Ispravno

Odlično stanje Beograd 1984. Knjige su unutra potpuno čiste kao da nisu ni otvarane Izabrana dela P.P. Njegoša 1-5 Petar Petrović Njegoš Komplet sadrži: - Izabrana pisma; - Pjesme; - Rečnik uz celokupna dela Petra II Petrovića Njegoša_;_ - Šćepan Mali; - Ogledalo Srpsko Istorija srpske književnosti Petar I Petrović Njegoš, kanonizovan kao Sveti Petar Cetinjski (Njeguši, 1748 — Cetinje, 18. oktobar 1830) bio je srpski pravoslavni mitropolit crnogorsko-primorski i poglavar (Stare) Crne Gore od 1784. do 1830. godine, a počevši od 1796. godine njegovo starešinstvo je priznavao i znatan deo oblasti Brda. Potpisivao se kao vladika Crne Gore, Skenderije i Primorja. Bio je nosilac ruskog Ordena Svetog Aleksandra Nevskog.[1][2] Titula Stara Crna Gora i njena plemena `Vla(di)ka Petar`, `vla(di)ka Petr na službi`, `vaš brat Petr Petrovič`, `pokorni sluga Petr Petrovič`, `ja vla(di)ka Petrovič Njeguš`, `ja vla(di)ka Petr Petrovič`, `mitropolit Petr Petrovič`, `m(itropolit) č(ernogorski) Petr Petrovič`, `černogorskij mitropolit Petrovič`, `Il metropolita di Montenegro Pietro Petrovich`, `mitropolit černogorskij, skenderinski i primorski, i ordena svjatago Aleksandra Nevskago kavaljer Petr Petrovič`, `mitropolit Petr Petrovič s Njeguš`, `il archives. e metropol. di Montenegro, Albania e litor. ed l`imp. russo cavaliere Pietro Petrovich`, `v. Petr`, `vladika Petar svojeručno`, `m. černogorski Petrovič`, `mitropolit Petrovič`, `mitropolit Petr Petrovič Njeguš`, `Petr Petrovič Njegoš, mitropolit Černaja Gori, Skenderiji i Primorja`, `smireni mitropolit černogorskij, skenderiski i primorski Petr Petrovič Njeguš` `smirenij mitropolit Černija Gori, Skenderiji i Primorja`, `Petr Petrovič Njeguš`, `pokorni sluga i bogomoljac m. Petr Petrovič Njegoš`, `černogorskij. mitropolit Njegoš`.[3] Biografija Petar I Petrović Njegoš rođen je 1748. godine u Njegušima, od oca Marka i majke Anđelije (rođene Martinović). Njegovi preci su došli u Crnu Goru iz tadašnje Hercegovine, ispod planine Njegoš.[4] Petar se zamonašio oko 1760. godine, a sa svega 17 godina postao je đakon. Od 1765. godine nalazio se na školovanju u Rusiji. Nakon povratka rukopoložen je za jeromonaha i proizveden za arhimandrita.[5] Petar je 1779. godine bio u crnogorskoj delegaciji koja je u Beču od carice Marije Terezije tražila pokroviteljstvo i finansijsku podršku crnogorskoj državi.[traži se izvor] Hirotonija u Sremskim Karlovcima Karlovački mitropolit Mojsije Putnik, koji je hirotonisao Petra za vladiku (1784) Za vrijeme uprave vladike Arsenija Plamenca (koji nije bio iz porodice Petrovića-Njegoša) u Crnoj Gori je ponovo došlo do unutrašnje plemenske anarhije. Kada je vladika Arsenije počeo da poboljeva, narodni glavari su odlučili da se pobrinu ia blagovremeni izbor njegovog nasljednika. Pošto je Pećka patrijaršija bila ukinuta još od 1766. godine, crnogorski glavari su se obratili Karlovačkoj mitropoliji, kojom je u to vrijeme upravljao učeni mitropolit Mojsije Putnik. U svom obraćanju karlovačkom mitropolitu, narodni glavari su sredinom 1783. godine preporučili arhimandrita Petra za novog crnogorskog vladiku. Krenuvši iz Crne Gore, arhimandrit Petar se u Trstu sastao sa guvernadurom Jovanom Radonjićem, od koga je u jesen 1783. godine dobio preporuku za mitropolita Putnika, nakon čega se uputio u Beč, radi dobijanja saglasnosti za hirotoniju. Po pribavljanju iste, zaputio se u Sremske Karlovce. U međuvremenu, u Crnoj Gori je 15. maja 1784. godine preminuo vladika Arsenije Plamenac, čime je vladičanski tron na Cetinju ostao upražnjen. Nakon obavljanja zvaničnog sinodalnog izbora, svečana arhijerejska hirotonija arhimandrita Petra za novog crnogorskog vladiku obavljena 13. oktobra 1784. godine u Sremskim Karlovcima, od strane mitropolita Mojsija Putnika i trojice episkopa. Time je vladičansko dostojanstvo vraćenu u kuću Petrovića-Njegoša.[6] Rukopolaganje je bilo u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla. Boravak u Rusiji Vladika Petar je iz Sremskih Karlovaca pošao u Rusiju na prijem kod carice Katarine II u cilju normalizacije odnosa sa ruskim dvorom, koji su bili narušeni za vrijeme vladavine Šćepana Malog. Vladika Petar i njegov budući sekretar Frančesko Dolči naišli su u Rusiji na neočekivano loš prijem. Knez Grigorij Potemkin ga je čak dao proterati iz Petrograda u jesen 1785. godine. U istoriografiji se smatra da se jedan od mogućih razloga za vladičino proterivanje nalazio u njegovim vezama sa ruskim generalom Simeonom Zorićem, koli je rodom bio Srbin, ali i protivnik kneza Potemkina. Nije isključena ni mogućnost da se u Petrogradu doznalo za ranije tužbe pojedinih crnogorskih glavara na Rusiju u austrijskoj prestonici. Međutim, jedan od ključnih razloga je ležao u neostvarenoj namjeri ruskih državnih vlasti da promjenu na cetinjskom vladičanskom tronu iskoriste za uspostavljanje crkvene nadležnosti Ruskog sinoda nad Crnom Gorom, što je bilo onemogućeno Petrovim odlaskom u Sremske Karlovce. Iznenađen takvim namjerama zvanične Rusije, koje su se kosile sa pomjesnim crkvenim poretkom, vladika Petar je krajem 1785. godine u svom protestnom obraćanju ruskim vlastima izričito naglasio da Ruski sinod nema nikakvu nadležnost izvan same Rusije, dodavši da neposredna crkvena nadležnost nad njegovim narodom ne pripada čak ni četvorici istočnih patrijaraha, pošto njegov narod od davnina ima sopstvenu jerarhiju, kojoj i on sam pripada. Ova vladičina odbrana svoje srpske pomjesne hirotonije u Sremskim Karlovcima predstavljala je svjedočanstvo o njegovoj visoko razvijenoj kanonskoj svijesti, a ujedno je predstavljala i svjedočanstvo o kanonskoj neutemeljenosti tadašnjih pretenzija Ruskog sinoda na Crnu Goru.[7] Sukob sa Osmanskim carstvom Područje Stare Crne Gore (1) i područja dvaju brdskih plemena (zeleno): Bjelopavlića (2) i Pipera (3) Stega crnogorska i brdska (1796) prvi pisani zakon Crne Gore i Brda Dok je 1785. godine bio u poseti Rusiji, Crnu Goru je napao skadarski vezir Mahmud-paša Bušatlija, koji je tvrdio da mu je Staniša (Skender-beg) Crnojević predak. Bušatlija je prodro do Cetinja gdje je spalio Cetinjski manastir. Kada se Petar I vratio, odazvao se pozivu Austrije i Rusije da Crnogorci učestvuju u ratu protiv Osmanlija. Da ne bi bila preduhitrena, Porta je sama 13. avgusta 1787. objavila rat Rusiji, u koji je, kao ruski saveznik, posle šest meseci, trebalo da uđe i Austrija. Između nje i Rusije bilo je, pored svega uveravanja o prijateljstvu, i suviše mnogo nepoverenja i surevnjivosti. To se videlo po njihovu radu i tu, na srpskoj granici, a još jasnije po njihovu radu u Crnoj Gori. Kada je Rusija, pozivajući narod na borbu, uputila u Crnu Goru majora Savu Mirkovića, našlo se u Beču odmah da je to povreda savezničkoga sporazuma i stoga su austrijska dva kapetana, Filip Vukasović i Ludvig Pernet, upućena isto tako da pokrenu Crnogorce u ime Josifa II, bila spremna da Mirkovića ili smaknu ili zatvore; ali, kolebali su se, jer su se bojali da tim ne razdraže Crnogorce. A i Mirković, zaista, u Crnoj Gori radio je protiv Austrije, prikazujući je kao protivnicu pravoslavlja. Vukasović je podržao guvernadura Jovana Radonjića, Petrovog proaustrijskog konkurenta te grupu oko njega okupljenih crnogorskih vođa, došlo je do nejedinstva i Crnogorci nisu imali vojnoga uspjeha.[traži se izvor] Austrija i Rusija su 1791. i 1792. godine okončale rat sa Osmanskim carstvom, pa je usamljena Crna Gora bila suočena sa starim neprijateljem - Mahmut-pašom Bušatlijom. Uz to što je imao brojnu i organizovanu vojsku, Mahmut-paša je novcem i prijetnjama širio neslogu, kako među plemenima u Brdima, tako i u dijelu Stare Crne Gore. U kritičnim momentima, uoči osmanskog napada, Petar je okupio Crnogorce i Brđane nakon čega je na crnogorsko-brdskom zboru izglasana, napisana i potpisana Stega crnogorska i brdska (zakletva).[2] 1796. su izvojevane dvije velike pobjede: Bitka kod Martinića (1796) i Bitka na Krusima. U ovoj drugoj bici 3. oktobra 1796. godine 30.000 osmanskih vojnika pod vođstvom Mahmud-paše Bušatlije i sedam francuskih oficira je pobijeđeno od strane 6.000 vojnika. Sam Mahmud-paša Bušatlija je poginuo u boju, a glava mu je, kao simbol pobjede, za osvetu odsječena i donesena u Cetinjski manastir koji je bio spalio deceniju ranije. Crnoj Gori i Brdima su se pridružili Bjelopavlići i Piperi.[2] Pod mitropolitom Petrom Crna Gora dobila je prvi pisani zakon 1798, koji je proširila Narodna skupština na Cetinju 1803. godine. Njime je ustanovljen sud, koji se zvao „Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog“.[2] Nesporazumi sa Ruskim sinodom Vladika Petar I Petrović Njegoš Nakon propasti Mletačke republike (1797), područje Boka kotorske je potpalo pod vlast Habzburške monarhije, koja je time postala neposredni susjed Crne Gore. U novonastalim okolnostima, vladika Petar se trudio da održava dobre odnose sa habzburškim vlastima u Boki, čime je dao povoda svojim protivnicima da ga počnu sumnjičiti za austrofilstvo i okretanje ka zapadnim državama, među kojima je najmoćnija u to vrijeme bila Napoleonova Francuska. Takve i slične sumnje nanijele su veliku štetu vladici u očima ruskog dvora. Znajući da je vladika primio hirotoniju od karlovačkog mitropolita, koji je bio habzburški podanik, ruski dvor je u cilju suzbijanja drugih uticaja odlučio da obnovi raniju zamisao o uspostavljanju nadležnosti Ruskog sinoda nad Crnom Gorom. Stoga je u jesen 1803. godine došlo do neposrednog obraćanja Ruskog sinoda sveštenstvu i narodu u Crnoj Gori, uz iznošenje niza optužbi protiv vladike Petra, koji je pozvan da se pojavi pred Ruskim sinodom radi opravdanja. U isto vrijeme, vladici Petru je zaprijećeno da će u slučaju neodazivanja biti svrgnut, a narod pozvan da izabere novog vladiku, koji bi radi hirotonije došao upravo u Rusiju. Ovakav neočekivani napad na vladiku Petra, praćen jasno formulisanim planom o uspostavljanju duhovne vlasti Ruskog sinoda nad crkvom u Crnoj Gori, naišao je na složno odbijanje narodnih prvaka, koji su sredinom 1804. godine stali u odbranu vladike Petra. U odgovorima Ruskom sinodu i carskoj vladi, vladika Petar je zajedno sa crnogorskim glavarima odlučno pobio sve optužbe kao neosnovane, odbacivši u isto vrijeme i bilo kakvu nadležnost Ruskog sinoda nad Crnom Gorom i srpskim zemljama u cjelini. Tim povodom, Crnogorci su podsjetili rusku vladu da je srpski narod imao svoju Pećku patrijaršiju koja je ukinuta silom, nakon čega je preostali dio srpske jerarhije nastavio da se zalaže za njenu obnovu, i upravo tim povodom su prebacili Ruskom sinodu da bi veća korist bila ako bi se ruska strana založila za poboljšanje položaja srpskih eparhija pod turskom vlašću, koje su se nalazile u rukama grčke jerarhije. Ovakvim odgovorom, koji je na kraju uvažen od ruske strane, otklonjena je opasnost od otvorenog sukoba sa Ruskim sinodom, nakon čega su sporna pitanja razjašnjena, a ruski car je 1806. godine vladiki Petru na poklon poslao i bijelu mitropolitsku kamilavku, u znak priznanja za njegovo zasluge u borbi protiv zajedničkih neprijatelja.[8][9][10] Sukob sa Napoleonom Vladika Petar Prvi Petrović Njegoš kao ratnik (po francuskom crtežu) Godine 1806. armije Napoleona Bonaparte pokušavale su da učvrste svoju vlast u Crnoj Gori, napredujući iz Bokokotorskog zaliva. Vojska Vladike Petra I ojačana ruskim odredima i sa ruskom flotom pod vođstvom admirala Senjavina, istjerala je francuske snage čak i iz Dubrovnika. Ruski car, Aleksandar I, je pokušao ubijediti vladiku Petra da preda Boku Austrijskom carstvu, ali Vladika nije htio pristati već je naredio da se crnogorske snage učvrste u Herceg-Novom. Aleksandar I je promenio svoj stav i pomogao je Crnogorcima osvojiti Korčulu i Brač.[traži se izvor] Dalja napredovanja su prekinuta dolaskom francuske velike flote, a ruska flota se morala povući da brani Jonska ostrva. Po ugovoru u Tilzitu iz 1807. godine završeni su sukobi između Francuskog i Ruskog carstva, a Boka kotorska je predata Francuskoj. U ratu od 1807—1812, Osmanske snage ojačane francuskim odredima napale su Brda i Crnu Goru, ali ih nisu uspele zauzeti. Vladika Petar je održavao stalne veze sa Karađorđem za vrijeme Prvog srpskog ustanka i sa njim je sklopio savez za oslobođenje potčinjenih Srba, te je sa tim ciljem vodio znatne borbe sa Turcima. 1813. godine, Crnogorci su uz rusku i britansku pomoć ponovo preoteli Boku kotorsku od Francuza. Bečki kongres koji je uslijedio iste godine je, međutim, vratio Boku kotorsku Austrijskom carstvu, a Crnoj Gori nije priznata nezavisnost.[traži se izvor] Nakon ovog razočarenja, Crnu Goru su zadesila teška vremena. Hiljade Crnogoraca je umrlo od gladi, a stotine emigriralo u Kneževinu Srbiju i Carevinu Rusiju. Bolja vremena se najavljuju kad Brđani iz Morače 1820. godine, pod vođstvom serdara Mrkoja Mijuškovića.[traži se izvor] Petar I je za nasljednika spremao Đorđija Savova Petrovića, ali je ovaj više voleo vojsku i oficirski poziv. Zbog toga je za svog naslednika 20. januara 1827. proglasio Radeta Tomova Petrovića, budućeg Petra II Petrovića Njegoša.[traži se izvor] Njegov testament je prvi put izložen javnosti februara 2013. godine u Narodnoj biblioteci Srbije.[11] Sukob sa Bjelopavlićima Prilikom jednog od pokušaja hercegovačkog oslobađanja Nikšića od Turaka, Čolak Anta je pozvao vladiku Petra da s Crnogorcima i Brđanima pomogne Hercegovcima osvojiti Nikšić. Čolak se ponudio da sa Srbijancima prvi ide u juriš. Predlog su rado primili Bjelopavlići i Pješivci. To prinudi vladiku Petra da i on pristane. Pri udaru na grad vladika s Crnogorcima ostane pasivan, čime izloži Bjelopavliće velikoj pogibiji i ovom izdajom omogući Turcima veliku pobedu. Poginuo je barjaktar Bjelopavlića, Zrno Stankov Bošković. Zbog ove izdaje vladike Petra umalo nije došlo do pokolja između Bjelopavlića i Crnogoraca. Tada je čuveni bjelopavlićki junak Đorđije Vujadinović, Ostroški iguman, gađao vladiku iz puške nazivajući ga izdajicom i `drobošarom`. Zbog ove izdaje vladike Petra više nikada nije moglo doći do sloge između Bjelopavlića i Crnogoraca. Korespondencija sa srbijanskim vladarima Sačuvano je nekoliko pisama Petra I Karađorđu [12] i knezu Milošu Obrenoviću. 1807. godine u pismu Karađorđu piše: `...sam Bog molitvami i hodatajstvom srbskih svetiteljej budet nam pomoščnik`.[13] Iako je Petar Cetinjski imao negativan stav prema iseljavanju iz Crne Gore [14], u odnosu na Srbiju nema takav stav. U pismu knezu Milošu piše: `... Ako bi moguće bilo da se nekoliko žitelja u Vašu državu preseli... jer bi oni bili među svojom jednovjernom i jednokrvnom braćom i pod vladenijem svojega a ne tuđega gospodara...` (1824).[15] Miloš Obrenović mu je pisao, a Petar mu je u odgovoru između ostaloga napisao svoje viđenje tadašnje Crne Gore: `...No evo, ljubazni Knjaže, moje teške žalosti, što ja sa suzama vidim, da je ovaj bijedni narod prinuđen od gladi i ćeskote rasijati se, i da se ova mala iskra slavenosrpska slobodna ugasiti hoće, koja je od davnih vremena u ovim gorama sunastavovaše.`[16] Korespondencija sa ruskim vladarima Petar I Petrović Njegoš je ruskog cara u svojim brojnim poslanicima i pismima nazivao naš car, a sultan je bio car naših muslimana, pa je i u dopisivanju sa muslimanima našeg jezika pisao naš i vaš car. Iz nekoliko pisama upućenih caru Aleksandru doznajemo tadašnja političke odnose Crne Gore i Rusije. Petar Cetinjski izvještava cara da su crnogorski i brcki činonačalnici primili njegovu carsku gramatu preko ruskog konsula u Kotoru. Gramata je primljena sa najvećom radošću. Pevalo se na Cetinju u slavu njihovog protektora, pucalo zbog veselja i svi su veleglasno vikali `da živi veliki Aleksadnar`. Petar mu preporučuje da se u Kotoru oformi komisija sastavljena od Rusa, da bi se otklonili nesporazumi usled zlih kleveta na račun njega i naroda. Narod crnogorski i brdski je radostan zbog uređenja konsulata u Kotoru.[17] Povodom ulaska Francuza u Moskvu 1812. vladika Petar je napisao [18] : Ja sam sveđer u strahu ot dvorjanstva rosijskoga, koje obožava Franciju i koje se nije staralo o vojenim djelima, no kako će bolje u razkoš živjet i na balove ljevše tancovat, stideći se svojim narodnim jezikom govorit, ono je odavno počelo Franciju vozvišat i svoje otečestvo prezirat. Jedva su, mislim, mnozina i dočekali da vide svoje bogove u njihova mjesta, ostavivši istinoga Boga, koji je i dopustio da prime takovo bezčesno pokazanije ot svojih mnimih bogov i da ostanu sramotni pred cijelim svijetom, ali se na vsesilnog i miloserdnoga Boga uzdam, da neće sasvim hristijanstvo posijskoje bit iztrebljeno kako misle izmjenci vjere Hristove i svojega otečestva neprijatelji. Testament Testament vladike Petra pisao je njegov sekretar, Sima Milutinović Sarajlija, po diktiranju vladičinom. „ A sad upućujem svesrdno i najpotonje pozdravlje blagorodnoj gospodi duhovnog i mirskog čina, glavarima i starješinama i svemu narodu crnogorskom i brdskom - sam Bog znade koliko sam muke zbog njih prepatio, a opet mi se teško od njih otkinuti, a još je teže iskazati zadnji pozdrav. Svako znade i vidi da sam ja davnog vremena oronuo i panuo, te ne mogu već nikud, nešto od starosti, a najviše od svakojake muke i truda, koje sam u velji moj vijek za narod crnogorski i brdski podnosio i za slobodu hrišćanske vjere i našega otačastva pretrpio čuvajući narod i sirotinju kao dušu svoju. No to i sam videći i poznavajući svoju slabost i bolest neizlečivu i da mi se smrt približava, napisao sam neka potrebna pisma i knjige, tako i vama i svemu narodu crnogorskom i brdskom napisah i ostavih ovu knjigu, koju svi da čujete i dobro razumijete prijed nego me ukopate. Molim svakoga Crnogorca i Brđanina, maloga i velikoga, kojemu sam što sagriješio ili kakvu žalost učinio, da mi svak oprosti od sveg srca i duše, i tako ja opraštam svakojega, maloga i velikoga, koji mi je gođ što sagriješio... Pak najprvi svemu narodu činim amanet i svom silom nebesnom zaklinjem svekoliko, da me s mirom u tišini i ljubavi opštenarodnoj krotko ukopate i ožalite, da ne bi krvnik krvniku tader progovorio ni grke riječi. Drugu vas molbu molim i strašnijem i svemogućijem Bogom zaklinjem, da na moje mrtve prsi vjeru zadate i utvrdite kroz svu našu zemlju i eparhiju, kroza sve nahije, sela i plemena, da niko nikoga ni za šta ne tiče do Đurđeva-dne i dotader, nadam se ti Gospoda i Spasa našega, da će vam način življenja biti zanogo učinjen i sud u svu zemlju carsku postavljen, koje sam ja u našega svagdašnjega pokrovitelja i branitelja isprosio i isplakao, i to sam vama i prijed govorio nekijema, da ja za vas i za opštenarodno blagopolučije i dobro življenje i brižim i rabotam, kako ćete i vi svikolici do malo vremena znati i vidjeti. A ja na moje mjesto nasljednika i upraviteljem i čuvateljem od svega mojega, narodskoga i crkvenoga, činim i ostavljam sinovca mojega, Rada Tomova, u kojega se nadam da će biti čovjek od posla i razuma, koliko je preblagi Otac Nebesni blagovolio podariti, i kojega Bogu i caru našemu i svemu, narodu crnogorskom i brdskom na vijeki preporučavam srcem i svom dušom. I ja vas vjerno i pošteno ovijem putem, na koji ću zadovijek, svakoga uvjeravam, da od sve lafe moskovske, kako se govori, ništa nikuđ destregao nijesam, no eto je sva u gotovu i na gomilu, i da je ona od Cara meni na obraz i na raspoloženje po mojim molbama došla, i na polzu svega naroda srpskoga, nego da te novce ni ja bez velike preše i najveće nužde ne trošim, kako i nijesam nikuđ ni dinara, đo što sam na kuluk, dokle ga opet silni i bezumni ljudi ne razvrgoše, za koje ja čist ostajem pred ljudima i pred Bogom. Pak sam i ja za te novce našem u caru i pokrovitelju pisao, da učini on za te njegove aspre kakvu hoće naredbu, i odgovorio mi je, da će svojega oficijela ovamo poslati, koji će i te aspre primiti i harčiti na sud, koji će on postaviti u našu zemlju, i moja je najveća rana na srcu, koju ću i u grob ponijeti, što i to još ne dočekah za moga života. Ako bi se ko našao u narodu našem da ne primi ove moje potonje riječi i preporuke za istinite, ili ako ne bi sve tako poslušao, kako ova knjiga izgovara, nego bi kakvu smutnju i razdor među narodom usudio se činiti slovom ili delom, toga svakoga, koji gođ on bio, mirski ili duhovni, ja na smrtni čas moj vječnome prokletstvu i anatemi predajem,, kako njega, tako i njegov rod i narod, da mu se trag i dom iskopa i umre. Svijema pak dobrijema, vijernijema i koji gođ ovo moje potenje pismo posluša i izvrši, da bude moje najusrdnije, otačarsko i arhipastirsko blagoslovenije od roda u rod.` [19] ” Srpska pravoslavna crkva Srpska pravoslavna crkva ga proslavlja 31. oktobra[20] kada i sv. apostola i jevanđelisti Luku. Cetinjski manastir čuva njegove mošti.[traži se izvor] Srpstvo Petra I Petar I je bio pripadnik srpske nacije, koja je po njemu podjeljena na više naroda (u užem, teritorijalnom smislu). Njegovo poimanje naroda i nacionalne pripadnosti se najbolje vidi iz njegovih poslanica i pisama. Tako u pismu ruskom caru Aleksandru piše: `Jednovjerni i jednoplemeni, s nama graničeći, narodi, a osobito Ercegovci...` [21] . A kada se obraća jednom od tih Hercegovaca, arhimandritu manastira Pive, Arseniju Gagoviću, piše: `... Mi smo Serbli takovi, ne znademo niti hoćemo znati drugo nako jedan drugoga gnati i u nesreću bez čest postavljati, i što koji više radi za dobro obštenarodnje to se više zavist protiv njega vooružava, koja u serbskom narodu, kako i u grečeskom, gordost carstvujet...`.[22]. U užem smislu zna za primorski, crnogorski, brđanski, hercegovački... narod, a u širem smislu svi su mu oni Slavenoserbi. U njegovo vrijeme se ne koristi termin Srbijanci (kao kasnije), tako da za žitelje Srbije koristi termin Srbi: `...da se mi i Srblji sastanemo`.[23] Čak i za muslimane našega jezika je napisao: `..zato naš car ne hoće rat s Turcima, koji su od srpskoga roda, jerbo su Srblji i Rusi po krvi braća... nego naš car ratuje s carem Otomanovićem i s Turcima, koji su od onoga roda, što su iz Azije izašli i srpsko carstvo uzeli...` [24]. I pred bitku na Martinićima i Krusima sokoli svoje Crnogorce: `Da pokažemo da u nama neugašeno srbsko srce kuca, srbska krvca vrije...` [25]. Crmničani su bili sujevjerni, vjerovali su u vještice, pa ih mitropolit Petar kori: Ja sam po svijetu u neka mjesta hodio i nekoliko knjigah čitao i nigđe ne nađoh, niti mi ko kaza da ima vješticah i vjedogonjah, nako među slijepim i žalostnim srbskim narodom, a zašto nego zato što je slijep i zašto više laži vjeruje, negoli jevangelije Hristovo... [26] Pošto su neki Brđani i Crnogorci bili skloni izdajništvu (priklanjanje Turcima) često ih kori da ne budu kao Vuk Branković [27], Dušanovo carstvo mu je `naše carstvo` [28], a Pećku patrijaršiju (za koju je više puta blagoslovio prikupljanje pomoći) [29] su mu ogradili `cari naši` [30]. Blagoslovio je u svom vladičanstvu i prikupljanje pomoći za manastir Hilandar [31]. Crna Gora mu je `iskra slavenoserbske volnosti` koju Mahmut-paša Bušatlija želi da ugasi.[32] U poslanici Bjelicama [33]. je napisao: Eto vidite što čine Ozrinići, kako jedni udaraju biti, robiti i pljenivati našu istu braću i krajičnike Brđane... ne prestaju daviti jadne i žalostne Grahovljane i Banjane, koji su se pri Crnoj Gori davno u Katunsku Nahiju pripisali... Ja mislim, da nijesu ovi Ozrinići u to djelo zdogovornici i ništa više ne žalim, nego sramni glas, koji po svijetu ide, da Crnogorci pomagaju Turcima klati i daviti hristijane u vrijeme, kada je Bog sojedinio srbski narod, da se od turskog jarma oslobodi i kada hristijansko oružje... Ali se nadam, da ostali Crnogorci neće to ime i sramotu na sebe nositi, nego da će biti što i ostali pošteni junaci srbski koji su sebe oslobodili, pak idu da i druge Srblje pomognu osloboditi. U pismu Dositeju Obradoviću je napisao: Primio sam s punim udovolstvijem Vaše počteno pismo, također i novo napečatane u našem jeziku knjige ot ljubavi Vaše k meni poslane, na koje čuvstitelno blagodareći Vam serdačno želim što bi u našem dragom rodu sveđer više takvih ljudej bilo, koji bi svoji darovanija i trudi po primjeru Vašemu... na prosvješčenije svojej naciji posječavali. [34]. Petar Cetinjski imao je plan o stvaranju slaveno-serbske države, koja bi obuhvatala Bosnu, Srbiju, Hercegovinu, Crnu Goru i Boku kotorsku, sa prestonicom u Dubrovniku. Plan je bio da ruski car bude i car Srba, dok bi crnogorski vladika bio njegov savladar. Tada to nije bilo moguće, pa je plan ostao bezuspješan.[35] Pisana dela Petar I Petrović Njegoš je ostavio za sobom preko 250 arhijerejskih poslanica. Veći broj njih je prvi objavio Dušan Vuksan (Poslanice mitropolita Crnogorskog Petra I, Cetinje 1935) Sveti Vladika je napisao i jednu nedovršenu `Kratku istoriju Crne Gore`, pisao je i pesme (izdao ih je Trifun Đukić, izd. `Narodne knjige`, Cetinje, 1961. g.). Najpoznatija među njima je pesma na pohvalu pokojnom Karađorđu Petroviću.[traži se izvor] Zanimljivosti U atmosferi neprestanih krvnih osveta mirio je zavađena plemena, ali je jednom prilikom preporučio Katunjanima, kao manje zlo nego ono što su napravili, da je bolje da su odsjekli 10-20 glava [36] . Ja znam da su oni dosta zla i bezakonija učinili i da je svaki Katunjanin na njih ijedak i srdit bio, ali i to znam ja, a znate i vi, da bi bolje za njih bilo da ste im 10 oli 20 glavah posjekli, negoli što su poharani opaljeni ostali, jer da nijesu kuće i ostalo izgubili, mogla bi se opet ostala čeljad nekako okopirkati i održat živa, ma su i u to oni krivi, no nijesu svikolici jednako skrivili ni za to, ni za ostalo... za sve zlo, koje su Doljani vama učinili... i da mogi Brđani slobodno pasavat k vama i vi k Brđanima. Cetinjani su mu zbog kulturne zaostalosti (pljačke, ubistva...) zadavali velike probleme, kao i danas Mitropoliji crnogorsko-primorskoj,[37] pa je razmišljao i o napuštanju Cetinja:[38] Ja sam odavno vidio da ovdje živjeti ne mogu i evo dođe vrijeme da se od sile Cetinjske pod starost bježim iz Cetinja. Jučer udariše Bajice na čeljad donjekrajsku pred manastir, koja nosahu žito u mlin, skočiše moji ljudi i ne dadoše da žito uzmu. Tu su puške natezali da ove naše pobiju. Iza toga se zađe boj među Bajicama i Donjokrajcima za cijeli dan, neki Donjokrajci u Vlašku Crkvu, a Bajice okolo crkve i na svaku stranu oko Donjega kraja. Čeljad koja bjehu u mlin pošla ne smiju se doma vratit, zakumila naše momke da ih provedu do kućah... a kad došli mimo crkve na velju livadu, sretnu ih Bajice i ubiju u njihove ruke jednu đevojku Špadijerovu, koja je panula mrtva na njihove noge i haljine okrvavila. Kažu mi da su i šiljež i koze crkovne uzeli, koje smo predali na zimnicu u Donji Kraj. Sad pomislite je li moguće ovo trpjeti. Da među Turcima živim, ne bih toliki zulum trpio, koliko trpim od Crnogoracah. Zato vi pišem neka znate, vi i ostali Katunjani, da ovo ni pod koji način podnositi ne mogu, nego hoću bježat, no bez vašega i ostalijeh Katunjana znanja nijesam ktio bješati u Riječku oli Crmničku nahiju ili na drugu stranu, da ne rečete jere sam krijući pobjegao... Na Cetinje 21.11.1823. Vladika Petar. Petar Prvi je od ruske crkve dobio na poklon bijelu kamilavku koju dobija u znak zahvalnosti za zajedničko ratovanje protiv Francuza u Boki.[39] Istu je nosio i Njegoš. Danas se to u Crnoj Gori tumači kao dokaz da je crkva u Crnoj Gori bila autokefalna, jer je praksa srpske crkve da samo patrijarh nosi bijelu kamilavku. Ipak, praksa ruske i bugarske crkve i onda i danas je da i mitropoliti nose bijele kamilavke. Nakon Petra Prvog i Drugog, Ilarion Roganović, Mitrofan Ban... se vraćaju staroj praksi nošenja crnih kamilavki. Ogist Marmon je zamjerio Petru Prvom što odsijecaju turske glave, a Petar mu je odgovorio da se čudi da mu to zamjeraju oni koji su sami svom kralju i kraljici odsjekli glave.[40] Vidi još Petrovići Njegoši Mitropolija crnogorsko-primorska Spisak svetitelja Srpske pravoslavne crkve Sabrana dela Komplet

DŽEK LONDON komplet 1 - 12 Izdavač: SVJETLOST Sarajevo Godina izdanja: 1964. Povez: tvrd Pismo: latinica Stanje: dobro

ispravno

ZA LG DISPLAY LC26W01. OZNAK TICONA 6632L-0050E

ispravno

Mafija Prvih 100 godina Vilijem Balzamo - Džordž Karpoci mlađi Laguna Beograd, 2001. Prevod Nenad Dropulić Pismo latinica Broj strana 443 Povez meki Format 20 cm stanje vrlo dobro. Kako se Mafije razvila iz bande neotesanih, nemilosrdnih ubica u visokoorganizovanu, razrađenu internacionalnu `korporaciju` kakva je danas. Najkompletniji istorijat Mafije koji se čita kao roman, ali reč je o zastrašujućoj smrtonosnoj istini. SADRŽAJ Uvod I Amorte..Zaslužio je II Ti prljavi žabari iz Crne Ruke III “Buona sera, signore...” IV Zaseda u dvorani “Sagamen” V Kum razmišlja o povlačenju – ali ne baš odmah VI Pucnjava u Staučovoj plesnoj dvorani VII Poslednja nedeljna bioskopska predstava Čarlston Edija VIII Završnica u ulici Furmen IX Neuspeli posao X Opljačkani pljačkaš Robin Hud XI Za osvetu uvek ubij brata XII Pogrešan identitet XIII Jedan za mog oca XIV Još dvojica za tatu XV Divlji Bil Lovet, počivao u miru XVI Rat cena XVII Godina Vezuva XVIII Novi usponi moći XIX Božićni masakr u klubu “Adonis” XX “Sredićemo ih, sinko...” XXI Al Kapone, Čovek sa ožiljkom, Kralj podzemlja XXII Masakr na dan svetog Valentina XXIII Poslednji dani Čoveka sa ožiljkom XXIV Rat Kastelamarezea XXV Uspon, vladavina i pad Čarlsa “Lakija” Lućana XXVI Od Lućana, preko Ðenovezea, do Kostela – uz bliski pogled na još jedno ubistvo u podzemlju XXVII Tomas Djui: Razbijač reketa bez talenta i šarma..ali sa mnogo uspeha XXVIII Skok sa “Polumeseca”; odista poslednja reč o tome kako je Ejb Rils stvarno umro XXIX Neispričana priča: Kako je i zašto Tom Djui pustio Lakija Lućana na slobodu XXX Vito Ðenoveze se vratio i traži glavu Frenka Kostela XXXI Sada Ðenoveze traži i glavu Alberta Anastazije XXXII Rat Galo – Profaći XXXIII Rat Banana: Džo izmišlja jedinstveni krevet-kovčeg – najnovije sredstvo za oslobađanje od leševa XXXIV Rat Kolombo – Galo XXXV Niksonova administracija i Mafija XXXVI Stisak Mafije nad Sjedinjenim Državama XXXVII Operacija “Pica”: Jedna peperoni, punjena heroinom i prelivena lovom XXXVIII Ðulijanijeva ofanziva: Kako tužilac koji voli da hvata loše momke ide i hvata ih Pogovor - Organizovani kriminal se izmenio

Stevan Jakovljević Sabrana dela komplet 1-10 BIGZ Beograd Tvrd povez, zaštitni onot, 20 cm, u vrlo dopbrom stanju. 1. Suze i osmesi 2. Zemlja u plamenu 3. Velika zabuna i 4. Velika zabuna ii 5. Likovi u senci i 6. Likovi u senci ii 7. Smena generacija i 8. Smena generacija ii 9. Srpska trilogija i 10 srpska trilogija ii

Y-Bafer modul(donji) EAX64299301, EBR73748802 za LG – 50PA4500, 50` PLAZMA TV i druge modele. Ploca je ispravna, proverena.

Ispravna Mrezna ploca EAX65423701(2.1)

ZA HISENSE 40INCA LED TRAKA OZNAKE H400GF-B31 ILI RSAG7.820.5057 EKRAN H00GFB31(1000) S6L 5E

Ispravan Y Buffer LJ41-06109A

Ispravno

Ispravno

ZA LG 50 INCA,50T3-YDB EAX63529302 5E

Ispravna Mrezna ploca 17PW26-1 V3

Procesorska ploca YVR190R-6 V-0 za Grundig Vision 6 32-6930T, 32` LCD TV i druge modele. Ploca je ispravna, proverena.

Ispravna Maticna ploca 17MB82S

Ispravno

Ispravno

ZA LG PHILIPS PANEL L260W01 OZNAK 6632L00053E 3B

Klasičan kolor TV Samsung sa ravnim ekranom, srebrnometalik boje. Dijagonala ekrana je 69 cm, širina 55, a visina 41 cm. Sam aparat širok je 73 cm, visok 57, a dubina je 50 cm. Sa originalnim daljinskim upravljačem

ispravno

KUPUJTE BEZBEDNO I KUPUJTE PROVERENO! POGLEDAJTE MOJE OCENE! SALJEM POSTEKSPRESOM i BEX-om SIROM SRBIJE! MOGUCE LICNO PREUZIMANJE I TESTIRANJE U INDJIJI I NOVOM SADU! Hitachi RC 4846 daljinski upravljac ORIGINAL za TV uredjaje. Model: RC-4846 (RC4846) L/N: XHY14239771 Hitachi RC 4846 OEM TV genuine remote control (30076687) NE RIZIKUJTE! sa kineskim zamenskim kopijama loseg kvaliteta i kratkog veka trajanja kojima ne rade sve funkcije, vec kupite originalni daljinac! Potpuno ispravan i testiran. Radna garancija 30 dana. Podrzani modeli Hitachi uredjaja: Hitachi 24HE1410S1 Hitachi 24HE1410S1DVD Hitachi 32HE1410S1 Hitachi 40HE1411S1 Hitachi 50HE1411S Sharp : LC32LD145V, LC39LD145V HITACHI: 50HXC56 FINLUX: 22FBE274B-NC, 32HBD274B-N, 19H6030S-M, 32H6072-D, 40F6050, 19H6030-M, 40FLHYR160C, 32flhyr272-d, 223000f, 19H6030DM, 39FLHY168D, 24LEDDVDELK, 32LEDFHD1080P-ELK, 39LEDFHD1080P, 32LEDFHD1080P, 19H6030D, 19H6030SDM, 24H6072D, 26H6030DM, 32H7072DT, 32H6072DC, 32H6072D, 26LEDHDELK, 32F7020T, 32F502, 32F8030T, 26F7030, 50F8090T, 22F6050, 32H6020D, 22F6050S, 22F6050D TELEFUNKEN : T22FX970LP-12V, T32TX189DLBP-DVD, T40FX189DLP, BRC0264806/01 L 24 HEDW 14, 32180 SM HD LED, LED19HD136SATTITAN, LED22FHD131SCHWARZ, LED22FHD131WEISS, 55S9090T for the brands Continental Edison, Digihome, ESSENTIELB, Finlux, Grandin, HARROW, Haier, Hanlin, Hitachi, ITT, Insar, JVC, Kendo, LINSAR, Lausos Palace, Lazer, Logik, Luxor, Nabo, PRINCETON, Procaster, QILIVE, Regal, Saba, Salora, Selecline, Silvaschneider, Starlight, Sunstech, TD Systems, Technika, Techwood, Telefunken, Tucson, VOX, Vestel, Waltham, Wellington, Windsor, ok. . Continental Edison CEDLED321015B3 Continental Edison CELED320716B3 Digihome 32180 SM HD LED Digihome 32180 SM HD LED ESSENTIELB VELINIO 24 Finlux 10088940 (22F137LED) Finlux 19H6030 Finlux 19H6030D Finlux 19H6030DM Finlux 19H6030M Finlux 19H6030SDM Finlux 19H6030SM Finlux 19HBE180BN Finlux 19HBE180BNCM Finlux 22 FLY 168 LVD Finlux 22F6030D Finlux 22F6050 Finlux 22F6050D Finlux 22F6050DM Finlux 22F6050S Finlux 22F6050SD Finlux 22F6050W Finlux 22F6072 Finlux 22F6072D Finlux 22F6072DM Finlux 22FBE274BN Finlux 22FBE274BNC Finlux 22FBE274BNCM Finlux 24H6072D Finlux 24H6072DC Finlux 24HBE274BN Finlux 24HBE274BNC Finlux 24LEDDVDELK Finlux 26LEDHDELK Finlux 32 FLHYR 274 S Finlux 32 FLKR 125 B Finlux 32 FLYR 274 S Finlux 32 FLYR 274 S Finlux 32F702 Finlux 32F8030T Finlux 32FLKR242BN Finlux 32FLYR168S Finlux 32H6020D Finlux 32H6030 Finlux 32H6072D Finlux 32H6072DC Finlux 32H7072DT Finlux 32HBD274BN Finlux 32HBD274BNC Finlux 32HBD274BNCM Finlux 32LEDFHD1080PELK Finlux 37FLSKR170LHCD Finlux 39 FLHY 168 D Finlux 39F6072D Finlux 39FJHY168D Finlux 40 FLHK 127 S Finlux 40 FLHK 185 B Finlux 40 FLHKR 137 B Finlux 40F6050 Finlux 40F6073D Finlux 40FBD274BT Finlux 40FLHYR160C Finlux 40FLHYR274S Finlux 42 FLSKR 170 LHCD Finlux 42F7077D Finlux 42FLSY170LHD Finlux 42S9100T Finlux 47 FLSKR 170 LHCD Finlux 47FLSY170LHD Finlux 47S9080T Finlux 47S9100T Finlux 50 FLHK 985 BH Finlux 50F6090 Finlux 50F6090T Finlux 50F8090ST Finlux 50F8090T Finlux 50FBD274BT Finlux 50FLHD985L Finlux 55S7090T Finlux 55S8090T Finlux 55S9090T Finlux 55S9100T Finlux 65 FLHKR 242 BHCDN Finlux 65F8200T Finlux LED40F7175NS Grandin 10092355 (LD 50 V 274) Grandin 10099166 (LD40VGB279S) Haier LDF48V180 Hitachi 24HE1410S1 Hitachi 24HE1410S1DVD Hitachi 32HE1410S1 Hitachi 40HE1411S1 Hitachi 50HE1411S ITT 10101540 (LED32H7075) ITT 10101798 (LED 40F-7075(N)-B) ITT 10101841 (LED 40F-7075(N)-S) ITT 30076687 ITT LED20H7075B ITT LED24H7175B ITT LED24H7175NB ITT LED28H7075B ITT LED32H7175B ITT LED32H7175NB ITT LED32H7175NS ITT LED32H7175S ITT LED32H7375B ITT LED32H7375S ITT LED39F7275B ITT LED39F7275S ITT LED39F7275W ITT LED39H7275B ITT LED39H7275S ITT LED40F7075BSCHWARZ ITT LED40F7075WWEISS ITT LED40F7175S ITT LED42F7275B ITT LED42F7275S ITT LED47F7475 ITT LED48F7175B ITT LED48F7175NB ITT LED49F7585B ITT LED50F7375B ITT LED50F7375S ITT LED50H7375B ITT LED50H7375S ITT LED55U7385B JVC LT 28 HA 52 U JVC LT 32 HG 52 U JVC LT32HG62U Kendo 10096229 (LED22FHD161SATSCHWARZ) Kendo 10100058 (LED32HD164SATSCHWARZ) Kendo 10101291 (LED40FHD162SATSCHWARZ) Kendo LED 20HD173 SAT Kendo LED19HD121USB Kendo LED19HD136SATTITAN Kendo LED19HD136SATTITAN Kendo LED20HD141SATSCHWARZ Kendo LED22DVD122FHD Kendo LED22FHD121USBSCHWARZ Kendo LED22FHD121USBWEISS Kendo LED22FHD128SATSCHWARZ Kendo LED22FHD131SCHWARZ Kendo LED22FHD131WEISS Kendo LED22FHD136SATTITAN Kendo LED22FHD146SATSCHWARZ Kendo LED22FHD161SATWEISS Kendo LED24DVD138SATSCHWARZ Kendo LED24DVD146SATSCHWARZ Kendo LED24DVD156SATSCHWARZ Kendo LED24DVD164SATSCHWARZ Kendo LED24FHD127SAT Kendo LED24FHD136SATTITAN Kendo LED24HD127SAT Kendo LED24HD141SATTITAN Kendo LED24HD151SATTITAN Kendo LED24HD161SATTITAN Kendo LED26HD123USB Kendo LED28HD141SATSCHWARZ Kendo LED28HD141SATWEISS Kendo LED32FHD128SAT Kendo LED32FHD136SAT Kendo LED32FHD146SAT Kendo LED32FHD166SATSCHWARZ Kendo LED32HD126SAT Kendo LED32HD128SAT Kendo LED32HD141SATSCHWARZ Kendo LED32HD142SATSCHWARZ Kendo LED32HD161SATSCHWARZ Kendo LED32HD1623D Kendo LED40FHD136SAT Kendo LED40FHD146SATTITAN Kendo LED40FHD147SATSCHWARZ Kendo LED42FHD151WIFI Kendo LED42FHD161SMART Kendo LED49FHD161SATWEISS Kendo LED49FHD161SMART Kendo LED50FHD155WIFI Kendo LED65FHD166WIFI LINSAR 19LED900 LINSAR 19LED900IE LINSAR 19LED900W LINSAR 19LED906T LINSAR 20LED2000T LINSAR 20LED980 LINSAR 22LED1600 LINSAR 22LED1600 LINSAR 22LED900 LINSAR 22LED900IE LINSAR 22LED901 LINSAR 22LED906TIE LINSAR 24LED900 LINSAR 26LED900 LINSAR 26LED906T LINSAR 32LED200 LINSAR 32LED300S LINSAR 32LED900B LINSAR 32LED900T LINSAR 32LED900W LINSAR 39LED900IE LINSAR 40LCD507 LINSAR 65F8200T Lazer LZ32700 Lazer LZ4816I Logik L 24 HEDW 14 Luxor LED24HBDVD Luxor LED24HBDVD Luxor LED32HB Luxor LED32HB Nabo 10099840 (28 LV 4000) Nabo 10100761 (48 UV 7000) Nabo 10100872 (40 LV 3000) Nabo 10100875 (39 LV 3100) Nabo 10101344 (24 LV 4000) Nabo 10101345 (43 LV 4000) Nabo 10101358 (32 LV 4700) Nabo 10101360 (32 LV 4200) Nabo 10102354 (22 LV 4000) Nabo 10102355 (22 LV 4500) Nabo 19 LV 2000 Nabo 19 LV 2500 Nabo 22 LV 2000 Nabo 22 LV 2500 Nabo 24 LV 2000 Nabo 28 LV 3000 Nabo 32 LV 3000 Nabo 39 LV 3000 Nabo 42LV3000 QILIVE LED TV 21.5 (Q1324) Saba LD 32 V 167 Saba LE48PV16B Salora 19LED8015TDW Salora 20LEDDVD Salora 20LEDDVD Salora 24LEDDVD Salora 24LEDDVD Salora 40 LED 8100 CS Salora 55UHS3500 Selecline 40284 Sharp LC-32LD145V Silvaschneider 10101007 (LEDS4972T2CS) Sunstech 263DTIRSA Sunstech 263DTIRSA TD Systems K 48 DLV 3 F Technika 10098490 (22-278-AW15) Techwood 10098972 (40A02B) Techwood 10099467 (TK 32 DHD 30015) Techwood 10101422 (TEC32LEDT16) Techwood TW43296S24T1P Telefunken 10099181 (TFK39D276FHD) Telefunken 10100179 (XF32A200D) Telefunken 10101105 (D40F283Q3CW) Telefunken 10101118 (D40F280R3CW) Telefunken 10101389 (L48F249A3CW) Telefunken 10101426 (XF40A300) Telefunken 10101834 (H32V3 WHITE) Telefunken 10101896 (LF39NZ20D) Telefunken 10102191 (D43F278N3CW) Telefunken 10102613 (WF39-EA10) Telefunken 10102860 (A49F535A) Telefunken 10102861 (A43F435A) Telefunken 22DV6115 Telefunken TE49282N25F1C30D Tucson TL43DLED309B17 Waltham 10102284 (WLHD2412VB16) Wellington WLMS32HD15B2 Windsor 10099243 (WD32278DLED305) Windsor 10099927 (WD48300UHD15) ok. 10099475 (OLE 20550-B) ok. 10099501 (ODL32550WSAT) ok. 10099504 (ODL 32550-B SAT) ok. 10099506 (OLE24550B) ok. 10099509 (ODL 39550-B) ok. 10099510 (ODL 39550-B SAT) ok. 10099513 (OLE 20550-B SAT) ok. ODL 32550-B ok. ODL 32650F-TIB ok. ODL 40555-B SAT ok. ODL 40650F-TB

Varsava: jedne noci jedna pesma Miroslav Mandic Edicija Aut Tvrd povez, strana 75 Vrlo dobro stanje, posveta autora na prednjoj korici