpre izabran za vanrednog profesora, 1906. je izabran za redovnog profesora Beogradskog univerziteta i to srpskohrvatskog jezika, slovenske filologije i lingvistike, što je predavao dugi niz godina. Osnovao je 1905. časopis Srpski dijalektološki zbornik u izdanju Srpske kraljevske akademije, koji je pod njegovom redakcijom izlazio preko 50 godina. Pisao je naučne studije o srpskohrvatskom jeziku, o njegovim dijalektima i istoriji. Mnogi radovi koje je objavljivao posvećeni su gramatičkim studijama slovenskih jezika. Bio je osnivač a potom i urednik časopisa Južnoslovenski filolog i Naš jezik. Glavna dela: Dijalekti istočne i južne Srbije, Beograd, 1905. Akcentske studije, Beograd, 1914. O dvojini u slovenskim jezicima, Beograd, 1932. O jezičkoj prirodi i jezičkom razvitku, Beograd, 1941. Pravopis srpskohrvatskog književnog jezika, Beograd, 1923. Glavni je i odgovorni urednik prve knjige još nedovršenog Rečnika srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika (Beograd, 1959– ). Dopisni član Srpske kraljevske akademije postao je 4. februara 1905, a redovni 3. februara 1906. Njegova pristupna beseda u Akademiju je Osnovne crte istorijskog razvitka sprskog jezika. Rektor Beogradskog univerziteta akademske 1933/34. godine. Predsednik Srpske kraljevske akademije postao je 1937., nasledivši na tome mestu Bogdana Gavrilovića. Na toj značajnoj poziciji ostaje do smrti, ukupno 23 godine. Ovaj period ostaće upamćen i po tome što je Akademija dva puta menjala ime, najpre u Srpska akademija nauka, a zatim u Srpska akademija nauka i umetnosti (kraće: SANU), kako se i danas zove. Aleksandar Belić dao je značajan doprinos radu Akademije kao njen predsednik s najvećim stažom dosad. Jedan je od potpisnika Novosadskog dogovora o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku 1954. godine. Bio je član nekoliko akademija nauka: Jugoslavenske, Slovačke, Češke, Poljske, Bugarske, Bavarske; član naučnih društava u Lavovu, Pragu i Danskog kraljevskog društva; počasni profesor Moskovskog univerziteta „Lomonosov“ i Univerziteta u Glazgovu.
Volksbuch 1930 Berlin, Neuer Deutscher Verlag, 1930. Mek povez, 225 strana. Korice i prvi list odvojeni od knjiznog bloka. Nazalost, nedostaje jedan list (strane 199/200). Kalendar iz vajmarske Nemacke, komunisticki orijentisan. Breht, Gros, Lenjin, recimo da su Bihaljiji u `Novoj literaturi`pokusavali da kopiraju ovakve uratke. RETKO! tags: avangarda, socijalna literatura, levica, nolit, pavle bihalji, bihaly, fotomontaza, nadrealizam, nadrealisti...
Tihomir Đorđević, Deca u verovanjima i običajima našega naroda, Centralni higijenski zavod, Beograd 1941. Kartonske korice dimenzija 24,2 x 16 cm. Strana 239, potpis prvog vlasnika na predlistu. BEZ PODVLAČENJA, MNOGE STRANICE NEPROSEČENE, NEKORIŠĆENA! PRVO IZDANJE, RATNO. Vidljiv na fotografijama trag selotejpa, rikna očuvana, listovi su kao zapeta puška. IZ SADRŽAJA : a) Deca (etnologija)... 1.Partenogeneza 2.Deca su cilj braka 3.Nemanje dec u braku 4.Muška deca 5.Nerađanje 6.Čini da brak ostane bez dece 7.Izgled i kakvoća dece 8.Babica 9.Porodilja 10.Novorođenče 11.Porodilja i dete su nečisti 12.Porođajni demoni 13.Uroci 14.Kuvada 15.Hranjenje 16.Ime 17.Strižba 18.Sunet 19.Domazetstvo... TIHOMIR R. ĐORĐEVIĆ (Knjaževac, 19.02.1868 — Beograd, 26.05.1944) Tihomir Đorđević, etnolog, folklorista i kulturni istoričar, profesor beogradskog univerziteta. Završio je istorijski-filološki odsek Velike škole u Beogradu, a studirao u Beču i Minhenu, gde je doktorirao 1902. godine. Đorđevićev opus je veliki - broj njegovih radova je oko sedam stotina. Đorđevićeva interesovanja bila su veoma široka i različita i kreću se od detaljnih analiza narodnog života Srba, preko etnografskih istraživanja života drugih naroda u Srbiji (Roma, Vlaha, Cincara, Grka, Čerkeza itd) do folklorističkih i socioloških studija ne samo Srbije, već i Balkana. Iako nije bio antropolog, prvi je naučnik u nas koji je eksplicitno ukazao na značaj paleoantropologije za istoriju i etnologiju. Godine 1908. je kroz rad Neznano groblje u Žagubici, pokazao da su stara groblja, nekropole, izvor primarnih podataka za mnoge nauke1. U knjizi Đorđević naglašava da podaci, do kojih se dolazi izučavanjem skeleta i grobnih priloga, praktično predstavljaju jedini izvor elemenata o građi, izgledu i načinu života ljudi u određenom periodu prošlosti. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 19. februara 1921, a za redovnog 16. februara 1937. Najvažnija dela: •Iz Srbije kneza Miloša, I i II, 1922—1924 •Cigani u Srbiji, doktorska disertacija •Naš narodni život, I—X
Zemljopis Kraljevine Jugoslavije za III razred osnovne škole i za IV razred osnovne škole. Autor - Ljubomir J. Radojičić Izdavač - Geca Kon Sem korica koje su malo požutele, sve ostalo je u perfektnom stanju, uključujući mape. Mek povez. Format: 15.5x23 cm Godina izdanja: 1939. S obzirom da rasprodajem biblioteku, svaki vid dogovora je moguć pri kupovini većeg broja knjiga.
Pregled : list za nauku i socijalni život / vlasnik Vasilj Grđić ; odgovorni urednik Jevto Dedijer; od br. 5 Risto Radulović Izdavač: Srpska dioničarska štamparija, 1910; br. 1-8, kompletno godište. Broširano izdanje. Časopis donosio studije iz kulture, nauke, politike, umetnosti. U listu sarađivali: Vladimir Ćorović, Pavle Popović, Stevan Hristić, Branko Lazarević, Branislav Petronijević, Kosta Stojanović, Slobodan Jovanović
НИКО ХАЈДУКОВИЋ М Е М О А Р И ЦИД ПОДГОРИЦА 2000 Библиотека СВЈЕДОЧАНСТВА а) ХАЈДУКОВИЋ НИКО (1882-1954) б) ЦРНА ГОРА - 20 в. ................................................................ ЋИРИЛИЦА ТВРДЕ КОРИЦЕ ОБЕЛЕЖИВАЧ СТРАНИЦА 24 ЦМ 624 СТРАНИЦА НЕКОРИШЋЕНО дб/73
Tvrd povez, 446 strana, zlatotisak, gravirane korice, format 20x13cm. Nemačko izdanje, Štutgart-Berlin-Lajpcig, detaljnije o izdanju i izdavaču se vidi na jednoj od slika, knjiga prilično solidno očuvana, par manjih oštećenja korice. U knjizi se nalazi i veliki broj ilustracija E. Marlitt, bürgerlicher Name Friederike Henriette Christiane Eugenie John, war eine deutsche Schriftstellerin. Neben Ottilie Wildermuth, Friedrich Wilhelm Hackländer und Marie Nathusius zählte Marlitt zu den meistgelesenen deutschen Romanautoren ihrer Zeit. Fast ihr gesamtes Werk erschien zunächst in Form von Fortsetzungsprosa in der Familienwochenschrift Die Gartenlaube. In den darauf folgenden ersten Buchveröffentlichungen waren alle Texte durch namhafte Künstler der Zeit reich illustriert.
СВЕТИ МАКАРИЈЕ (УСКОКОВИЋ) Епископ америчко-канадски НЕДОКУЧИВА РУСИЈА - МЕМОАРИ - МАНАСТИР СВЕТОГ САВЕ ЛИБЕРТИВИЛ С А Д 2022 П о г л а в љ а 1. ЦРНА ГОРА И СРБИЈА 2. РУСИЈА 3. ОПТИНА ПУСТИЊА 4. ДРУГИ БАЛКАНСКИ РАТ 5. СВЕТА ЗЕМЉА 6. ПОНОВО У РУСИЈИ ................................................................ Р е ф е р е н ц е 1. НА ВИСИНАМА ЛОВЋЕНА 2. БЕОГРАД 3. МОСКВА 4. СЕМИНАРИЈА 5. ХАПШЕЊЕ ОД СТРАНЕ АУСТРИЈАНАЦА 6. У КИЈЕВУ 7. АМНЕСТИЈА 8. КИШИЊЕВ 9. ПЕТЕРБУРГ 10. БАЛКАНСКИ РАТ 11. СЛОВЕНСКО ПИТАЊЕ 12. ОПТИНА ПУСТИЊА 13. ЖИВОТ У МАНАСТИРУ 14. ДРУГИ БАЛКАНСКИ РАТ 15. НА ИСТОКУ 16. У ХРИСТОВОЈ ДОМОВИНИ (ПОСТОЈБИНИ) 17. СВЕТИ ГРАД 18. ПОНОВО У ПЕТЕРБУРГУ 19. ПЕТЕРБУРГ - ПЕТРОГРАД 20. О РУСКОМ КЛИРУ 21. СУКОБ СА РАСПУЋИНОМ 22. У ЦАРСКОМ СЕЛУ 23. НЕМАЧКА ШПИЈУНАЖА 24. ЦРНОГОРЦИ У РУСИЈИ 25. ИЗГНАНИК НА КАВКАЗУ 26. ОДЈЕЦИ РЕВОЛУЦИЈЕ НА КАВКАЗУ 27. СВЕРУСКИ ЦРКВЕНИ КОНГРЕС У МОСКВИ 1917 28. МОЈ ПРВИ СУСРЕТ СА АМЕРИКАНЦИМА 29. СЛОВЕНСКА ИДЕЈА 30. ЦАР НИКОЛАЈ II И СРБИ 31. РАСТАНАК ОД ПЕТРОГРАДА И РУСИЈЕ ............................................................... АПСОЛУТНО НОВО !!! СЛИКЕ ЦРНО-БЕЛЕ БРОШ ЋИРИЛИЦА 25 ЦМ 436 СТРАНИЦА НЕКОРИШЋЕНО НЕОТВОРЕНО НЕЧИТАНО ГАРАНЦИЈА ПЕРФЕКТ Екстра за ПОКЛОН ***************
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Na desetak mesta hem. olovkom ostavljene kvacice na marginama , nista strasno. Sve ostalo uredno! Svetski klasik. Zlatna grana` opisuje primitivne metode obožavanja naših predaka, seksualne prakse, čudne rituale i festivale. Pobijajući popularnu misao da je primitivni život bio jednostavan, ovo monumentalno istraživanje pokazuje da je divlji čovek bio upleten u splet magije, tabua i sujeverja. Ovde je otkrivena evolucija čoveka od divljaštva do civilizacije, od modifikacije njegovih čudnih i često krvoločnih običaja do ulaska u trajne moralne, etičke i duhovne vrednosti. Sir James George Frazer OM FRS [1] FRSE FBA (1. januar 1854 – 7. maj 1941), bio je škotski socijalni antropolog poznat po izuzetnom uticaju na ranu fazu studija mitologije i komparativne religije.[2] Često ga se naziva jednim od očeva i osnivača moderne antropologije. Njegovo najpoznatije djelo The Golden Bough (1890) je detaljno opisalo sličnosti magijskih i religijskih vjerovanja širom svijeta. Frazer je tvrdio da su ljudska vjerovanja evoluirala kroz tri stadija: primitivnu magiju, religiju i modernu nauku. Djelomični opus Creation and Evolution in Primitive Cosmogenies, and Other Pieces (1935) The Fear of the Dead in Primitive Religion (1933–36) Condorcet on the Progress of the Human Mind (1933) Garnered Sheaves (1931) The Growth of Plato`s Ideal Theory (1930) Myths of the Origin of Fire (1930) Fasti, autor: Ovidije (prijevod i komentar), 5 tomova (1929) skraćena verzija (1931) revizija G. P. Goold (1989, isrp. 1996): ISBN 0-674-99279-2 Devil`s Advocate (1928) Man, God, and Immortality (1927) The Gorgon`s Head and other Literary Pieces (1927) The Worship of Nature (1926) (from 1923–25 Gifford Lectures,[3]) The Library, autor: Apolodor (prijevod i napomene), 2 toma (1921): ISBN 0-674-99135-4 (vol. 1); ISBN 0-674-99136-2 (vol. 2) Folk-lore in the Old Testament (1918) The Belief in Immortality and the Worship of the Dead, 3 volumes (1913–24) The Golden Bough, 3. uzdanje: 12 tomova (1906–15; 1936) 1922 skraćena verzija: ISBN 0-486-42492-8 Totemism and Exogamy (1910) Psyche`s Task (1909) The Golden Bough, 2. izdanje: 6 tomova (1900) Pausanias, and other Greek sketches (1900) Description of Greece, by Pausanias (prijevod i komentar) (1897-) 6 tomova. The Golden Bough: a Study in Magic and Religion, 1st edition (1890) Totemism (1887) Jan Harold Brunvard, American Folklore; An Encyclopedia, s.v. `Superstition` (p 692-697) Potku Zlatne grane čini mit o vladavini sveštenih kraljeva u šumi posvećenoj Dijani, na obali jezera Nemi, u albijskim brdima u Italiji. Da bi zauzeo mesto sveštenog kralja, kandidat je morao da sa vrha jednog drveta odlomi granu imele (`zlatnu granu`) i da ubije svog prethodnika. Zbog toga je Dijanin sveštenik živeo u stalnom strahu od sledećeg pretendenta na njegov položaj i sa isukanim mačem čuvao drvo na kome je bila kobna grana imele. Frejzer je sebi postavio zadatak da odgovori na dva pitanja: `Najpre, zašto je Dijanin sveštenik sa obala Nemija, šumski kralj, morao da ubije svog prethodnika? Zatim, zašto je morao, pre no što će ga ubiti, da sa izvesnog drveta odlomi granu koju su stari poistovećivali sa Vergilijevom zlatnom granom?` Da bi odgovorio na ova pitanja, Frejzer je napisao jednu od najvećih studija o magiji i religiji. Sir James George Frazer OM FRS [1] FRSE FBA (1. januar 1854 – 7. maj 1941), bio je škotski socijalni antropolog poznat po izuzetnom uticaju na ranu fazu studija mitologije i komparativne religije.[2] Često ga se naziva jednim od očeva i osnivača moderne antropologije. Njegovo najpoznatije djelo The Golden Bough (1890) je detaljno opisalo sličnosti magijskih i religijskih vjerovanja širom svijeta. Frazer je tvrdio da su ljudska vjerovanja evoluirala kroz tri stadija: primitivnu magiju, religiju i modernu nauku. Djelomični opus Creation and Evolution in Primitive Cosmogenies, and Other Pieces (1935) The Fear of the Dead in Primitive Religion (1933–36) Condorcet on the Progress of the Human Mind (1933) Garnered Sheaves (1931) The Growth of Plato`s Ideal Theory (1930) Myths of the Origin of Fire (1930) Fasti, autor: Ovidije (prijevod i komentar), 5 tomova (1929) skraćena verzija (1931) revizija G. P. Goold (1989, isrp. 1996): ISBN 0-674-99279-2 Devil`s Advocate (1928) Man, God, and Immortality (1927) The Gorgon`s Head and other Literary Pieces (1927) The Worship of Nature (1926) (from 1923–25 Gifford Lectures,[3]) The Library, autor: Apolodor (prijevod i napomene), 2 toma (1921): ISBN 0-674-99135-4 (vol. 1); ISBN 0-674-99136-2 (vol. 2) Folk-lore in the Old Testament (1918) The Belief in Immortality and the Worship of the Dead, 3 volumes (1913–24) The Golden Bough, 3. uzdanje: 12 tomova (1906–15; 1936) 1922 skraćena verzija: ISBN 0-486-42492-8 Totemism and Exogamy (1910) Psyche`s Task (1909) The Golden Bough, 2. izdanje: 6 tomova (1900) Pausanias, and other Greek sketches (1900) Description of Greece, by Pausanias (prijevod i komentar) (1897-) 6 tomova. The Golden Bough: a Study in Magic and Religion, 1st edition (1890) Totemism (1887) Jan Harold Brunvard, American Folklore; An Encyclopedia, s.v. `Superstition` (p 692-697)