Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
51-75 od 2786 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
1949 Kao na slikama Retko u ponudi Ilustrovao akademski slikar Spasoje Jaraković MOMČILO D. TEŠIĆ (Glumač, 29.12.1911 — Glumač, 25.02.1992) M. Tešić od najboljih je izdanaka seoske književnosti. Baveći se celog života zemljoradnjom i poezijom, objavio je veći broj knjiga stihova za decu. Tešić je pesnik sela i života u njemu. Čistota rustikalne idile i život deteta u njoj; kiša, nebo, mirisi zavičaja, žeteoci, divlje i domaće životinje, ptičji svet i ostali sitnež što graji po travi, prisan su i neiscrpan pesnikov motivsko-tematski okvir. Oskudica obrazovanja i seoska izopštenost, nisu se odrazili kao deficit na njegovom pesničkom delu. Domaće životinje i divlje zveri, pesnik prihvata kao lepši deo prirode. Stihovi u kojima se doživljava bruj četvoronožnih ili pernatih stvorova, idu u red bisera dečje literature. U antologijskim pesmama `Prvi koraci`, `Pada kiša`, `Puž`, `Mali trubač`, `Đačka torba` — opevana je lepota života i čitalac zasmejan blagim humorom. Edukacija i didaktiziranje susvedeni na najmanju meru. Jezik vukovske čistote, prirodna i netražena rima — uzdižu autora zbirke `Žeteoci` kao stvaraoca visokog reda. Pesničko delo autora nenadmašnih stihova pesme `Žeteoci, dobar dan`, uzima se kao ostvarenje pred kojim se zastaje sa dužnom pažnjom i estetskim poštovanjem. Izdvojivši se od pokreta kome pripada poetskom inspiracijom visokog reda, vlastitim lirskim biserom od prekohiljadu pesama, Tešić s pravom nosi zaslugu jednog od utemeljivača nove srpske dečje književnosti. [Autor teksta nepoznat] * * * Momčilo Tešić (1911) počeo je da piše između dva rata. Rođen je u Glumču kod Požege. Posle četvrtog razreda gimnazije prekinuo je školovanje i živeo na selu. Posle drugog svetskog rata radio je kao knjižničar i upravnik Gradske biblioteke u Požezi. Član Udruženja seljaka književnika postao je 1938. godine. Jedan je od osnivača Družine pesnika sa sela `Suncokret` (1968) i časopisa `Raskovnik`. Dobitnik je Vukove nagrade. Od 1949. do 1985. godine Tešić je objavio dvadesetak knjiga pesama, bajki i pesama za decu: `Traktorista peva` (1949), `Tri pionira` (1951), `Čime se ko brani` (1951), `Gde ko zimuje` (1952), `Dečja radost` (1953), `Od kuće do škole` (1953), `Mače` (1957), `Poštareva torba` (1964), `Kako su deda i baba postali đaci prvaci` (1965), `Seje baka brašno` (1970), `Otkucaji` (1970), `Dobro jutro, dobar dan, dobro veče` (1973), `Cvetnik detinjstva` (1975), `Šareni igrači` (1977), `Kladenac` (1977), `Žeteoci, dobar dan` (1978), `Miris zavičaja` (1980) i `Šeretska posla` (1983), `Pesme jednog seljaka` (na italijanskom jeziku, 1983), `Šta ko želi to i sanja` (1986), `Male priče` (1985), `Narodni život i običaji požeškog kraja` (1988). Tešićeve pesme su objavljivane u mnogim listovima i časopisima, prevodene na strane jezike i zastupljene u mnogim antologijama. Poezija Mimčila Tešića je neraskidivim nitima vezana za rodno tlo i prirodu, za život i rad seljaka, njihove radosti i strahovanja. I u Tešićevim bajkama i pesmama za decu najznačajnije mesto zauzima rad. U njima živi svet satkan od mašte i snova, želja i radosti. Umro je 1992. godine. [Grad Užice]
Knjiga je dobro očuvana,malo okrzana u donjem levom uglu(kao na slici). ,,Mанастир Светог Николаја - Павловац налази се у космајском селу Кораћици. Добио је име по селу Павловци у чијем атару се налазио до 1690. године када су и село и Манастир уништени од стране Турске војске. Налази се на јужној падини Космаја у данашњем селу Кораћице. Припада шумадијској епархији. Представља непокретно културно добро као споменик културе од великог значаја. Подигнут је по наредби деспота Стефана Лазаревића, а манастир су изградили ученици Рада Боровића (Рада неимара) који је био деспотов дворски архитекта. У манастиру је српски деспот Стефан Високи 21. новембра 1425. године издао `разрешницу` неколицини дубровачких трговаца, који су били његови цариници. Манастир је у рушевинама био око 280 година. Обновљен је у другој половини 16. века. За време Турака у другој половини 16. века у турским пописима убележен је манастир Павловац под Космајем, са четири монаха. У Павловцу је патријарх Арсеније Црнојевић служио једну од последњих литургија пред прелазак са народом у Угарску 1690. године. Међутим, братство манастира није могло напустити овај Божји дом па су их Турци све убили а манастир спалили и разорили. Њихове мошти налазе се у темељу цркве посебно обележени. У 19. веку код космајског села Кораћице налазила се стара црквина Павловац. Били су то остаци порушеног српског православног манастира Павловца. О обнови се размишљало 1935. Манастир је обновљен 1967. године. Грађен је од ломљеног камена и живог креча. Систематска археолошка истраживања извршена су 1973-1974. године. Манастирски комплекс састоји се од цркве, манастирског конака на јужној страни и вероватно летњиковца деспота Стефана Лазаревића, на северној страни од цркве. Манастир је посвећен Светом Николи, и то је храмовна слава. Сава Петровић је био монах манастира од 2007. до 2010. Зановљен је манастир 1990. године, а сада је у њему једини монах, настојатељ Гаврило. Град Београд је 1990. године даровао азбестни монтажни објекат, који је функционисао као привремени конак.
ČEŽNJE Jela Spiridonović Savić Poezija Jela Spiridonović Savić(autor) Izdavač: Službeni glasnik Čežnje Jele Spiridonović Savić, prokažene autorke čije je delo nakon Drugog svetskog rata ocenjeno kao nedostojno, nerodoljubivo i izdajničko, bile su usmerene ka onoj tački horizonta iza koje počinje transcendentan svet, izgrađen od mašte. Tragajući za višim smislom postojanja – prvo u lavirintu filozofskih aksioma, a potom u mističkom vilajetu religijskih simbola – Jela Spiridonović Savić je u pesničkim zbirkama Sa uskih staza, Večite težnje i Jesenje melodije, religioznom epu Pergamenti i zbirci pripovedaka upečatljivo prikazala tragičnu rascepljenost između duha i tela, duhovnosti i čulnosti. Smele poetizacije ženskog Domaća poezija 2012; Tvrd povez; ćirilica; 20 cm; 308 str.; 978-86-519-1313-9; Knjiga je NOVA..... ---------------------------- L3
BIBLIJA ili SVETO PISMO Staroga i Novoga zavjeta Knjiga je odlično očuvana kao nova, nije čitana Preveo Stari zavjet Đura Daničić Novi Zavjet preveo Vuk Stefanović Karadžić Izdavač: Preporod, Beograd Broj strana: 807, 267. Dimenzije: 21 cm Pismo: ćirilica Povez: tvrd
Iz zaostavštine vladike Venijamina Izdavač: Eparhija braničevska, Požarevac Biblioteka Naši episkopi, knjiga 3 Priredio: Protođakon Zlatko Matić Povez: tvrd, sa zlatotiskom Broj strana: 254 Ilustrovano. Pečatirana, odlično očuvana. Treći episkop obnovljene eparhije Braničevske, Venijamin (Taušanović), jedan je od arhijereja SPC o kome se vrlo malo zna, čiji su život i delo ponajmanje proučavani, a koji, sa druge strane, zaslužuje posebnu pažnju istoričara Crkve i teologa. Stolovao je na tronu braničevskih vladika u izuzetno turbulentnom istorijskom periodu, od 1934. do 1952. godine, tako da se mnoge prekretnice točka vremena jasno ogledaju u njegovom arhipastirskom radu, u njegovom životu, ali i u životu Braničevske eparhije. Na pisanje obimne i stručne studije pozvani su, pre svega, eksperti istorije SPC, tako da je osnovni cilj ove uvodne reči i samog izdavanja knjige samo želja da probude interesovanje za ovog značajnog srpskog jerarha i da ponude adekvatan arhivski materijal budućim istraživačima. S A D R Ž A J: Protođakon Zlatko Matić: Vladika braničevski Venijamin (Taušanović) - Vaskršnja poslanica (1939) - Poslanica na Nedelju pravoslavlja (1940) - Pismo mitropolitu Josifu (2.2.1942.) - Pismo mitropolitu Josifu (15.4.1942.) - Fragmenti, zapisi i sećanja: 12. novembar 1945. - 13. januar 1947. (K-82)