lepo očuvana

NOVE SVEMIRSKA PRINCEZA - ROĐENDAN Grupa autora Izdavač: Laguna Broj strana: 128 Pismo: Ćirilica Povez: Mek Format: 13x20 cm Godina izdanja: 13. mart 2015. Postani i ti deo avanture svemirske princeze Zi! Brod kojim je svemirska princeza putovala na planetu Kohio pokvario se i sleteo u Botaničku baštu u Beogradu. Da ne bi privlačio pažnju Zemljana, pretvoren je u drvo, a svemirska princeza u tinejdžerku Zi. I sve bi bilo kako treba da se jednog dana tinejdžer Luka Ameba, zaljubljenik u biologiju, nije popeo na to drvo i zaljubio u Zi. A da, tu je i Mančula, princezin kućni ljubimac, koji ima razloge zbog kojih ne želi da se otkloni kvar na brodu. Po ideji Siniše Đokića SVEMIRSKA PRINCEZA 2 - ZALJUBLJENI MANČULA Izdavač: Laguna Broj strana: 128 Pismo: Ćirilica Povez: Mek Format: 13x20 cm Godina izdanja: 9. april 2015. Pridruži se i ti avanturi svemirske princeze Zi! Svemirska princeza koja je na Zemlji postala tinejdžerka Zi odlučila je da napusti svoj svemirski brod i da se preseli kod Andree. Dosadilo joj je da joj drugi govore šta treba da radi. Hoće da malo bude po njenom, a ne kako nalažu svemirska pravila. Mančula, njen kućni ljubimac, zaljubio se u Andreu, ali je to tajna koju on po svaku cenu hoće da sačuva. Luka Ameba je očajan što u rijalitiju neće dobiti stipendiju za naučni rad, iako je pristao na sva pravila takmičenja. Svakoga muči neki problem, a kako su se razrešile njihove dogodovštine pročitaj između korica ove knjige. I uživaj! Po ideji Siniše Đokića

SVEMIRSKA PRINCEZA - ROĐENDAN Grupa autora Izdavač: Laguna Broj strana: 128 Pismo: Ćirilica Povez: Mek Format: 13x20 cm Godina izdanja: 13. mart 2015. Postani i ti deo avanture svemirske princeze Zi! Brod kojim je svemirska princeza putovala na planetu Kohio pokvario se i sleteo u Botaničku baštu u Beogradu. Da ne bi privlačio pažnju Zemljana, pretvoren je u drvo, a svemirska princeza u tinejdžerku Zi. I sve bi bilo kako treba da se jednog dana tinejdžer Luka Ameba, zaljubljenik u biologiju, nije popeo na to drvo i zaljubio u Zi. A da, tu je i Mančula, princezin kućni ljubimac, koji ima razloge zbog kojih ne želi da se otkloni kvar na brodu.

SVEMIRSKA PRINCEZA knjiga prva : ROĐENDAN , Laguna 2015, str. 128. Autor teksta Sonja Ćirić Očuvanost 4; ima manji potpis. Postani i ti deo avanture svemirske princeze Zi! Brod kojim je svemirska princeza putovala na planetu Kohio pokvario se i sleteo u Botaničku baštu u Beogradu. Da ne bi privlačio pažnju Zemljana, pretvoren je u drvo, a svemirska princeza u tinejdžerku Zi. I sve bi bilo kako treba da se jednog dana tinejdžer Luka Ameba, zaljubljenik u biologiju, nije popeo na to drvo i zaljubio u Zi. A da, tu je i Mančula, princezin kućni ljubimac, koji ima razloge zbog kojih ne želi da se otkloni kvar na brodu.

Autor:: Grupa autora Žanrovi:: Knjige za decu, Komedije Izdavač:: Laguna Godina izdanja:: 13. mart 2015. Broj strana: 128 Pismo: Ćirilica Povez: Mek Format: 13x20 cm Postani i ti deo avanture svemirske princeze Zi! Brod kojim je svemirska princeza putovala na planetu Kohio pokvario se i sleteo u Botaničku baštu u Beogradu. Da ne bi privlačio pažnju Zemljana, pretvoren je u drvo, a svemirska princeza u tinejdžerku Zi. I sve bi bilo kako treba da se jednog dana tinejdžer Luka Ameba, zaljubljenik u biologiju, nije popeo na to drvo i zaljubio u Zi. A da, tu je i Mančula, princezin kućni ljubimac, koji ima razloge zbog kojih ne želi da se otkloni kvar na brodu. Po ideji Siniše Đokića

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Pomorski zapisi Džejka Karpentera Pitate se kakav je oseća ploviti na gusarskom brodu? Ukrcajte se i krenite u avanturu po nemirnom moru. Vaš vodič biće Džejk Karpenter, desetogodišnji dečak. Dbevnik jednog gusara počinje 1716. godine. Džejk nam u obliku dnevničkih zapisa otkriva zgode i nezgode života na moru. Kada gusari preotmu njegov brod, Džejk se nalazi na početku novog uzbudljivog života, ali s pogrešne strane zakona! Predivne i istorijski tačne ilustracije broda i posade, karte Džejkovih putovanja, kao i iscrpni rečnik manje poznatih reči sa indeksom, otkrivaju neverovatne detalje života gusara u 18. veku. Dobitnik nagrade Knjige za mudrice - srebrno odličje i Medalja Kejt Grinavej! Za decu od 9 godina i više!

mali trag korišćenja na omotu unutrašnjost odlična

Format: 13x20 cm Broj strana: 56 strana, ilustrovano O knjizi Spremite se da zaplovite s najluđom gusarskom posadom na sedam mora. Hoće li se Gavra otarasiti dosadnog papagaja? Može li Bilja da pobegne iz kandži prepredenog kapetana Šiljka? A kako će Steva otkriti ko je zapravo Maskirani Gusar? Sve ovo ćeš saznati ako se ukrcaš na naš gusarski brod! Korak po korak je serijal namenjen deci koja tek otkrivaju čarobni svet knjiga. Korak 1. prilagođen je deci koja uče da čitaju i savladavaju slova. Priče iz ove edicije odabrane su i napisane tako da mlade čitaoce zabave i da ih ne zamore svojim obimom. POGLEDAJTE I OSTALE MNOGOBROJNE KNJIGE KOJE PRODAJEM KLIKNITE DA LINK http://www.kupindo.com/pretraga.php?Prodavac=mikce024&Grupa=1 PI

Filip Đurišić i Milutin Stojić : Morski put. Милутин Стојић и Филип Ђуришић : Морски пут. (Месечев пут). (Mesečev put). Izdavač: Šumatovačka-centar za likovno obrazovanje. Mesto izdavanja: Beograd. Godina izdanja: 2013. Povez: broš sa klapnama. Pismo: latinica. Broj strana: 37+37 (+2). Format: 24 x 16,5 cm. Ilustracije: kolor slike - Lazar Stojić. Knjiga je nova. Za potpuni izgled knjige pogledajte slike u prilogu. O ovom projektu i knjizi: `Program `Mladi pisci u akciji` omogućio mi je da upoznam dva neustrašiva mornara, Milutina i Filipa. Svake subote, tokom godinu dana, lutali smo dalekim, ne uvek mirnim morima, tragajući za kopnom i svetionikom. Brod `Šumatovačka` davao nam je sigurnost kada su nas tukle kiše i vetrovi. Hvala čitavoj posadi, a najviše hvala Lazaru, jer smo uz pomoć njegovih ilustracija pronašli čak i kovčeg sa blagom.` - Jasminka Petrović, pisac za decu i mlade, autor i voditelj radionica u okviru programa `Mladi pisci u akciji`.

Povez: tvrd Br. strana: 287 Format: 22x28 Kolor fotografije! Idealan priručnik za radoznalu decu. Zgodno podeljen na šest poglavlja koja se lako koriste, tekst objedinjava više od 800 slika, ilustracija i dijagrama da bi odgovorio na više od 1000 pitanja, kao što su ova: Zemlja i svemir: Koliko je star Univerzum? Od čega je napravljena Zemlja? Zašto gejziri bljuju toplu vodu? Nauka: Šta su to elektroni? Kako nastaje elektricitet? Zašto čelični brod ne tone? Priroda: U kakvim su odnosima životinje? Koje su zmije najotrovnije? Zašto drveće ne raste na vrhovima planina? Praistorijski život: Otkud znamo kako su se kretali dinosaurusi? Koji je mesožder bio najveći? Da li su sisari krivi za izumiranje dinosaurusa? Ljudsko telo: Od čega je napravljeno naše telo? Zašto mi treba skelet? Da li mozak razmišlja kao kompjuter? Istorija: Gde su bili prvi gradovi? Zašto je rimska vojska bila tako uspešna? Šta je bio hladni rat? NAPOMENA: Knjiga je apsolutno nova i nekorišćena, samo je usled neadekvatnog skladištenja, došlo do veoma blagog oštećenja runog dela naslovne strane - jedva primetno. Drugih oštećenja nema!

Hvatači snova su priče o emigrantima. Njihovo poreklo i sudbine vezane su za više zemalja i vremensko razdoblje od skoro jednog veka. Oni se sele i putuju sledeći svoje snove, želje i ambicije. Povezuje ih univerzalnost prostora i težnja ka boljem. Tragaju, ali i beže. Mogu se sresti u vozovima, na aerodromima, na graničnim prelazima. Vuku kofere u oba pravca, opraštaju se i dočekuju. Sa strepnjom preispituju svoje izbore suočeni s večitom dilemom. U novi svet sa sobom nose nostalgiju da ih čuva od opasnih putokaza. Ponegde im se putevi ukrštaju. Na simboličan način ili stvarno, junaci ove knjige gravitiraju oko najduže ulice na svetu koja počinje baš na mestu gde je ukotvljen legendarni brod. Ideja da čovek stalno traga za boljim mestom je večna. Seobe uvek traju. Nikad ne prestaju. Ova knjiga je mali uvid u iskustva modernih nomada koji su se otisnuli u tu potragu, često na to prinuđeni okolnostima na koje ne mogu uticati. Tako su junaci ovih priča savremenici istorijskih događaja počevši od balkanskih ratova s početka prošlog veka, pa do balkanskih ratova na kraju prošlog veka, preko prvog svetskog rata, ruske revolucije, drugog svetskog rata ali i modernog vremena.

LEPA NIVERNEZA - Alfons Dode Priča o jednom starom brodu i njegovoj posadi Biblioteka Kadok Beograd 1979 god, 115 str, tvrd povez, korice malo zaprljane, posveta na predlistu, u dobrom stanju. L.1. ORM. 2-3 +

Biblioteka Diznilend komplet 5 knjiga odlično očuvano. Priče su sledeće: Točkovi, mašine, motori Meri Popins Od splava do atomskog broda Od Ikara do kosmonauta Diznilend Prelepe ilustracije, odlično očuvane knjige i kutija za pakovanje. Walt Disney - knjige iz carstva Diznijeve mašte

Die insel der 1000 Gefahren Edward Packard Огроман плимни талас испере вас са брода на обали усамљеног острва. Одлучујете ли да живите као Робинсон или желите да се што пре спасите? Овде ви сами одлучујете како ће се ваша авантура наставити. Али будите опрезни: Опасности вребају свуда.

Pokahontas donosi mir - Hilari Robinson, Masumi Furukava. Izdavac Pcelica. Tvrd povez, ilustrovano. U veoma dobrom stanju. U selu gde živi Pokahontas sve je spokojno. Međutim, nevolje dolaze s nepoznatim ljudima koji su doplovili brodom. Pokahontas želi da se sprijatelji s došljacima, ali im njen otac ne veruje. Može li Pokahontas da sačuva mir? KLJucne reci: knjiga, knjige, za decu, decija, indijanci, pokahontas, indijanka, beli ljudi, mir, donosilac mira

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Eng. jezik! Pokahontas (1595 - 21. mart 1617) je bila indijanska princeza. Pravo ime joj je bilo Matoaka što na jeziku njenog naroda znači mala čigra. Ušla je u istoriju zahvaljujući tome što je rizikujući svoj život 1609. spasla život engleskog kapetana Džona Smita. Rođena je 1595. u algonkvinskom plemenu Pouhatan, koje je živelo na prostoru današnje Virdžinije. Kada je imala 13 godina srela je kapetana Džona Smita koji kao engleski kolonizator ubrzo biva zarobljen u ratu koji su Indijanci vodili protiv belaca. Kada je došao trenutak da bude pogubljen, spustivši glavu na njegove ruke spasla ga je sigurne smrti. Ljubav izmeđi njih dvoje je kratko trajala jer se 27-godišnji kapetan Smit morao vratiti u Englesku gde su ga čekali žena i sin. 1614. Pokahontas je oteo brodom Semjuel Argal i držao kao taoca dok ne bude oslobođen i poslednji engleski kolonizator. Za vreme putovanja brodom u nju se zaljubljuje član ekspedicije Džon Rolf (prvi doneo duvan u Evropu) sa kojim sklapa brak u Džejmstaunu 1614. iznenada se razbolela 1617. i umrla u 22. godini, sahranjena je u Engleskoj, gde je poslednji put videla Džona Smita. Bila je inspiracija mnogih slikara, scenarija za filmove itd.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Eng. jezik! Disney`s Pocahontas Justine Korman Fontes Don Williams (Illustrator) Pokahontas (1595 - 21. mart 1617) je bila indijanska princeza. Pravo ime joj je bilo Matoaka što na jeziku njenog naroda znači mala čigra. Ušla je u istoriju zahvaljujući tome što je rizikujući svoj život 1609. spasla život engleskog kapetana Džona Smita. Rođena je 1595. u algonkvinskom plemenu Pouhatan, koje je živelo na prostoru današnje Virdžinije. Kada je imala 13 godina srela je kapetana Džona Smita koji kao engleski kolonizator ubrzo biva zarobljen u ratu koji su Indijanci vodili protiv belaca. Kada je došao trenutak da bude pogubljen, spustivši glavu na njegove ruke spasla ga je sigurne smrti. Ljubav izmeđi njih dvoje je kratko trajala jer se 27-godišnji kapetan Smit morao vratiti u Englesku gde su ga čekali žena i sin. 1614. Pokahontas je oteo brodom Semjuel Argal i držao kao taoca dok ne bude oslobođen i poslednji engleski kolonizator. Za vreme putovanja brodom u nju se zaljubljuje član ekspedicije Džon Rolf (prvi doneo duvan u Evropu) sa kojim sklapa brak u Džejmstaunu 1614. iznenada se razbolela 1617. i umrla u 22. godini, sahranjena je u Engleskoj, gde je poslednji put videla Džona Smita. Bila je inspiracija mnogih slikara, scenarija za filmove itd.

BIBLIOTEKA DIZNILEND WALT DISNEY - komplet 1-4 Izuzetno retko Diznijeve knjige za decu velikog formata , ilustrovane u boji , cirilica 1. tockovi masine motori - Vuk Karadzic Beograd , 1969. 2. od ikara do kosmonauta - Vuk Karadzic Beograd , 1969. 3. od splava do atomskog broda - Vuk Karadzic Beograd , 1968. 4. Meri Popins - Vuk Karadzic Beograd , 1968. veoma korektno ocuvane knjiga MERI POPINS ima ostecen hrbat a NA knjizi TOCKOVI,MASINE, MOTORI, ispada prvi list ,na istom je svljano kao i na jednoj strani unutar sadrzaja ali nije strasno. POGLEDAJTE I OSTALE MNOGOBROJNE KNJIGE KOJE PRODAJEM KLIKNITE DA LINK http://www.kupindo.com/pretraga.php?Prodavac=mikce024&Grupa=1 SLI

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Lepe ilustracije! Ilustraciuje: N. Carusina Ivan Sergejevič Sokolov - Mikitov (17. [29] maj 1892, Oseki, Kaluška gubernija — 20. februar 1975, Moskva) — ruski sovjetski pisac i novinar, specijalni dopisnik. Ivan Sergejevič Sokolov-Mikitov je rođen u Oseki, Kaluška gubernija[4] ​​u porodici Sergeja Nikitiča Sokolova, upravnika šumskog zemljišta bogatih trgovaca Konšina. Godine 1895. porodica se preselila u domovinu svog oca u selo Kislovo, Ugranski okrug, Smolenska oblast). Od pete godine sa ocem je učestvovao u lovu, sa osam je od oca dobio na poklon malokalibarsku pušku Monte Kristo, iz koje je naučio da puca pre nego što je pošao u realnu školu (što je uticalo na njegovo dalja strast za lovom). Kada je imao deset godina, otac ga je odveo u Smolensk, gde ga je rasporedio u Smolensku Aleksandrovsku realnu školu. U školi se Sokolov-Mikitov zainteresovao za ideje revolucije. Zbog učešća u podzemnim revolucionarnim krugovima, Sokolov-Mikitov je izbačen iz petog razreda škole. Godine 1910. Sokolov-Mikitov odlazi u Sankt Peterburg, gde počinje da pohađa poljoprivredne kurseve. Iste godine napisao je svoje prvo delo - bajku `Sol zemlje`. Ubrzo Sokolov-Mikitov shvata da nema sklonosti za poljoprivredne poslove i postaje sve više zainteresovan za književnost. Posećuje književne krugove, upoznaje se sa mnogim poznatim piscima - Aleksejem Remizovim, Aleksandrom Grinom, Vjačeslavom Šiškovim, Mihailom Prišvinom, Aleksandrom Kuprinom. Od 1912. Sokolov-Mikitov je radio u Revelu kao sekretar lista Revel Leaflet. Ubrzo je dobio posao na trgovačkom brodu, posetio mnoge lučke gradove u Evropi i Africi. U vezi sa izbijanjem Prvog svetskog rata vratio se u Rusiju 1915. godine. Tokom rata, Sokolov-Mikitov je, zajedno sa poznatim pilotom Glebom Alehnovičem, leteo na ruskom bombarderu Ilja Muromets. „Upoznao sam februarsku revoluciju na frontu. Kao zamenik frontovskih vojnika, došao je u revolucionarni Petrograd, preplavljen crvenim zastavama. Ovde u Petrogradu. upoznao Oktobarsku revoluciju, slušao Lenjinov govor u sali Tauridske palate; ovde, u redakciji Novaja žizn, upoznao sam A. M. Gorkog i druge pisce, majstore reči, koji su bili ljubazni prema mojim spisima, prvi put sam počeo ozbiljno da razmišljam o tome šta je postalo moj životni put i sudbina. Revolucija je bila četvrta i poslednja prekretnica u mom životu: postao sam pisac“, sećao se I. Sokolov-Mikitov. Godine 1919. Ivan Sokolov-Mikitov se prijavio kao mornar na trgovački brod Omsk. Međutim, 1920. godine u Engleskoj, brod je uhapšen i prodat na aukciji za dugove. Za Sokolova-Mikitova je počela prisilna emigracija. Godinu dana živi u Engleskoj, a zatim se 1921. seli u Nemačku. Godine 1922. Sokolov-Mikitov se susreo u Berlinu sa Maksimom Gorkim, koji mu je pomogao da dobije dokumenta potrebna za povratak u domovinu. Po povratku u SSSR, Sokolov-Mikitov je mnogo putovao, učestvovao u arktičkim ekspedicijama na ledolomcu Georgij Sedov, koje je vodio Oto Šmit. Ekspedicije na Arktički okean, Zemlju Franca Josifa i Severnu Zemlju pratila je ekspedicija za spasavanje ledolomca Maligin, u kojoj je učestvovao kao dopisnik Izvestija. U 1929-1934 Sokolov-Mikitov je živeo i radio u Gatčini. Često su mu dolazili u posetu poznati pisci Evgenij Zamjatin, Vjačeslav Šiškov, Vitalij Bianki, Konstantin Fedin. U njegovoj kući je dugo živeo i poznati lovački pisac Nikolaj Anatoljevič Zvorikin (1873-1937). Godine 1930-1931 objavljeni su ciklusi Sokolova-Mikitova `Prekomorske priče` i `Na beloj zemlji`, kao i priča `Detinjstvo`. 1. jula 1934. godine primljen je u Savez pisaca SSSR-a. Tokom Velikog otadžbinskog rata, Sokolov-Mikitov je radio u Molotovu kao specijalni dopisnik Izvestija. U leto 1945. vratio se u Lenjingrad. Počevši od leta 1952. godine, Sokolov-Mikitov je počeo da živi u kući koju je izgradio sopstvenim rukama u selu Karačarovo, okrug Konakovo, Kalinjinska oblast. Ovde piše većinu svojih dela. Njegovu kuću „Karačarov” posetili su pisci Aleksandar Tvardovski, Viktor Nekrasov, Konstantin Fedin, Vladimir Soluhin, mnogi umetnici i novinari. Njegova proza je ekspresivna i ilustrativna pre svega u slučajevima kada se drži sopstvenog iskustva, slabija je kada pisac prenese ono što je čuo.[7] Sokolov-Mikitov je preminuo 20. februara 1975. godine u Moskvi. Prema testamentu, urna sa njegovim pepelom je sahranjena na Novom groblju u Gačini. Godine 1983. otkriven je spomenik na mestu sahranjivanja, čije je postavljanje inicirala gradska filijala VOPIIK-a Gatchina. Pored Ivana Sergejeviča, sahranjeni su i njegovi rođaci - majka Marija Ivanovna Sokolova (1870-1939) i ćerke Elena (1926-1951) i Lidija (1928-1931)

O knjizi Hvatači snova su priče o emigrantima. Njihovo poreklo i sudbine vezane su za više zemalja i vremensko razdoblje od skoro jednog veka. Oni se sele i putuju sledeći svoje snove, želje i ambicije. Povezuje ih univerzalnost prostora i težnja ka boljem. Tragaju, ali i beže. Mogu se sresti u vozovima, na aerodromima, na graničnim prelazima. Vuku kofere u oba pravca, opraštaju se i dočekuju. Sa strepnjom preispituju svoje izbore suočeni s večitom dilemom. U novi svet sa sobom nose nostalgiju da ih čuva od opasnih putokaza. Ponegde im se putevi ukrštaju. Na simboličan način ili stvarno, junaci ove knjige gravitiraju oko najduže ulice na svetu koja počinje baš na mestu gde je ukotvljen legendarni brod. Ideja da čovek stalno traga za boljim mestom je večna. Seobe uvek traju. Nikad ne prestaju. Ova knjiga je mali uvid u iskustva modernih nomada koji su se otisnuli u tu potragu, često na to prinuđeni okolnostima na koje ne mogu uticati. Tako su junaci ovih priča savremenici istorijskih događaja počevši od balkanskih ratova s početka prošlog veka, pa do balkanskih ratova na kraju prošlog veka, preko prvog svetskog rata, ruske revolucije, drugog svetskog rata ali i modernog vremena. O autoru Natalija Mihailović živi i piše u Beogradu.Rođena je na sredini između Istoka i Zapada,onih istorijskih godina kada je njena zemlja rođenja Istoku rekla NE. U mladosti je pisala za omladinske, studentskei druge listove. Prvu knjigu objavljuje na pragu zlatnog doba,pošto je putujući po svetu obavila sve domaće zadatkei prikupila bogatu bazu podataka sa svojim i tuđim životnim iskustvom. Boravila je po belosvetskim meridijanima, gde se sretala s različitim ljudskim pričama i sudbinama. Vremenom je namotala ogromno klupko kilometara koje sada odmotava da bi štrikala i heklala svoje priče, ukrašavajući ih maštom. Tako je uobličila prvu knjigu priča, Hvatači snova. Ostalo je, međutim, još toga neispričanog o čemu će se čitati u knjigama koje slede.

Autor: Džon Rajan Povez: tvrdi sa omotom Format: 19,5 x 25,5 cm Strana: 32 Pismo: ćirilica ilustr „Kapetan Gugulence je bio gusar. On je smatrao da je najhrabriji i najlepši gusar na svih sedam mora...“ I tako počinje kapetanova prva vratolomna pustolovina. Našeg debeljuškastog junaka ništa ne može toliko podstaći na akciju, kao pomisao na blago. I tako, kada je njegov hrabri brodski mali, Tomica, namirisao gomilu „žutaća“ na obližnjem brodu, kapetan je krenuo u opasnu hajku. Na žalost, njegov zli i lukavi neprijatelj, Dada Crna Brada, našao se tu u blizini. Hoće li Gugulence upasti u zamku Dadinog podlog plana? Ili će Tomica, najpametniji od svih brodskih malih širom sedam mora, imati svoj plan? k-8

Osvajanje slobode Mile Kolar, svi njeni napori, odricanja, sabrani su u ovu neobičnu autobiografsku i putopisnu knjigu. Milino traganje za novim životnim iskustvima liči na putovanje vremenskim brodom koji ide od Hong Konga, preko Saudijske Arabije, Jemena, Australije i Kanade. Sve vreme Mila definiše svoju životnu filozofiju, živi život svoje porodice i svagde i na svakom mestu pronalazi neki novi životni cilj i novi životni put. Njena traganja nisu traganja jednog hirurga, nego je to duboko uranjanje u nauku, lečenje i svakolike medicinske izazove. Ta nepredvidljivost životnih tokova omogućila joj je da sagleda različite koncepte života, mnoge religije i verovanja, da bi na kraju utvrdila svoju definiciju Boga. Njena životna interesovanja idu preko medicine do literature, filozofije, estetike, slikarstva i dizajna enterijera. Mnogi će u ovoj knjizi saznati neobične i čudesne stvari iz svetova koje je ona imala prilike da vidi i uživa u njima.

Pirati : avventure, arrembaggi e isole del tesoro testi Serena Dei illustrazioni Michael Grieco Edizioni Gribaudo, 2011. 96 str. ISBN 978-88-580-0439-5 italijanski Sadržaj: Chi sono i Pirati? 7 Le Imbarcazioni e la Vita a Bordo 31 Le Armi e i Combattimenti 51 Attrezzature e Strumenti di Navigazione 65 La Tortuga e i Covi dei Pirati 79 La Ricerca dellIsola del Tesoro 87 Књига о фасцинантном свету пирата ће повести младе читаоце на фантастично путовање кроз време. На почетку је дат кратак историјат пиратерије, праћен невероватним илустрацијама које оживљавају сваку страницу књиге. Читајући деца ће живети хиљаду авантура, откривајући какве су биле галије, који су били најпознатији пирати, чувене битке које су одржане на палубама једрењака натоварених благом, скривена места до којих се долази мапама. Сазнајемо шта су јели пирати, како су живели на броду, какву су одећу носили; типови једрењака, описане су заставе, оружје, опрема и навигациони инструменти, морскa чудовишта...

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Korice malo iskrzane i prednja korica malo labavija, sve ostalo uredno! 1980 g. Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.), bila je hrvatska književnica koja je u Hrvatskoj i u svijetu priznata kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu. Ivana Brlić-Mažuranić rođena je u Ogulinu 1874. godine. Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića.[3] Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Kratko se školovala u djevojačkoj školi u Zagrebu.[4] Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskome jeziku. S obitelji se iz Ogulina prvo preselila u Karlovac, a potom u Jastrebarsko. Dana 15. kolovoza 1891. godine zaručili su se Ivana Mažuranić i Vatroslav Brlić, odvjetnik i političar. Njihovo vjenčanje bilo je 18. travnja 1892. godine, na Ivanin 18. rođendan, u crkvi sv. Marka.[5] Jedan od kumova bio im je tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Amruš.[6] Nakon vjenčanja Ivana se sa suprugom seli u Brod na Savi (danas Slavonski Brod), gdje je živjela većinu života koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i književnom radu. Kao majka sedmero djece, imala je priliku upoznati se s dječjom psihom, i tako razumjeti čistoću i naivnost njihova svijeta. Odgojena u narodnome duhu, uz supruga Vatroslava uključuje se u javni život u krugovima prvaka narodnoga pokreta. Biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protumađaronska nastojanja. Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata zajedno s kćerima Zorom i Nadom radila je kao bolničarka Crvenoga križa u Slavonskome Brodu i za svoj predani rad dobila je odličje.[7] Tijekom života patila je od bolesti depresije i nakon duge borbe s tom bolešću počinila je samoubojstvo, 21. rujna 1938. godine, u bolnici na zagrebačkome Srebrnjaku.[8] Pokopana je na zagrebačkome groblju Mirogoju, u obiteljskoj grobnici.[9][10] Književno stvaralaštvo Spomenik Ivani Brlić-Mažuranić u Slavonskom Brodu. Ivana Brlić-Mažuranić počela je pisati poeziju, eseje i dnevnike vrlo rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom 20. stoljeća. Svoju prvu pjesmu Zvijezdi moje domovine napisala je u Ogulinu 1886. godine.[4] Prvi članak, Sajam u Bosni, objavila je 6. rujna 1900. godine u Narodnim novinama (god. 66, br. 204, str. 3), a potpisala se inicijalom M.[11] Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu Valjani i nevaljani izdala je u prosincu 1901. godine u vlastitoj nakladi i bila je namijenjena privatnoj uporabi.[11] Nakon objavljivanja zbirke Valjanih i nevaljanih pisala je članke i kratke priče za djecu koji su izlazili u novinama i časopisima.[12] Priče i tekstovi poput serije obrazovnih članaka naslovljenih Škola i praznici objavljivani su redovito od 1903. godine nadalje. Pravu pozornost književne publike skreće 1913. godine romanom za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića. U ovoj napetoj priči siromašni šegrt Hlapić bježi od svoga gazde, a zgode na kraju prevladaju nezgode. Napisala je pjesničku zbirku Slike (1912.), pedagoški intoniranu Knjigu omladini (1923.)[13], zapise o obiteljskome rodoslovlju (Obzor, 1933. – 1934.), koje objedinjuje u trima knjigama (1934., 1935.), povijesno-pustolovni roman za mladež Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata (1937.) te je prevodila s njemačkoga i francuskoga jezika. Njezinim krunskim djelom kritičari smatraju zbirku pripovjedaka Priče iz davnine, objavljenu 1916. godine, djelo koje sadrži motive mitološke mudrosti običnoga svijeta, inspirirane slavenskom mitologijom. Ova knjiga kroz bajku ponovo vraća u život izgubljeni svijet pretkršćanskih vjerovanja Hrvata. Likovi poput Kosjenke i Regoča, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića i Bjesomara utjelovljenja su ljudskih moralnih osobina i osjećaja, kako vjernosti, ljubavi i dobrostivosti, tako i nestalnosti i slabosti. Želja za bogatstvom i čežnja za dalekim svjetovima kao simboli ljudske žudnje za istinom i znanjem često se pojavljuju u njezinim pričama. Kada je 1924. godine u Engleskoj izašao prijevod njezine knjige Priče iz davnine pod naslovom Croatian Tales of Long Ago, o njemu je pisano u tridesetak uglednih engleskih revija i časopisa, `Daily Dispatch naziva Ivanu Brlić-Mažuranić hrvatskim Andersenom, a Church Times kaže da priče izražavaju etički genij Hrvata koji će očarati ne samo djecu, nego i starijima pružiti pogled u dušu jednog malo poznatog naroda.`[14] Grob Ivane Brlić Mažuranić na zagrebačkom Mirogoju. Godine 1927. godine objavila je knjigu u obliku slikovnice Dječja čitanka o zdravlju, a ilustracije je napravio Vladimir Kirin. U knjizi su pjesmice o higijenskim i zdravstvenim temama, namijenjene djeci (higijenske mjere svakodnevnoga pranja ruku, zaštite kod kihanja i kašljanja, štetnost pušenja, muhe kao prenositeljice bolesti itd.). To je prva slikovnica u Hrvatskoj kojoj su i autorica i ilustrator hrvatski.[15] U četiri godine (1931., 1935., 1937.,1938.) šest puta bila je predložena za Nobelovu nagradu za književnost.[16] Tih godina za Nobelovu nagradu predlagali su je dr. Gavro (Gabriel) Manojlović (1931., 1935., 1937., 1938.) i Albert Bazala (1937., 1938.).[16][17] Godine 1937.[18] Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti primila ju je za svoju (dopisnu) članicu, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast. Kritika je njezinu prozu držala jedinstvenom sintezom životnoga idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkoga humora (Antun Gustav Matoš) pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (Antun Branko Šimić, Dragutin Domjanić) i književni povjesničari (Antun Barac). Školska knjiga, d.d. ustanovila je književnu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić 1971. godine radi promicanja književnoga stvaralaštva za djecu i mladež do 14 godina.[19] Često nazivana hrvatskim Andersenom (zbog njezine virtuoznosti pripovjedačice za djecu) i hrvatskim Tolkienom (radi posezanja u fantastični svijet mitologije),[3] Ivana Brlić-Mažuranić svojom izvornošću i svježinom ravnopravno stoji rame uz rame s velikanima dječje književnosti. Djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike. Biblioteka Vjeverica

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Sa donje strane ima malo nekih crni tackica, nista strasno, sve ostalo uredno! Ilustrovala: Danica Rusjan Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.), bila je hrvatska književnica koja je u Hrvatskoj i u svijetu priznata kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu. Ivana Brlić-Mažuranić rođena je u Ogulinu 1874. godine. Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića.[3] Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Kratko se školovala u djevojačkoj školi u Zagrebu.[4] Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskome jeziku. S obitelji se iz Ogulina prvo preselila u Karlovac, a potom u Jastrebarsko. Dana 15. kolovoza 1891. godine zaručili su se Ivana Mažuranić i Vatroslav Brlić, odvjetnik i političar. Njihovo vjenčanje bilo je 18. travnja 1892. godine, na Ivanin 18. rođendan, u crkvi sv. Marka.[5] Jedan od kumova bio im je tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Amruš.[6] Nakon vjenčanja Ivana se sa suprugom seli u Brod na Savi (danas Slavonski Brod), gdje je živjela većinu života koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i književnom radu. Kao majka sedmero djece, imala je priliku upoznati se s dječjom psihom, i tako razumjeti čistoću i naivnost njihova svijeta. Odgojena u narodnome duhu, uz supruga Vatroslava uključuje se u javni život u krugovima prvaka narodnoga pokreta. Biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protumađaronska nastojanja. Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata zajedno s kćerima Zorom i Nadom radila je kao bolničarka Crvenoga križa u Slavonskome Brodu i za svoj predani rad dobila je odličje.[7] Tijekom života patila je od bolesti depresije i nakon duge borbe s tom bolešću počinila je samoubojstvo, 21. rujna 1938. godine, u bolnici na zagrebačkome Srebrnjaku.[8] Pokopana je na zagrebačkome groblju Mirogoju, u obiteljskoj grobnici.[9][10] Književno stvaralaštvo Spomenik Ivani Brlić-Mažuranić u Slavonskom Brodu. Ivana Brlić-Mažuranić počela je pisati poeziju, eseje i dnevnike vrlo rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom 20. stoljeća. Svoju prvu pjesmu Zvijezdi moje domovine napisala je u Ogulinu 1886. godine.[4] Prvi članak, Sajam u Bosni, objavila je 6. rujna 1900. godine u Narodnim novinama (god. 66, br. 204, str. 3), a potpisala se inicijalom M.[11] Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu Valjani i nevaljani izdala je u prosincu 1901. godine u vlastitoj nakladi i bila je namijenjena privatnoj uporabi.[11] Nakon objavljivanja zbirke Valjanih i nevaljanih pisala je članke i kratke priče za djecu koji su izlazili u novinama i časopisima.[12] Priče i tekstovi poput serije obrazovnih članaka naslovljenih Škola i praznici objavljivani su redovito od 1903. godine nadalje. Pravu pozornost književne publike skreće 1913. godine romanom za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića. U ovoj napetoj priči siromašni šegrt Hlapić bježi od svoga gazde, a zgode na kraju prevladaju nezgode. Napisala je pjesničku zbirku Slike (1912.), pedagoški intoniranu Knjigu omladini (1923.)[13], zapise o obiteljskome rodoslovlju (Obzor, 1933. – 1934.), koje objedinjuje u trima knjigama (1934., 1935.), povijesno-pustolovni roman za mladež Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata (1937.) te je prevodila s njemačkoga i francuskoga jezika. Njezinim krunskim djelom kritičari smatraju zbirku pripovjedaka Priče iz davnine, objavljenu 1916. godine, djelo koje sadrži motive mitološke mudrosti običnoga svijeta, inspirirane slavenskom mitologijom. Ova knjiga kroz bajku ponovo vraća u život izgubljeni svijet pretkršćanskih vjerovanja Hrvata. Likovi poput Kosjenke i Regoča, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića i Bjesomara utjelovljenja su ljudskih moralnih osobina i osjećaja, kako vjernosti, ljubavi i dobrostivosti, tako i nestalnosti i slabosti. Želja za bogatstvom i čežnja za dalekim svjetovima kao simboli ljudske žudnje za istinom i znanjem često se pojavljuju u njezinim pričama. Kada je 1924. godine u Engleskoj izašao prijevod njezine knjige Priče iz davnine pod naslovom Croatian Tales of Long Ago, o njemu je pisano u tridesetak uglednih engleskih revija i časopisa, `Daily Dispatch naziva Ivanu Brlić-Mažuranić hrvatskim Andersenom, a Church Times kaže da priče izražavaju etički genij Hrvata koji će očarati ne samo djecu, nego i starijima pružiti pogled u dušu jednog malo poznatog naroda.`[14] Grob Ivane Brlić Mažuranić na zagrebačkom Mirogoju. Godine 1927. godine objavila je knjigu u obliku slikovnice Dječja čitanka o zdravlju, a ilustracije je napravio Vladimir Kirin. U knjizi su pjesmice o higijenskim i zdravstvenim temama, namijenjene djeci (higijenske mjere svakodnevnoga pranja ruku, zaštite kod kihanja i kašljanja, štetnost pušenja, muhe kao prenositeljice bolesti itd.). To je prva slikovnica u Hrvatskoj kojoj su i autorica i ilustrator hrvatski.[15] U četiri godine (1931., 1935., 1937.,1938.) šest puta bila je predložena za Nobelovu nagradu za književnost.[16] Tih godina za Nobelovu nagradu predlagali su je dr. Gavro (Gabriel) Manojlović (1931., 1935., 1937., 1938.) i Albert Bazala (1937., 1938.).[16][17] Godine 1937.[18] Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti primila ju je za svoju (dopisnu) članicu, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast. Kritika je njezinu prozu držala jedinstvenom sintezom životnoga idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkoga humora (Antun Gustav Matoš) pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (Antun Branko Šimić, Dragutin Domjanić) i književni povjesničari (Antun Barac). Školska knjiga, d.d. ustanovila je književnu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić 1971. godine radi promicanja književnoga stvaralaštva za djecu i mladež do 14 godina.[19] Često nazivana hrvatskim Andersenom (zbog njezine virtuoznosti pripovjedačice za djecu) i hrvatskim Tolkienom (radi posezanja u fantastični svijet mitologije),[3] Ivana Brlić-Mažuranić svojom izvornošću i svježinom ravnopravno stoji rame uz rame s velikanima dječje književnosti. Djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike.