Ignotus Viator U BEZIMENOJ ZEMLJI UTISCI JEDNOG STRANCA preveo Fezet Geca Kon, 1923. Manji format, 120 strana. Spolja kao na slikama, unutra požutela, sa zabeleškama (mahom korektorskim ispravkama bivšeg vlasnika). s

enciklopedija ručnih radova vezenja pletenja kačkanja narodni vez ornamenti ,,, 750str lokkaf

Komunizam na beogradskom univerzitetu 1929-1940 i Dodatak pisan posle narodno drzavnog sloma / septembra 1941. godine Beograd 1940 / 1941 Mek povez, strana 115, plus Dodatak od 29 strana Nema korice, zadnja strana se odvojila, ostalo ocuvano, unutrasnjost dobro ocuvana

Каталог акција - Српско нумизматичко друштво

Božidar Đ. Ranković VINARSTVO ZA ŠKOLE I NAROD Štamparija Sv. Sava, Beograd, 1926. 220 strana. Nedostaje zadnja korica, povez popustio (grupa od poslednjih 10-ak strana se drži o koncu a stranice uvoda 5-12 ispadaju iz poveza), jedan list je zacepljen, ima potpise bivšeg vlasnika, požutela; sem navedenog je očuvana i sasvim dobra za čitanje, nema podvlačenja i zapisa. Vino, smeštaj, sudovi, šira, delovi grozda, prerada grožđa, spravljanje crnog vina, spravljanje belog vina, šampanjca, ispitivanje i popravka vina, nega i čuvanje vina, bolseti vina, pečenje rakije, komina, zaboravljena znanja...

Puck of Pook`s Hill. Illustrated by Arthur Rackham. KIPLING, Rudyard. Published by New York: Doubleday, Page & Company, 1906 Reprint izdat iste godine kada i prvo izdanje, 1906 STranica : 306 Stanje : Osrednje ocuvana knjiga, rikna se malo odlepila, ima manu na jednoj dvolisnici koja je malo zacepljena, uslikano. Povez nije najbolji, ali se stranice drze, moze se ok listati, ilustrovana.

Beograd 1938 god.,208 str.,ilustrovano,oštećenja vidljiva na koricama,unutrašnjost korektno očuvana. žan3 193g

LG daljinski upravljač AKB736356 za klima uređaj, polovan, korišćen, dobro očuvan i ispravan, prodaje se bez baterija, stanje kao na slikama ... Lično preuzimanje : KOD MENE KUĆI u BG na Senjaku ! Slanje : Post Express-om o trošku kupca ! ***** Pogledajte i ostalu moju prodaju na Kupindu, možda nađete nešto interesantno : http://www.kupindo.com/Clan/nin2/SpisakPredmeta

Izdavač: Srpska kraljevska akademija, Beograd Posebna izdanja, knjiga LXXVIII Povez: mek Broj strana: 168 Sadržaj priložen na slici. Spolja kao na slikama. Nekoliko podvučenih delova rečenica, odlično očuvana. Kočina krajina je bio naziv za teritoriju Srbije koju su privremeno od Osmanskog carstva oslobodili srpski frajkori (dobrovoljački odredi) uz pomoć Austrije tokom Austrijsko-turskog rata 1788–1791. godine. Krajinu je osnovao i njome upravljao kapetan Koča Anđelković, a prilikom njegove pogibije komandu je kratko preuzeo Jovan Branovački. Rat se završio Svištovskim mirom, kojim je teritorija vraćena Osmanlijama, ali uz određene koncesije srpskom stanovništvu: Austrija je dobila uzan pojas teritorije oko Cetingrada i Lapca, dok je turskim dahijama zabranjeno da se vrate u Smederevski sandžak/Beogradski pašaluk, odnosno Srbima je dozvoljeno samostalno prikupljanje poreza. Slučaj Kočine Krajine predstavlja početak istorijskog procesa koji će dovesti do prvog srpskog ustanka pod Karađorđem, pa do srpskog osamostaljenja 1815. godine. Nije slučajno da je među dobrovoljcima srpskih frajkora bio i sam Karađorđe Petrović. S A D R Ž A J: - Iz predistorije austrijsko-turskog rata - Kočini uspesi - Turski napadi i preokret na bojištu - Povlačenje ka Dunavu - Stupanje u srpsko-banatski frajkor - Poslednji prelazak u Srbiju - Koča u Banatu - Kočina propast Dodatak: Dva posebna pitanja o Koči Prilozi (K-108)

Momčilo Vlajković Stib O TUĐEM SINU Beograd, ne piše godina. Udžbenički format, stranice nisu numerisane. Korice požutele, zapis i pečati na početku, sem toga očuvana. s

List za narodno prosvećivanje JUGOSLOVENSKE NARODNE NOVINE 1931 Godina I (12 brojeva : april 1931 - mart 1932) Vlasnik i urednik: Marko Krstić Beograd, 1931, 1932. Tvrdi povez Broj strana: 384 Format: 22,5 x 15,5 cm STANJE: Korice i bočne strane tabaka sa tragovima stajanja. Na više mesta pečati bivšeg vlasnika. Broju 9. otkinut deo naslovne strane (slika). Samo na str. 57 podvučena reč (slika).

Pol Burže Život pripada mladima, Lepeza Knjižarnica Svetozara F. Ognjanovića Noći Sad 1918. Izuzetno retko izdanje

Velibor Jonic- Ministar prosvete govori... Beograd, 1941. Mek povez, 41 strana, fotografija Velibora Jonica. Knjiga izabranih govora, clanaka i intervjua Velibora Jonica, ministra prosvete u vladi Milana Nedica. RETKO! tags: drugi svetski rat, propaganda, milan nedic, dimitrije ljotic, zbor, velibor jonic, kosta musicki, sdk, srpski dobrovoljacki korpus, dobrovoljci, univerzitet, prosvetna politika, skolstvo, cetnici, cetnik, draza mihailovic, ravna gora, ravnogorci...

Hanns Heinz Ewers Mein Begräbnis und andere seltsame Geschichten izd: gerg muller , munchen, 1921 str. 292, gotica, 7 ilustracija KOMPLETNO. stanje : LOSE (fleke, neke stranice odvojene od rikne) samo srbija ovu knjigu ne saljem u inostranstvo Hanns Heinz Ewers (3 November 1871 – 12 June 1943) was a German actor, poet, philosopher, and writer of short stories and novels. While he wrote on a wide range of subjects, he is now known mainly for his works of horror, particularly his trilogy of novels about the adventures of Frank Braun, a character modeled on himself. The best known of these is Alraune (1911). Born in Düsseldorf, Ewers started to write poetry when he was 17 years old. His first noticed poem was an obituary tribute to the German Emperor Frederick III. Ewers earned his Abitur in March 1891. He then volunteered for the military and joined the Kaiser-Alexander-Gardegrenadier-Regiment No. 1, but was dismissed 44 days later because of myopia. Ewers`s literary career began with a volume of satiric verse, entitled A Book of Fables, published in 1901. That same year, he collaborated with Ernst von Wolzogen in forming a literary vaudeville theatre before forming his own such company, which toured Central and Eastern Europe before the operating expenses and constant interference from censors caused him to abandon the enterprise. A world traveler, Ewers was in South America at the beginning of World War I, and relocated to New York City, where he continued to write and publish. Ewers` reputation as a successful German author and performer made him a natural speaker for the Imperial German cause to keep the United States from joining the war as an ally of Britain. Ewers toured cities with large ethnic German communities and raised funds for the German Red Cross. During this period, he was involved with the `Stegler Affair`. American shipping companies sympathetic to the fight against Imperial Germany reportedly aided the British in identifying German-descended passengers traveling to Germany to volunteer for the Kaiser`s army. Many were arrested and interned in prison camps by the British Navy; eventually, German volunteers often required false passports to reach Europe unmolested. Ewers was implicated as a German agent by one of these ethnic Germans, Richard Stegler. After the United States joined the war, he was arrested in 1918 as an `active propagandist,` as the US government, as well as British and French intelligence agencies asserted that Ewers was a German agent. They evidenced his travels to Spain during 1915 and 1916, both with an alias using a falsified Swiss passport. Later, a travel report in the archives of the German Foreign Office was discovered indicating that he may have been traveling to Mexico, perhaps to encourage Pancho Villa to hamper the U.S. military by an attack on the United States. Ewers is associated with the pro-German George Sylvester Viereck, son of the German immigrant and reported illegitimate Hohenzollern offspring Louis Sylvester Viereck (a Social Democrat famous for sharing a prison cell with August Bebel), who was a member of the same Berlin student corps (fraternity) as Ewers. Ewers` activities as an `Enemy Alien` in New York were documented by J. Christoph Amberger in the German historical journal Einst & Jetzt (1991). Amberger indicates arrival records which demonstrate that Ewers entered the United States in the company of a `Grethe Ewers,` who is identified as his wife. Enemy Alien Office records refer to a recent divorce. The identity of this otherwise undocumented wife has never been established and is missing from most biographies. As a German national he was sent to the internment camp at Fort Oglethorpe, Georgia. Ewers was never tried as a German agent in the United States. In 1921, he was released from the internment camp and returned to his native Germany. Ewers`s first novel, Der Zauberlehrling (The Sorcerer`s Apprentice), was published in 1910, with an English translation published in America in 1927. It introduces the character of Frank Braun, who, like Ewers, is a writer, historian, philosopher, and world traveler with a decidedly Nietzschean morality. The story concerns Braun`s attempts to influence a small cult of Evangelical Christians in a small Italian mountain village for his own financial gain, and the horrific results which ensue. This was followed in 1911 by Alraune, a reworking of the Frankenstein myth, in which Braun collaborates in creating a female homunculus or android by impregnating a prostitute with the semen from an executed murderer. The result is a young woman without morals, who commits numerous monstrous acts. Alraune was influenced by the ideas of the eugenics movement, especially the book Degeneration by Max Nordau. Alraune has been generally well received by historians of the horror genre; Mary Ellen Snodgrass describes Alraune as `Ewers` decadent masterwork`, Brian Stableford argues Alraune `deserves recognition as the most extreme of all `femme fatale` stories` and E.F. Bleiler states the scenes in Alraune set in the Berlin underworld as among the best parts of the novel. The novel was filmed several times, most recently in a German version with Erich von Stroheim in 1952. Bleiler notes `Both Alraune and The Sorcerer`s Apprentice are remarkable for the emotion the author can arouse` and that Ewers` writing is, at its best, `very effective`. However, Bleiler also argues Ewers` work is marred by `annoying pretentiousness, vulgarity, and a very obtrusive and unpleasant author`s personality`. The third novel of the sequence, Vampyr, written in 1921, concerns Braun`s own eventual transformation into a vampire, drinking the blood of his Jewish mistress. Another novel, Der Geisterseher (The Ghost-Seer), Ewers` completion of the Friedrich Schiller novel, was published in 1922; Ewers` version was received badly. Ewers also wrote the novel Reiter in deutscher Nacht (Riders in the German Night) published in 1932. Ewers wrote numerous short stories, those in Nachtmahr (`Nightmare`) largely concern `pornography, blood sport, torture and execution`. Stories translated into English include the often anthologised `The Spider` (1915), a tale of black magic based on the story `The Invisible Eye` by Erckmann-Chatrian; `Blood`, about knife fights to the death; and `The Execution of Damiens`, a story about the execution of the 18th-century French criminal Robert-François Damiens that achieved some notoriety for its violence. Ewers also published several plays, poems, fairy tales, opera librettos, and critical essays. These included Die Ameisen, translated into English as The Ant People, Indien und ich, a travelogue of his time in India, and a 1916 critical essay on Edgar Allan Poe, to whom he has often been compared. Indeed, Ewers is still considered by some as a major author in the evolution of the horror literary genre, cited as an influence by American horror writers such as H. P. Lovecraft and Guy Endore. Students of the occult are also attracted to his works, due to his longtime friendship and correspondence with Aleister Crowley. Ewers also translated several French writers into German, including Villiers de l`Isle-Adam. Ewers also edited the eight-volume Galerie der Phantasten anthologies of horror and fantasy literature, featuring work by Poe, E. T. A. Hoffmann, Oskar Panizza, Honoré de Balzac, Alfred Kubin, Ewers` friend Karl Hans Strobl, Gustavo Adolfo Bécquer and Ewers himself. During the time Ewers was writing his major horror stories, he was also giving lectures (between 1910 and 1925) on the topic Die Religion des Satan (The Religion of Satan), inspired by Stanisław Przybyszewski`s 1897 German book Die Synagoge des Satan (The Synagogue of Satan). He died on June 12, 1943 in his Berlin apartment. His ashes were buried on October 15 of the same year in the Düsseldorf North Cemetery (Nordfriedhof, Field Nr. 78, 55235-WE).

Naslov Rječnik talijansko-slovinski : (hrvatski) / priredio ga za tisak Dragutin A. Parčić Ostali naslovi Vocabolario Italiano-Slavo Vrsta građe rečnik Jezik hrvatski Godina 1908 Izdanje 2. popravljeno i pomnoženo izd. Izdavanje i proizvodnja U Senju : `Hreljanović`, 1908 (u Senju : `Hreljanović`) Fizički opis 932 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba Parčić, Dragutin A. Napomene Na spor. nasl. str.: Vocabolario Italiano-Slavo : (Croato) Predmetne odrednice Italijansko-srpskohrvatski rečnici Dragutin Antun Parčić (Vrbnik, 26. svibnja 1832 – Rim, 25. prosinca 1902), hrvatski glagoljaš, leksikograf, filolog i fotograf Drugo izdanje Parčićeva Talijansko-slovinskog (hrvatskog) rječnika objavljeno je u gradu Senju godine 1908, objavljeno posthumno, 6 godina nakon njegove smrti. Nakon Parčićeva talijansko-hrvatskog rječnika, prvi rječnik sličnog opsega objavljen je tek godine 1942. Autor je hrvatski leksikograf, publicist i prevoditelj Ivan Andrović (1876–1954), rodom iz Skradina: Talijansko-hrvatski rječnik (Dizionario italiano-croato, 1938; Dizionario delle lingue italiana e croata, 1943) koji je doživio i nekoliko kasnijih izdanja. Andrović u uvodu spominje Parčićev rječnik. Parčićev hrvatsko-talijanski rječnik sadrži oko 90000 (devedeset tisuća) riječi. Do te se brojke dolazi uz pretpostavku da svaka stranica sadrži barem 50 riječi, znajući da knjiga ima više od 1200 str. ... Veliko Parčićevo leksikografsko djelo potisnula je filološka škola hrvatskih sljedbenika Vuka Karadžića posve u stranu. Tako je bilo i s drugim stupovima izgradnje hrvatskoga književnoga jezika u prošlome stoljeću. No, dok se Šulekovo ime u nekim prilikama ipak redovito spominjalo, Parčić je sasvim neopravdano potisnut u gotovo potpun zaborav. Pretisak rječnika kojim je on okrunio svoje leksikografsko djelo, predstavlja stoga i ponovno stjecanje zametnutog jezičnog blaga i bjelodanu potkrepu prešućivane i iskrivljavane povijesti hrvatskoga jezika u ne tako davnu i za našu sadašnjost relevantnom razdoblju [pisano 1995, D. Ž.]. To je bitno obogaćenje, otvara temeljna pitanja koja su se kroz sada već blizu sto godina stalnim pritiskom htjela skinuti s dnevnoga reda jezične rasprave i potisnuti iz obzorja jezične kulture, dokumentira zanemarenu puninu hrvatske jezične izražajnosti, potvrđuje zanemarenu povijest. ... Radoslav Katičić U pogovoru pretiska, koji je pisao Zlatko Vince, citirajmo sljedeća dva odlomka: Parčićev prinos hrvatskoj leksikografiji tek će valjati vrednovati. Nesumnjivo, on je znatan i opsegom i kakvoćom. Bez obzira na prethodnike i uzore, njegovo je djelo rezultat vlastitog strpljivog i samozatajnog zidanja kuće riječi hrvatskoga jezika. ... (str. [-1274-]) [Mirku] Tomasoviću Parčić „otključava riznicu hrvatskoga leksika, bilježi riječi kojih u drugim rječnicima nema, dovitljivo uz talijanske izraze otvara sinonimska polja, uočuje stilske razlikovnosti, štuje svekoliko hrvatsko jezično blago, knjiško i pučko, ne podvrgava se krugo novouspostavljenomu štokavskomu standardu. Užitak je pratiti njegovu leksikčku razvedenost.“ (str. [-1275-]) Na str. 165 i 166 svoje monografije pod naslovom Dragutin Antun Parčić (Matica hrvatska, Zagreb 1988), istaknuti hrvatski leksikograf Igor Gostl (1938–1999) navodi ovo: „...Kraj svega svoga leksičkoga obilja i stilske raznolikosti Parčićevo leksikografsko djelo ne bijaše dovoljno proučeno, stog i nedovoljno poznato u slavističkim, a navlastito kroatističkim krugovima. Uzroci zanemarivanja toga hrvatskoga lekikografskoga naslijeđa izvanjezične su, tj. političke naravi, te stoje u najužoj vezi s preferiranjem i protežiranjem hrvatske vukovske jezikoslovne tradicije, a za volju objedinjavajuće ideologije jugoslavenstva. I kraj svega svoga opusa i važnosti, Parčićev prinos ostaje, na žalost, i dan-danas nedovoljno proučen i vrednovan...“ Rječnici Dragutina Antuna Parčića posljedak su strpljiva i samozatajna rada na njivi hrvatskoga jezikoslovlja. Temeljeći se na pet stoljeća dugoj i bogatoj hrvatskoj lekikografskoj tradiciji, oni su neiscrpno vrelo starijega hrvatskoga leksičkoga fonda: rječničko blago nedovoljno poznatih riječi i tezaurus dobro sročenih kovanica. Kao edukativna građa, ali i dokument vremena i prostora, Parčićevi rječnici snažan su odgojno-obrazovni i civilizacijski prodor i utjecaj... Dragutin Antun Parčić Predgovor k drugom Izdanju U suglasju sa Talijansko-Slovinskim Rječnikom, što je sviet ugledao god. 1868 u ovom obliku i kod istih (sad preminuvših) Tiskara-Izdatelja, evo se napokon pomalja i drugi Dio Slovinsko-Talijanski. Zato da bi uspješnije svoj cilj postigao, bavio sam se ponajprvo oko toga, da ovdje razporedim sve što se u Talijanskoj strani nalazi, da nadometnem i poizpravim što je nepodpuno ili krivo shvaćeno u malom Rječniku od god. 1858, a nada sve da obogatim ovaj Dio još sa riečmi i izrazi, koji se pisanjem i obćenjem svagadno iz narodnoga blaga razvijaju, u koliko sam ih sâm posakupiti ili uz prijateljsku podporu pribaviti mogao. Amo ide znameniti broj od više tisuća rieči, što mi ustupio preč. kanonik M. Pavlinović iz vlastite svoje sbirke, sve većinom prosto pučkoga izvora, a do sele još ne objelodanjenih, koje će se naći pismenom (P.) u dotičnih mjestih pobilježene. Jošter sa zahvalnošću spominjem, da sam prisvojio i uvrstio, gdje im je mjesto od pismena L. pak do svrhe, više rieči i primjetaba, što mi je blagohotno priposlati izvolio preč. kanonik. J. Mrkica. Za sve to podufano se nadam, da će ova moja radnja tim bolje olakotiti učećoj se mladeži put k obširnijem poznanju hrvatskoga jezika. Koju da nahrcim i o tom, kako su ovdje rieči razpoređene, eda bi ih lasnije bilo potražiti za one, koji još nijesu podosta vješti današnjemu pravopisu. Nije mi od potrebe da kažem, kako sam ponajviše sliedio etimologički način pisanja, ali se obazrio kadikad i na blagoglasni ili eufonički, gdje god je ovaj pretežnije mah preuzeo; jer da bi se htjela bila svaka rieč ponaosob dvojako napisati, preveć bi bilo naraslo djelo, a bez očevidne koristi. Muklo e pred r, u školskih knjigah dosad naznačeno naglaskom, kao čvèrst, kèrv, sa svim je ovdje izpušteno, sbog toga, što dan danas najglavnija jezikoslovna djela temeljito pripisuju pismeni r i samoglasni značaj; takove i slične ime rieči naći će se dakle na prosto pisane, n. pr. čvrst, krv i t. d. Pomučnije će biti početnikom, možda i šeremetno, potražiti nekoje rieči, koje se izvorno pišu sa ie, a druge od istih proizvedene, što im se naglaska mienja sa je ili sa prostim e, kao n. pr. cviet, cvjetast, cvjetnica, grieh, grešnik i grješnik; rieč, rječnik; vrieme, vremenit i ovim slična. Koji u takovih slučajevih ne može da se dokopa rieči, neka se potrudi zaviriti i tamo i amo, da nijesmo gdjegod ili ja ili on krivo shvatili one male razlike, kojih još ni svi današnji pisci potanko ne razabiru, ili jih nijesu učenjaci još točno označili. Svesrdna priznanja sam dužan gore spomenutoj gospodi, kao i ostalim znancem, koji su me prijateljskom rieči i savjetom podpomogli i obodrili, redovskim starješinama i braći, što su mi pri ruci bili, da uz ovaj posao svojski prionem; a nada sve Bogu liepa hvala, koji mi je podielio milost, da se po moći i saviesti družtvu i narodu odužim. U Zadru na Cvjetnicu 1874. D. P. Predgovor k trećemu Izdanju Malo šta imam nadodati onomu, što sam rekao u Predgovoru, napisanom tamo pred 27 godina. Svatko će opaziti, ako i na brzu ruku prolista ovo Izdanje, koliko je izpravnije i savršenije glede jezika, osobito u talijanskom značenju rieči, a znatno podpunije, jer je priraslo do preko petnaest tisuća novih rieči, crpljenih što iz pučkoga govora, što iz školskih i poučnih knjiga. Ipak mi je nješto reći glede pravopisa. Još nisam na čistu s otim blaženim pitanjem. Od nedavna se pojavila nova struja, i ta kao da sve to više preotimlje mah sbog toga, što je s više mjesta propisano, da se školske knjige imaju držati posve fonetičkoga pravopisa, da se ima uvesti njekakvo nejasno i klimavo načelo: `piši kako govoriš.` Ja u rječničkom poredanju rieči niesam mogao prihvatiti toga načela, dapače sam osvjedočen, da je bolje ovo drugo: `piši za oko, a govori za uho.` U tom me bodre i rieči sv. Avgustina: `sermo debetur auribus,` (za govor duguje se ušima; op. a.) i primjer, kako se služe dan danas svi izobraženi narodi u pisanju svoga jezika. Ja se dakle držim ponajveć etimoložkoga pravopisa, udešena prema umjerenoj fonetici. Gdje gdje počela se još uvadjati i njekakova nova pismena, kao prekriženo d, repato l, pak naglašeno g i n (što bi najbolje odgovaralo sadašnjemu sustavu naše abecede); pak za volju njekakvu dvoličnu imenu popustilo se i u padežnih dokončajih plurala, te naša hrvatska Slovnica, do malo prije najbliža kćerka staroslovjenskoga jezika i sestrica sjevernih slavenskih narječja, morala se lišiti lijepog bogatstva svojih padeža, povela se za lahkoćom, pa se bojati, da ne spadne do skora na stepen siromašnoga bugarskoga narječja. - Sliedeć svoje duboko osvjedočenje, evo sam ovako uredio svoj Rječnik; a obazrio sam se ipak tu i tamo i na najnoviji način pisanja, gdje je to bilo nuždno, da se po azbučnom redu nadju rieči, što se imaju na drugom mjestu potražiti. Izradio sam savjestno i svom pomnjom ovaj tegotni posao, upotrebio sam izkustvo, što sam ga crpio iz preko četrdeset godišnjega zanimanja oko ove struke, pa za to uvjeren sam, da će, kao prijašnja Izdanja, i ovo, što se odavno izčekivalo, dobro doći to učećoj se mladeži, to odraslim, koje dan danas to većma zanima potanje poznavanje ovih dvaju jezika. Rim, na Ćirilovo 1901. MG74 (N)

Dragoljub P. Ilić, UGOSLOVENSKI NARODNI VLADARI I VELIKANI. ISTORIJSKE SLIKE ZA ŠKOLE I NAROD, predgovor napisao Dr. Vladimir N. Ćorović, rektor Univerziteta, član Akademije nauka, Štamparija `Davidović` Pavlovića i druga, Beograd, 1936. Originalni meki kartonski povez. Odlična očuvanost, bez oštećenja, nerasečeni tabaci. Jezik srpski, ćirilica, 224 str. Ilustrovano crno-belim crtežima vladara i velikana. Retko u odličnom stanju.

VASOJEVAČKI ZAKON OD DVANAEST TOČAKA Srpska Kraljevska akademij - posebna izdanja knjiga LXXIII Društveni i istoriski spisi knjiga 29 Beograd prvo izdanje - original, 1929 strana 76, karta na kraju knjige Meki povez, blagefleke na koricama ostalo dobro očuvano Tags: VASOJEVAČKI ZAKON OD DVANAEST TAČAKA 23.05.2022

Tužbalica nad odrom viteškog Kralja Aleksandra I ujedinitelja Izdanje izdavačkog preduzeća `PRIVREDNIK` Beograd Hrbat iskrzan, korice odvojene od ostatka knjižice! Lošija očuvanost Format: 20,6 x 13,8 cm Broj strana: 32 Pogledajte uveličane slike, pitajte... Slanje posle uplate na račun - postekspresom, poštarina se plaća po prijemu pošiljke. Može i vrednosno-poštarina u zavisnosti od vrednosti... Preporučena tiskovina na rizik kupca... 2

DIE SUDSLAWISCHE FRAGE IM HABSBURGER REICHE VON R.W. SETON WATSON IZDAVAC MEYER & JESSEN,BERLIN,1913.GODINA,651 STR,TVRD POVEZ KNJIGA JE DOBRO OCUVANA

Borivoje Petrović PROBLEM AKCESORNE PRIRODE SAUČEŠĆA U NAUCI KRIVIČNOG PRAVA s obzirom na bipartitni (dvodeobni) i tripartitni (trodeobni) sistem u ovoj Beograd, 1935. Udžbenički format, 134 strane. Lepo očuvana, spolja požutela, korice malo zacepljene kod rikne.

GLAS (1930) Pavle Popović Savko Gučetić dubrovački pesnik Jovan Radonić Kritovul vizantijski istorik XV veka Stepan Kuljbakin O rečničkoj strani staroslovenskog jezika Dušan Pantelić POKRET U SEVEROZAPADNOJ SRBIJI i bački episkop Jovan Jovanović 1788 - 1790 Kao na slikama Unutra dobro očuvano Retko u ponudi Istorija dubrovacke knjizevnosti dubrovnik Staroslovenski jezik Ostrogorski istorija vizantije Srpska srba srbije ...

3 godine borbe trinaeste proleterske Izdavac: Klub trinaeste proleterske brigade Rade Koncar 1945. Tvrd povez, strana 319 plus fotografije i mape Ima posvetu boraca generalu pete armije Vasi Jovanovicu, rikna je ostecena, unutrasnjost dobra

Narodna enciklopedija Srpsko-Hrvatsko-slovenačka I knjiga St. Stanojević Korice knjige su bile malo oštećene, ali su doterane.

Narodna enciklopedija Srpsko-Hrvatsko-slovenačka Autor: St. Stanojević II knjiga