Odlični časopisi Zeitschrift fur Kulturaustauch Kolonialismus und Kolonialreiche teil I / teil II Die Kulturstadt Europas Technologien und Medien ... Tags: Postmoderna postmodernizam casopis delo republika polja avangarda orijentalizam poststrukturalizam nemacki esej eseji teorija ... Kultura Kulturaustausch – Magazin für internationale Perspektiven (Eigenschreibweise: KULTURAUSTAUSCH) ist ein vierteljährliches Magazin, das vom Institut für Auslandsbeziehungen (ifa) herausgegeben wird. Es erscheint im ConBrio Verlag und wird durch das Auswärtige Amt finanziell unterstützt, ist aber inhaltlich unabhängig. Inhaltsverzeichnis 1 Inhalte 2 Redaktionsbeirat 3 Auszeichnungen 4 Weblinks 5 Einzelnachweise Inhalte[Bearbeiten | Quelltext bearbeiten] Kulturaustausch behandelt internationale Kultur- und Gesellschaftsthemen. Ein Schwerpunktthema jeder Ausgabe fokussiert die wachsende Bedeutung kultureller Prozesse in der globalisierten Welt. Dieses umfasst etwa zwei Drittel des Heftumfangs und enthält Texte von Gastautoren mit unterschiedlichen kulturellen und fachlichen Hintergründen. Der Fokus liegt dabei etwa auf grenzüberschreitenden Phänomenen (Klimawandel,[1] Wachstum,[2] Flucht[3]), kulturellen Praktiken in verschiedenen Ländern (Arbeit,[4] Rausch[5], Konsum[6]) oder einzelnen Staaten und Weltregionen (Türkei,[7] Frankreich,[8] Russland,[9] Iran[10]). In der Regel werden diese Themen in Essays und Interviews besprochen. Zahlreiche internationale Intellektuelle, Schriftsteller und Wissenschaftler haben bereits für Kulturaustausch geschrieben, darunter etwa Ai Weiwei, Shumona Sinha, Charles Taylor, Naomi Klein, Pankaj Mishra, Laurie Penny, Tim Parks, Adania Shibli, Laksmi Pamuntjak, Erri De Luca und Vandana Shiva. Für die Bebilderung der Inhalte sorgten in der Vergangenheit unter anderem Edward Burtynsky, Hossein Fatemi und Lord Snowdon. Außerhalb des jeweiligen Themenschwerpunkts befasst sich das Magazin zudem mit Themen wie der Auswärtigen Kulturpolitik, Entwicklungszusammenarbeit, nationalen Stereotypen und weiteren Themen des Kulturaustausches. Es enthält auch Reportagen, Rezensionen und andere Textformen. Redaktionsbeirat[Bearbeiten | Quelltext bearbeiten] Bei der Auswahl der Schwerpunktthemen wird die Redaktion von einem Beirat aus Politik, Wissenschaft, Medien und Kultur beraten. Die Mitglieder des Redaktionsbeirats (Stand 2023) sind die Schriftstellerin Jagoda Marinić, die Journalistin Evelyn Roll, der Kulturwissenschaftler und Philosoph Thomas Macho, die Autorin Fatima Remli und der Schriftsteller Aleš Šteger.[11] Auszeichnungen[Bearbeiten | Quelltext bearbeiten] Für ihre Layout-Gestaltung der Ausgabe Was vom Krieg übrig bleibt (I / 2007) wurde Art-Direktorin Heike Reinsch mit dem red dot design award in der Kategorie communication design geehrt.

mikijev almanah 25

ishranu veliki format pun kolor nova vellok

mikijev almanah 29

RETKO IZ 1937 GODINE,VECI FORMAT,TVRDE KORICE,942 STRANICE,LEPO OCUVANO,CELA KNJIGA CAK I UZORCI TKANINA

mikijev almanah 28

Pogledajte uveličane slike, pitajte ako ima nedoumica. Slanje posle uplate postekspresom, poštarina se plaća po prijemu pošiljke. Z1

Katalog kolekcije medalja i plaketa iz zbirke Narodnog muzeja u Beogradu Beograd, 1981. Udžbenički format, stranice nisu numerisane. Lepo očuvana, korice kao na slici.

Iz recenzije: ’’Roman Heretik beletriziran je život Marka Antonija de Dominisa, znamenitoga Rabljanina iz ranoga 17. stoljeća, tvrdoglavog apostata i fizičara čija je nevolja bila u tome što je ... ispitivao svijet ne samo posredovanjem Biblije, nego i s pomoću leća i drugih sprava, nijekajući na taj način njegovo božansko ishodište... Supek portretira gorostasa hrvatske povijesti, tragičnog najviše zato što su njegove vrline tretirane kao nedopustivi grijesi.’’

Iz recenzije: ’’Za središnju temu svoje priče Svevlad Slamnig je uzeo politiku, način na koji se ona vodi i čimbenike koji na nju utječu, pri čemu su privatni životi njegovih junaka u isto vrijeme i materijal, ali i pokretač tih političkih zbivanja. U maniri pustolovno-špijunskih romana autor pripovijeda o Dubrovniku i Dubrovčanima, te o politici (i tajnoj politici) Dubrovačke Republike u doba prvoga rusko-turskog rata 1768 - 1774.’’

Iz recenzije: ’’Kad je cepelin Hindenburg pri slijetanju u Lakehurstu 1937. nestao u plamenu, nisu se rasplinuli samo snovi o putovanju zrakoplovom: brojni su putnici bili žrtve vatre, zaljubljeni su grubo razdvojeni, a životni planovi uništeni. Švedski novinar Birger Lund preživio je nesreću. Deset godina nakon katastrofe, 1947., u Rimu posjećuje Martu, ženu s kojom je proveo posljednju noć na palubi Titanika u zraku.’’

Iz recenzije: ’’Roman o životu hrvatskog Paganinija, violinskog virtuoza Franje Krežme, prati trinaest godina njegova života, od poduke kod Eisenhutha i boravka sa sestrom Anom u Konzervatoriju u Beču do koncertiranja po europskim gradovima i Franjina boravka u Berlinu i Frankfurtu, gdje je i umro u devetnaestoj godini. Oslanjajući se na arhivsku građu i novinske članke, Stjepan Tomaš je stvorio dirljiv roman.’’

Reč izdavača: ’’Velika biografija iz Nedeljnik biblioteke sada su dostupne u objedinjenoj ediciji. Knjige koje su pisali naši najpoznatiji novinari, pisci, istoričari… ukupno 23 knjige.’’

Iz recenzije: ’’U svojim je djelima Držić stvaralački i originalno posegnuo za iskušanim klasičnim i modernim obrascima: plautovske komedije nastanio je živim, prepoznatljivim, te psihološki, jezično, etnički, društveno određenim likovima i situacijama, izravnim aktualiziranjem domaćih prilika. Velika iskustva stečena u životu i iz knjiga, kod kuće i u svijetu, prenio je na naše tlo, izvanrednom nadahnutošću dao im je obilježja naše sredine i prilagodio ih potrebama svoje publike.’’

odlično očuvane, po negde korektorem pređeno preko zapisa brojevi 1,2,3,4,5,6 zmajev kod planina koja govori tajni grad misterija u parizu sablasni jedrenjak velika gužva u njujorku

Zbirka poezije na hrvatskom i španskom jeziku.

Treća knjiga serijala o istražitelju Nikoli Baniću. Banić sredinom devedesetih rešava da ode iz policije i da osnuje sopstvenu Agenciju za prikupljanje dokaza. Ima razne mušterije. Međutim, jedan će ga čudan slučaj odvesti na ostrva Lošinj i Unije...

Vrlo dobro stanje stripa Kolor Ludens

Iz recenzije: ’’I ova je zbirka duljih pripovijesti (Kardinal, Slike...) stilski uređena u autorovoj brižno njegovoj maniri: lijepim jezikom, izbrušenim i gnomskim izrazom, upravo na način mudroga narodnog pripovjedača koji iz riznice i bunara prošlosti, ali i sadašnjosti, vadi one radnje, likove i događaje o kojima najčešće pripovijeda a koje se manje događaju pred našim očima. Temama, povijesnima i suvremenima, ovom se zbirkom autor uklapa u svoj provjereni pripovjedački model, nudeći nam dio svojega umijeća već isprobanoga i osvjedočenoga, i u tematskom i u stilskom smislu. I ovom knjigom Aralica nastavlja svoju osnovnu nakanu: da bude tumačem hrvatskoga nacionalnog bića u prošlosti i sadašnjosti, posebice njegovih tradicijskih, kršćanskih i moralnih vrijednosti, a sve je to ostvareno izbrušenim stilom i čistim jezikom. U tome i jest Araličina veličina.’’

Spoljasnji odnosaji Srbije novijega vremena, prva knjiga 1849-1860 Jovan Ristic Godina izdanja: 1887 Tvrd povez, strana 447 Ostecenje na prednjoj korici, povez i unutrasnjost odlicni

Original boca antifriza..bez ostecenja

Knjigu kupujete direktno od autora/izdavača. Ukoliko želite, možete dobiti i posvetu. Knjige iz ove edicije nećete naći u knjižarama ili drugim internet distribucijama, jer nisu namenjene širokoj publici, već samo posvećenima i istinski zainteresovanima za Kraljevsku Umetnost. Knjige se štampaju u malim tiražima i svaki primerak već danas predstavlja kolekcionarsku vrednost. EDICIJA: Masonerija u Srbiji, kolo I, knjiga 2 NASLOV: Knez Mihailo i Masoni: nove činjenice o učešću slobodnih zidara u bunama,zaverama i ubistvu srpskog vladara AUTOR: Branko D. Rogošić DATUM IZDAVANJA: jul 2016 OBIM I POVEZ: 208 strana, meki povez KNEZ MIHAILO NIJE BIO MASON, ALI JE BIO OKRUŽEN MASONIMA, A TO MOŽE BITI OPASNO... Iako ne postoje nikakvi dokazi da je knez Mihailo bio mason, većina srpskih masonskih publicista ga `učlanjuje` u slobodnozidarsko bratstvo pozivajući se na bliske odnose srpskog vladara sa italijanskim revolucionarima i masonima Garibaldijem i Macinijem. U ovoj knjizi se srpskoj javnosti prvi put prezentuju transkripti sa suđenja knezu Aleksandru Karađorđeviću u Budimpešti, koji dokazuju da je u zaveri učestvovao i `neki` nemački baron, koji je prethodno službovao u Beogradu kao konzularni kancelar Pruske. Međutim, kada to `uklopimo`sa podacima iz tajnih nemačkih policijskih arhiva (takođe prvi put publikovanih u Srbiji), u kojima je taj baron označen kao mason, i to član beogradske lože `Ali Koč`, situacija postaje znatno zanimljivija, a razlozi koji su doveli do još uvek nerazjašnjenog topčiderskog atentata - makar za nijansu jasniji. Fascinantna biografija barona Ludviga fon Zabarta - pruskog minerologai botaničara, revolucionara, špijuna, diplomate, nosioca turskog ordenja,novinara, industrijalca, lovca na miraz, prevaranta i beogradskog masona, daje nove podatke o srpskoj masoneriji sredinom XIX veka, i pokazuje koliko toga još uvek ne znamo o slobodnozidarskom pokretu na našim prostorima. Međutim, baron Zabart nije jedini mason koji je srpskom knezu radioo glavi! Analiza ličnih odnosa kneza Mihaila sa ondašnjim srpskim, ali i evropskim masonima, takođe ukazuje da melanholični srpski vladar nije pripadao masonskom bratstvu. Čini se da će istorija srpske masonerije morati da doživi ozbiljnu rekonstrukciju... SADRŽAJ: I - Par reči o melanholičnom i usamljenom srpskom knezu II - Za sve je kriv Garibaldi! 2.1. Stojković unosi konfuziju 2.2. Urednik `Neimara` razrađuje teoriju 2.3. Konsenzus predratnih masonskih i anti-masonskih pisaca 2.4. Oprezni Nenezić i maštovitost posleratnih autora III - Masoni proteruju kneza Mihaila iz Srbije 3.1. Masonska zagonetka: zašto se ignorišu činjenice? 3.2. `Fotografija` Avrama Petronijevića 3.3. Zašto je Mihailo morao da ode IV - Izveštaji iz tajnih nemačkih policijskih arhiva 4.1. Vrh nemačkih tajnih službi u poteri za beogradskim masonima 4.2. Pešadijski general - veliki majstor pruske masonerije štiti slobodnozidarske interese 4.3. Napomene o Zabartu, pruskom masonu i konzularnom službeniku u Beogradu 4.4. Istraživanja Ludvika Hasa, poljskog masona i trockiste V - Ludvig fon Zabart (1822-1868): pruski baron, beogradski mason i saučesnik u ubistvu Kneza Mihaila 5.1. Ubistvo kneza Mihaila Obrenovića, uloga Vučićevog kuma i masonstvo Vladimira Jovanovića 5.2. Austrijski konzul Kalaj, mađarski mason grof Andraši i masonska svedočenja 5.3. Transkripti sa suđenja knezu Aleksandru u Pešti i Zabartovo učešće u zaveri 5.4. Detektivsko-advokatska istraga Ilije Đukanovića i zašto su spisi beogradskog prekog suda čuvani kao relikvija, zajedno sa Miroslavljevim jevanđeljem? 5.5 Da li su kneza Mihaila ubili masoni? 5.6. Londonska agencija za nalaženje bogatih udavača, megalomanski planovi sa fabrikom šibica i menice bez pokrića 5.7. Maskenbal u `Baštovanskom društvu`, dupli rum i cijankalijum 5.8. Zabartova životna drama - tragedija u 4 čina VI - Lični odnosi kneza Mihaila sa beogradskim masonima VII - Zaključak, ili zašto knez Mihailo nije bio mason PRILOZI Prilog 1: Jovan Aleksijević - Die Freimaurerei in Serbien (Neimar, 1926) Prilog 2: Jovan Aleksijević - La Franc-Maconnerie en Serbie (Neimar, 1926) Prilog 3: Der Prozeß gegen den Ex-Fürsten Karageorgiewitsch (Neues Fremden-Blatt, 1869) Prilog 4: Prozeß Karageorgievich (Neue Freie Presse, 12.02.1869) Prilog 5: Prozeß Karageorgievich (Neue Freie Presse, 13.02.1869) Prilog 6: Private and Confidental, (Every Saturday, 1867) Prilog 7: Die Austro-Asiatische Compagnie (Wiener Zeitung, 1866) DODATAK Dispenzacija i privremene lože - Branko Rogošić Građa, izvori i literatura Index: Registar ličnosti Druge masonske knjige Branka Rogošića: https://www.kupindo.com/Alternativna-ucenja/47483677_Prva-masonska-loza-u-Srbiji-Bajram-beg-Branko-Rogosic https://www.kupindo.com/Alternativna-ucenja/47484689_Prvi-srpski-Mason-grof-Gundulic-Branko-Rogosic

Podnaslov dela glasi: Eseji, interpretacije, čestitke.

MARTIN MISTERE – KNJIGA 79 – BESKRAJNO SJEĆANJE - LIBELLUS U KOLEKCIONARSKOJ KLASI KVALITETA. ZA SVA OSTALA PITANJA KORISTITE KUPINDO PORUKE. 014/2022

Prvo izdanje, odlično očuvano (jedino ima kratki potpis prethodnog vlasnika na vrhu predlista), platnene korice, kompletno, bez pisanja, pečata, podvlačenja.... Autor - osoba Ujević, Tin, 1891-1955 = Ujević, Tin, 1891-1955 Naslov Ljudi za vratima gostionice / Tin Ujević Vrsta građe kratka proza Jezik hrvatski Godina 1938 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Društvo hrvatskih književnika, 1938 (Zagreb : Tipografija) Fizički opis 232 str. : autorova slika ; 21 cm Zbirka Savremeni hrvatski pisci ; ǂknj. ǂ63 ISBN (Pl.) Ujević, Tin (Augustin), hrvatski književnik (Vrgorac, 5. VII. 1891 – Zagreb, 12. XI. 1955). Studirao je hrvatski jezik i književnost, klasičnu filologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za studija se približio Matoševu književnom krugu, počeo objavljivati pjesme i kritike, ali se 1911. nakon oštre polemike razišao s Matošem. Napustio je i dotadašnja pravaška uvjerenja te se okrenuo jugoslavenskom integralizmu. S tih je pozicija nastupao u Beogradu 1912. pa je u Hrvatskoj uhićen i osuđen na desetogodišnji izgon. God. 1913. emigrirao je u Pariz, odakle je pjesme i članke slao hrvatskim časopisima pa mu je 1914. deset pjesma uvršteno u antologiju Hrvatska mlada lirika, a među mnogobrojnim političkim dopisima ističe se pomirljiv oproštajni članak Em smo Horvati u povodu Matoševe smrti. Nakon izbijanja rata priključio se političkim krugovima oko Jugoslavenskog odbora, ali je 1917. suradnja prekinuta, a Ujević ostao bez materijalnih sredstava i do 1919. živio u teškoj oskudici. Nakon povratka iz Pariza nakratko se zadržao u Zagrebu, odakle je otišao u Beograd, gdje je, s kraćim prekidima, ostao sve do 1929. i potpuno se integrirao u tamošnje književne i kulturne krugove. Ondje je objavio pjesničke zbirke Lelek sebra (1920) i Kolajna (1926), nastale u tzv. pariškoj fazi, najvjerojatnije 1916–19. U njima se profilirao kao pjesnik simbolističkog i esteticističkog usmjerenja, a odmak od Matoševe poetike najčešće se pripisivao utjecaju Ch. Baudelairea, P. Verlainea i A. Rimbauda. Zbirke su mu donijele književni ugled, ali se istodobno utvrdila i predodžba o njegovu nekonvencionalnom boemskom životnom stilu koji podrazumijeva materijalnu oskudicu i prekomjerno uživanje alkohola, a koja je postala neodvojiva od njegove pjesničke osobnosti. Od 1921. potpisivao se isključivo skraćenim oblikom imena (»Tin«). U različitim je časopisima 1920-ih objavio i niz pjesama koje formom (slobodni stih), stilom i kompozicijom označavaju otvaranje prema avangardističkim postupcima (simultanizam, asocijativni skokovi, eufonijske atrakcije) te će od tada različiti pjesnički rukopisi koegzistirati u njegovoj produkciji. Plodnu poetsku djelatnost pratio je i velik broj kritičkih i političkih napisa, a svoje tadašnje književne i svjetonazorske poglede iznio je u esejima Oroz pred Endimionom (1926) i Sumrak poezije (1929). Nakon odlaska iz Beograda živio je u Sarajevu 1930–37. U tom su mu razdoblju objavljene dvije zbirke pjesama koje pripadaju zreloj fazi stvaralaštva (Auto na korzu, 1932; Ojađeno zvono, 1933) i potvrđuju mu status jednoga od najvažnijih pjesnika toga razdoblja. Potom je tri godine proveo u Splitu, a od 1940. do smrti živio je u Zagrebu. God. 1938. objavio je knjige eseja Ljudi za vratima gostionice i Skalpel kaosa. Prvi put prihvatio je stalno radno mjesto u »glasilu hrvatskih namještenika« Pravica, a nakon uspostave NDH radio je kao prevoditelj u Ministarstvu vanjskih poslova. God. 1945–50. bilo mu je zabranjeno javno djelovanje pa mu je posljednja i najopsežnija izvorna zbirka pjesama Žedan kamen na studencu, pripremljena 1944., izišla tek 1954. Premda iznimno plodan i svestran književnik koji je neprestano radio na vlastitom obrazovanju, ostao je upamćen, a najčešće i vrjednovan, prije svega po lirskom opusu. Objavio je pet lirskih zbirki, a velik broj pjesama ostao je do pojave Sabranih djela (1963–67) neobjavljen ili razasut po zbornicima, časopisima i dnevnom tisku. I nekoliko ciklusa pjesama u prozi ostalo je izvan zbirki. S obzirom na četrdesetogodišnje stvaralačko razdoblje, odlično poznavanje europske pjesničke tradicije te otvorenost prema različitim suvremenim književnim pojavama (esteticizam, simbolizam, avangarda, socijalna književnost) njegov je lirski opus periodično trpio određene, katkad i radikalne promjene. Započeo je u okvirima Matoševe poetike, a prva je faza obilježena akcenatsko-silabičkim stihom, strogim formama i pasatističkim motivima, nerijetko povezanima s temom ugrožene domovine i religioznom simbolikom. Zbirkama Lelek sebra i Kolajna Ujevićeva je poezija stekla mnogobrojne i istaknute simpatizere, a poslijeratni književni povjesničari svrstali su ih na vrh poetskih dostignuća toga doba. Zbog velikoga broja pjesama tiskane su zasebno, iako su bile zamišljene kao jedinstveno djelo. Poetski diskurs te faze, formalno i dalje uređen akcenatsko-silabičkim stihom i tradicionalnom strofikom, iznimno kompleksna stila, usredotočen je na ljubavne i introspektivne sadržaje, ali je Kolajna dosljedno monotematski izvedena kao ljubavni kanconijer s mnoštvom intertekstualnih reminiscencija na europsku pjesničku tradiciju od trubadurske lirike do simbolizma, dok se u Leleku sebra potencira persona »ukletoga pjesnika« suprotstavljena masi (Maštovita noć). Za obje je zbirke karakteristična polarizacija materijalnoga svijeta i duhovnog iskustva koja završava u pesimističnom ozračju, a katkad i u potpunoj skepsi prema smislenosti egzistencije i povjerenju u onostrano (Duhovna klepsidra, Suvišni epitaf). Zrela faza obilježena je zbirkama Auto na korzu i Ojađeno zvono, u kojima su pjesme sa svim značajkama simbolističkoga rukopisa pomiješane s verlibrističkim kompozicijama u koje prodiru neortodoksno shvaćeni elementi ekspresionističke, futurističke, a potom i nadrealističke poetike pa kritika od tada govori o pluralnom i polifonom karakteru Ujevićeve poezije. Tridesetih godina pojavljuju se prvi put i tekstovi koji više ili manje izravno tematiziraju predodžbe o ljudskoj veličini i emancipaciji proletarijata (Visoki jablani, Čin sputanih ruku, Pogledi u praskozorju) te označavaju autorovo približavanje socijalističkim idejama, ali se u poetiziranim verzijama zadržava esteticizam iz rane faze ili se zamisli o bratstvu i jednakosti prožimaju kozmičkim spiritualizmom (Pobratimstvo lica u svemiru). Sa sve većim udjelom pjesama o društvenim pitanjima i određenim stupnjem angažmana raste i broj tekstova pisanih tzv. »oslobođenim stihom« (redcima različite duljine u prepoznatljivim strofičkim uzorcima). S obzirom na to da i posljednja zbirka okuplja tekstove od sredine 1920-ih a dijelom i one iz sljedećega desetljeća, Ujevićev se izraz nije bitno mijenjao. Uočljiva je tendencija da se, s jedne strane, sublimiraju i pozitivna i negativna individualna i svjetskopovijesna iskustva, dok se, s druge strane, Ujevićeva poezija otvara mnoštvenosti predmetnoga pola te otuda velik broj pjesama iz kasne faze opijeva različite fenomene i čovjekov odnos prema njima (Sklonidbe ruku, Ushiti cigarete, Legenda svijeća). Usporedno s lirikom u stihu nastalo je i nekoliko opsežnih ciklusa pjesničke proze (Crteži s kavanskog mramora, Mamurne jamatve, Badnjaci) također u tradiciji francuskih modernista. U rasponu od feljtonistički zabilježene crtice do autobiografskoga lirskoga zapisa ili analitičkoga minieseja ti tekstovi proširuju spektar ionako bogata i generički raznovrsna Ujevićeva proznog izraza. Uz dvije knjige ukoričenih eseja napisao je velik broj kraćih tekstova na razmeđu publicistike, autobiografske proze i književne kritike. U nekoliko tekstova (Ispit savjesti, Mrsko ja, Fragmenat), slično kao i u svojim simultanističkim pjesmama, problematizira koncepciju jastva kao homogena subjekta. U mladosti stečenu erudiciju širio je ustrajnim interesom za istočnjačku, ponajviše indijsku, filozofiju, koju je smatrao nadopunom zapadnjačkom racionalizmu i scijentizmu pa je mnoge članke posvetio alternativnim smjerovima religiozne duhovnosti. U književnokritičkim spisima najviše je pozornosti posvetio francuskoj književnosti od Baudelairea do avangarde. Zbog egzistencijalnih potreba bavio se intenzivno i prevođenjem: prevodio je pjesnike koji su ostavili značajan trag u njegovoj poeziji (Baudelaire, Rimbaud, É. Verhaeren, W. Whitman), veći broj pjesama iz talijanske i kineske lirike, a okušao se i u nekoliko proznih prijevoda (M. Proust, J. Conrad, F. Schlegel). Od pojave prvih zbirki do danas Ujević je predmet kontinuirana čitateljskog i kritičkog interesa, a prosudbu kako je posrijedi jedan od najzanimljivijih hrvatskih, ali i europskih pjesničkih opusa u XX. st., koju je donijela kritika prijeratnoga razdoblja (S. Šimić, R. Marinković), potvrđuju i književnopovijesne studije u posljednjoj trećini XX. st. (A. Stamać, V. Pavletić, D. Jelčić). Opće je mišljenje da je, premda kvalitativno neujednačen, njegov poetski opus pokušaj sinteze klasičnog i modernog u hrvatskoj književnosti, pri čemu bogatstvom i kompleksnošću poetskih svjetova s M. Krležom dijeli položaj na vrhu hrvatskoga modernističkoga kanona. avangarda, ekspresionizam, nadrealizam, međuratna književnost, Andre Breton... MG81 (N)