Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
76-100 od 56904 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Hrvatski list Broj 1 za 1982. godinu. MEk povez, 32 strane. Casopis ustaske emigracije u Americi, sa sedistem u Vasingtonu. Glavni urednik bio je Bruno Busic. EKSTREMNO RETKO! Ante Bruno Bušić (Donji Vinjani kraj Imotskog, 6. listopada 1939. – Pariz, 16. listopada 1978.), zagovornik demokratske, suverene i slobodne Hrvatske. Bio je disident, novinar, književnik, povijesni istraživač, karizmatični prognanik 1970-ih godina i politički vođa hrvatske emigracije. Životopis Rani život i školovanje Bruno Bušić rođen je 6. listopada 1939. godine u selu Vinjanima Donjim kraj Imotskoga, u zaseoku Bušića Draga,[2] kao sin Josipa (Joze), sudskoga službenika i pravnika, i Ane rođene Petric iz hercegovačkih Vinjana kraj Posušja. Majka mu je umrla 1943. godine.[2] Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu Vinjanima Donjim.[3] Za vrijeme gimnazijskog školovanja došao je pod prismotru UDBE zbog anonimne ankete u kojoj je izrazio kritiku komunističke Jugoslavije.[4] Kao đak, isticao se kratkim pričama koje je objavljivao u vodećim omladinskim listovima. Godine 1955. dobio je nagradu Poletova žirija u kome su sjedili Mirko Božić i Zlatko Tomičić. 1955. godine dva puta bio je zatvoren.[5] Bio je članom Tajne organizacije hrvatske inteligencije, organizacije imotskih gimnazijalaca.[6] 1957. godine, kao maturant bio je izbačen iz gimnazije bez prava upisa u bilo kojoj gimnaziji na prostoru Jugoslavije a tek nakon dvije godine, nakon što su promijenjeni propisi, nastavio je školovanje u Splitu.[5] Maturirao je 1960. godine u gimnaziji u Splitu, a potom je upisao filozofiju i francuski na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, no brzo se ispisao i, na očevo inzistiranje, upisao na Ekonomski fakultet. Diplomirao je u redovitom roku 1964. godine diplomskim radom Moral i socijalizam. Nakon školovanja Nakon završetka studija Bušić se je zaposlio u poduzeću za geološko-rudarska i građevinska istraživanja, konsolidaciju tla i projektiranja, od kojeg je zadnje godine studija dobivao stipendiju. Ubrzo je, slučajno, doznao za mogućnost zaposlenja u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske koji je osnovao i vodio dr. Franjo Tuđman. Rješenje o tom njegovu zaposlenju 23. lipnja 1965. godine potpisao je ravnatelj Instituta Franjo Tuđman.[7] Sredinom 1965. godine Bušić je bio zatvoren a početkom 1966. godine bio je osuđen na 10 mjeseci zatvora zbog čitanja emigrantskoga tiska i `neprijateljske propagande`.[8] Nakon osude bio je, do pravomoćnosti presude, pušten na slobodu i to je iskoristio za bijeg u Austriju, 24. listopada 1966. godine.[8] Nakon što ga je dr. Tuđman nagovarao na povratak, Bušić se je vratio u prosincu 1966. godine a kako je tada uslijedilo političko popuštanje (nakon pada Aleksandra Rankovića) nije bio ni pozivan na izdržavanje ostatka kazne.[8] Od 9. broja Hrvatskoga književnoga lista bio je jednim od urednika toga lista. Nakon gašenja Hrvatskoga književnoga lista krajem 1969. godine otišao je u Pariz gdje je ostao, živjevši `u nekom poluizbjeglištvu`, do travnja 1971. godine kada se je vratio u Zagreb.[8] Po povratku u Zagreb zaposlio se je u novopokrenutome Hrvatskome tjedniku a od 13. broja ušao je u uredništvo toga lista u kojemu je bio do zadnjega broja.[8] Nakon udara u Karađorđevu Bušić je bio zatvoren 12. prosinca 1971. godine.[8] Bio je optužen zbog navodnih veza sa suradnikom jedne zapadne obavještajne službe a tužitelj ga je nadalje optužio kako je `objavio više članaka u Hrvatskom književnom listu, Studentskom listu i Hrvatskom tjedniku u kojima se deklarirao kao protivnik društvenog i političkog uređenja u nas. On je pozivao na nasilnu i protuustavnu promjenu društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva naroda SFRJ i zlonamjerno i neistinito prikazivao društveno-političke prilike u zemlji`.[9] Odbio je braniti se kada je u veljači 1972. godine optužnica protiv njega proširena zbog špijunaže. Suđenje je trebalo biti 28. lipnja 1972. godine ali je odgođeno. Okružni sud u Zagrebu izdao je obavijest o odgodi suđenja do jeseni iste godine, navodeći kako se istraga nije mogla okončati zbog Bušićeve govorne mane.[10] Na suđenju na jesen 1972. godine osuđen je na dvije godine zatvora koje je izdržavao u Staroj Gradiški.[10] Iz zatvora izašao je u prosincu 1973. godine i bio je proganjan na razne načine te se nije mogao zaposliti a krajem 1974. godine bio je pretučen u Dubrovniku, na Stradunu, od petnaestak nepoznatih osoba.[10] S njim je bio Joseph Levy student iz Jeruzalema kojega nisu dirali. To su sve promatrala i dva milicionera no nisu ništa poduzeli. Bušić je podnio tužbu protiv dubrovačke policije no javni tužitelj nije mu na nju ni odgovorio.[10] Krajem rujna 1975. godine napustio je ilegalno SFRJ i u Engleskoj, u Londonu, dobio je politički azil. U Londonu je bio u uredništvu časopisa Nova Hrvatska, za koji je i pisao, do travnja 1976. godine. Na izborima za 2. Sabor Hrvatskoga narodnoga vijeća, 1977. godine, uz najviše glasova, izabran je na čelo Ureda za propagandu. U tome svojstvu izdao je i nekoliko brojeva Vjesnika HNV-a.[10] Na prolazu kroz Pariz, kada se je pripremao za sastanak Izvršnoga i Saborskoga odbora HNV-a, ubijen je u atentatu. Atentat Grob Bruna Bušića na Mirogoju Bruno Bušić ubijen je u 23.20 sati, 16. listopada 1978. godine, u Parizu u ulici Belleville 57,[10] iz zasjede su ga pogodila dva od pet metaka iz pištolja `Astra` kalibra 7,65 mm.[11] Ubio ga je plaćeni ubojica Službe državne sigurnosti (UDBA), zloglasne jugoslavenske tajne policije.[12] Bio je pokopan 23. listopada 1978. godine na pariškome groblju Père-Lachaise uz nazočnost oko 1.200 Hrvata.[10] Na nadgrobnoj ploči bili su uklesani stihovi Dobriše Cesarića iz pjesme `Trubač sa Seine` na hrvatskome i francuskome jeziku: Ja, skoro prosjak, duh slobode širim, Pa ma i nemo na svom grobu svijeću, Ja neću, neću, neću da se smirim. Ko svježi vjetar u sparinu pirim, A kada umor svlada duše lijene, Na otpor trubim ja, trubač sa Seine! U grobu s njim ležao je kamen iz Hrvatske, s torbom na kojoj je bio hrvatski grb i cvijet majčine suzice. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su u Hrvatsku i 16. listopada 1999. godine pokopani u Aleji branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoju.[13] Tijekom dužeg razdoblja, informacije o djelovanju Službe državne sigurnosti su upućivale da bi izvršitelj atentata na Brunu Bušića mogao biti agent SDS Vinko Sindičić.[14] Sindičić je na suđenju priznao da je od SDS dobio nalog da ubije Bušića i da je radi izvršenja atentata bio putovao u Pariz; međutim da je poslije odbio nalog i nije ubio Bušića: u nedostatku dokaza, Sindičić je oslobođen optužbe.[15] Titovo odobrenje ubojstva Brune Bušića Jerko Dragin, riječki udbaš koji je držao na vezi agenta Vinka Sindičića, u jednoj je od izjava prenio informaciju da je Josip Broz Tito bio odobrio Bušićevo ubojstvo: „Kasnije sam nakon duljeg vremena od Stanka Čolaka ili Miće Marčete saznao da je Franjo Herljević, tada savezni ministar unutarnjih poslova tadašnje Jugoslavije, prethodno ishodio suglasnost vjerojatno od `Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka` Predsjedništva tadašnje SFRJ - predsjednika Tita - i dobio odobrenje za ovakvu akciju ubojstva.“[16] Predsjednik Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka u vrijeme Bušićeva ubojstva bio je Vladimir Bakarić, član Predsjedništva SFRJ. Članovi su bili Lazar Koliševski i Vidoje Žarković također iz Predsjedništva SFRJ, Stane Dolanc kao predstavnik Izvršnog komiteta Predsjedništva CK SKJ, Džemal Bijedić, predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV), kao i ministri unutarnjih, vanjskih poslova i obrane - Franjo Herljević, Miloš Minić i Nikola Ljubičić. Tajnik Savjeta bio je Milislav Đurić, rukovoditelj Službe za pitanja državne sigurnosti Predsjedništva SFRJ. Tajnik Saveznog savjeta za međunarodne odnose, u čijoj je nadležnosti bilo analiziranje posljedica Bušićeve likvidacije na odnose SFRJ s inozemstvom, bio Lazar Udovički, stari NKVD-ov školarac. Politička stajališta Odgovor gimnazijalca Brune Bušića na deseto anketno pitanje, ankete dobivene u školi 1956. kao (navodno) anonimni zadatak, a koje je osmislila i gimnaziji nametnula UDBA: „Što ti se čini je li bolji stari sistem ili današnji?“ „Naravno da sistem stare Jugoslavije nije bio dobar, ali isto tako ni današnji sistem ne valja iako je nešto bolji. Za vrijeme stare Jugoslavije bilo je dosta gladnih, žednih, bosih, golih, ali ima ih i danas, iako u manjem broju. Međutim, svaki dan raste broj nezaposlenih. Stara Jugoslavija je zato dopuštala veću slobodu mišljenja, dok je sada novi sistem skučio slobodno izricanje misli i ugušuje svaku klicu narodnosti. Narodna Republika Bosna i Hercegovina nije dodijeljena Hrvatskoj iako Hrvatska ima na nju svoja pradavna prava, a to bi morala Srbija svakako priznati. Kako je Srbiji priključena Vojvodina i Kosovsko-Metohijska oblast, tako bi i Hrvatskoj morala biti priključena Bosna i Hercegovina. No, osim toga Srbi vode propagandu u Bosni i Hercegovini te šalju svoje učitelje i profesore među Hrvate, koji vrše posrbljivanje na više načina. Štampa srpska također nastoji što više prodrijeti u područje Bosne i Hercegovine. Mislim da nije potrebno spominjati masovno ubijanje zarobljenika za vrijeme rata i u razdoblju poslije rata i ostala nasilja.“[3][17] U uvodu svoje knjige Hrvatski Ustaše i Komunisti Bušić piše: „Oni kojima je u presudnim vremenima zatajila hrvatska svijest i ljudska savjest, tj. oni koji su hrvatskom ustaškom pokretu nastojali dati fašistička obilježja i oni koji su iz hrvatskih komunista nastojali istisnuti misao hrvatskog suvereniteta, nastoje potisnuti u zaborav stare postojane veze između hrvatskih ustaša i komunista, te prizivaju u sjećanje stare nesreće i zlokobne, prevladane opreke. Istinski hrvatski komunisti i ustaše podjednako su duboko u sebi nosili ideju slobodne i nezavisne Hrvatske i njenog punog suvereniteta unutar hrvatskih povijesnih i etničkih granica.“[18] a na str. 36. – 37.: „Oni koji ne mogu naći dovoljno snažno umirujuće opravdanje za svoje vlastite pogreške, za svoju vlastitu sukrivnju zbog sadašnjeg položaja Hrvatske i oni koji ne žele ništa žrtvovati, ništa riskirati, da bi se taj položaj izmijenio i da bi se `misao hrvatskog suvereniteta` pretvorila u `djelo i svršen čin od međunarodnog značaja` skloni su izjave hrvatskih komunista, ali i hrvatskih ustaša, razmatrati tek kao demagoške, prijetvorne riječi s kojima su htjeli izazivati treptaje u narodu, njegove sklonosti i nesebičnu, ustrajnu privrženost. Oni zato, prikriveno ili otvoreno, stalno podsjećaju na stare krivnje, krv i smrt, pa sve zlo pripisuju jednoj strani i jednoj vlasti, onoj ratnoj ili ovoj poslijeratnoj, i neće da znadu da je svaka vlast samodopadna, pa zbog toga i bezumna i da svaki pojedinac u svakom trenutku mora učiniti sve što je u njegovoj moći da tu bezumnost obuzda i da je nastoji očovječiti. Mnogi hrvatski intelektualci, koji su trebali biti savjest svoga naroda, bezumlje i nerazborite postupke vlasti, ne samo da nisu suzbijali, već su ih i poticali, pjesme im pjevali. Zbog toga su mnogi hrvatski komunisti umrli pod plutonima ustaških pušaka, zbog toga su Bleiburg i sadašnji teror velikosrpske Jugoslavije nad hrvatskim narodom bili gotovo neizbježni. Podjednaka je krivnja na onim hrvatskim klerikalcima koji su u izvorni nefašistički pokret hrvatskih ustaša unijeli fašistička obilježja, kao i na onim hrvatskim marksistima, koji su misao hrvatskog suvereniteta podredili ideji klasne borbe i svjetske revolucije.“[19] Djela A report on the prison situation in Croatia, Croatian Information Service, Arcadia, 1975. UDBA Archipelago: Prison Terror in Croatia, Croatian Information Service, Arcadia, 1976. Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša, Liber Croaticus Verlag GmbH, Mainz, 1977. (prir.) Posmrtno Pjesma Bruni Bušiću, Liber, Mainz, 1979. Hrvatski ustaše i komunisti, Hrvati iz Vancouvera, B.C., Kanada, (ur. Rudolf Arapović), Washington, D.C. 1979. Jedino Hrvatska: sabrani spisi, Ziral, Toronto-Zurich-Roma-Chicago, 1983., (2. proš. izd. Bruno Bušić. Jedino Hrvatska!: sabrani spisi, 1-3, prir. Anđelko Mijatović, Fram-Ziral, Mostar-Zagreb, 2005.) Svjedok pomirbe. Ante Bruno Bušić, (prir. i ur. Mladen Pavković), Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca domovinskog rata, Zagreb, 1995. Odličja 1995.: Red kneza Domagoja s ogrlicom[20] 1995.: Red Stjepana Radića[21] tags: ustase, ndh, emigracija, emigranti, emigrantsko izdanje, ustaska emigracija, tudjman, paraga...
MSI MAG A750BN PCIE5 750W napajanje Snaga 750W Konektori ATX 24pin: 24pin ATX 8pin (EPS 12V): 1x (4+4)pin SATA: 5 Molex 4pin: 2 Ostali priključci: 1x 16pin PCIe Gen5 Boja Crna Ostalo Osnovne karakteristike Tip: Active PFC Klasifikacija efikasnosti: 80 Plus Bronze Efikasnost: 85% Vrsta kablova: Fiksni Sistemi zaštite: OVP (Over Voltage Protection), OCP (Over Current Protection), SCP (Short-Circuit Protection), OPP (Over Power (Load) Protection), OTP (Over Temperature Protection) Naponske grane +12V: 62.5A Maksimalna kombinovana snaga: 750W +5V: 20A +3.3V: 20A Maksimalna kombinovana snaga: 100W Hlađenje Tip: Aktivno Broj ventilatora: 1 Dimenzije ventilatora: 120mm x 120mm Fizičke karakteristike Format: ATX Dimenzije: 150mm x 140mm x 86mm Garancija 24 meseca
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Opis Berlitz The Berlitz school Paris 1929
SANDISK 32GB Extreme Pro (SDSDXXO-032G-GN4IN) memorijska kartica SDHC class 10 Brend SanDisk Kapacitet 32GB Tip SDHC Karakteristike Klasa fleš memorije Klasa 10 Brzina čitanja 200 MB/s Brzina pisanja 90 MB/s Vrsta interne memorije UHS-I Klasa brzine UHS Class 3 (U3) Klasa video-brzine V30
Naslov: Despotova vlastela : roman iz srpske prošlosti Autor: Andra Gavrilović Izdavač: Beograd : [А. Gavrilović] Godina izdanja: 1896 Pismo: ćirilica Br. strana: 276 Format: 17 cm Povez: tvrdi Knjiga je solidno očuvana iako je stara više od 125 godina - vek i četvrt: osim prva tri lista (dva su prikazana na slikama) na kojima postoji stara fleka kao i nekoliko listova na kojima je po rečenica podvučena običnom grafitnom olovkom, svi ostali listovi su čisti i ravni, bez tragova pisanja i bez `magarećih ušiju` - kao na drugoj slici (treće poglavlje); korice su kao na slici, pohabane su po ivicama kao i u vrhu i u dnu rikne; na naslovnom listu ima zapisa (v. sliku) i dva lepa stara pečata (Antikvarnica i papirnica Sreten Kašiković, Sarajevo, Fra Grge Martića trg, i Ženska učiteljska škola Kraljice Marije, Beograd, Biblioteka đačka), i još jedan pečat u tekstu. I izdanje! Kolekcionarski primerak! Knjiga je nagrađena Kolarčevom nagradom. (v. sliku) Štampana je u Beogradu u parnoj radikalnoj štampariji. Molim vas pažljivo pogledajte sve slike! O autoru: https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%90%D0%BD%D0%B4%D1%80%D0%B0_%D0%93%D0%B0%D0%B2%D1%80%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B Andra Gavrilović (Svilajnac, 11. jul/29. 1864 — Beograd, 24. februar 1929) bio je srpski istoričar, istoričar književnosti i književnik. Nikola T. Kašiković (1961-1927), dugogodišnji urednik i vlasnik sarajevskog časopisa `Bosanska vila` (1885-1914), osnovao je sa sinom Sretenom 1925. godine knjižaru, papirnicu i antikvarnicu. Knjižara `Kod Katedrale`, kako je bila poznata kod Sarajlija, imala je na svojim policama vredne i retke knjige, deo privatne biblioteke Nikole T. Kašikovića. Posle iznenadne smrti Sretena Kašikovića 1927. godine, a ubrzo i smrti njegovog oca Nikole, knjižara-antikvarnica je prestala sa radom. Bogat i redak knjižni fond rasprodat je sudskom odlukom na javnoj licitaciji. Tako je, samo u jednom danu, netragom nestala biblioteka Kašikovića, brižljivo stvarana više od pola veka. Pročitajte i na Vikipediji: https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9D%D0%B8%D0%BA%D0%BE%D0%BB%D0%B0_%D0%9A%D0%B0%D1%88%D0%B8%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B Nikola T. Kašiković (Sarajevo, 4. decembar 1861 — Sarajevo, 22. maj 1927) bio je srpski publicista, urednik i vlasnik srpskog književnog lista Bosanska vila, i sakupljač srpskih narodnih umotvorina. Pogledajte i ostale antikvarne knjige koje trenutno imam u ponudi: https://www.kupindo.com/pretraga.php?Grupa=357&Pretraga=&CeleReci=0&UNaslovu=0&Prodavac=bebaimoca&Okrug=-1&Opstina=-1&CenaOd=&CenaDo=&submit=tra%C5%BEi
ZEUS 600W ZUS-600 12cm napajanje Snaga 600 W Konektori 20+4 pin:1 4pin 12V:1 PCI-e 6 Pin:1 SATA:3 Molex 4 pin:1 Boja Siva Ostalo Tip:Standardno Oblik (Form factor):ATX (PS2) Prečnik ventilatora:12 cm Zagarantovana sva prava po Zakonu o zaštiti potrošača. Tačan podatak o uvozniku i zemlji porekla je naveden na deklaraciji proizvoda.
WHITE SHARK WS GM 5010 BAGDEMAGUS, Mouse White (6125) Tip Gejmerski miš Karakteristike Povezivanje Žični, USB 2.0 Senzor Optički Životni vek ~10 miliona klikova Broj tastera 6 Osvetljenje RGB 16.8 miliona boja Rezolucija Podesiva do 7.200 DPi Ubrzanje 20 G Dužina kabla 1.8 m Težina 64 g Dimenzije 122 x 66 x 36 mm Boja Bela Garancija Zagarantovana sva prava kupaca po osnovu zakona o zaštiti potrošača
SILICON POWER SSD 960GB Slim S55 (SP960GBSS3S55S25) Kapacitet 960GB Format 2.5" Interfejs SATA III Brzina čitanja 560MB/s Brzina pisanja 530MB/s Fizicke karakteristike Širina 69,8 mm Dubina 7 mm Visina 100 mm Težina 60 g Ostalo Vrsta memorijeTLC Brzina prenosa podataka6 Gbit/s S.M.A.R.T. podrška da TRIM podrška da RAID podrška da ECC (memorija sa kodom za proveru grešaka) da Nativno raspoređivanje komandi (NCQ) da Kôd harmonizovanog sistema (HS) 84717070 Menadžment potrošnje Operativna voltaža 5 V Radni uslovi Vibracije (uključeno) 20 G Potres u stanju rada 1500 G Sertifikati o održivosti RoHS Garancija 36 meseci
BLACKVIEW Tablet 10.36'' Tab 11 4G LTE 8GB/256GB (Tab 11) Ekran 10.36", FHD IPS, 2.4K 82% odnos ekran / kućište Procesor Octa-core MediaTek MT8183 (8 jezgara) Grafika / Memorija 8GB/256GB Softver Android 12 Kamera Prednja: 16MP SK Hynix Hi-1634Q Zadnja: 16MP Samsung® ISOCELL 3P8 Povezivanje Wi-Fi: 2.4/5GHz(802.11 a/b/g/n/ac ) Audio 1224 2PCS box zvučnici 1 x 3.5mm džek za slušalice Ostalo Slot za kartice: 1x TF kartica Baterija 8,380mAh; 18W brzo punjenje Fizicke karakteristike Boja: Siva, Space Grey Dimenzije: 247 x 156.8 x 7.6mm Masa: 442g Garancija 2 godine
CORSAIR H100x RGB ELITE (CW-9060065-WW2) Vodeno procesorsko hlađenje Karakteristike Tip hlađenja: Vodeno hlađenje Podržana podnožja procesora: Intel: LGA 1700, 1200, 115X, 2066 AMD: AM5, AM4 Osvetljenje: RGB Hladnjak Materijal: Aluminijum Dimenzije: 277 x 120 x 27 mm Ventilator Broj ventilatora: 2 Prečnik ventilatora: 12 cm Broj obrtaja: 550-1,500 rpm +/- 10% Protok vazduha: 81,09 m³/h Protok vazduha: 16,91-47,73 CFM Pritisak vazduha: 0,28-1,46 mm-H2O Nivo buke: 7-28 dB Garancija 24 meseca
Pantone Žičane slušalice WDE001 u ŽUTOJ boji Tip Binauralne slušalice Model PANTONE Žičane slušalice WDE001 u žutoj boji Karakteristike Žičane bubice PANTONE su izrađene od kvalitetne plastike, udobne i lagane za nošenje. Poseduju daljinski na kablu, za odgovor na pozive i podešavanje jačine zvuka, odabir pesme. Pantone INC je američka kompanija koja se najpre bavi izradom, katalogizacijom i klasifikacijom boja za široku upotrebu. Neto težina 10gr. Osetljivost 32dB; Imepdanca 32Ohm Prečnik zvučnika 10mm Konekcija 1x Jack 3.5mm Dužina kabla je 120cm Boja ŽUTA Garancija 24 meseca Zagarantovana sva prava po Zakonu o zaštiti potrošača. Tačan podatak o uvozniku i zemlji porekla je naveden na deklaraciji proizvoda.
POWER COLOR Fighter AMD Radeon™ RX 6500 XT 4GB GDDR6 AMD/4GB/GDDR6/64bit/crna AXRX 6500 XT 4GBD6-DH/OC
POWER COLOR Fighter AMD Radeon™ RX 6500 XT 4GB GDDR6 AMD/4GB/GDDR6/64bit/crna AXRX 6500 XT 4GBD6-DH/OC Grafički procesor RX 6500 XT Memorija 4 GB DDR6 Memorijski interfejs 64-bit Priključci HDMI izlaz 1 Display port izlaz 1 Ostale karakteristike BUS standard PCI Express 4.0 Takt procesora (GPU) 2815 MHz Takt memorije 18000 MHz Veličina ( koliko slotova zauzima ) 2 Izvedba hladjenja Aktivno hladjenje Broj ventilatora 2 Preporučena za Igrače/ProOffice Boja Crna Garancija 36 meseci
MIRSAN Polica na izvlačenje, slide mehanizam za ormane dubine 1000mm Mirsan MR.HRK100.01YK Dimenzije 1000mm Opis Polica na izvlačenje Boja Crna Zagarantovana sva prava po Zakonu o zaštiti potrošača. Tačan podatak o uvozniku i zemlji porekla je naveden na deklaraciji proizvoda.