OMOT 5 BLU-RAY 5 NOV

OMOT 5 BLU-RAY 5 NOV Монтажа [Блу-раи] [Регион Фенг Сјаоганг (директор) Оцењено: Погодно за 15 година и више Формат: Блу-раи 20.12.2007. (ЦН) Акција , Историја Свака жртва заслужује да буде овековечена. Преглед Прати војника који покушава да добије признање за другове који су погинули 1948. године, на прекретници у грађанском рату између комуниста и националистичких снага Куоминтанга (КМТ). Фенг Ксиаоганг директор Лиу Хенг писац

NEOTVARANO ! KOMPLETNA PRVA SEZONA. DISKOVI NEMAJU PREDVOD NA SRPSKI SAMO NA ENGLESKOM.

„Stvarni život najvećeg boksera svih vremena.“ – Džordž Forman Rahman Ali je mlađi brat Muhameda Alija. Bio je profesionalni bokser, Muhamedov telohranitelj i sparing-partner. Proveo je uz njega skoro ceo život. O Muhamedu Aliju se mnogo pisalo i nesumnjivo je bio jedan od najvoljenijih sportista na svetu. Kad je bio na vrhuncu slave znali su za njega u svakom kutku zemaljske kugle, a do sada još nismo čuli šta o njemu ima da kaže čovek koji ga je najbolje poznavao – njegov jedini brat, uz to i najbolji prijatelj, Rahman Ali. Dok su bili mali, Kasijus i Rudolf Arnet Klej, kako su se tada zvali, odrastali su zajedno, skupa počeli da treniraju boks, putovali na takmičenja, zajedno se tukli na ulici i boksovali u ringu. Rahman je bio sa svojim bratom i u trenucima uspeha i u krizama, viđao ga je u najboljim i najgorim izdanjima – kao nemilosrdnog šaljivdžiju i ljubomornog starijeg brata, borca za ljudska prava koji nije imao dlake na jeziku, kao muža i oca. U knjizi Moj brat Muhamed Ali on se vraća na neke dobro poznate događaje iz Alijevog života, sada iznete iz perspektive bliskog očevica, ali govori i o onome što dosad nikada nismo čuli, dočaravajući nam jednog ponositog i veoma kontroverznog, a ipak ranjivog čoveka. U ovim sjajnim i potresnim memoarima Rahman nam predočava mnogo krupniju i ličniju sliku od ijedne do sada ponuđene u knjigama o velikanu boksa. Ovo je poslednji i najvažniji element u mozaiku koji prikazuje možda najveću sportsku legendu prošlog veka. „Rahman je napisao vrlo zaokruženu biografiju svog pokojnog brata i ispričao nam pravu priču o Aliju.“ – Majk Tajson „Baš kao i čovek o kome govori, i ova knjiga je puna iznenađenja. Ljubitelji boksa ne treba da je propuste.“ – Sunday Times „Nežno, višeslojno i potresno. Zahvaljujući svom pripovedačkom daru, Rahman nam je pružio delo koje prevazilazi sve dosadašnje biografije Muhameda Alija.“ – Fox Sports

Sve je kao novo - prodaje se u stanju kao na slikama

Jamiroquai – Live In Verona Label: Sony Soho Square – MVX 2017799003, Sony Soho Square – 201779 9 Format: DVD, DVD-Video Country: Europe Released: 2002 Genre: Electronic, Jazz, Funk / Soul Style: P.Funk, Soul, Disco, Jazz-Funk, Acid Jazz, Funk OČUVANOST: NOVO U CELOFANU

Биља Крстић И Бистрик Оркестар* ‎– Концерт У Позоришту На Теразијама 27.11.2007 Године DVD jednom odgledan - ODLICNO ocuvan prodaje se u stanju kao na slikama

Odlicno ocuvan DVD - knjizica ima 6 strana U filmu su: William Dafoe Matt Dillon Dennis Hopper Jim Jarmusch Tom Waits John Lurie prodaje se u stanju kao na slikama

Ladies & Gentlemen (The Best Of George Michael), George Michael ‎, DVD, 1999, SMV Enterprises

Broj strana: 478 Pismo: Ćirilica Povez: Tvrd Format: 21 cm Godina izdanja: 2019. SADRŽAJ Sećanje na oca (Milica Arsenijević-Krakov) Uvodna reč (Stanislav Krakov) PRVI DEO: KROZ RATOVE I Kralj i kraljica su ubijeni II Kroz artiljerijsku vatru III Bekstvo iz pakla kolere IV Akademski građanin V Novi front VI Le jour de glorie VII I istorija je napustila Srbiju VIII Smrt sa svih strana IX Moj susret sa „ubicom kraljeva“ X Zaklao sam čoveka XI Kota 2525 – planina slave XII Kraj 17. puka XIII Apis na gubilištu XIV Paskal na Rovovskoj kosi XV Poslednji juriš XVI Na plamenom bregu XVII Cveće šafrana je znak pobede XVIII Jedna armija kapitulira XIX Hvala, moj mrtvi neprijatelju! XX Na rukama devojaka XXI Impossible XXII Srušeni most XXIII Tri pitanja XXIV Smrt nije došla na sastanak DRUGI DEO: KROZ AUSTRIJU I Izvan zakona II Spaljena prošlost III Jedna mala kapela u noći KO JE BIO KRAKOV (Gojko Tešić)

Sve je kao novo - u mnostvu prevoda (gde postoji i bugarski prevod) nema prevoda na srpski ili hrvatski - prodaje se u stanju kao na slikama Vivien Leigh ( Prohujalo sa vihorom) Marlon Brando (Apokalipsa Danas, Kum...)

NEOTPAKOVAN

ISBN: 978-86-7712-277-5 Broj strana: 320 Pismo: Ćirilica Format: 21 cm Godina izdanja: 2011 Izdavač: Knjiga komerc Veliki dečak naše knjižvenosti" - tako se ukratko može opisati osećanje koje budi zbirka. „Retki su oni koji su hodali ovim gradom, a da su ih svi voleli. Tu privilegiju je imao Momo Kapor. Zato, samo godinu dana posle njegove smrti, nije bilo teško skupiti 55 tekstova koje su napisali poznati književnici, reditelji, glumci i novinari, prijatelji ovog čuvenog Beograđanina.“ Među autorima tekstova su Matija Bećković, Arsen Dedić, Ljubivoje Ršumović, Jovan Ćirilov, Mirjana Bobić - Mojsilović, Marko Vidojković, Igor Mandić, Dragan Đilas... Zajedničku crtu svih tekstova čine pregršt ljubavi, malo nostalgije i puno lepote, koje je i Kapor unosio u svoja književna dela, scenarija za filmove, pozorišne i radio drame, prenosio na svoje slike i grafike.

Prema mnogima, SAD imaju najjači destabilizujući uticaj na svetske događaje i stoga predstavljaju najveću pretnju svetskom miru. Svetska sila broj 1 nije slučajno stekla ovu tužnu vodeću poziciju. Nijedna država nije bombardovala toliko drugih zemalja kao Sjedinjene Američke Države od 1945. Nijedna država nije srušila toliko vlada i bila upletena u toliko otvorenih i prikrivenih sukoba kao SAD od 1945. Nijedna država na svetu nema vojne baze u toliko drugih zemalja, ne izvozi toliko oružja i ne održava tako visok budžet za naoružanje kao SAD. Danijele Ganzer analizira čitav spektar američkih globalnih težnji, uvek sa fokusom na strategije spoljne politike, i impresivno opisuje kako SAD vode politiku svetske moći u kojoj je nasilje centralni element. Njegova kritika Sjedinjenih Američkih Država nije jednodimenzionalna, već se rukovodi osnovnim načelima humanizma, naučne distance i, pre svega, polazi od zabrane upotrebe sile u međunarodnoj politici prema Povelji Ujedinjenih nacija, koja je doneta 1945. „Neki od nečuvenih činova američke politike opisanih u ovoj knjizi, posebno oni iz novijeg doba, poznati su široj svetskoj javnosti, ali o mnogima se gotovo ništa ne zna. Ganzer ne samo da svojim analizama sklapa nedvosmislen istorijski mozaik sa jasno prepoznatljivim obrascima već može potkrepiti i svaku svoju izjavu. Na taj način čitaocu se predstavlja više nego uznemirujuća slika o konstituisanju politički odgovornih krugova u SAD, zemlji koja se odavno od demokratije pretvorila u oligarhiju u kojoj superbogati određuju politiku širom sveta.“ – Der Freitag

Nasilnog pijanog čoveka vezuju za zid u policijskoj stanici. Njegov prijatelj dolazi i vadi ga odatle. Dok njegov prijatelj telefonira, čovek nestaje sa prazne ulice grada usred noći. Čoveku se vraća svest i on shvata da je u nečemu što izgleda kao otrcana hotelska soba. Krevet, sto, televizor, malo kupatilo. Tu su i čelična vrata sa otvorom blizu poda za poslužavnik sa hranom. Povremeno se čuje neka melodija, soba se ispuni gasom, a kada čovek ponovo povrati svest, soba je očišćena, njegova odeća je promenjena, a on je ošišan. Ova rutina se nastavlja punih 15 godina. Nikada mu niko nije rekao ko ga je zarobio, niti zašto. On gleda televiziju dok to ne postane ceo njegov svet. Ispisuje jedan dnevnik za drugim. Udara u zid sve dok mu pesnice ne prokrvare, a onda očvrsnu. On vrišti. Sa televizije saznaje da su njegova krv i otisci prstiju nađeni na mestu ubistva njegove žene. Njihova ćerka je usvojena u Švedskoj. Saznaje da, ako bi pobegao, za njim bi bila raspisana poternica. „Oldboy“, korejskog režisera Parka Chanwooka, objektivno posmatra ovog čoveka, ne zahtevajući nikakvo sažaljenje, stojeći izvan situacije u kojoj se on nalazi. Kasnije, kada priča sa čovekom koji ga je zatvorio, čovek mu kaže: „Ja sam neka vrsta naučnika, a ono što proučavam si ti.“ Zbog svoje seksualnosti i nasilja, ovo je vrsta filma koji se više ne pravi lako u Sjedinjenim Državama; standardi puritanskih manjina, koji su nametnuti u emitovanju i predstavljaju pretnju čak i kablovskoj televiziji, čine da studiji ne žele da proizvode filmove koji će biti suočeni sa neizvesnom distribucijom. Međutim, sadržaj ne čini jedan film dobrim ili lošim – to je samo ono o čemu se u filmu radi. „Oldboy“ je moćan film ne zbog onoga što prikazuje, već zbog dubine ljudskog srca koje je potpuno ogoljeno. Kada ga prvi put sretnemo, čovek po imenu Oh Dae-su (Choi Min-Sik) je bednik, pijanica koja je propustila rođendan svoje male devojčice i sada napušteno sedi u policijskoj stanici, smešno noseći anđeoska krila koja je kupio ćerki kao poklon. On nije loš čovek, ali ga je alkohol učinio beskorisnim. Kada se 15 godina kasnije iznenada nađe na slobodi nakon svoje bizarne zatočenosti, on je drugačija osoba, fokusirana na osvetu i smešno reaguje na dobrotu. Ušetavši u restoran, on upoznaje mladu ženu koju zna sa TV-a, a koja je korejski „šef kuhinje godine“ („Chef of the Year“). Osetivši da je on propatio, ona ga vodi kući sa sobom, sluša njegovu priču, stara se o njemu, i uspeva da ga zavoli. U međuvremenu, on se daje u metodičnu potragu da pronađe tajnu svoje zatočenosti. Hranili su ga prženim punjenim nudlama iz dana u dan, dok mu se njihov ukus nije urezao u sećanje, pa on sada ide od restorana do restorana dok ne nađe onaj koji je pravio njegove obroke. To je ključ za nalaženje njegovih tamničara. To je, zapravo, i početak samog filma, trenutak u kojem ovo prestaje da biva misterija i postaje tragedija u klasičnom smislu. Nećemo otkriti nekoliko tajni koje leže pred Oh, osim što ćemo reći da one nisu otrcana sredstva zapleta, već predstavljaju preokret za preokretom u moru šrafova mentalne i fizičke patnje i poetske pravde. Možemo pomenuti i virtuoznu sekvencu u kojoj se Oh bori sa nekoliko svojih bivših tamničara, pri čemu je Ohov bes toliko veliki da jedva da je usporio nakon što su mu zarili nož u leđa. Ovo je čovek obuzet potrebom za osvetom, koji na kraju otkriva da ga je zarobio drugi čovek čija potreba nije bila ništa manja, ali je beskrajno više dijabolična. Nismo stručnjaci za korejsku kinematografiju, koja se u krugovima kritičara smatra najkreativnijom na svetu („Oldboy“ je osvojio nagradu žirija u Kanu 2004. godine). Možemo reći da, od svih korejskih filmova koje smo mi odgledali, samo jedan („The YMCA Baseball Club“) nije sadržao izuzetan sadomazohizam. „Oldboy“ u sebi sadrži bolne scene koje čine da nacistički zubar Laurencea Oliviera u „Marathon Man“ liči na iscelitelja. A tu je i scena tokom koje je oktopod definitivno povređen tokom snimanja filma. Ove scene nisu tu da bi izazvale šok, već su deo celine. Oh je zatvoren 15 godina bez prilike da ikada vidi drugo ljudsko biće. Za njega je nečije prisustvo pravi udar na sva njegova čula. Kada u restoranu kaže, „Želim da jedem nešto što je živo“, mi razumemo (a) da se živi morski plodovi zaista konzumiraju kao delikates u Aziji, i (b) da on želi da jede život, ne hranu, zbog toga što je bio zakopan u smrti 15 godina. Zašto bi Mido, mlada, lepa i talentovana žena, primila ovog bednog čoveka u svoj život? Možda zato što je on toliko očigledno bespomoćan. Možda zato što veruje u njegovu priču, a možda čak i u razlog zbog kojeg ne može da povrati svoje pravo ime i identitet. Možda zbog toga što se za 15 godina on transformisao u čoveka kojeg ona smatra snažnim i dobrim, iako je nekada bio slab i odvratan. Sa njegove tačke gledišta, ljubav je povezana sa spasenjem, prihvatanjem, opraštanjem i mogućnošću iskupljenja. Sve ovo se vidi tokom nekoliko scena otkrića koje slede, pružajući kontekst i dajući im dublje značenje. Da, kraj je neverovatan u svojoj kompleksnosti, ali nije nemoguć i nije nemotivisan. „Oldboy“ podstiče na emocionalne ekstreme, ali ne bez razloga. I mi smo navikli na „trilere“ koji postoje samo kao mašine za stvaranje diverzije da je šokantno naići na film u kojem akcija, bez obzira na to koliko je nasilna, predstavlja izjavu i ima svoju svrhu. Godina: 2003 Reziser: Chan-wook Park Scenario: Garon Tsuchiya, Nobuaki Minegishi Uloge: Min-sik Choi, Ji-tae Yu, Hye-jeong Kang Award: 38 nagrada i 18 nominacija Studio: Egg Films, Show East Zemlja: Južna Korea Trajanje: 110 minuta Na kutiji su vidljivi tragovi korišćenja PROVISION

Film je region B (pal), disk je ko nov a kutija ima znake koriscenja. Film Hrvatski titl.

Broj strana: 213 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 20 cm Godina izdanja: 2021. Izdavač: Most Art Jugoslavija Književnost na međunarodnom jeziku esperantu je već od svojih početaka jasno nagovestila proces stvaranja autentičnog literarnog bogatstva na osnovu sopstvenih izražajnih sredstava ali i na osnovu korišćenja iskustava nacionalnih literatura preko prevodilačke delatnosti. U tom smislu književnost na esperantu sledi razvojni put nacionalnih književnosti. utoliko pre, što su kraj devetnaestog i početak dvadesetog veka kada su esperanto i njegova književnost nastali, zapravo period izuzetno snažnog međusobnog prožimanja nacionalnih kultura, stranih uticaja, novatorstva svih vrsta, odricanja ali i veličanja sopstvene tradicije. Burna politička istorija epohe takođe je uticala na umetničko i književno stvaranje esperantista. kada se tome doda činjenica da je međunarodni jezik esperanto po prirodi stvari idealno područje ukrštanja najrazličitijih kulturnih uticaja usled kulturnih različitosti njegovih govornih predstavnika, postaje jasnija njegova izuzetna receptivnost za nasleđe koje su čovečanstvu darovali mnogi narodi i tradicije. Imajući u vidu ogromnu raznovrsnost takvih uticaja, jasno je kakve je prednosti imala književnost na međunarodnom jeziku takoreći odmah na svom nastanku za razliku od mukotrpnih početaka svake od nacionalnih književnosti. Mogućnost preuzimanja vrhunskih dostignuća iz nacionalnih književnosti uz istovremeno autohtona sredstva koja teže univerzalnom poimanju sveta, davali su književnosti na esperantu poseban karakter u odnosu na ostale literature. ta osobenost se naročito ogleda na planu prevodne književnosti. Naime dok nacionalne literature prednost prilikom prevođenja daju velikim narodima i njihovim književnostima, esperantski čitalac će neretko uživati u vrednostima malih nacionalnih književnosti poput vijetnamske, litvanske, islandske, itd., jer će esperantski prevodioci iz tih „malih” zemalja prevoditi dela svoje nacionalne književnosti. to je značajan specifikum jezika esperanta i njegove prevodne književnosti kao mosta među narodima i kulturama. U tome se ogleda svetski karakter esperantske literature, odnosno ono što je Johan Volfgang Gete svojevremeno nazvao Weltliteratur. (Zlatoje Martinov)

Broj strana: 300 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 21 cm Godina izdanja: 2019. Izdavač: Most Art Jugoslavija Tri su velike teme društvene stvarnosti koje su odredile sadr­žaj ove knjige: Oblik državnog uređenja, Tranzicija, i Politika za XXI vek. Demontažu socijalizma započeo je još režim Slobodana Miloševića, u poslednjim godinama vladavine Saveza komunista, centralizacijom, ukidanjem samoupravljanja i promenom vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, podelom deonica. Pod pritiskom i protestima građana uveden je višepartijski sistem i parlamentarna demokratija. Ali, to nije bilo dovoljno. Iako je proces istorijskog revizionizma započeo još krajem osamdesetih, posle smene vlasti 2000. on je institucionalizovan, pa se sve otvorenije u pitanje dovodi i sam republikanski oblik državnog uređenja. Posle raznih perioda vladavine svih političkih opcija, od SPS i demokratske stranke do radikala prerušenih u naprednjake, sve više se obnavlja monarhistička ideja. Tranzicija je započela u uslovima rata i međunarodnih sankcija, a definitivno rušenje tragova socijalizma i povratak na kapitalizam je usledio posle oktobra 2000. ubrzanom masovnom privatizacijom i uništenjem privredne proizvodnje. Fabrike su prodavane u bescenje a stotine hiljada radnika je ostalo bez posla. Privatizovana su i uspešna preduzeća koja su zatim zatvarana, sa jedinim ideološki motivisanim ciljem – sprečavanje svake mogućnosti uspešnog poslovanja društvenog sektora i podsećanja na socijalizam. Politička borba u višepartijskom sistemu se do 2000. godine vodila isključivo u cilju obaranja režima Slobodana Miloševića, a posle toga je smisao političke borbe sveden na borbu za vlast. Težište politike se svodilo na status pokrajine Kosova i Metohije i proces integracije u Evropsku Uniju. Uz stalno žarište posleratnih traumatičnih odnosa sa okolnim republikama bivše Jugoslavije, odnosa prema ratnim zločinima, obaveza prema Međunarodnom sudu pravde, političke stranke su se smenjivale na vlasti i u opoziciji, a nisu donosile ništa novo. Očuvane su i razvijene sve one nacionalističke ideologije koje su i dovele do ratova devedesetih. Na političkoj sceni se nije izgradila pozicija jake političke partije levice a građanske inicijative koje su doprinele rušenju Miloševića su marginalizovane. U svakom pogledu Republika je ugrožena, a najvažniji zahtevi, uspostava vladavine prava i nezavisnost rada državnih institucija, kao njeni temelji, privatizovani su od partijskog monopola. Tekstovi sabrani u ovoj knjizi nastali su tokom poslednje dve decenije kao spontano reagovanje na razne događaje i objavljivani su najviše u dnevnom listu „Danas“ i u listu „Republika“. Osim nekoliko neobjavljenih tekstova i priloga za druge medije u prilogu su predočeni i tekstovi nastali iz javnog angažmana autora, kao jedna vrsta „praktikuma“ i dokumenta o pokušaju promišljanja primene ideja u konkretnim društvenim okolnostima.

ODELJAK BIBLIOGRAFIJA MOŽETE DA PRONAĐETE OVDE U svom čuvenom delu o Velikoj depresiji ekonomista Čalrs Kindlberger naglašava tri faktora koja neprekidno oblikuju globalna finansijska tržišta: paniku, moć zaraze i važnost hegemonije. Ponovo objavljeno na četrdesetogodišnjicu od prvog izdanja, uz novi predgovor koji su napisali Bari Ajkengrin i Dž. Bradford Delong, ovo remek-delo ekonomske istorije otkriće nam zbog čega se ministar finansija SAD Lorens Samers u najmračnijim trenucima globalne finansijske krize 2008. obratio za pomoć Kindlbergeru i njegovim kolegama. „Kindlberger je napisao možda najfiniji analitički prikaz zahuktavanja Velike depresije i ispratio delimično oporavljanje od krize i približavanje Drugog svetskog rata. Ovo je opomena vodećim glavama svetske ekonomije da razmisle o svakoj pojedinosti onoga što trenutno nameravaju da urade.“ – Times Literary Supplement „Kindlberger nas vodi kroz desetogodišnju depresiju godinu po godinu i analizira investicije, trgovinu, tržište novca i hartija od vrednosti, te kretanje vrednosti zlata u Sjedinjenim Američkim Državama i Zapadnoj Evropi. Knjiga je puna oštroumnih uvida u vezi sa motivacijom glavnih aktera, koji se zasnivaju na autorovom sećanju, ali i radu istoričara ekonomije. U knjizi ne postoji ni jedna jedina jednačina, a grafikoni i tabele su dovoljno razumljivi i za one među nama koji mrze brojeve.“ – American Historical Review „Ne znam ni za jednu knjigu o Velikoj depresiji pre ove u kojoj se akcenat stavlja upravo na sagledavanje krize u čitavom svetu, što je karakteristično za savremene trgovačke i makroekonomske teorije.“ – Journal of Economic Literature

ISBN: 9789958306075 Broj strana: 187 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 21 cm Godina izdanja: 2021. “Andriću Jugoslaviju nikada nisu oprostili. Presvlačivši identitetske šinjele, grube obvezujuće činovničke uniforme, gradio je strategiju pripadanja svima i nepripadanja nikome. Kada bi se baš morao odrediti, ili svoje izvanknjiževno djelovanje usmjeriti prema nečemu, to je bilo prema Jugoslaviji kao političkoj i društvenoj ideji. Možete je slobodno nazvati i utopijom jer znamo kako je završila. A nakon što je završila, s njome je prestala i postojati jugoslovenska književnost. Nekadašnji njeni pisci razvrstani su po nacionalnim čitankama. One koje nije htio niko, ostali su neraspodijeljeni. Andrić je među njima. Svoje nezadovoljstvo nekadašnjom državom, nacije su projicirale na Andrića. Tu i tamo se neko i dotakne same umjetnosti kada uzme u usta Andrića, ali rijetko. Zato nema prikladnijeg naslova za ovu knjigu od San zvani Jugoslavija. To je naslov u kojem je sadržano sve. Naše slabosti, naši strahovi; ono što nas sputava i ono što zbog opsežnosti ne možemo sagledati ili razumjeti. Teško je shvatiti da je identitet raznolik, da se tokom čovjekovog života mijenja, te da može biti sastavljen od različitih komponenata, pa se jedan te isti čovjek može nekada osjetiti Hrvatom, nekada Bosancem, nekada Srbinom, a nekada sve to skupa sklopiti u identitetski mozaik, paga, u nedostatku drugih rješenja, zaogrnuti Jugoslavijom.” Nebojša Lujanović “Martens je u ovoj novoj knjizi, putem intervjua, preko Ive Andrića ispričao na sažet način priču o europskom 20. stoljeću, na koji način su se velike europske turbulencije odrazile na ove prostore, ali je možemo promatrati i kao knjigu o stanju svijesti danas, nakon traumatičnih iskustava iz ratova vođenih 90-ih na ovim prostorima.” Josip Mlakić

„Andriću Jugoslaviju nikada nisu oprostili. Presvlačivši identitetske šinjele, grube obvezujuće činovničke uniforme, gradio je strategiju pripadanja svima i nepripadanja nikome. Kada bi se baš morao odrediti, ili svoje izvanknjiževno djelovanje usmjeriti prema nečemu, to je bilo prema Jugoslaviji kao političkoj i društvenoj ideji. Možete je slobodno nazvati i utopijom jer znamo kako je završila. A nakon što je završila, s njome je prestala i postojati jugoslovenska književnost. Nekadašnji njeni pisci razvrstani su po nacionalnim čitankama. One koje nije htio niko, ostali su neraspodijeljeni. Andrić je među njima. Svoje nezadovoljstvo nekadašnjom državom, nacije su projicirale na Andrića. Tu i tamo se neko i dotakne same umjetnosti kada uzme u usta Andrića, ali rijetko. Zato nema prikladnijeg naslova za ovu knjigu od San zvani Jugoslavija. To je naslov u kojem je sadržano sve. Naše slabosti, naši strahovi; ono što nas sputava i ono što zbog opsežnosti ne možemo sagledati ili razumjeti. Teško je shvatiti da je identitet raznolik, da se tokom čovjekovog života mijenja, te da može biti sastavljen od različitih komponenata, pa se jedan te isti čovjek može nekada osjetiti Hrvatom, nekada Bosancem, nekada Srbinom, a nekada sve to skupa sklopiti u identitetski mozaik, pa ga, u nedostatku drugih rješenja, zaogrnuti Jugoslavijom.“ – Nebojša Lujanović „Martens je u ovoj novoj knjizi, putem intervjua, preko Ive Andrića ispričao na sažet način priču o europskom 20. stoljeću, na koji način su se velike europske turbulencije odrazile na ove prostore, ali je možemo promatrati i kao knjigu o stanju svijesti danas, nakon traumatičnih iskustava iz ratova vođenih 90-ih na ovim prostorima.“ – Josip Mlakić

Broj strana: 317 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 21 cm Godina izdanja: 2020. Izdavač: Knjiga komerc Belgrade author and painter Momo Kapor has spent many years studying the mentality of his countrymen. The fruit of this literary research is this book, a book that will help you grasp the essence of the Serbian people and their way of life. This longtime columnist for the distinguished Serbian daily Politika and the monthly magazine JAT Review, published by JAT Airways, has compiled the best and most interesting of his articles for this book, which is richly illustrated with his own drawings. This book’s readers will learn, through a self-ironic and humorous tone typical of books by George Mikesh, Efraim Kishon and Art Buchwald, what Serbs like and dislike, whom they admire and despise, what they eat and what they drink, how they spend their free time, what they dream about and what they believe; in a word, book is about what constitutes a Serb from the inside.

Broj strana: 218 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 21 cm Godina izdanja: 2016. Izdavač: Most Art Jugoslavija Antiratno izjašnjenje Latinke Perović u vrijeme vlasti Slobodana Miloševića i njezino dosljedno suprotstavljanje politici velikosrpskog ekspanzionizma kao i visokokultivirani jezik njezinih spisa zajamčili su apriornu pozi­tivnu recepciju njezine knjige Dominantna i neželjena elita. Ne odričući nijednu od neupitnih zasluga Latinke Perović, Mira Bogdanović je ukazala na ozbiljne teorijske poteškoće u tretmanu pojma elite, na proturječje između zauzimanja za liberalne vrijednosti uz istodobno negiranje načela jednakosti – shvaćene kao jednakopravnost svih pred zakonom i kao neotuđivo pravo svakog građanina da bira i da bude biran – te na činjenicu da je Latinka Perović o nekim temama, kao primjerice o Svetozaru Markoviću, kapitalizmu i komunizmu, u ranijim radovima zastupala stajališta dijametralno suprotna sadašnjima. Za Miru Bogdanović sporna je ta neobrazložena konverzija od komunizma na liberalizam. Jednako spornim Mira Bogdanović smatra pokušaj Latinke Perović da uspostavi navodni kontinuitet srpskog liberalizma od Piroćanca pre­ko Perića do Marka Nikezića. Latinka Perović, tvrdi autorica, Piroćanca smatra neupitnim libera­lom unatoč tome što je ovaj zastupao u većoj mjeri autoritarne i nedemokratske stavove negoli klasično liberalne. Kad je Perić u pitanju, u potpunosti je zanemarena činjenica da je on bio visokopozicionirani službenik Nedićeve kvislinške vlade i da je bio na strani onih koji su tada progonili skojevca Nikezića. I tezu da su radikali, srpski nacionalisti i komunisti zapravo u ideološkom i civilizacijskom po­gledu isti Mira Bogdanović smatra spornom. Bez uzimanja u obzir činjenice da je Srbija dio svoje povijesti provela u okvirima dviju propalih jugoslavenskih država nije moguće shvatiti političke procese u Srbiji, a taj kontekst je – primjećuje Mira Bogdanović – u potpunosti zanemaren u knjizi Latinke Perović koju Mira Bogdanović strasno, akribično i argumentirano kritizira i osporava. Božo Kovačević

Broj strana: 312 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 22 cm Izdavač: Most Art Jugoslavija Bibliografija Mirka Đorđevića (1938-2014) obuhvata broj odrednica koji je teško utvrditi. Veliki broj njegovih tekstova - prevoda knjiga, predgovora, studija, članaka i intervjua u stručnim časopisima, dnevnoj i nedeljnoj štampi u zemlji i inostranstvu, u poslednjoj deceniji i na elektronskim portalima, zahtevaju dugotrajan i sistematski istraživački rad. Posebnu oblast, koju je u kraćem roku bilo moguće obraditi, predstavlja njegova saradnja u listu Republika. Tokom pune dve decenije Mirko Đorđević je u listu Republika objavio ukupno 372 teksta, koji se mogu razvrstati u tematske oblasti. U prvoj knjizi pod nazivom Šta čitate? objavljuju se 22 prevoda i 31 prikaz knjiga koji su ispunjavali rubrike Šta čitate, Ponovo pročitati, Prevodi, kao i predgovor i pogovor knjigama u izdanju Republike koje je takođe preveo: Mašta, kritika sloboda K. Kastorijadisa i Azef R. Gulja. Kao velikog eruditu, Mirka Đorđevića je krasila plemenita prosvetiteljska vrlina da nova saznanja podeli što pre sa drugim čitaocima u vidu prevoda, uglavnom sa francuskog i ruskog jezika, i prikaza najnovijih izdanja knjiga.

Amadeus je biografski film o Mocartu. Miloša Formana iz 1984., te dobitnik osam Oscara. Zasnovan je na istoimenoj drami Petera Shaffera koju je napisao nakon što je vidio kratku dramu Aleksandra Puškina, Mozart i Salieri (koju je poslije Nikolaj Rimski-Korsakov pretvorio u operu) Djelomično je temeljena na životima skladatelja, Wolfganga Amadeusa Mozarta i Antonija Salierija. Radnja Film počinje s poluludim Salierijem u duševnoj bolnici, u koju je poslan nakon što je pokušao počiniti samoubojstvo. Posjećuje ga mladi svećenik iz Beča, a Salieri mu polako, u početku mrzovoljno, počinje pričati svoju životnu priču. Na njenom početku, Salieri je dvorski skladatelj u Beču, na dvoru cara Josipa II. Život je dobar. Uspješan je i popularan, zadovoljan svojim statusom i svojom glazbom. Zahvalan je Bogu, za kojeg vjeruje da je s njim sklopio dogovor: Bog će nagraditi njegov skladateljski uspjeh ako on, Salieri, posveti svoj cijeli život Bogu. On je u miru sa sobom i svojim Stvoriteljem. Tada upoznaje Mozarta. Kao poštovatelj Mozartovog rada, Salieri je uzbuđen što ima priliku da se upozna s njim u salonu. Ali pronalazi Mozarta kako puže po podu obuzet vulgarnim seksualnim igrama. Salieri je zbunjen: kako je takvu božanstvenu glazbu mogla napisati takva površna budala? Konačno, nakon serije bolnih poniženja, Salieri shvaća kako je ograničen u odnosu na Mozarta. Ne može shvatiti kako ga je Bog izdao. Zašto bi Bog dao bogohulnom Mozartu takav talent, a ne Salieriju? Salieri, koji je bio pobožan katolik cijeli život, ne može vjerovati da je Bog odlučio dati Mozartu takav dar preko njega živog. Više od svega, Salieri ne može razumjeti zašto ga je Bog potaknuo da postane skladatelj i onda ga napustio. U jednom trenutku on uzvikne: `Sve što sam ikad htio je bilo pjevati Bogu. Dao mi je tu želju, kao strast u mom tijelu, ali me tada učinio nijemim. Zašto? Zašto usaditi želju, ali ne i sposobnost. ZAŠTO?!` Počinje vjerovati kako Bog piše prekrasnu glazbu kroz Mozarta samo kako bi pokazao Salieriju kako je prosječan. Salieriju je slomljeno srce. Dao je Bogu svu ljubav i glazbu, čak ostao u celibatu zbog njega. Ali sada osjeća kako se Bog smije njegovoj osrednjosti. Bijesan i izgubljen, Salieri se odriče Boga. U snažnoj sceni, uzima raspelo sa zida i baca ga u vatru. Zaklinje se kao Božji neprijatelj i obećava osvetu protiv Boga tako što će uništiti Mozarta. Salieri se pretvara da je Mozartov prijatelj, da će mu pomoći, ali u isto vrijeme daje sve od sebe kako bi uništio njegovu karijeru. Mozart je bezbrižan, društveno i financijski, ali njegov prvotni uspjeh na dvoru slabi. Njegova pijančevanja i tulumarenja počinju prijetiti bankrotom. Njegovo zdravlje, brak i reputacija počinju patiti, ali posao teče besprijekorno. Preponosan da bi nekog poučavao, počinje skladati, ali nema novca kojim bi platio svoju ekstravaganciju. Salieri postaje svjestan Mozartovih financijskih i emocionalnih slabosti, što bi mogao biti ključ njegove osvete. Kao dijete, Mozart je bio emocionalno osakaćen očevim bezosjećajnim ambicijama, pa Salieri podmuklo uvjerava Mozarta da je njegov pokojni otac ustao iz groba i zatražio da napiše rekvijem - misu za mrtve. Uvjeren da ga progoni očev duh, Mozart doživljava živčani slom i postaje alkoholičar. Salierijev ludi, ali briljantni plan, je da prisvoji naručeni rekvijem, ubije Mozarta i odsvira ga Mozartovu sprovodu, tvrdeći kako ga je on, Salieri, napisao. Ukravši savršeni Mozartov rekvijem, počinje vjerovati kako je ukrao djelo koje je napisao sami Bog. Ako povijest upamti Salierija kao genijalnog skladatelja, uspjet će i njegova osveta. U međuvremenu, Mozartov prijatelj, Emanuel Schikaneder uvjerava Mozarta da napiše operu `za narod`. Mozart se složi, napisavši Die Zauberfloete. Opera doživljava veliki uspjeh, ali tijekom premijere, Mozart (koji je prenaporno radio kako bi završio i rekvijem i operu) se sruši od umora, nakon čega ga Salieri vodi kući. U kući, Salieri prisiljava smrtno bolesnog Mozarta da nastavi raditi. Mozart mu odgovara kako je prebolestan da bi pisao. U jednoj od najdirljvijih scena filma, Salieri ponudi da preuzme ulogu pisca za Mozarta, prikovanog za krevet. Salieri računa da bi tako mogao konačno otkriti tajnu glazbenog genija. Mozart počinje izgovarati note, a Salieri ih zapisuje, zanesen glazbom, a Mozart slaže tematske slojeve. Salieri odjednom postaje zbunjen što bi ta glazba trebala predstavljati. Mozart mora stati i objasniti Salieriju strukturu glazbe. Nakon nekog vremena, Mozart, postajući sve slabiji, se zaustavlja da bi zahvalio Salieriju za njegovo prijateljstvo. Salieri, dirnut, iskreno odgovara: `Kažem ti, ti si najveći skladatelj kojeg sam upoznao.` Mozartova žena vraća se kući i pronalazi Salierija s Mozartom. Salieri očajnički pokušava ponijeti rekvijem sa sobom, ali ga ona zaključava i zahtijeva da on ode. Rekvijem ostaje nedovršen, Salieru odlazi praznih ruku, a Mozart ubrzo umire. Salierijev plan se izjalovio. Mozartov sprovod je nedostojan, a zakopan je u neoznačenoj masovnoj grobnici. Priča se prebacuje u umobolnicu sa starim Salierijem. Priča koju smo upravo vidjeli bila je ispovijed svećeniku. Salieri uvjerava svećenika kako je Bog ubio Mozarta, a ne Salieri. Kaže da je Bog radije ubio Mozarta nego da pusti Salierija da ukrade glazbu. Salieri, gorko se našalivši, ustvrdi kako je on svetac zaštitnik mediokriteta, te da će moliti za sve mediokritete u svijetu, uključujući svećenike. Ulazi podvornik kako bi odveo Salierija u kolicima na zahod. Prolazeći kroz umobolnicu, Salieri nailazi na veliki broj luđaka, od kojih su neki u kavezu, neki u okovima, dok se drugi pjene ili neobuzdano vesele. Oni predstavljaju muku svakog čovjeka. U zadnjoj sceni filma, Salieri ih pozdravlja i blagoslivlja kao papa. Došavši do svoje nosiljke, kaže im: `Mediokriteti svijeta, odrješujem vas grijeha, odrješujem vas, odrješujem vas, odrješujem vas sve.` Ali film završava krupnim planom Salierija koji bolno zatvara oči dok zadnje sekunde filma ispunjava Mozartov djetinjasti smijeh. Amadeus na latinskom znači `drag Bogu`, Bogoljub. Bilo je to Mozartovo srednje ime, ali se možda naslov filma ne odnosi samo na Mozarta. Možda se ironično referira na tragičnog Salierija: jadni, naivni Salieri, koji je vjerno volio Boga da bi otkrio kako Bog nije volio njega. Produkcija Mozarta je trebao glumiti mladi Kenneth Branagh, ali je zamijenjen Tomom Hulceom jer je redatelj Miloš Forman odlučio snimiti film s američkom postavom kako publiku ne bi omeo britanski naglasak. Meg Tilly trebala je glumiti Mozartovu suprugu, ali nakon što je pokidala ligamente noge dan prije početka snimanja, zamijenila ju je Elizabeth Berridge. Glumci F. Murray Abraham - Antonio Salieri Tom Hulce - Wolfgang Amadeus Mozart Elizabeth Berridge - Constance Mozart Roy Dotrice - Leopold Mozart Simon Callow - Emanuel Schikaneder Jeffrey Jones - car Josip II. SPECIJALNO IZDANJE NA DVD DISKA DISKOVI US ODLIČNO OČUVANI