SA SLIKE

Opis Dodatne informacije Recenzije (2) Opis Brojanica-Shop Značke Značka za odelo metalna detelina sa četiri lista 25mm u kutijici 30x30mm. Sa ulivenom iglom i sigurnosnim leptirićem za kačenje. Završna obrada – nikl (srebrna boja) pa ručno punjena emajl bojama.

УВОД У ПРАВО 1 Основни појмови и државни облици IV издање КОСТА ЧАВОШКИ ДРАГАНИЋ Б е о г р а д 1 9 9 9 Брош Ћирилица 252 странице Подвлачено жутом графитном оловком, без утицаја на текст!

Stanje knjige : 3, pečatirtana, numerisana. Povez : tvrd Str : 150 nikk2100

Sarke BR2 za Asus X54 , A54 , K54

Guglielmo Ferrero - MLADA EVROPA 1918. godina

Dobar dan gospodine Zola-Armand Lanoux.Izdavac Kultura-Zagreb,1957 godine.Tvrd povez,569 str.Stranice blago pozutele,ostalo dobro ocuvano.17x12,5cm.

Beograd 1926 god.,format 25x18 cm,78 str.,šest listova pri početku se zajedno odvojili,sve ostalo korektno očuvano. žan3 153g

Beograd 1930 god.,format 20x15 cm,62 str.,ilustrovano,korice se razdvojile(slika),povez je popustio tako da ima listova sklonih da se odvoje,sve lepo očuvano,vidljivo i čitljivo. žan3 102g

Adapter je ispravan. Ide bez strujnog kabla. Doplata za kabl 200 dinara. HP HIPRO HP-A0501R3D1 AC Power Adapter 12V 50W 407089-002 409129-002 for Thin Client T5710, T5720, T5735 Manufacturer Hipro Model number HP-A0501R3D1 HP P/N 407089-002 Spare P/N 409129-002 SKU PPHP001 Specifications Input 100-240V 50-60Hz 2.4A Output 12V (4.16A) 50W Compatible with: various models HP Thin Client T5710, T5720, T5735

.SUP.NBT70H1 Univerzalni ultra tanak adapter za prenosni računar - laptop - netbuk 72 W Ide bez strujnog kabla i nastavaka. Doplata za kabl 200 dinara. HK P.SUP.NBT70H1 informacije o proizvodu: Ovaj univerzalni adapter za prenosni računar ima maksimalnu snagu od 72 vata i idealan je kao zamenski ili sekundarni adapter za napajanje. Lagan i kompaktan dizajn čini adapter lakim za nošenje u torbi za notebook, idealnom za poslovna putovanja ili odmor! 8 izmenljivih konektora za napajanje i izlazni napon koji se može izabrati u 15 jacina u Voltima, obezbeđuju kompatibilnost sa najčešćim brendovima prenosivih računara. Štaviše, adapter je zaštićen od preopterećenja, kratkog spoja i pregrevanja. • Izlazni napon: 12/13/14/15/16/17/18/18,5/19/19,5/20/21/22/23/24V • Efikasnost: > 87% • Dimenzije: 130 k 63 k 19 mm Dimenzije konektora za napajanje: • 3,5 x 1,1 mm • 3,5 x 1,35 mm • 4,0 x 1,7 mm • 4,8 x 1,7 mm • 5,0 x 2,1 mm • 5,5 x 2,1 mm • 5,5 x 2,5 mm • 6,3 x 3,0 mm

VERIFONE POWER SUPPLY AU-79A0N 12V 2A CPS11224-3B-R adapter. Ide bez strujnog kabla. Doplata za kabl 200 dinara.

Targus 15v-19v 5A Max 5V (USB) 1A Max univerzalni adapter. Ide bez strujnog kabla. DOplata za kabl 200 dinara. Ide bez nastavaka.

Tastatura BR3 za Asus X70I , X50 , X51 , K50A , K51AB , K61 , K61IC , X70IC , X70IL , X70A , K70 , K70AB , K70AC , K70IC , K70IJ . Neispravna, mozete iskoristiti tastere da prepakujete na neku ispravnu na kojoj fale tasteri. Pre kupovine uporedite da li je isti model kao i vasa

Zvucnici BR2 za HP 17-X , 17-Y

CD - DVD za HP 17-BY , 17-CA , fali mu plastika napred

AUTOR: Н. Г. Чернышевский NASLOV: Что делать? IZDAVAČ: ОГИЗ GODINA: 1947 POVEZ: meki (KB:147, korice knjige su oštećene i stranice se odvajaju kao što se vidi na slici)

Donje kuciste BR2 za Acer 7250 , 7739 . Fali delic plastike kod DC konektora

USB BR2 za Acer 7250 , 7739

Izdavač: Srpska kraljevska akademija, Beograd Zadužbina Dimitrija Stamenkovića, knjiga 1 Godina izdanja: 1908 Prevod: Jovan M. Jovanović Povez: tvrd Broj strana: LXVIII + 143 Sadržaj priložen na slikama. Sa posvetom iz 1909. godine, poneka flekica na marginama strana, veoma dobro očuvana. Otadžbina O čestitosti O mudrosti O umerenosti O jačini duše O radljivosti O pravdi (K-85)

Sarke BR2 za Acer 7250 , 7739 , 7739Z

Dugme paljenja BR2 za Acer 7250 , 7739

Autor - osoba Šop, Nikola Naslov Isus i moja sjena / Nikola Šop Vrsta građe poezija Jezik hrvatski Godina 1934 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Matica Hrvatska, 1934 (Zagreb : Tisak Zaklade Tiskare Narodnih Novina) Fizički opis 80 str. ; 21 cm Stanje: rikna sa zadnje strane kao na slici, posveta na predlistu, inače unutra dobro očuvano. Miljenko Jergović: Prije više godina ljudi iz sarajevskog Hrvatskog kulturnog društva Napredak poželjeli su staviti spomen ploču na kuću u kojoj je u Zagrebu živio pjesnik Nikola Šop. Njihov zemljak iz Jajca, Bosanac rodom i inspiracijom, bogobojazni, trpeljivi i skromni katolik, Šop je za tu sve manju, posve skrajnutu zajednicu sarajevskih i bosanskih Hrvata bio i ostao, naravno uz Ivu Andrića, jedna od amblematskih figura. Međutim, izbio je jedan vrlo čudan, a nerješiv problem. Vlasnici kuće u kojoj je Šop živio nisu dopuštali da se na njihovu fasadu postavi bilo kakva spomen-ploča. A naročito ne takva koja bi ih podsjećala na Nikolu Šopa. Naime, Šop je, skupa sa ženom, bio desetljećima njihov podstanar. A gazdarice i gazde u pravilu ne vole se sjećati svojih podstanara. Pogotovu ako su kao pjesnik desetljećima samo ležali u postelji, bolovali, umirali. Mnoge im je jade, kažu, taj čovjek učinio. Ljudi iz Sarajeva morali su se snalaziti, što će sad s pločom, bila bi grehota da se ploča baci, ili da je vraćaju u Sarajevo i u Jajce. I tako je negdje na Zelenom valu, ili na Prilazu Gjure Deželića, ne želim se ni prisjećati gdje, nađena zgrada u kojoj Šop nikad nije živio niti je ikad u nju ušao, ali je pripadala nekom njegovu rođaku. I onda su na tu kuću prikucali spomen-ploču. Eno je, i sad tamo stoji, da prolaznike podsjeti na jednoga od najznačajnijih hrvatskih pjesnika dvadesetog stoljeća. Bosanca u Zagrebu. Nikola Šop (1904) bio je banjalučki gimnazijalac, ali je maturirao u Beogradu. Tamo je nastavio studije na Filozofskom fakultetu, te se zatim i sam zaposlio kao gimnazijski profesor. Pisao je pjesme ispunjene naivističkom kršćanskom inspiracijom, u duhu franjevaštva i zajedništva svih zemaljskih stvorenja. Objavljivao je tad, uglavnom, u Beogradu, te uglavnom po klerikalnim hrvatskim novinama i časopisima. Sve dok ga u jednom trenutku na zub nisu uzeli crkveni konzervativci, zbog načina na koji je, vedro, prostodušno i pomalo narodski, prikazivao Sina Božjeg. Jedno vrijeme njegove su pjesme o Isusu, iz knjige `Isus i moja sjena`, bile crkveno zabranjene, ali to pjesnika nimalo nije pokolebalo u njegovu nadahnuću, ali ni u njegovoj dosljednoj kršćanskoj i katoličkoj vjeri. Pritom, Šop nije bio od onih zatucanih ljudi, kakvih je danas mnogo, a sigurno ih ni u njegovo vrijeme nije bilo manje. Bio je vrlo obrazovan i otvoren, prevodio je Horacija, a prvog i najvećeg pjesničkog uzora našao je u Momčilu Nastasijeviću, svom beogradskom gimnazijskom profesoru, jednom od najvećih pjesnika srpskoga i svih naših jezika u dvadesetom stoljeću. U načinu Šopova pisanja, ali i u njegovu životnom stavu, Nastasijević se dobro prepoznaje, pa tko god bi Nikolu Šopa htio temeljito upoznati, morao bi se upoznavati i s Nastasijevićem. A tko god bi se, proučavajući Nastasijevića, htio baviti onima koji su tradirali ovoga srpskog pjesnika, nalazeći u njemu vlastite temeljce, morali bi taj posao započeti s hrvatskim pjesnikom, Bosancem Nikolom Šopom. Dobar primjer da se uvjerimo kako su fatalno i neizbježno povezane srpska i hrvatska kultura, srpska i hrvatska književnost. Tko zna kako bi izgledao život Nikole Šopa, a onda i kako bi izgledalo cjelokupno njegovo djelo, da nije 6. travnja 1941. Njemačka napala Kraljevinu Jugoslaviju, i da nije onako bezdušno bombardirala Beograd. Bombe je Šop dočekao u Zemunu, pa je u strahu i panici skakao s balkona u bezdan i teško povrijedio kralježnicu. Bilo mu je tek trideset i sedam, živjet će još punih četrdeset godina, ali taj će mu skok i lom sasvim promijeniti sve životne perspektive. Uglavnom će biti polupokretan ili nepokretan i nikad više neće biti zaposlen čovjek niti živjeti normalnim građanskim životom. Ne bi bilo sasvim krivo reći da je 1941., nakon tog loma, Nikola Šop došao u Zagreb i u Nezavisnu Državu Hrvatsku kao izbjeglica. Kao teško ozlijeđeni muhadžir, vrlo kompleksnog identiteta, koji se nikako nisu mogli uklopiti u to grdno i najgrdnije vrijeme, kad su postojali samo jednostavni i prosti identiteti. Nastavio je pisati i odmah bi objavljivao ono što napiše. Dakle, bio je jedan od onih pisaca koji se nisu libili da objavljuju u endehazijskim časopisima i publikacijama, što će ga, nakon oslobođenja 1945., činiti mrskim partizanskim vlastima. Ali čak i da nije objavljivao pod ustašama, bio bi Šop težak autsajder u vremenu tom općeprihvaćenog ateizma i komunističkog poleta. Oko Crkve, kao i oko pojedinih crkvenih hramova, u ta su se vremena povazdan vrzmali kojekakvi bogalji, nesretnici i sirotani, pa se miješali s kojekakvih uhodama i policijskim žbirovima, koji bi pazili govori li se u crkvi protiv države i Partije. Među crkvenim sirotanima tog optimističnog i ateističnog vremena bio je Nikola Šop. Krleža bi ga spomenuo samo s prezirom, o čemu mi je jednom, u povodu jednoga mog teksta o Šopu, pišući pisaćim strojem po dopisnici, kratko pripovijedao Josip Vaništa. Tako je to s njim bilo do pred kraj šezdesetih, kad je Šopa, zahvaljujući Zvonimiru Mrkonjiću, otkrila suvremena hrvatska književnost. Čak je 1970. dobio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, u to vrijeme doista uglednu i ozbiljnu hrvatsku državnu nagradu, ali koju, ipak, nisu tako lako dobivali pisci i kulturni radnici koji nisu živjeli u skladu s vjerom i načelima socijalističkog samoupravnog sistema. Ali bez obzira na to, pjesnik i njegova supruga nastavili su živjeti u svom skromnom zagrebačkom podstanarstvu. On gotovo da se više i nije micao iz postelje. Nakon društvenog priznanja poživjet će još jedanaest godina. Umrijet će tiho, 2. siječnja 1982., i to baš u vrijeme dok su Zagreb, Hrvatska, a onda i cijela Jugoslavija, žalovali za velikim Miroslavom Krležom. U ponedjeljak, 4. siječnja, tog prvog radnog dana u novoj godini, na Mirogoju održana su dva sprovoda hrvatske književnosti. Za prvog, ateističkog, uz svečani lafet i vojnu paljbu, baš kao da se pokapa general, na lijepome mjestu, odmah uz stazu, pokopali smo Krležu. Drugi je sprovod bio malen, tih i sirotinjski, s drvenim križem na kojemu je limenim slovima bilo ispisano ime, uz svećenika i obitelj, zemlji smo predali Nikolu Šopa. Ovih dana, uz četrdesetu godišnjicu njihova odlaska, uz taj jubilej koji bio bi važan i velik i u neusporedivo značajnijoj i većoj kulturi nego što je to, u europskom kontekstu, mala i neznatna hrvatska kultura, s gotovo jednakim ignoriranjem hrvatske elite, svi ti predsjednici, premijeri, ministri i kulturtregeri tretiraju i Krležu i Šopa. Krleže će se netko, možda, još i sjetiti. A Šopa ne pamte na jednaki način na koji se zaboravlja i mrtva magarad. Zašto baš magarad, znat će u ovaj božićni dan onaj koji treba znati. Šop, Nikola, hrvatski književnik i prevoditelj (Jajce, BiH, 19. VIII. 1904 – Zagreb, 2. I. 1982). Diplomirao komparativnu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu 1931. Prve pjesme objavio je u Anđelu čuvaru (1918). Do II. svjetskog rata radio je u Beogradu kao gimnazijski profesor latinskog jezika. Za bombardiranja Beograda 1941. teško ranjen, preselio se u Zagreb, gdje je radio kao korektor, a od 1949. kao znanstveni suradnik JAZU sa zadaćom da prevodi hrvatske latiniste (preveo je djela Jana Panonca, J. Šižgorića, Đ. Ferića, I. Đurđevića, K. Pucića, M. P. Katančića i dr.). Nakon studije Knjiga o Horaciju (1935) objavio je i knjigu prepjeva Iz lirike starog Rima (1950) s prijevodima Katula, Propercija i Tibula. Vodio je korespondenciju s francuskim pjesnikom F. Jammesom i engleskim pjesnikom W. H. Audenom, koji je prevodio njegovu liriku. Djelo N. Šopa u znaku je intimističkih meditacija. U tom se tijeku mogu razdvojiti dvije različite, ali komplementarne faze. U prvom razdoblju, od Pjesama siromašnog sina (1926) do zbirke Za kasnim stolom (1943), Šop progovara o »prizemnoj egzistenciji« očitujući ljubav i razumijevanje za svijet malih stvari, bukoličkih ugođaja, običnih zbivanja i skromnih istina. Međutim, iza tog svijeta običnosti i prividne banalnosti sluti se viši, skriveni transcendentalni smisao, a obične i skromne stvari postaju znamen božanskoga reda. Takva ga duhovna dispozicija dovodi u vezu s koncepcijom religioznosti Franje Asiškoga. Stavljajući u središte lirskog interesa statične, kontemplativne slike, pastoralni repertoar motiva, asketski senzibilitet, duhovni ideal siromaštva i božansku antropologiju Isusa u dnevnim situacijama, u najboljoj zbirci toga razdoblja Isus i moja sjena (1934) Šop afirmira `čedni katolicizam`, jednostavna izraza, bez ukrasa i retoričkih bravura. Šopove kratke proze, okupljene u zbirci Tajanstvena prela (1943), tematiziraju fantastične ugođaje i čudesne doživljaje preuzimajući najčešće kôd legende, pučke predaje i bajke. Lirska proza Predavanje o dimovima iz knjige Tajanstvena prela prijelazna je u njegovu pjesništvu, pa se od 1950-ih sve intenzivnije upuštao u filozofske meditacije o fenomenologiji nastajanja stvari i dinamici beskraja svemira. U drugoj se fazi, od svijeta prizemnosti i gotovo pastoralnih ugođaja okreće astralnim prostorima, svemirskim visinama, beskonačnosti i vječnosti te spoznaji nepoznatih svjetova (Kućice u svemiru, 1957; Svemirski pohodi, 1957; Astralije, 1961; Dok svemiri venu, 1975; Nedohod, 1979). Izraz se mijenja i postaje hermetičniji i apstraktniji, u potrazi za novim riječima koje bi morale izražavati nova svemirska ostvarenja. Na tom putu otkriva i bezdan vlastitoga bića: put u nutrinu, u „nedoživljene samoće“. Spjev Tremenda (Mogućnosti, 1961; Kolo, 1964), „spjev jeze i grohota“, govori o doživljaju praznine i izgubljenosti te o rasapu puti i ideje ljepote. U poemama Osvajanje kocke (1974) i O kugli (1974) Šop mijenja prostornu koncepciju doživljaja, povezujući oblike i sfere s ljudskim stanjima i životnim situacijama. Lirika te faze nastavlja se na svemirske uzlete S. S. Kranjčevića i T. Ujevića, ali u hrvatsku kozmičku poeziju unosi i nove akcente: neobično bogatstvo imaginacije, jezičnu invenciju i originalnu simboliku. Izraz je reduciran, geometriziran; smislovi tek naslućeni. Dramski tekstovi i pjesnički dijalozi imaju više poetske nego scenske kvalitete (Pompejanska balada, 1961; Drijada, 1964; Vječni preludij, 1971; Izgubljeni Arijel, 1972; Pjesnikovi rasprodani prostori, 1974; Bosanska trilogija, 1980; Kroz vrevu stećaka, 1987). Djelujući izvan pomodnih struja i tendencija, Šop je izgradio originalan i prepoznatljiv pjesnički izraz koji ga uvrštava u vrh hrvatske poezije te privlači pozornost mnogih hrvatskih i inozemnih kritičara. Poezija mu je prevedena na više stranih jezika. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1970. MG79

55322) SMETANA život i dela , Miloje Milojević , S.B. Cvijanović knjižar Beograd 1924 , Bedžih Smetana kompozitor, biografija Bedžih Smetana (češ. Bedřich Smetana; Litomišl, 2. mart 1824. — Prag, 12. maj 1884) je bio češki kompozitor i dirigent. Tvorac je češke nacionalne opere i veliki majstor simfonijske poeme. Bio je umetnik koji se svim svojim bićem zalagao za uspon češke muzike. Okupljao je oko sebe mlade talentovane umetnike zainteresovane za afirmaciju kulture svog naroda. U Pragu se nalazi njegov muzej. tvrd povez, format 13,5 x 19 cm , zlatotisak, ćirilica, ilustrovano, 127 strana ,

Srpski jezik i knjizevnost zbirka zadataka za zavrsni ispit u osnovnom obrazovanju Aleksandra Sekulic, Valentina Ilic Vulkan Znanje, Beograd, 2019. Meki povez, format: 20,5x27,5 cm, 268 strana, cirilica. Korice odlicne, kao na slikama. Unutra odlicna! Ima retkih tragova obicne olovke. Nema drugih tragova koriscenja! Kompaktna. ktj-31