Originalni jugoslovenski filmski plakat (69 x 48 cm) za film Ninocka (1939). Stanje kao na fotografijama. Ninotchka Greta Garbo Melvyn Douglas Ina Claire Ernst Lubitsch Jugoslavija Ex Yu

Dimenzije: 29 x 20 cm Sa jedne strane ima fleka.zastavica požutela od stajanja Srednje Očuvano, Stanje kao na fotografijama

putovala,skinuta marka

Slika je radjena tehnikom ulje na platnu (blind ram) i celu je cine 3 zasebne slike, a kada ih sastavite cine jednu sliku velicine 30 x 60 cm. Dimenzija jednog dela platna je 20 x 30 cm. Po dogovoru saljem kurirskom sluzbom.

Oko 250 stranica iz raznih časopisa. Samo stranice, nisu celi časopisi. Sve lepo očuvano. U zamenu prihvatam časopise i postere sa Cecom.

nije putovala

Once upon a time in Belgrade, vidi slike

reprint, In Belgrade for the first time

kao na slikama ć 126

kao na slikama ab52

Spoljasnji odnosaji Srbije novijega vremena, prva knjiga 1849-1860 Jovan Ristic Godina izdanja: 1887 Tvrd povez, strana 447 Ostecenje na prednjoj korici, povez i unutrasnjost odlicni

Original boca antifriza..bez ostecenja

putovala 1908,sa markom

putovala 1935

kao na slikama ć 85

putovala 1947

kao na slikama ć128

kao na slikama ć 125

kao na slikama ć114

kao na slikama t 495

Ulje na kartonu,potpisano od strane umetnika. Dimenzije 55x40cm

Prvo izdanje, odlično očuvano (jedino ima kratki potpis prethodnog vlasnika na vrhu predlista), platnene korice, kompletno, bez pisanja, pečata, podvlačenja.... Autor - osoba Ujević, Tin, 1891-1955 = Ujević, Tin, 1891-1955 Naslov Ljudi za vratima gostionice / Tin Ujević Vrsta građe kratka proza Jezik hrvatski Godina 1938 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Društvo hrvatskih književnika, 1938 (Zagreb : Tipografija) Fizički opis 232 str. : autorova slika ; 21 cm Zbirka Savremeni hrvatski pisci ; ǂknj. ǂ63 ISBN (Pl.) Ujević, Tin (Augustin), hrvatski književnik (Vrgorac, 5. VII. 1891 – Zagreb, 12. XI. 1955). Studirao je hrvatski jezik i književnost, klasičnu filologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za studija se približio Matoševu književnom krugu, počeo objavljivati pjesme i kritike, ali se 1911. nakon oštre polemike razišao s Matošem. Napustio je i dotadašnja pravaška uvjerenja te se okrenuo jugoslavenskom integralizmu. S tih je pozicija nastupao u Beogradu 1912. pa je u Hrvatskoj uhićen i osuđen na desetogodišnji izgon. God. 1913. emigrirao je u Pariz, odakle je pjesme i članke slao hrvatskim časopisima pa mu je 1914. deset pjesma uvršteno u antologiju Hrvatska mlada lirika, a među mnogobrojnim političkim dopisima ističe se pomirljiv oproštajni članak Em smo Horvati u povodu Matoševe smrti. Nakon izbijanja rata priključio se političkim krugovima oko Jugoslavenskog odbora, ali je 1917. suradnja prekinuta, a Ujević ostao bez materijalnih sredstava i do 1919. živio u teškoj oskudici. Nakon povratka iz Pariza nakratko se zadržao u Zagrebu, odakle je otišao u Beograd, gdje je, s kraćim prekidima, ostao sve do 1929. i potpuno se integrirao u tamošnje književne i kulturne krugove. Ondje je objavio pjesničke zbirke Lelek sebra (1920) i Kolajna (1926), nastale u tzv. pariškoj fazi, najvjerojatnije 1916–19. U njima se profilirao kao pjesnik simbolističkog i esteticističkog usmjerenja, a odmak od Matoševe poetike najčešće se pripisivao utjecaju Ch. Baudelairea, P. Verlainea i A. Rimbauda. Zbirke su mu donijele književni ugled, ali se istodobno utvrdila i predodžba o njegovu nekonvencionalnom boemskom životnom stilu koji podrazumijeva materijalnu oskudicu i prekomjerno uživanje alkohola, a koja je postala neodvojiva od njegove pjesničke osobnosti. Od 1921. potpisivao se isključivo skraćenim oblikom imena (»Tin«). U različitim je časopisima 1920-ih objavio i niz pjesama koje formom (slobodni stih), stilom i kompozicijom označavaju otvaranje prema avangardističkim postupcima (simultanizam, asocijativni skokovi, eufonijske atrakcije) te će od tada različiti pjesnički rukopisi koegzistirati u njegovoj produkciji. Plodnu poetsku djelatnost pratio je i velik broj kritičkih i političkih napisa, a svoje tadašnje književne i svjetonazorske poglede iznio je u esejima Oroz pred Endimionom (1926) i Sumrak poezije (1929). Nakon odlaska iz Beograda živio je u Sarajevu 1930–37. U tom su mu razdoblju objavljene dvije zbirke pjesama koje pripadaju zreloj fazi stvaralaštva (Auto na korzu, 1932; Ojađeno zvono, 1933) i potvrđuju mu status jednoga od najvažnijih pjesnika toga razdoblja. Potom je tri godine proveo u Splitu, a od 1940. do smrti živio je u Zagrebu. God. 1938. objavio je knjige eseja Ljudi za vratima gostionice i Skalpel kaosa. Prvi put prihvatio je stalno radno mjesto u »glasilu hrvatskih namještenika« Pravica, a nakon uspostave NDH radio je kao prevoditelj u Ministarstvu vanjskih poslova. God. 1945–50. bilo mu je zabranjeno javno djelovanje pa mu je posljednja i najopsežnija izvorna zbirka pjesama Žedan kamen na studencu, pripremljena 1944., izišla tek 1954. Premda iznimno plodan i svestran književnik koji je neprestano radio na vlastitom obrazovanju, ostao je upamćen, a najčešće i vrjednovan, prije svega po lirskom opusu. Objavio je pet lirskih zbirki, a velik broj pjesama ostao je do pojave Sabranih djela (1963–67) neobjavljen ili razasut po zbornicima, časopisima i dnevnom tisku. I nekoliko ciklusa pjesama u prozi ostalo je izvan zbirki. S obzirom na četrdesetogodišnje stvaralačko razdoblje, odlično poznavanje europske pjesničke tradicije te otvorenost prema različitim suvremenim književnim pojavama (esteticizam, simbolizam, avangarda, socijalna književnost) njegov je lirski opus periodično trpio određene, katkad i radikalne promjene. Započeo je u okvirima Matoševe poetike, a prva je faza obilježena akcenatsko-silabičkim stihom, strogim formama i pasatističkim motivima, nerijetko povezanima s temom ugrožene domovine i religioznom simbolikom. Zbirkama Lelek sebra i Kolajna Ujevićeva je poezija stekla mnogobrojne i istaknute simpatizere, a poslijeratni književni povjesničari svrstali su ih na vrh poetskih dostignuća toga doba. Zbog velikoga broja pjesama tiskane su zasebno, iako su bile zamišljene kao jedinstveno djelo. Poetski diskurs te faze, formalno i dalje uređen akcenatsko-silabičkim stihom i tradicionalnom strofikom, iznimno kompleksna stila, usredotočen je na ljubavne i introspektivne sadržaje, ali je Kolajna dosljedno monotematski izvedena kao ljubavni kanconijer s mnoštvom intertekstualnih reminiscencija na europsku pjesničku tradiciju od trubadurske lirike do simbolizma, dok se u Leleku sebra potencira persona »ukletoga pjesnika« suprotstavljena masi (Maštovita noć). Za obje je zbirke karakteristična polarizacija materijalnoga svijeta i duhovnog iskustva koja završava u pesimističnom ozračju, a katkad i u potpunoj skepsi prema smislenosti egzistencije i povjerenju u onostrano (Duhovna klepsidra, Suvišni epitaf). Zrela faza obilježena je zbirkama Auto na korzu i Ojađeno zvono, u kojima su pjesme sa svim značajkama simbolističkoga rukopisa pomiješane s verlibrističkim kompozicijama u koje prodiru neortodoksno shvaćeni elementi ekspresionističke, futurističke, a potom i nadrealističke poetike pa kritika od tada govori o pluralnom i polifonom karakteru Ujevićeve poezije. Tridesetih godina pojavljuju se prvi put i tekstovi koji više ili manje izravno tematiziraju predodžbe o ljudskoj veličini i emancipaciji proletarijata (Visoki jablani, Čin sputanih ruku, Pogledi u praskozorju) te označavaju autorovo približavanje socijalističkim idejama, ali se u poetiziranim verzijama zadržava esteticizam iz rane faze ili se zamisli o bratstvu i jednakosti prožimaju kozmičkim spiritualizmom (Pobratimstvo lica u svemiru). Sa sve većim udjelom pjesama o društvenim pitanjima i određenim stupnjem angažmana raste i broj tekstova pisanih tzv. »oslobođenim stihom« (redcima različite duljine u prepoznatljivim strofičkim uzorcima). S obzirom na to da i posljednja zbirka okuplja tekstove od sredine 1920-ih a dijelom i one iz sljedećega desetljeća, Ujevićev se izraz nije bitno mijenjao. Uočljiva je tendencija da se, s jedne strane, sublimiraju i pozitivna i negativna individualna i svjetskopovijesna iskustva, dok se, s druge strane, Ujevićeva poezija otvara mnoštvenosti predmetnoga pola te otuda velik broj pjesama iz kasne faze opijeva različite fenomene i čovjekov odnos prema njima (Sklonidbe ruku, Ushiti cigarete, Legenda svijeća). Usporedno s lirikom u stihu nastalo je i nekoliko opsežnih ciklusa pjesničke proze (Crteži s kavanskog mramora, Mamurne jamatve, Badnjaci) također u tradiciji francuskih modernista. U rasponu od feljtonistički zabilježene crtice do autobiografskoga lirskoga zapisa ili analitičkoga minieseja ti tekstovi proširuju spektar ionako bogata i generički raznovrsna Ujevićeva proznog izraza. Uz dvije knjige ukoričenih eseja napisao je velik broj kraćih tekstova na razmeđu publicistike, autobiografske proze i književne kritike. U nekoliko tekstova (Ispit savjesti, Mrsko ja, Fragmenat), slično kao i u svojim simultanističkim pjesmama, problematizira koncepciju jastva kao homogena subjekta. U mladosti stečenu erudiciju širio je ustrajnim interesom za istočnjačku, ponajviše indijsku, filozofiju, koju je smatrao nadopunom zapadnjačkom racionalizmu i scijentizmu pa je mnoge članke posvetio alternativnim smjerovima religiozne duhovnosti. U književnokritičkim spisima najviše je pozornosti posvetio francuskoj književnosti od Baudelairea do avangarde. Zbog egzistencijalnih potreba bavio se intenzivno i prevođenjem: prevodio je pjesnike koji su ostavili značajan trag u njegovoj poeziji (Baudelaire, Rimbaud, É. Verhaeren, W. Whitman), veći broj pjesama iz talijanske i kineske lirike, a okušao se i u nekoliko proznih prijevoda (M. Proust, J. Conrad, F. Schlegel). Od pojave prvih zbirki do danas Ujević je predmet kontinuirana čitateljskog i kritičkog interesa, a prosudbu kako je posrijedi jedan od najzanimljivijih hrvatskih, ali i europskih pjesničkih opusa u XX. st., koju je donijela kritika prijeratnoga razdoblja (S. Šimić, R. Marinković), potvrđuju i književnopovijesne studije u posljednjoj trećini XX. st. (A. Stamać, V. Pavletić, D. Jelčić). Opće je mišljenje da je, premda kvalitativno neujednačen, njegov poetski opus pokušaj sinteze klasičnog i modernog u hrvatskoj književnosti, pri čemu bogatstvom i kompleksnošću poetskih svjetova s M. Krležom dijeli položaj na vrhu hrvatskoga modernističkoga kanona. avangarda, ekspresionizam, nadrealizam, međuratna književnost, Andre Breton... MG81 (N)

KVALITET KAO NA SLICI MOZETE POGLEDATI MOJU PONUDU I NA http://www.limundo.com/Clan/ministar/SpisakAukcija http://www.kupindo.com/Clan/ministar/SpisakPredmeta

putovala 1904

55407) Uvod u stare grčke autore tom 4 Autor: Korais, Adamantios Fototipska izdanja nekoliko knjiga iz XIX veka u jednom tomu , jezici grčki, latinski , francuski Izdavač : M.I.ET. ΜΙΕΤ (ΜΟΡΦΩΤΙΚΟ ΙΔΡΥΜΑ ΕΘΝΙΚΗΣ ΤΡΑΠΕΖΗΣ) Godina : 1995 Tematika : Filologija – Mitologija -Religija Broj strana : 772 ΠΡΟΛΕΓΟΜΕΝΑ ΣΤΟΥΣ ΑΡΧΑΙΟΥΣ ΕΛΛΗΝΕΣ ΣΥΓΓΡΑΦΕΙΣ (ΤΕΤΑΡΤΟΣ ΤΟΜΟΣ) Αδαμάντιος Κοραής Εκδόσεις: Μ.Ι.Ε.Τ Παρουσίαση Η εξής πολλά παράξενος Συμβουλή τριών Επισκόπων Δυτικών προς τον Πάπαν Ιούλιον τον τρίτον, ήτο σχεδόν αφανισμένη από της παρούσης γενεάς την μνήμην, κ` ήθελε λησμονηθήν αιωνίως, εάν η διαγωγή τινών ιερέων δεν έδιδεν αφορμήν εις την φανέρωσίν της. Αυτοί, σερηθέντες δια τας πολιτικάς μεταβολάς της Ευρώπης, την παλαιάν αυτών δυναστείαν και τον πλούτον, δύο πράγματα εναντία της ευαγγελικής ταπεινοφροσύνης και πενίας, αντί να δοξάσωσι τον Θεόν, ότι τους ηλευθέρωσεν από δύο μεγάλους πειρασμούς, δεν έπαυσαν να ταράσσωσι και την εκκλησίαν και την πολιτείαν, και να πολεμώσι την φιλοσοφίαν, κατά μεν αυτούς, ως εχθρόν της θρησκείας, κατά δε την αλήθειαν, ως αναγκάζουσαν τους επαγγελλομένους διδασκάλους του Ευαγγελίου να ζώσι κατά το Ευαγγέλιον. [...] (Από την έκδοση) Περιεχόμενα Προλογικό σημείωμα Προλεγόμενα στην έκδοση του 1820 της Συμβουλής τριών επισκόπων Προς τον αναγνώστην Προλεγόμενα στην έκδοση του 1823 Περί αδικημάτων και ποινών του Βεκκαρίου Προλεγόμενα της πρώτης εκδόσεως (1802) Προλεγόμενα της παρούσης εκδόσεως (1823) Διακήρυξις της Εθνικής Δευτέρας των Ελλήνων Συνελεύσεως Δύο στρατηγών επιστολαί: Λογοθέτου Λυκούργου και Χατζηατονήου Το πανομοιότυπο της προς τον μεταφραστήν επιστολής του Μορελλέτου. Προλεγόμενα στην έκδοση των Ατάκτων Τόμος Α` (1828) Δύο ποιήματα Θεοδώρου του Προδρόμου Περί Θεοδώρου του Προδρόμου Τόμος Β` (1829) Γλωσσογραφικής ύλης Δοκίμιον Διαλέγονται δεύτερον Δημοχάρης, Πασιχάρης Τόμος Γ` (1830) Χιακής Αρχαιολογίας ύλη Δοκίμιον Νέας Μεταφράσεως της Νέας Διαθήκης Διάλογος Περί τον εν Ιεροσολύμοις αγίου φωτός Προλεγόμενα στην έκδοση του 1831 του Σννεκδήμου Ιερατικού, περιέχοντος τας δύο προς Τιμόθεον και την προς Τίτον επιστολάς του Αποστόλου Παύλου Προς τον αναγνώστην Προλεγόμενα στην έκδοση των Ατάκτων Τόμος Δ` (1832), Αλφάβητον δεύτερον Προς τον αναγνώστην ΕΠΙΜΕΤΡΟ Les Caracteres de Theophraste (1799) Aux Grecs libres de la Mer Ionienne Discours Preliminaire sur la vie et les ecrits de Theophraste Ιπποκράτους `Περί αέρων, υδάτων, τόπων` (1800) Discours Preliminaire sur la Traite d` Hippocrate des airs, des eaux et des lieux ΕΥΡΕΤΗΡΙΑ Γενικό Ευρετήριο Index