► Duhovna stvarnost, Zagreb, 1986 ► broš povez, str. 274 ► nema podlačenja i žvrljanja, stranice ne ispadaju ► očuvanost: 5-/5 K

Autor - osoba Vыsockiй, Vladimir Semënovič, 1938-1980 = Vysockij, Vladimir Semënovič, 1938-1980 Naslov Bio sam duša lošeg društva : poezija i proza / Vladimir Visocki ; preveo s ruskog Andrij Lavrik Jedinstveni naslov Poэziя i proza. srp Vrsta građe dr.knjiž.oblici Jezik srpski Godina 1997 Izdanje [1. izd.] Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Svetovi, 1997 (Novi Sad : MBM-plas) Fizički opis 174 str. ; 18 cm Drugi autori - osoba Lavrik, Andrij = Lavrik, Andrij Novikov, Nikolaй Vladimirovič, 1911-1997 = Novikov, Nikolaî Vladimirovič, 1911-1997 Krylov, A. E. Zbirka ǂBiblioteka ǂBIS ; ǂknj. ǂ45 (broš.) Napomene Prevod dela: Poэziя i proza / Vladimir Vыsockiй. Čitamo Visockog / Vl. Novikov: str. 154-167 Komentari / A. Krilov: str. 168-174. Predmetne odrednice Visocki, Vladimir Semjonovič, 1938-1980 Vladimir Semjonovič Visocki (rus. Влади́мир Семёнович Высо́цкий; Moskva, 25. januar 1938 — Moskva, 25. jul 1980) je bio ruski pevač, pesnik, pozorišni i filmski glumac i pisac. Visocki se smatra jednim od najvećih ruskih umetnika svih vremena, koji je ostavio dubok i trajan trag u ruskoj kulturi. Iako ga je tokom života zvanična vlast bivšeg Sovjetskog Saveza uglavnom ignorisala, Visocki je dostigao veliku slavu i čak i danas ima značajan uticaj na mnoge ruske muzičare i glumce. Biografija Vladimir Visocki je rođen u Moskvi u porodilištu 3. Meščanskaja ul. (61/2). Njegov otac Semjon Volfovič (Vladimirovič) (1915–1997) bio je pukovnik sovjetske vojske, poreklom iz Kijeva. On je bio Jevrej. Vladimirova majka Nina Maksimovna (rođena Serjogina, 1912–2003) bila je Ruskinja i radila je kao prevodilac za nemački jezik. Porodica Visockog živela je u moskovskom komunalnom stanu u surovim uslovima i imala ozbiljne finansijske poteškoće. Kada je Vladimir imao 10 meseci, Nina se morala vratiti u svoju kancelariju u birou za prepise sovjetskog Ministarstva za geodeziju i kartografiju (radila je na stavljanju nemačkih mapa na raspolaganje sovjetskoj vojsci) kako bi mužu pomogla da zaradi za život njihove porodice. Profesionalni život Godine 1955. Vladimir se upisao na moskovski Institut civilnog inženjerstva, ali se ispisao već nakon jednog semestra, odlučivši se za glumačku karijeru. Godine 1959. počeo je da glumi u manje uloge u pozorištu Aleksandar Puškin. Godine 1964. na poziv svog bliskog prijatelja i mentora, režisera Jurij Ljubimovova prešao je u pozorište Taganka. U tom pozorištu Visocki je prvi put došao na naslovnice svojim nastupima u glavnim ulogama u Šekspirovom Hamletu i Brehtovom Životu Galilejevom. Pozorište Taganka je u to vreme često bilo predmet državnog progona zbog političke nelojalnosti i etničkog porekla, što je Visockog nadahnulo da se u intervjuima naziva „prljavi Žid” (жид пархатый). U to vreme pojavljuje se i u nekoliko filmova, u kojima su se našle i neke njegove pesme. Glavnina njegovih pesama iz tog razdoblja nije dobila službeno priznanje od državne diskografske kuće koja je tada imala monopol na izdavanje ploča. Njegova je popularnost ipak nastavila da raste, a dolaskom prenosivih kasetofona u Sovjetski Savez, njegova muzika je, presnimavanjem kaseta, postala dostupna širokim masama. Postao je prepoznatljiv po svojem jedinstvenom načinu pevanja i stihovima koji su humorističnim uličnim žargonom komentarisali socijalna i politička zbivanja. Njegove stihove slušali su milioni sovjetskih građana u svim delovima države. Brakovi Visockijeva prva žena je bila Iza Žikova. Svoju drugu ženu, Ljudmilu Abramovu, upoznao je 1961. Venčali su se 1965. godine i imali dva sina, Arkadija i Nikitu. Dok je bio u braku imao je ljubavnicu Tatjanu Ivanenko, a godine 1967. zaljubio se je u Marinu Vladi, francusku glumicu ruskog porekla, koja je radila u Mosfilmu na zajedničkoj sovjetsko-francuskoj produkciji. Marina je tada bila udata i već imala 3 dece. Venčali su se 1969. godine. U početku su održavali vezu na daljinu, jer Marina nije mogla da dolazi u Sovjetski Savez, a Vladimir je teško izlazio iz Sovjetskog Saveza. Kako bi se lakše viđali Marina se učlanila u Komunističku partiju Francuske, što je malo ublažilo stav sovjetske vlade prema Visockom. Problemi njihove veze na daljinu odražavaju se u nekoliko njegovih pesama. Kasne godine Sredinom 1970-ih, Visocki je bolovao od alkoholizma. Mnoge njegove pesme iz tog vremena direktno ili metaforički odnose se na alkoholizam, ludost, opsednutost. Tada je bilo i vreme najveće popularnosti njegove muzike pa ga državna diskografska kuća više nije mogla ignorisati, te je odlučila da izda nekoliko njegovih ploča u kasnim 1970-im. Tada su već milioni te pesme imali na kasetama i znali ih napamet. Istovremeno je dobio i službena priznanja kao pozorišni i filmski glumac. Iako uspešan kao glumac, za život je zarađivao na koncertnim turnejama. Većinu zarađenog novca je trošio na drogu, a bio je zavisan od amfetamina i opijata. Sve je to dovelo do propadanja zdravlja i smrti usled zastoja srca u njegovoj 42. godini. Smrt Njegovo telo bilo je izloženo u pozorištu Taganka, gde je održana pogrebna ceremonija. Sahranjen je na groblju Vagankovskoj u Moskvi, pretpostavlja se da je pogrebu prisustvovalo milion ljudi. Hiljade ljudi napustilo je stadion u Moskvi na kojem su se tada održavale Olimpijske igre, kako bi prisustvovali pogrebu. Posthumno ga je odlikovala sovjetska vlada. Nasleđe Na dan rođenja Vladimira Visockog u mnogim gradovima diljem Rusije održavaju se muzički festivali. Asteroid 2374 Vladvysotskij, kojeg je otkrila Ljudmila Žuravljeva, nazvan je prema Vladimiru Visockom. Filmografija 1959: The Yearlings (Сверстницы) (Mosfilm, Director: Vasiliy Ordynsky) 1961: Dima Gorin`s Career (Карьера Димы Горина) (Maksim Gorky Studio, Director: Frunze Dovlatyan & Lev Mirsky) as Sofron 1962: 713 Requests Permission to Land (713-й просит посадку) (Lenfilm, Director: Grigory Nikulin) as an American sailor 1962: Shore Leave (Увольнение на берег) (Mosfilm, Director: Felix Mironer) as Pyotr 1962: Greshnitsa (Director: Gavriil Egiazarov and Fyodor Filippov) 1963: Penalty Kick (Штрафной удар) (Maksim Gorky Studio, Director: Veniamin Dorman) as Aleksandr Nikulin 1964: The Alive and the Dead (Живые и мёртвые) (Mosfilm, Director: Aleksandr Stolper) 1965: Our House (Наш дом) (Mosfilm, Director: Vasily Pronin) as Mechanic 1965: On Tomorrow`s Street (На завтрашней улице) (Mosfilm, Director: Fyodor Filipov) as Pyotr Markin 1965: The Cook (Стряпуха) (Mosfilm, Director: Edmond Keosayan) 1966: Стрyапукха (Director: Edmond Keosayan) 1966: I Was Born in Childhood (Я rodom iz detstva) (Belarusfilm, Director: Viktor Turov) 1966: Vertical (Вертикаль) (Odessa Film Studio, Director: Stanislav Govorukhin and Boris Durov) as Volodya, the radio operator 1966: Sasha-Sashen`ka (Саша-Сашенька) (Belarusfilm, Director: Vitaly Chetverikov) as Singer with Guitar (uncredited) 1967: Brief Encounters (Короткие встречи) (Odessa Film Studio, Director: Kira Muratova) as Maksim 1967: War Under the Rooftops (Война под крышами) (Belarusfilm, Director: Victor Turov) 1968: Two Comrades Were Serving (Служили два товарища) (Mosfilm, Director: Yevgeny Karelov) as Alexander Brusentsov 1968: Intervention (Интервенция) (Lenfilm, Director: Gennadi Poloka) as Michel Voronov / Brodsky 1969: Taiga`s Master (Хозяин тайги) (Mosfilm, Director: Vladimir Nazarov) 1969: Dangerous Tour (Опасные гастроли) (Odessa Film Studio; Director: Georgi Yungvald-Khilkevich) as George Bengalsky 1969: White Blast (Белый взрыв) (Odessa Film Studio, Director: Stanislav Govorukhin) as Kapitan 1973: The Fourth (Четвёртый) – Mosfilm; Director: Alexandr Stolper 1973: The Bad Good Man (Плохой хороший человек) (Lenfilm, Director: Iosif Kheifits) as Von Koren 1975: The Only Road (Единственная дорога) (Mosfilm & Titograd Studio, Director: Vladimir Pavlovich) as Sofer Solodov 1975: Kontrabanda (Director: Stanislav Govorukhin) (singing voice) 1975: The Flight of Mr. McKinley (Бегство мистера Мак-Кинли) (Mosfilm, Director: Mikhail Schweitzer) as Bill Siger, a singer 1976: The Only One (Единственная) (Lenfilm, Director: Iosif Heifits) as Boris Ilyich, muzikalno-khorovogo kruzhka 1976: How Czar Peter the Great Married Off His Moor (Сказ про то, как царь Пётр арапа женил) (Mosfilm, Director: Alexander Mitta) as Ibragim 1976: 72 градуса низхе нулyа (Director: Sergei Danilin and Yevgeni Tatarsky) (singing voice) 1977: They`re Together (Они вдвоём) (Mafilm, Director: Márta Mészáros) 1979: The Meeting Place Cannot Be Changed (Место встречи изменить нельзя) (TV Mini-Series, Director: Stanislav Govorukhin) as Gleb Zheglov 1979: Little Tragedies (Маленькие трагедии) (TV Mini-Series, Director: Mikhail Schveytser) as Don Juan (final appearance) MG140 (N)

Као што пчела сабира мед са разних цветова тако и отац Алексеј водећи разговор са Радом Мишев о старцима, духовницима, својим савременицима, сабира њихове медоточиве мисли. Открива нам њихове светле ликове и храни нас сладосним опитом њиховог Христоликог подвига. Он говори о духовницима, својим савременицима, који су се уградили у његов живот, о његовог детињства. Сви они, дотакли су се не само његовог живота. Уткали су се, приметно или неприметно и у живот других људи који су имали сличан благослов Божји, да поживе са њима, да их сретну, виде и чују…

Molim svirajte bluz Petar Jevtovic Pozarevac, 1987. Meki povez sa klapnama, format: 14x20 cm, 96 strana, latinica. Korice kao na slikama. Unutra veoma dobra. Nema tragova pisanja. Kompaktna. 280124 ktj-75

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Naslov Tibetanska knjiga mrtvih / [sakupio i izdao] V. J. Evans-Venc ; [preveo Branislav Mišković] Ostali naslovi Tibetanska knjiga mrtvih Vrsta građe knjiga Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.) Jezik srpski Godina 1978 Izdanje 6. izd. Izdavanje i proizvodnja Vrnjačka Banja : Zamak kulture, 1978 ([s. l. : s. n.]) Fizički opis Str. 883-989 ; 24 cm Drugi autori - osoba Evans-Wentz, Walter Yeeling, 1878-1965 = Evans-Venc, Volter Jiling, 1878-1965 Mišković, Branislav, 1950-2020 = Mišković, Branislav, 1950-2020 ISBN (Broš.) Napomene Prema engleskom prevodu Lame Kazi Dava-Samdupa P. o.: Zamak kulture ; 21, 1978. Predmetne odrednice Tibetanska knjiga mrtvih -- Meditacije Tibetanska knjiga mrtvih, ili, kako se izvorno naziva Bardo Thodol (oslobođenje slušanjem u posmrtnom stanju), jedinstveno je delo sakralnog segmenta svetske književnosti. To je knji­ga zapečaćena sa sedam pečata tišine - ne zato što njeno saznanje treba uskratiti neupućenima, već zato što bi se njeno saznanje pogrešno shvatilo a, iz tog razloga, imalo bi tendenciju da zlouputi i povredi one koji nisu podobni da ga prime. Tibetanska knjiga mrtvih je prvi put prevedena na engleski početkom stoleća (prvo izdanje 1927.godine) zajedničkim radom tibetanskog lame Kazi Dave Samdupa i izdavača dr. Evans-Venca. Prevod je sa tibetanskog izvornika, koji pripada tradiciji Mahajana budizma, a Tibetanci su ga oduvek koristili kao ritualni posmrtni tekst. Lama Kazi Dava Samdup i Evans-Venc nadopunili su tekst iz drugih izvornih zapisa Bardo Thodola. Bardo Thodol (bar do thos grol, „Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini“), na Zapadu poznat i kao Tibetanska knjiga mrtvih, tekst je iz većeg korpusa učenja Duboka dharma samooslobođenja namjerom miroljubivih i gnjevnih Karme Lingpe (1326– 1386). Najpoznatije je literarno djelo škole Nyingma. Namjera tibetanskog teksta jest opisati iskustva svijesti nakon smrti i voditi osobu kroz njih u bardou, stanju između smrti i sljedećeg ponovnog rođenja. Tekst također sadrži poglavlja o znakovima smrti i ritualima koje treba održati kad se smrt približava ili kad je do nje došlo. Bar do thos grol (tibetansko pismo: =བར་དོ་ཐོས་གྲོལ; transliteracija: bar do thos grol) prevodi se ovako: bar do: „posmrtno stanje“, „prijelazno stanje“, „međustanje“, „liminalno stanje“ (što je sinonim za sanskrtski oblik antarabhāva). Juan Valdez, autor knjige The Snow Cone Diaries: A Philosopher“s Guide to the Information Age, napisao je: „U širem smislu izraz „bardo“ označava stanje postojanja između dva života na svijetu.“ Dodao je: „Koncept je nastao ubrzo nakon Budine smrti. Određeni je broj ranijih budističkih grupa prihvatilo postojanje takvog međustanja, dok su ga ostale škole odbacile.“ thos grol: „oslobođenje“, što je sinonim za sanskrtsku riječ bodhi, „buđenje“, „razumijevanje“, „prosvjetljenje“, ali i za izraz nirvana, „puhanje“, „istrebljenje“, „istrebljenje iluzije“.[6] Izvorni tekst Podrijetlo i datacija Mandala Zhitro stara stoljećima, dio zbirke Bardo Thodol, koja čini dio učenja o bardou škole Nyingma, čiji je utemeljitelj guru Padmasambhava iz 8. stoljeća. Prema tibetanskoj tradiciji, Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini u 8. je stoljeću osmislio Padmasambhava; djelo je zapisala njegova glavna učenica, Yeshe Tsogyal; bilo je zakopano u brdima Gampo u središnjem Tibetu, gdje ga je u 14. stoljeću otkrio tibetanski terton Karma Lingpa. bar do thos grol Tibetanski naslov glasi bar do thos grol,[10] Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini. Sastoji se od dvaju dužih tekstova: „Veliko oslobođenje slušanjem: Preklinjanje bardoa dharmate“ (chos nyid bar do“i gsol „debs thos grol chen mo), bardo dharmate (u kojemu je i bardo umiranja); „Veliko oslobođenje slušanjem: Preklinjanje kojim se ističe bardo postojanja“ (strid pa“i bar do ngo sprod gsol „debs thos grol chen mo), bardo postojanja. U samim se tekstovima nazivaju Oslobođenje slušanjem u bardou, Veliko oslobođenje slušanjem ili Oslobođenje slušanjem. kar-gling zhi-khro Dio je većeg termskog ciklusa Duboka dharma samooslobođenja namjerom miroljubivih i gnjevnih (zab-chos zhi khro dgongs pa rang grol, znan i kao kar-gling zhi-khro), poznatijeg kao „Miroljubivi i gnjevni Karme Lingpe“. Postoji nekoliko inačica Duboke Dharme samooslobođenja, u kojima su različiti brojevi odlomaka i pododjeljaka, a i raspoređeni su na različite načine: naziva je od deset do trideset i osam. Zasebni tekstovi obrađuju veći broj tema, a među njima su upute za meditaciju, vizualizacije božanstava, liturgije i molitve, popisi mantri, opisi znakova smrti, naznake budućeg ponovnog rođenja i tekstovi poput bar do thos grola, koji govore o stanju u bardou. Tri bardoa Bardo Thodol razlikuje međustanje između života i dijeli ga u tri bardoa: Chikhai bardo ili „bardo trenutka smrti“, u kojem se opisuje iskustvo „čistog svjetla stvarnosti“ ili barem približni oblik onoga koji osoba može vidjeti na duhovnoj razini; Chonyid bardo ili „bardo iskustva stvarnosti“, u kojem se opisuje iskustvo vizija raznih oblika Bude ili barem približni oblik koji osoba može vidjeti; Sidpa bardo ili „bardo ponovnog rođenja“, u kojem se opisuju karmom nastale halucinacije koje na koncu završavaju ponovnim rođenjem, uglavnom slikom jab-jum muškaraca i žena koji se strastveno spajaju. Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini također spominje tri druga bardoa: „Život“, ili svakidašnja svijest; „Dhyana“ (meditacija); „San“, stanje snivanja tijekom sna. Zajedno tih „šest bardoa“ oblikuju šest većih oblika stanja svijesti. Svako stanje svijesti može postati vrsta „međustanja“, stanja između ostalih stanja svijesti. Svako trenutačno stanje svijesti može biti bardo jer, prema učenju te knjige, ono leži između našeg prošlog i budućeg postojanja i pruža nam priliku da iskusimo stvarnost, koja je uvijek prisutna, ali ju nejasnom čine projekcije i zbunjenost nastale zbog naših prethodnih nevještih djela. Prijevodi na engleski jezik Evans-Wentzova Tibetanska knjiga mrtvih Tibetanska thangka bardoa. Vizija spokojnih božanstava, 19. stoljeće, Muzej Guimet Na Zapadu je bar do thos grol poznat kao Tibetanska knjiga mrtvih, ime koje je popularizirala inačica Waltera Evans-Wentza, ali je pod tim imenom gotovo nepoznata na Tibetu. Tibetansku knjigu mrtvih prvi je put 1927. objavio Oxford University Press. Dr. Walter Y. Evans-Wentz tako je nazvao djelo zbog sličnosti koje je pronašao u egipatskoj Knjizi mrtvih. Prema Johnu Myrdhinu Reynoldsu inačica Tibetanske knjige mrtvih Evans-Wentza dovela je do nekoliko nesporazuma o Dzogchenu. Zapravo, Evans-Wentz sakupio je sedam tekstova o vizualizaciji iskustava poslije smrti i tu je zbirku objavio kao „Tibetansku knjigu mrtvih“. Evans-Wentz dobro je bio upoznat s teozofijom i koristio se tim predznanjem kako bi interpretirao prijevod Tibetanske knjige mrtvih, koji su mu u većoj mjeri predstavile dvije tibetanske lame koje su govorile engleskim, lama Sumdhon Paul i lama Lobzang Mingnur Dorje. Evans-Wentz nije bio upoznat s tibetanskim budizmom, a njegov pogled na tu religiju „uglavnom nije bio ni tibetanski ni budistički, nego teozofski i vedski“. U prijevod je uvrstio terminologiju koju je uglavnom preuzeo iz hinduizma, kao i iz vlastitih teozofskih vjerovanja. Komentari Carla Gustava Junga iz psihološke perspektive prvi su se put pojavili u engleskom prijevodu R. F. C. Hulla u trećem, prerađenom i proširenom Evans-Wentzovom izdanju Tibetanske knjige mrtvih.[18] Komentari se nalaze i u Sabranim djelima.[19] Jung se poslužio svojim znanjem o istočnjačkim religijama kako bi sastavio tekst posebno za zapadnjačku publiku koja nije upoznata s istočnjačkom religijskom praksom.[20] Ne pokušava izravno povezati sadržaj Bardo Thodola s ritualima ili dogmom u istočnjačkim religijama, ali ističe fenomen karme opisan u kontekstu bardoa i prikazuje kako je to analogno nesvjesnom sadržaju (intimnom i zbirnom) na Zapadu, pogotovo u kontekstu analitičke psihologije. U više navrata komentira da u potpunom preuzimanju istočnjačkih religijskih tradicija, među kojima je joga, leži opasnost za zapadnjake. Drugi prijevodi i sažetci Conze, Edward (1959) Buddhist Scriptures Harmondsworth: Penguin (sadrži kraći sažetak) Francesca Fremantle, Francesca i Chögyam Trungpa (1975) The Tibetan Book of the Dead: The Great Liberation through Hearing in the Bardo by Guru Rinpoche according to Karma Lingpa. Boulder: Shambhala ISBN 0-394-73064-X, ISBN 1-59030-059-9 (reizdanje iz 2003) Thurman, Robert (1994) The Tibetan Book of the Dead, as popularly known in the West; known in Tibet as „The Great Book of Natural Liberation Through Understanding in the Between“; composed by Padma Sambhava; discovered by Karma Lingpa; foreword by the Dalai Lama London: Harper Collins ISBN 1-85538-412-4 Coleman, Graham, with Thupten Jinpa (eds.) (2005) The Tibetan Book of the Dead [Engleski naziv]: The Great Liberation by Hearing in the Intermediate States [Tibetski naziv]; sastavio Padma Sambhava: otkrio Karma Lingpa; preveo Gyurme Dorje. London: Penguin Books ISBN 978-0-14-045529-8 (prvi potpuni prijevod). Također: New York: Viking Penguin, NY, 2006. ISBN 0-670-85886-2 (tvrde korice); ISBN 978-0-14-310494-0 (meke korice) Thupten Jinpa (2005) The Tibetan Book of the Dead (Penguin Classics). London: Penguin Books (2005.) ISBN 0-7139-9414-2 Popularna kultura Psihodelično iskustvo Psihodelično iskustvo, knjiga objavljena 1964. godine, vodič je kroz stanje omamljenosti i haluciniranja prouzročenog korištenjem LSD-a koji su napisali Timothy Leary, Ralph Metzner i Richard Alpert, a na djelo je djelomično utjecao Evan-Wentzov prijevod Tibetanske knjige mrtvih. Aldous Huxley predstavio je Tibetansku knjigu mrtvih Timothyju Learyju. Prema Learyju, Metzneru i Alpertu Tibetanska knjiga mrtvih je „...ključ za najintimnije dijelove ljudskoga uma i vodič za inicirane, kao i za one koji duhovnim putem žele doći do oslobođenja.” Učinak te droge opisali su kao „skidanje“ obrambenih mehanizama ega i povezali stanja smrti i ponovnog rođenja u Tibetanskoj knjizi mrtvih sa stanjima psihološke „smrti“ i „ponovnog rođenja“ koje je Leary identificirao u svojem istraživanju. Prema Learyju, Metzneru i Alpertu to je: „...jedna od najstarijih i najuniverzalnijih praksi za one podvrgnute inicijaciji kojom se prolazi kroz iskustvo smrti prije duhovnog ponovnog rođenja. U simboličnom smislu takvoj osobi mora umrijeti njezin prošli, stari ego prije nego što može zauzeti mjesto u novom duhovnom životu za koji je inicirana. MG32 (N)

BALADA O TAMNICI U READINGU i druge pjesme - Oskar Vajld Izdavač: ZNANJE Zagreb, biblioteka EVERGRIN Godina izdanja: 1987. Povez: broš Broj strana: 150 Pismo: latinica Stanje: dobro

REČNIK SVETSKE MITOLOGIJE: Artur Koterel Naslov Rečnik svetske mitologije / Artur Koterel ; preveo s engleskog Pavle Perenčević Jedinstveni naslov A Dictionary of World Mythology. srpski jezik Vrsta građe rečnik Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.) Jezik srpski Godina 1998 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Nolit, 1998 (Subotica : Birografika) Fizički opis 443 str., [8] str. s tablama : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba Perenčević, Pavle Zbirka Biblioteka Odrednice ISBN 86-19-02185-0 (karton) Napomene Prevod dela: A Dictionary of world mythology / Arthur Cotterell Tiraž 2.000 Bibliografija: str. 413-421 Registar. Predmetne odrednice Mitologija -- Rečnici Pečat, odlično očuvana knjiga.

Otac Gerasim, prvi kanonizovani pravoslavni svetitelj sa tla Amerike Beograd, 2020. Priredio: R. monah Gerasim (Eliel) Edicija: Sticanje Svetoga Duha u Rusiji, knj. 5 Prevod: sluškinja Božija Tatjana Povez: broširan Broj strana: 104 Ilustrovano. Odlično očuvana. S A D R Ž A J: 1. Život oca Gerasima 2. Poseta ocu Gerasimu 3. Pustinjski monolozi u Novom Valaamu, riznica nasumično izabranih razmišljanja oca Gerasima 4. Nebeski prijatelji čoveka 5. Sveti Tihon Kaluški i njegov manastir 6. Postoji li život posle smrti? Epilog: Novi Valaam danas (K-101)

Vintage 1995 446 strana očuvanost 4 What sort of `person` is God? What is his `life story`? Is it possible to approach him not as an object of religious reverence, but as the protagonist of the world`s greatest book— as a character who possesses all the depths, contradictions, and abiguities of a Hamlet? This is the task that Jack Miles— a former Jesuit trained in religious studies and Near Eastern languages— accomplishes with such brilliance and originality in God: A Biography. Using the Hebrew Bible as his text, Miles shows us a God who evolves through his relationship with man, the image who in time becomes his rival. Here is the Creator who nearly destroys his chief creation; the bloodthirsty warrior and the protector of the downtrodden; the lawless law-giver; the scourge and the penitent. Profoundly learned, stylishly written, the resulting work illuminates God and man alike and returns us to the Bible with a sense of discovery and wonder.

Prosveta, 2002. 176 strana. Lepo očuvana, ima posvetu autora na predlistu.

Sveti Jovan Kronstatski izdaje Pravoslavna crkvena opstina Linc. Knjiga nekoriscena.Meki povez 185 strana.

Stanje kao na slikama.. Tvrd povez sa omotom. Izdanje 2005 godine,109 strana

DANTE ALIGIJERI ZALJUBLJENO MORE - antologija italijanskih, provansalskih i francuskih pesnika iz Komedije Prevod - Kolja Mićević Izdavač - Rad, Beograd Godina - 2006 438 strana 20 cm Edicija - Danteon ISBN - 978-86-09-00937-2 Povez - Broširan Stanje - Kao na slici, KNJIGA JE BILA MOKRA, JEDAN DEO STRANICA JE TALASAST, tekst bez podvlačenja SADRŽAJ: Dante Antologičar Zaljubljeno More Kretjen de Troa Gvido Kavalkanti Frederiko Drugi Pjer de la Vinja Tencona O Amoru Lakopo Mostaći Pjer de la Vinja Jakopo da Lentino Bruneto Latini Jakopino da Todi Tibo od Šampanje Enco di Svelija Ćino od Pistoje Gvido Mladi da Polenta Bertran de Born Manfred di Svevija Sordello di Goito Tencona Foreze Donati - Dante Bonaðunta Orbićani Dakomo da Lentino Gvitone iz Areca Gvido Gviniceli Giro de Bornej Arno Danijel Folke od Marseja Rajmon de Miraval Bernar de Ventadur Nepoznati pesnik `Danteov Prijatelj` Panućo del Banjo Đovani Dal`orto Folgore di San Diminjano Pućarelo Iz Firence Čeko Andolijeri Boecije Franjo Asiški `Prevodeći Dantea i baveći se već godinama djelima toga velikog pjesnika, Kolja Mićević nam priređuje različita iznenađenja. S jedne strane, u samu prijevodu nalaze se rješenja koja je samo on umio naći i predočiti nam. S druge, prevodilac očitava sudbine lica, otkriva nam prirodu i značenje pojedinih događaja i posrednika. Posrijedi je posve nov vodič kroz Božanstvenu komediju i štiva oko nje, naslovljen Zaljubljeno more prema naslovu pjesme anonimnog pisca i suvremenika Danteova. Uz imena pjesnika koje poimenice spominje i prati sam Dante, kao Bertrand de Born, Arnaut Daniel i Folquet de Marselha, na scenu zahvaljujući Mićeviću, izlaze i druge figure koje su bile u sjeni ili su na neki način zaobiđene. Podsjeća nas kako su pjesme pisali i ličnosti kao proslavljeni Federico II, prosvjećeni vladar i okrutni tiranin; sin mu Manfred, također se ogledao u pjesništvu; tu je i tragični tajnik i žrtva istoga Federica II, Pier de la Vigna, jedan od prvih evropskih pjesnika koji su pisali sonete; ali i mnogi drugi... Od posebnog je interesa Mićevićev napor da pokaže Dantea kao preteču glavnih struja evropske poezije, posebno one koja radije sugerira značenje nego što imenuje pojave: Imenovati predmet znači, parafrazira prevoditelj Stéphana Mallarméa, oduzeti mu polovicu njegove draži. Ova je hrestomatija sastavljena od 33 izabranika, autora pjesama koje su nastale u razdoblju od oko dva stoljeća, koja nam daje mogućnost da proširimo repertoar nedovoljno poznatog evropskog pjesništva do neslućenih granica. Ona je dragocjena i stručnjaku i običnom čitatelju. U svome predgovoru Mićević nagovještava mogućnost druge, usporedne antologiju s Homerom na čelu antičkih i latinskih pjesnika, i taj posao ostavlja drugima da ga obave predviđajući da će se tako naslutiti ili vidjeti jasnije Danteova vizija svjetske poezije a preko nje i svijeta samoga. (Predrag Matvejević)` Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku. Dante Alighieri Il mare amoroso

Beograd, 1970. Mali format, 64 strane. Lepo očuvana. s

SPIRIDON STEPANOVIČ KISLJAKOV HRISTOS U RUSKIM TAMNICAMA - ispovest sibirskih robijaša Pogovor - Vladimir Dimitrijević Pogovor - Rastko Jevtović Prevod - Rodoljub Lazić Izdavač - Bernar, Stari Banovci Godina - 2011 100 strana 21 cm Edicija - Biblioteka Tihi glas ISBN - 978-86-87993-24-2 Povez - Broširan Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja SADRŽAJ: Predgovor ruskom izdanju Period bogotražiteljstva Misionarenje Čitinski zatvor I Čitinski zatvor II Njerčinska robijašnica VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ - Pogovor: Arhimandrit Spiridon i Dostojevski Hrišćani i inoverci Rusija uoči revolucije Ko je bio Arhimandrit Spiridon? RASTKO JEVTOVIĆ - Odjeci `Knjiga arhimandrita Spiridona je strašni sud nad savešću svakog pravoslavnog hrišćanina. Ona u najoštrijoj formi postavlja pitanje o „dostojanstvu hrišćanstva i nedostojnosti hrišćanina“. Kada čovek čita besedu budističkog lame koji, znajući veličinu hrišćanske vere, ipak odbija da je primi zbog onih koji su konfesionalno pravoslavni, a žive gore od životinja; kada čita reči muslimana, Alija i Persijanaca, koji takođe ukazuje na dubinu palosti i propalosti pravoslavnih vernika; kada ga strelja bolni pogled Burjata koji su formalno kršteni, a nenaučeni pravoslavnoj veri...` Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

Adresa, 2016. Izvanredni eseji velikog srpskog pesnika. Ono što spaja, na izvestan način, sve ove tekstove od poznoromantičarske Kostićeve poezije preko Dučića, Vasiljeva, do savremenih pesnika ili do pripovedača, kao što su Pavić, Mihailović ili Albahari, jeste konstrukt sablasnog, konstrukt privida koji se utemeljuje u svojoj istoričnosti i metamorfozama kao uporište svakog književnog projekta s kojim su autori sa manje ili više umešnosti stvarali svoju interpretaciju sveta. Od Kostićevih estetizovanih sablasti spasenja, s kojima je gradio utopiju izmirenja svojih ljudskih i materijalnih suprotica na nebu, do uzdrmanih konstrukata ideologija neba, koje se razgrađuju na zemlji na tlu istorije kao čovečanske nesreće, u poeziji Dučića a posebno Vasiljeva, do parodiranja sablasti poezije u likovima povlašćenog znanja ili uloge pesnika u konstruktima moderne koje vidimo u tekstovima savremenih pesnika, složena je istorija ovog fenomena. Jovan Zivlak (Nakovo, 9. oktobar 1947) srpski je pesnik, kritičar i esejist. Biografija Diplomirao je na katedri za srpsku književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Polja (1976 — 1983). Od 1986. vodi izdavačku kuću Svetovi. Krajem 2006, osnovao je izdavačku kuću Adresa. Bio je predsednik Društva književnika Vojvodine do 2011. godine. Kao izdavač, Zivlak zastupa modernu i postmodernu književnost, književnu teoriju, filozofiju i mišljenje. Osnivač je časopisa Zlatna greda (2001), koji izdaje Društvo književnika Vojvodine, kao i osnivač Međunarodnog novosadskog književnog festivala (2006). Za knjigu Pod oblacima dobio je najuglednije pesničko priznanje u zemlji, nagradu Vasko Popa (2015)[1] Zastupljen je u mnogim antologijama srpske i svetske poe­zije u zemlji i inostranstvu. Zivlak je trenutno najprevođeniji srpski živi pesnik.[2] Pesničke knjige u prevodu: Trepied (francuski, 1981), Penge (mađarski, 1984), Trinožnik (makedonski, 1985), Zol gostin (makedonski, 1991), Il cuore del masca­lazone (italijanski, 1994), Zly host (slovački, 1997), Peni­tenta (rumunski, 1998), Poemes choisis (francuski, 1999), Zol gostin i drugi pesni (makedonski), 2007, Zъl gost i drugi stihove (bugarski, 2008), Gedichte, Mitles­buch 79 (nemački, 2009), Despre gaide (rumunski, 2009), Szczeliny czasu (poljski, 2011), Slizane (bugarski, 2012), Zimski izveštaj (makedonski), 2014, Winterbericht (nemački), 2013), Le roi des oies (francuski, 2014), Informe invernal (španski, Meksiko,2014). Priredio knjige: Jovan Dučić: Pesme, 1996; Dani­lo Kiš: Autopoetike, eseji, 1999; Dušan Vasiljev: Pesme, 2000; Milorad Pavić: Panonske legende, priče, 2000; Laza Kostić: Među javom i med snom, pesme, 2001; Najlepše pesme Dragana Jovanovića Danilova, 2002; Laza Kostić, Pesme, 2009. godine; Antologija Bran­kove nagrade (1954–2010), 2010, Poezija i este­ti­ka Laze Kostića (zbornik), 2010, Đura Jakšić (zbor­nik), 2012, Branko Radičević (zbornik), 2012: Gde su vrata ( antologija poezije Međunarodnog novosadskog književnog festivala – 10 godina, 2015. Jovan Zivlak živi i radi u Novom Sadu.[3] Dela Jovan Zivlak je objavio knjige pesama: „Brodar“ (1969) „Večernja škola“ (1974) „Čestar“ (1977) „Tronožac“(1979) „Čekrk“ (1983) „Napev“(1989) „Zimski izveštaj”(1989) „Čegrtuša“ (1991) „Ostrvo“ (2001) „Pesme“ 1979-2005 (2006) „Obretenje“ (izbor iz poezije 1993,1994,1995,1996) „O gajdama“ (2010) „Oni su ušli u naš dom“ (2012) „Pod oblacima“ (2014) Nagrade Jovan Zivlak je dobitnik nagrada: Nagrada „Mlada Struga” (1974) Nagrada „Pavle Marković Adamov”, za pesnički opus, 1992. Nagrada „Kruna despota Stefana Lazarevića” (1993) Nagrada „Stanislav Vinaver” (1995) Nagrada „Dušan Vasiljev” (1997) Zlatna značka KPZ Srbije (1998) Nagrada Društva književnika Vojvodine za knjigu godine, za knjigu Aurina senka, 2000. Nagrada „Stevan Pešić” (2001) Oktobarska nagrada grada Novog Sada (2001) Nagrada „Milica Stojadinović Srpkinja”, 2003. Velika bazjaška povelja (2006) Nagrada „Dimitrije Mitrinović” (2010) Nagrada „Arka” (2014) Nagrada „Kočićevo pero” (2014) Nagrada „Vasko Popa” (2015) Nagrada „Književno žezlo”, Skoplje (2016) Nagrada „Venac Laze Kostića” (Sombor, 2017)

Kad je sunce bilo Bog, Zenon Kosidovski Izdavač: Srpska književna zadruga Sadržaj: Među hramovima i vrtovima Mesopotamije U Egiptu faraona Kraj kolevke Egejskog sveta Pompeja i Herkulanum U kraljevstvu zlatne zmije Povez: tvrd Stanje: odlično

Autor - osoba Kocić, Zlata, 1950- = Kocić, Zlata, 1950- Naslov Osmi dan : lirska drama : (pesme, izabrane rukom dramaturga) / Zlata Kocić ; izbor i pogovor Zoran Đerić Vrsta građe poezija Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik srpski Godina 2021 Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Kulturni centar Vojvodine `Miloš Crnjanski`, 2021 (Beograd : Donat graf) Fizički opis 173 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba Đerić, Zoran, 1960- = Đerić, Zoran, 1960- Zbirka ǂEdicija ǂDobitnica književne nagrade `Milica Stojadinović Srpkinja` ISBN 978-86-80384-86-3 (broš.) Napomene `Milici u pohode, 45. književni susreti` --> prelim. str. Autorkina slika na koricama Tiraž 300 Lirska drama Zlate Kocić: str. 159-167 O pesnikinji: str. 169 O književnoj nagradi `Milica Stojadinović Srpkinja`, Kulturnog centra Vojvodine `Miloš Crnjanski`: str. 171-172. Predmetne odrednice Kocić, Zlata, 1950- Poezija Zlate Kocić je nadahnuta Biblijom, ali i našim narodnim predanjem. Nen jezik je bogat, melodičan, prepun simbola i pesničkih figura. Od točkova u seoskim kolima, preko razgalitočka i arhitočka, do sazvežđa Velika i Mala kola. Od klupka, preko krilate tačke, do krilatog klupka. Od vodenih do ognjenih točkova. Od zakolutanih zvezda, preko ora na oblacima, do srčanog kovitlaca. Za Zlatu Kocić reči su bića, izazov za pesmu i pevanje. Nena poezija je valan primer, kako se jezikom može igrati, bajati, uspavljivati, pevati, jednostavno, naizgled naivno, ali, uz to, i kako se može opevati složenost i dubina duhovnog života. Iz pesničkih knjiga Zlate Kocić se vidi koliko su dugo nastajale, koliko su se pesme taložile, odnosno koncentrisale oko pojedinih tema, potom prenosile talasima, do trenutka kada se pesnikinja odlučila da ih objavi. Dovoljno dugo je ona sama hodala po talasima, sada je vreme da se njeni čitaoci osmele na to. (Iz Pogovora, Zoran Đerić) Pesnikinja, prevodilac, esejist, filolog Zlata Kocić je rođena 1950. godine. Radila je kao profesor i kao urednik u izdavačkoj kući „Nolit“. Živi u Beogradu. Objavila sledeće pesničke knjige: Klopka za senku (1982), Oro oko grotla (1990), Rebro (1993), Gnezdo i kupola (1995), Vazdušne freske (1999), Lazareve lestve (2003; 2010), Melod na vodi (2008), Belo pule (2014), Biberče (2014), Grumen (2020) i Galgal (2020); knjige poetske proze: Polog (1999), Čaura-aura-ura (2016) i Prostori duše (2019). Pesme su joj prevođene na ruski, engleski, francuski, nemački, bugarski, kineski, jermenski, poljski, beloruski, albanski jezik. O njenoj poeziji su objavljena tri zbornika kritičkih tekstova sa bibliografijom. Predstavljala je Srbiju na pesničkim skupovima i simpozijumima u Rusiji, Belorusiji, Gruziji, Francuskoj i Tunisu. Zlata Kocić je do sada dobila i ove književne nagrade: „Zmajeva“, „Disova“, „Žička hrisovulja“, „Ramonda Serbica“, „Drainčeva“, „Jefimijin vez“, „Zlatni krst kneza Lazara“, „Zaplanjski Orfej“, „Gordana Todorović“, „Nolitova“, „Jovan Maksimović“, „FEDOR“, kao i Nacionalno priznanje za doprinos srpskoj kulturi. „Najnovija pesnička knjiga Zlate Kocić „Galgal“, kruna je njenog, sad već četrdesetogodišnjeg, pesničkog stvaralaštva. Poezija Zlate Kocić je nadahnuta Biblijom, ali i našim narodnim predanjem. Ova knjiga je još jedna potvrda da su same reči-bića, izazov za pesmu i pevanje Zlate Kocić. Valjan primer, kako se jezikom može igrati, bajati, uspavljivati, pevati, jednostavno, naizgled naivno, ali, uz to, i kako se može opevati složenost i dubina duhovnog života.“ – navedeno je, između ostalog, u odluci žirija. Nagrada „Milica Stojadinović Srpkinja“ biće uručena dobitnici Zlati Kocić, u Kulturnom centru Vojvodine „Miloš Crnjanski“ u Novom Sadu, 27. oktobra 2020. godine, u 12 časova. Nagrada se sastoji od diplome, novčanog iznosa i mogućnosti da autorka objavi ili novu zbirku poezije ili izbor iz poezije u ediciji „Dobitnica književne nagrade Milica Stojadinović Srpkinja“ u izdanju Kulturnog centra Vojvodine „Miloš Crnjanski“. MG114

Teodora božji dar - Potraga za izgubljenom ljubavi - Nevenka Pjevač Izdavač:: Udruženje Čuvari Godina izdanja:: 2016. Broj strana: 111 Pismo: Ćirilica Povez: Mek Format: 20 cm

BEZ DOMA BEZ GROBA , Rajko Đurić , Nolit Beograd 1979 , Bi kheresko bi limoresko ; Bez doma bez groba je zbirka lirskih pesama nastalih u spoju dva izvora, folklornog nasleđa i iskustva moderne poezije. Naizgled udaljene, ali ustvari duboko saglasne , ove dve žice omogućuju čitavu lestvicu u kojoj su intonirana mnoga značajna pesnička ostvarenja našeg vremena, povodom kojih se u evropskoj poeziji najčešće spominje ime Federika Garsije Lorke, a u našoj Vaska Pope. Do otkrića se stiže obnovom, i to je valjda najkraće geslo na putu prema autentičnosti novog pesničkog govora. U ovoj zbirci taj govor se zasniva na bogatom i maštovitom predanju Roma: u kosmogonijskim predstavama tog lutalačkog naroda, u njegovom poistovećenju sudbine sa odlaskom i neprestanom seobom, i u osećanju sete koje nosi onaj neizbežni romantični prizvuk, Rajko Đurić je pronašao bitne prozodijske i simboličke elemente za svoju lirsku fugu. Zbirku napisanu na romskom, autor je sam preveo na srpskohrvatski jezik: tako se njegov pesnički postupak ostvario u isti mah u dva glasa koji u ovoj knjizi govore naporedo i koji možda u podjednakoj meri daju izvorni ton njegovoj poeziji. pesme, mek povez, format 12 x 19 cm , ćirilica, 87 strana, dvojezično romski - srpski ;

UVOD U NOVI ŽIVOT - Tartang Tulku Izdavač: LOM Beograd Godina izdanja: 1998 Povez: broš Broj strana: 135 Pismo: latinica Stanje: vrlo dobro

Dobro očuvana , vidi slike .. naslovna strana je malo kao zaprljanja ostale su čiste ... 606 strana 1075 grama KLD

Poslednji patrijarh karlovacki Dusan N.Petrovic Format:24x17 cm. Broj strana: 259 Srpska pravoslavna eparhija,Sremski Karlovci 2013 Mek povez Odlicno ocuvano.Potpis na prvoj stranici. Visina postarine je za slanje putem preporucene tiskovine. Moje ostale knjige mozete pogledati preko sledeceg linka: http://www.kupindo.com/Clan/miloradd/SpisakPredmeta

Solidno očuvana, vidi slike kutija11

Anegdote, zdravice, uzgredice, poslovice, govorni izrazi i reci Autor (i): Prota MIlan D. Smiljanic Format: 24x16 cm Broj strana: 325 Izdavač: Istorijski arhiv Uzice, Sirogojno Company Godina izdanja: 2002 Dobro ocuvano. Pogledati slike.