Sahovska tabla 39,1x39,1 cm. Sahovska tabla sa figurama je kao novo, odlično stanje! Šah je poprilično star, ručni rad! ! ! Dimenzije figura--- Piun- 4,9 cm , Top- 5,1 cm , Konj- 6 cm , Lovac- 6,2 cm , Kraljica- 6,2 cm , Kralj- 8,1 cm.   Precnik figura--- 3,4-3,5 cm. Dimenzije polja saha--4,5x4,5 cm. Slike iz priloženog!

Extra retko! Očuvano kao na slikama 1847. Georgije - Đorđe Maletić (Jasenovo, 13. mart 1816 — Beograd, 13. januar 1888) bio je književnik, estetičar, prevodilac, političar, pozorišni pedagog i teoretičar.[1] Đorđe Maletić Đorđe Maletić 1881 Th. Mayerhofer.png Đorđe Maletić Пуно име Georgije Maletiċ Рођење 13. март 1816. Jasenovo, Смрт 13. јануар 1888. (71 год.). Beograd, Rođen je u Jasenovu kod Bele Crkve u Vojvodini 1816. godine. Prešao je 1838. godine u Kneževinu Srbiju.[2] Uz profesorsku katedru radio je i kao urednik beogradskih časopisa `Podunavka` i `Rodoljub`. Od 1844. godine se intenzivnije bavi pisanjem pozorišnih komada. Vredni pažnje su drame: Apoteoza velikom Karađorđu(1850), Preodnica srbske slobode ili srbski ajduci(1863), i Smrt cara Mijaila. Bio je drugi upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu 1871. godine. Postao je 27. decembra 1847. godine redovan član Društva srpske slovesnosti u Beogradu. Poznat je po spevu Tri pobratima. Pisao je stručne knjige poput: Ritorika (1855, 1856) i Teorija poezije (1864). Danas u Jasenovu osmogodišnja osnovna škola nosi njegovo ime.[3]

Слободијада : епски спјев у десет пјесама владике црногорског Петра II Петровића Његоша Петровић Његош, Петар II, 1813-1851 Издавање и производња - У Новоме Саду : Издање Српске књижаре браће М. Поповића, 1886 225 стр. ; 19 cm Extra retko u ponudi Petar II Petrović Njegoš (1/13. novembar 1813 — 19/31. oktobar 1851) bio je srpski pravoslavni vladika crnogorski i brdski i poglavar Stare Crne Gore i Brda od 1830. do 1851. godine.[1] Jedan je od najvećih srpskih pjesnika i filozofa. Petar II Petrović Njegoš Petar II Petrovic-Njegos.jpg Petar II Petrović Njegoš Datum rođenja 13. novembar 1813. Mesto rođenja Njeguši Crna Gora Datum smrti 31. oktobar 1851. (37 god.) Mesto smrti Cetinje Crna Gora Mitropolit cetinjski Godine (1833—1851) Prethodnik Petar I Petrović Njegoš Naslednik Nikanor Ivanović (kao mitropolit) Danilo Petrović (kao vladar Crne Gore) Arhimandrit Godine (1831—1833) Grb Petrovića Vladike Njegoša.png Njegoš je ostao upamćen kao veoma harizmatična i markantna ličnost srpske istorije, i takođe kao duboko prosvetljena misaona figura, o čemu svedoče njegovi romani. Rođen je u selu Njeguši, blizu Cetinja, kao Radoje „Rade” Tomov Petrović, a obrazovao se u nekoliko manastira u Crnoj Gori i postao je duhovni i svjetovni vođa Crne Gore nakon smrti svog strica Petra I. Pošto je uklonio sve početne unutrašnje protivnike svojoj vladavini, skoncentrisao se na ujedinjavanje crnogorskih plemena i uspostavljanje centralizovane države. Uveo je redovne poreze i niz novih zakona da zamijene one koje su njegovi prethodnici uveli mnogo prije njega. Uvođenje poreza se pokazalo vrlo nepopularnim među crnogorskim plemenima i zbog toga je tokom njegove vladavine izbilo nekoliko buna. Njegoševa vladavina je takođe obilježena stalnim političkim i vojnim sukobom sa Osmanskim carstvom i njegovim pokušajima da proširi teritoriju Crne Gore uz dobijanje bezuslovnog priznanja od Visoke porte. Zalagao se za oslobođenje i ujedinjenje svih Srba i bio je spreman da se odrekne svojih svjetovnih vlasti zarad ujedinjenja sa Srbijom. Njegoš je poštovan kao pjesnik i filozof, a najpoznatiji je po svojoj epskoj poemi „Gorski vijenac“, koja se smatra za remek-djelo srpske i južnoslovenske književnosti. Druga njegova važna djela su „Luča mikrokozma“, „Ogledalo srpsko“ i „Lažni car Šćepan Mali“. Kao izraziti srpski rodoljub, Njegoš u svojim književnim radovima skoro 200 puta spominje Srbe i Srpstvo.[2] Sahranjen je u maloj kapeli na Lovćenu, koju su srušili Austrougari u Prvom svjetskom ratu. Njegovi ostaci su premješteni u Cetinjski manastir, a potom u obnovljenu kapelu 1925. godine. Kapela je uz podršku jugoslovenske vlade 1974. zamenjena Meštrovićevim mauzolejom. Petar II Petrović Njegoš je na nivou Mitropolije Crnogorsko-primorske kanonizovan, i uveden u red svetitelja kao Sveti Mitropolit Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac. Na nivou Mitropolije crnogorsko-primorske, 19. maj je ustanovljen kao datum praznovanja Svetog Mitropolita Petra Drugi Lovćenskog Tajnovidca kao svetitelja. Biografija Rodoslovlje Petra II Petrovića Njegoša Porijeklo i djetinjstvo Prema predanjima i mnogim istraživačima koji su se bavili genezom njeguških Petrovića (Jovan Erdeljanović, Pavle Rovinski itd), prema sjećanjima najstarijih Petrovića kao i samog crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša, oni vode porijeklo iz centralne Bosne, iz okoline Travnika (ili Zenice). Pokrenuti su iz ovih krajeva 1463. godine padom Bosne pod Turke. Jedno vrijeme su se zadržali na nevesinjskoj visoravni, a uskoro su se i odatle povukli prema Crnoj Gori.[3][4] Po Kovijanić Risti, u knjizi „ Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima“, (knjiga II)- kotorski notarski spisi, zabilježeno je da je predak Petrovića, Herak Heraković, 1441. godine bio nastanjen u Drobnjaku. Još 1399. godine u Drobnjaku se spominje i Herakov djed, Đurađ Bogutović.[5] Samo ime plemena ili kraja ne podrazumijeva da su i kasniji pripadnici određenog plemena ili kraja oduvijek živjeli na toj teritoriji, pogotovo što se zna da su mnogi od tih krajeva, prije turskog osvajanja, u srednjem vijeku bili samo povremeno naseljeni katuni. Dva su velika talasa naseljavanja u Crnu Goru nakon turskih osvajanja, iz Bosne i sa sjevera današnje Makedonije.[6] Vladika Petar II Petrović Njegoš rodio se 1813. godine `kraj ognjišta`[7] na Njegušima, kao drugi sin Tome Markova Petrovića, najmlađeg brata vladike Petra I, i Ivane Proroković, iz sela Prorokovića. Na 450 strani sabranih Njegoševih pisama u knjizi I iz 1951. godine piše: „ Njegoš je na krštenju dobio ime Rafael, ali se zvao Radivoj, a najradije su ga zvali Rade.[4] ” Po Vuku Karadžiću njegovo kršteno ime bilo je `Radoje`. U narodu je ostalo vladika Rade. Po zavladičenju on se potpisivao samo svojim kaluđerskim imenom — Petar i prezimenom — Petrović: vladika Petar Petrović. Međutim, u narodu nije bio poznat kao vladika Petar nego upravo kao vladika Rade. Vladikom Petrom narod je nazivao jedino njegovog strica. Njegoš nikada nije upotrebljavao ono II uz Petar, nego je to dodato kasnije, kao i I uz ime njegovog strica, da bi ih razlikovali. Ne zna se tačno zbog čega je uzeo dodatak Njegoš, a ne Njeguš, kao što bi trebalo prema imenu njegovog plemena i najužeg zavičaja. Pretpostavlja se da je to preuzeo od strica vladike Petra, koji je katkad uz svoje prezime dodavao Njegoš, a ne Njeguš. Rade je proveo djetinjstvo u Njegušima. Vladika Petar I, njegov stric, uzeo ga je k sebi 1825. u Cetinjski manastir da ga školuje monah Misail Cvetković Bajkuš i vladičin sekretar Jakov Cek. Tu je Rade napisao svoje prve pjesme da zabavlja lokalne glavare i sveštenike. Sredinom te godine, Rade je bio poslat u manastir Toplu kod Herceg Novog, gdje mu je starješina manastira Josip Tropović predavao italijanski, matematiku, crkveno pjevanje, psaltir i druge predmete. Njegoš je često posjećivao službe u obližnjem manastiru Savina. U Topli je ostao do kraja 1826. kada se vratio na Cetinje. Izbor za nasljednika Posljednje godine života vladike Petra I obilježene su njegovim sve gorim zdravljem i stalnom nemogućnošću da sebi nađe naslednika. Zvanje crnogorske vladike je tradicionalno bilo u posjedu porodice Petrović, i ono je prelazilo sa strica na nećaka, pošto se od vladike zahtijevalo da bude neženja.[8] Petrov prvi izbor je bio Mitar Petrović, sin njegovog najstarijeg brata Stjepana. Mitar je umro nakon nekoliko godina i Petar I je bio primoran da pronađe drugog nasljednika. Svoju pažnju je usmjerio na Đorđija Savova Petrovića, sina svog drugog brata. Pošto je Đorđije bio nepismen, Petar I ga poslao u Sankt Peterburg da pohađa školu. Tamo je Đorđije shvatio da mu se više sviđa život u Rusiji nego u Crnoj Gori. Svom stricu je 1828. poslao pismo u kom ga je obavijestio da želi da se prijavi u rusku carsku vojsku i zatražio da bude oslobođen nasleđivanja. Petar je 1829. obavijestio Jeremiju Gagića, ruskog vicekonzula u Dubrovniku i ruskoj vezi sa Crnom Gorom da Đorđije ima njegovu dozvolu da stupi u rusku vojsku, čime je lišen vladičanskog trona.[9] Izbor je pao na mladog Rada, pa ga je vladika Petar za svog nasljednika proglasio 20. januara 1827.[10] Kako Rade nije imao formalno obrazovanje, vladika Petar je želio da ga pošalje u Rusiju, ali nije imao novca da plati školovanje, pa ga je sam učio italijanski, ruski, njemački, engleski i francuski. Takođe mu je omogućio pristup njegovoj bogatoj biblioteci. Poslije mu je stric doveo za učitelja Simu Milutinovića Sarajliju. Sarajlija mu je predavao istoriju, književnost i filozofiju. Prije svoje smrti, ostareli vladika je izdiktirao svoju posljednju želju Simi Milutinoviću Sarajliji. Vladika je imenovao Radeta za svog nasljednika i prenio na njega sve svoje duhovne i svjetovne ovlasti.[11] Vladičina poslednja želja je takođe proklinjala svakog ko bi žrtvovao tradicionalne crnogorske veze sa Rusijom u zamjenu za bolje odnose sa Austrijom.[12] Protivnici porodice Petrović su tvrdili da je Milutinović falsifikovao taj dokument kao bi Rade postao vladika, a kao dokaz su isticali njihovo blisko prijateljstvo. Slamanje opozicije Petar II Petrović Njegoš kao vladika[13] Poslije stričeve smrti, 1830, Njegoš je primio upravu nad Crnom Gorom. Petar I je u testamentu odredio Rada za svog nasljednika. Međutim, to pravo je osporavao guvernadur Vukolaj Radonjić, koji je smatrao da on treba da bude jedini vladar Crne Gore. Isto kao što se vladika birao iz porodice Petrovića, tako je po tradiciji titula guvernadura pripadala porodici Radonjić. Iako titula guvernadura nije bila nikada precizirana, Radonjićeve pristalice su smatrale da je po značaju jednaka tituli vladike.[8] Vukolaj Radonjić je pokušao da istakne prvenstvo svog zvanja u svjetovnim pitanjima, ali nije uspio da stekne podršku glavara. Radonjić je tajno održavao veze sa Austrijom. Kada je to otkriveno, crnogorski glavari su osudili Radonjića na smrt, ali je Petar II preinačio kaznu u progonstvo i ukidanje zvanja guvernadurstva u Crnoj Gori. Njegoš je već prvih godina vladavine počeo ozbiljno da radi na jačanju državne vlasti. Najprije je, uz podršku većine glavara u novembru 1830. godine donio odluku o ukidanju guvernadurskog zvanja. Početkom 1831. godine, primio je monaški postrig, uzevši ime Petar, u spomen na strica, pokojnog vladiku Petra. Za jerođakona i jeromonaha rukopoložio ga je raško-prizrenski mitropolit Ananije (1830—1836), koji je mladog Petra potom proizveo i u zvanje arhimandrita.[14] Time je Njegošev položaj bio znatno ojačan, iako još uvek nije bio zavladičen. Ovo veoma važno pitanje nije moglo biti riješeno odmah. Sticajem okolnosti, u Crnu Goru je tokom naredne, 1832. godine, doputovao užički episkop Nikifor Maksimović (1831—1853) koji je znatno pomogao Njegošu u vršenju crkvenih poslova, pošto je kao vladika bio u prilici da po Njegoševom nalogu rukopolaže nove sveštenike.[15] Međutim, to je bilo samo privremeno rješenje, koje je trajalo do naredne godine, kada je konačno riješeno i pitanje o Njegoševom vladičanskom zvanju. Uspostavljanje Praviteljstvujuščeg senata Detaljnije: Praviteljstvujušči senat crnogorski i brdski Cetinjski manastir Početak Njegoševe vladavine obilježen je oživljavanjem tradicionalnog saveza Crne Gore sa Rusijom. Odnosi između dvije države su bili motivisani potrebom Crne Gore da ima moćnog saveznika koji bi mogao da pruži političku i finansijsku podršku njihovoj slaboj državi i ruskom željom da iskoristi strateški položaj Crne Gore u geopolitičkoj bici sa Austrijom. Srpski pravoslavni manastir na Cetinju i institucija vladike su preživjeli vijekove zahvaljujući ruskoj podršci, ali posljednje godine vladavine Petra I su obilježene zahlađenjem rusko-crnogorskih odnosa. Pošto je protjerao Radonjiće, Njegoš je 1832. ukinuo zvanje guvernadura. Ovaj potez mu nije donio nikakve nove moći, pošto je Rusija insistirala na osnivanju na Praviteljstvujuščeg senata crnogorskog i brdskog, čija je svrha bila da ograniči i reguliše moći vladike. Kao i slučaju Praviteljstvujuščeg sovjeta u ustaničkoj Srbiji, većinu članova senate su izabrali Rusi zbog njihovih političkih stavova koji su često više odgovarali Sankt Peterburgu nego Beču. Stvoren da zamjeni Kuluk koji je obrazovao Petar I 1798, Senat je uspostavio Ivan Vukotić, crnogorski diplomata u službi Rusije. Njega je Rusija poslala na Cetinje 1831. zajedno sa njegovim nećakom Matijom Vučićevićem. Njih dvojica su poticali iz Zetske ravnice koju su u to doba držali Turci i veliki deo svog života su živili u Rusiji. Dat im je zadatak da uspostave jaku centralnu vlast koja bi mogla kontrolisati brojna crnogorska plemena. Vukotići su bili prilično bogati, pošto su naslijedili velike količine novca od jednog plemića i imali su iskustvo podoficira u ruskoj vojsci. Vukotića i Vučićevića je pratio Dimitrije Milaković, poliglota rodom iz Dubrovnika koji je studirao filozofiju u Beču. Milaković će kasnije postati Njegošev lični sekretar, zamjenivši na tom mjestu Milutinovića.[16][17][18][19] Osim što je morao da vodi računa o ruskom miješanju u unutrašnju politiku, Njegoš se suočio sa drugim ograničenjima svoje vlasti. Nije imao vojsku, miliciju ili policiju koju bi sprovodili njegovu vlast na teritoriji koju je nominalno kontrolisao i morao je da se oslanja na ratnike iz svog bratstva zarad zaštite. Plemena na obodu Crne Gore su često ili odbijala da ga slušaju ili su sklapali saveze sa njegovim protivnicima. Pljačkaški pohodi, koji su zalazili duboko u osmansku Hercegovinu, su se dešavali često i oni su se pokazali važnim za ekonomski opstanak regiona. Iako su takvi upadi normalno prouzrokovali oštar odgovor Turaka, Njegoš je bio nemoćan da ih zaustavi.[8] Obrazovanje Praviteljstvujuščeg senata je uvelo neki vid reda u Crnogorsku politiku. Vukotić je proglašen za predsjednika Senata, a Vučićević je postao njegov potpredsjednik. Senat je ukupno bio sačinjen od dvanaest osoba koji su dobijali godišnju platu od 40 talira. Imao je zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast i bio je prva državna institucija u modernoj istoriji Crne Gore. Mogućnost bilo kakve ozbiljne opozicije obrazovanju Senata je bila uklonjena imenovanjem važnih glavara i drugih istaknutih građana za senatore. Sam Njegoš nije bio član Senata, kojim su prvih godina njegovog postojanja dominirali Vukotić i Vučićević. Odluke Senata je sprovodila milicijsko-policijska organizacija nazvana Gvardija. Ona je imala regionalne predstavnike širom plemenskih teritorija, a sjedište joj je bilo u Rijeci Crnojevića. Svi njeni viši zapovjednici su nazivani kapetani i bili su birani među najistaknutijim ljudima iz bratstava. Početni broj pripadnika Gvardije je bio 150, ali je kasnije taj broj narastao na 420. Ruske subvencije su osigurale da svi njeni pripadnici dobiju plate bez kašnjenja. Centralna vlast je dalje ojačana uvećanjem broja perjanika, vladičine lične garde.[20][18][17][21][22] Bitka za Podgoricu i prvi pokušaji oporezivanja Top „zelenko” koji se nalazi u Biljardi. Crnogorci su ga donijeli na Cetinje sa Žabljaka Crnojevića. Njegoš je naredio da se na njemu urežu stihovi: „Crnogorci kad ono viteški, Žabljak tvrdi turski poharaše; Onda mene starca zarobiše, Na Cetinje srbsko dovukoše Mjeseca marta 10.1835.” Devetnaestogodišnji Njegoš je 1832. naredio napad na muslimanska plemena iz Podgorice, koja su pomagala Turcima da uguše pobune u Bosni i susjednoj Albaniji. Kao i prije kada su vladika i guvernadur zajedno vodili crnogorske ratnike u bitku, Njegošu su se pridružili Vukotić i njegovi ljudi. Crnogorcima su takođe pomagali pobunjeni Hoti iz sjeverne Albanije. Ipak, Njegoš i njegova vojska su i dalje bili u zaostatku, pošto nisu imali jasnu strategiju kako da se bore protiv Turaka i nisu očekivali da će Turci dovesti konjicu na bojište. Crnogorski gerilski pristup ratovanju nije pogodovao zauzimanju grada kao što je Podgorica, čiji su visoke zidine učinili je neprobojnom za napade iz obližnje ravnice. Pokretanjem napada Njegoš je takođe rizikovao pogoršanje odnosa sa Rusima, koji su u to vrijeme bili u savezu sa Turcima. Crnogorci si bili nadjačani i primorani na povlačenje, povevši sa sobom mnoge ranjene. Za Njegoša je poraz postao stalni razlog za kajanje. Veliki vezir Rešid Mehmed-paša je iskoristio priliku i kao odmazdu za napad, napao je niz crnogorskih varoši i sela, nabijajući na kolac i vešajući sve Crnogorce koje je zarobio. Kasniji politički pritisak Rusije je odvratio Njegoša od traženja osvete.[23][24] Kao odgovor na poraz kod Podgorice, Crnogorci su obrazovali savez sa okolnim muslimanskim plemenima koja su bila neprijateljski nastrojena prema Porti. Takvim potezom Njegoš je rizikovao dalje udaljavanje od Rusije, na čiju su se pomoć Crnogorci očajnički oslanjali. Da bi neutralisao sumnje da Crna Gora djeluje protiv ruskih interesa, održavao je bliske odnose sa vice-konzulom Grujićem, koji je savjetovao cara da je Njegoš bio zavisan od Rusa kao i uvijek.[25][26]. U jednom od svojih pisama Grujiću, Njegoš je zabilježio da je posljednji savjet koji mu je dao Petar I prije svoje smrti bilo da se „moli Bogu i drži Rusije“.[27][18]. Vukotić je 1833. uveo redovno oporezivanje. Isto kao i Vukotić, i Grujić i Njegoš su shvatili da bez oporezivanja Crna Gora nema šanse da funkcioniše kao centralizovana država, a još manje da osnuje nezavisnu vojsku ili preživi bez oslanjanja na pljačku ili rusku pomoć.[26] Iako su porezi bili mali, plemena su se oštro suprotstavljala novim zakonima, koji nikada nisu uspjeli da donesu više prihoda nego sredstva dobijena od ruske pomoći.[22] Mnogi glavari su odbijali da uvedu poreze svojim plemenima, a čak su izazivali Njegoša da dođe i sam ih prikupi.[28] Putovanje u Sankt Peterburg i posvećenje za vladiku Na narodnom zboru 23. maja 1833. odlučeno je da Njegoš pođe u Rusiju, u Sankt Peterburg kako bi ga tamo zavladičili i kako bi izneo molbe za pomoć Rusije Crnoj Gori. Na put je krenuo 3. juna, prilikom čega je boravio u Kotoru, Trstu, Beču i u istočnoj Poljskoj. U Petrograd je stigao 20. jula. U crkvi Kazanski sabor, 6. avgusta, rukopoložen je za arhijereja, u prisustvu cara Nikolaja I i svih članova Sinoda.[4] Petar II se susretao sa istim problemima kao i njegov prethodnik, koji su ograničavali njegovu vlast. Nije imao svoju vojsku ni policiju, već je morao koristiti pratnju koju mu je pružala porodica ili njegovo pleme. Najveći problem su bila plemena na obodima Crne Gore, koja ga često nisu slušala ili su se pridruživala njegovim neprijateljima. U svim plemenima je postojao stalni otpor njegovoj vlasti. Nije mogao da kontroliše njihove pljačkaške pohode na tursku teritoriju.[8] Pomoću ruske vlade, ustanovio je tri nove institucije državne vlasti. Najprije je donesena odluka o osnivanju Senata, potom Gvardije koja je brojala 156 ljudi, a nakon Senata i Gvardije, ustanovljena je i institucija perjanika, koji su bili oružana pratnja vladara i izvršioci odluka Senata. Njegova slika iz 1833. godine, kada je posvećen za vladiku, čuva se u manastiru Kaleniću.[29] Kanonizacija Petra I, pobuna zbog poreza i bitka na Grahovu Godine 1837. donesena je odluka o obaveznom plaćanju poreza. Njegoš je bio i vjerski i svjetovni poglavar srpskog naroda u Crnoj Gori, u kojoj je bila jaka nacionalna svijest i patrijarhalni moral, ali u kojoj je vladala domaća anarhija, plemenska surevnjivost i krvna osveta. Kad je došao na vlast, odmah je počeo da uvodi red i modernizuje društvo i državu. Podizao je škole, osnivao sudove, pravio puteve, uzimao postupno svu vlast u svoje ruke i uveo porez. U jednoj kulturno zaostaloj sredini to je išlo teško i to je moralo boljeti ovog velikoga rodoljuba, koji je svom dušom bio predan narodu. „Ja sam vladar među varvarima, a varvarin među vladarima“, pisao je on. Drugo putovanje u Sankt Peterburg Na četvrto putovanje u Beč Njegoš je otputovao u septembru 1846. godine, ostavivši brata Pera, predsjednika Senata, zaduženog za zemlju. Na putu za Beč kupio je žito u Trstu da bi ga poslao svojim gladnim zemljacima. To je žito plaćao prodajom dijamantskog prstena koji je 1841. godine dobio od austrijskog cara u znak priznanja austrijsko-crnogorske granice. Međutim, bilo je potrebno više od mjesec dana da žito stigne do Crne Gore. U januaru 1847. Njegoš je od Pera dobio izvještaje da njegovi „ljudi rade bilo šta da bi preživjeli`.[30] Jedan dokument iz arhive u Trstu govori o tome da je vladika di Montenegro priveden i saslušan zbog prodaje skupocjenog nakita. To je bilo sušne 1847, kada je za kupovinu žita prodao odlikovanje dobijeno od Meterniha.[traži se izvor] Još jedanput je išao, zbog državnih poslova, u Petrograd i dva puta u Beč. Putovao je i po Italiji u cilju razgledanja umjetničkih spomenika, ali i radi liječenja. Vijesti o porazu na Grahovu su uskoro stigle do Sankt Peterburga, i zajedno sa optužbama za nenamjensko trošenje novca, zacementirali su Njegoševu reputaciju među Rusima kao agresivnog provokatora. Njegoš je odmah zatražio dozvolu od glavara da otputuje u Sankt Peterburg i objasni svoje postupke pred carem, pošto je Crnoj Gori sve više očajnički bila potrebna ruska finansijska i politička pomoć. Glavari su dali Njegošu svoj pristanak i krenuo je u Beč, prije nego što je uopšte dobio odgovor od Rusa na svoj prvi zahtjev. Bio je primoran da odsjedne u Beču nekoliko nedjelja, dok je car razmatrao da li da ga primi u posjetu. U Beču je više vremena provodio sa Vukom Karadžićem, koji se tek bio vratio sa svog proučavanja slovenskih lingvističkih osobina u Crnoj Gori i bio je u procesu pisanja etnografske studije na njemačkom jeziku Crna Gora i Crnogorci. Njegoševi susreti sa Karadžićem privukli su pažnju austrijskog kancelara Klemensa fon Meterniha, čije nepovjerenje prema Njegoševu je bilo pojačanom zahtjevom mladog vladike za vizu zarad puta u Francusku, koja je tada smatrana kolijevkom radikalnih ideja. Meternih se pobrinuo da ovaj zahtjev bude odbijen. U pismu jednom svom podređenom, Meternih je zapisao da se Njegoš „duhovno i fizički razvio“. Napisao je da Njegoš pokazuje „malo poštovanja za principe religije i monarhije, da ne vjeruje čvrsto u njih i da je pod uticajem liberalnih i revolucionarnih ideja“. Svoju poruku je završio napomenom da austrijski agenti moraju pažljivo da motre Njegoša u zemlji i u inostranstvu.[31] Car Nikolaj je 1837. dozvolio Njegošu da posjeti Sankt Peterburg, baš kada je teška glad pogodila Crnu Goru. Njegoš je odmah osjetio da će njegova posjeta ruskoj prijestonici biti drugačija od prve. Nije toplo dočekan kao 1833. i Rusi su iskoristili ovu priliku da ga kritikuju za njegovo „nekaluđersko“ ponašanje, naročito na to što je Njegoš uživao da bude u društvu žena.[32] Uprkos ovome, Rusija je uvećala svoje godišnje subvencije i obezbijedila pšenicu za stanovnike Crne Gore ugrožene glađu. Iako je crnogorska zavisnost od Rusije često donosila siromašnoj državici očajnički neophodna sredstva, ona je geopolitički bila katastrofalna za Crnogorce, jer su i Osmansko carstvo i Austrija vjerovali da će izlaz Crne Gore na Jadransko more de fakto predstavljati ruski proboj u Sredozemno more zbog prirode rusko-crnogorskih odnosa.[22] Pokušaji modernizacije Onovremena ilustracija Tabije, kamene kule blizu Cetinja gde su glave obezglavljenih turskih vojnika nabijane na koplje i javno izlagane. Njegoš je ostao u Sankt Peterbugu manje od mjesec dana. Iz grada ga je ispratio ruski potpukovnik Jakov Ozereckovski, koji se vratio na Cetinje sa crnogorskim izaslanstvom da lično u carevo ime nagleda razvitak Crne Gore.[33] Njegoševa posjeta Rusiji ga je ohrabrila na dalje pokušaje modernizacije. Brojnost perjanika i gvardijana je značajno uvećana, a Crnogorci uhvaćeni u borbama ili vođenju pljačkaških pohoda na turske pogranične gradove su oštrije kažnjavani.[34] Njegoš je osnovao dvije fabrike baruta u Rijeci Crnojevića i naredio da se sagrade brojni putevi i bunari.[28] Promovisao je pansrpski identitet među svojim narodom, ubijedivši Crnogorce da pokažu solidarnost sa Srbijom i prestanu da nose fes, koji su širom Balkana nosili i muslimani i nemuslimani. Razlog zašto je nošenje fesa dugo zadržano kao dio crnogorske narodne nošnje je bilo rasprostranjeno vjerovanje da je fes prvobitno srpska kapa koju su Turci kasnije prihvatili. Umjesto toga Njegoš je predložio da se usvoji tradicionalna okrugla kapa koja se često nosila u kotorskoj regiji. Takođe je ustanovio Obilića medalju, koja je postala najviše crnogorsko vojno odlikovanje sve do ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom 1918.[35] U skladu sa svojim težnjama prema sekularizaciji, Njegoš je insistirao da mu se obraćaju kao gospodaru, a ne kao vladici.[36] Godine 1838, ugostio je saksonskog kralja Fridriha Augusta II, posvećenog prirodnjaka koji je došao u Crnu Goru da proučava raznovrsnu floru Crne Gore. Kralj je odsjeo u Cetinjskom manastiru, a Njegoš je bio prisiljen da ide iz sobe u sobu da bi mu udovoljio. Iziritiran ovim stanjem i nezadovoljan izvještajima njemačke štampe koja je opisivala Crnu Goru kao zaostalu, Njegoš je naredio izgradnju svetovnog zdanja koje će mu služiti i kao lična rezidencija i kao sjedište države. Ovo zdanje je projektovao Ozereckovski. Zdanje je bilo dugačko kameno zdanje sa dva sprata i 25 prostorija, izgrađeno iza ojačanog zida i okruženo odbrambenim kulama sa sve četiri strane. Nalazilo se odmah sjeveroistočno od Cetinjskog manastira, a sa istočne strane je bilo okrenuto prema Carigradu. Rezidencija je nazvana Biljarda, po glavnoj sobi na drugom spratu u kojoj se nalazio sto za bilijar koji je Njegoš prenio sa jadranske obale na leđima desetak jakih ljudi. Biljarda se nalazila u vidokrugu nedovršene kamene kule koja je trebalo da brani manastir od topovske vatre i čija je izgradnja počela pet godina ranije. Kada je Njegoš shvatio da je njen položaj nepodesan za jednu tvrđavu, naredio je da se prekine njena izgradnja i ona je pretvorena u kulu gde su glave obezglavljenih turskih vojnika nabijana na koplja i izlagana. Prethodno su turske glave nabijane izvan manastirskih zidina. Kula je nazvana Tabija, po turskoj citadeli u Mostaru koju je sagradi Ali-paša, gdje su u svakom trenutku stojale odsječene glave četvorice ili petorice Srba.[37] Zavjera za ubistvo Smail-age Čengića Doprinos Smail-age Čengića turskoj pobjedi na Grahovu je bila toliko velika, da mu je Porta podarila vlastiti čitluk koji se prostirao od Gacka do Kolašina i bio veći od cijele tadašnje Crne Gore. Dobitak posjeda je sa zebnjom primljen među okolnim turskim begovima, koji su se plašili da će njegov uspon ugroziti njihov uticaj na vlast. Srpski knez Miloš Obrenović je 1839. poslao pismo Ali-paši Rizvanbegoviću u kom ga je obavijestio da će Smail-aga praviti plan sa Portom da ga ukloni sa mjesta hercegovačkog vezira. Ali-paša je odmah pisao Njegošu, tražeći da organizuju Čengićevo ubistvo. Smatrao je da bi Njegoš, koji je smatrao Čengića lično odgovornim za masakr na Grahovu, žarko željeti priliku da osveti svoje rođake. Ali-paša je takođe smatrao da će, dopuštajući Crnogorcima da ubiju ambicioznog hercegovačkog bega, on otkloniti sumnju sa sebe, jer su Crnogorci imali više nego dovoljno razloga da ubiju Smail-agu Čengića. Njegoš je sredinom 1839. počeo prepisku sa Smail-agom. Njegova pisma su uvjerila Čengića da mu je oprošteno za ubistva, a trebalo je da ga uvjere i u njegovu bezbjednost.[38] Između 1836. i 1840. odnosi između Smail-age i hrišćanskih stanovnika njegovog posjeda su se pogoršali. Sin Smail-age, Rustem-beg, je bio alkoholičar i često je silovao žene iz plemena Drobnjaka i Pivljana dok se zaustavljao u njihovim selima da prikuplja porez. Bijesni, Drobnjaci su zatražili od Njegoša pomoć da ubiju Rustem-bega. Njegoš je smatrao da bi ubistvo Rustem-bega bilo rizično jer bi se razljutio Smail-agu, koji bi želio da se osveti Njegošu, kao i Drobnjacima i Pivljanima. Umjesto toga, ubijedio je plemena da ubiju samog Smail-agu, kao i njegove najbliže saradnike, poslije čega bi Rustem-beg bio nezaštićen i bespomoćan da osveti očevu smrt. Početkom septembra 1840. neki Drobnjaci su se pobunili i odbili su da plaćaju porez Smail-aginom sinu, i umjesto toga izazvali Smail-agu da dođe u njihova sela i sam prikupi porez. Smail-aga je organizovao zaprežnu kolonu do Drobnjaka i ulogorio se u Mljetičku, zaseoku iz kog se pružao pogled na Nikšić. Smail-aga i njegova pratnja su 23. septembra upali u zasjedu oko 300-400 Drobnjaka koje su predvodili Novica Cerović, Đoko Malović i Šujo Karadžić. Smail-aga je pokušao da pobjegne, ali je otkrio da je jedan špijun zavezao sve konje. Opkolili su ga u šatoru i ubili. Još oko 40 Turaka je ubijeno u zasjedi. Mrtvom Smail-agi je Mirko Aleksić sjekirom odsjekao glavu. Cerović je smjestio glavu u kožnu torbu i odnio ju je Njegošu na Cetinje. Njegoš je bio oduševljen ishodom zavjere i nagradio Cerovića zvanjem senatora.[38] Ubistvo Smail-age je pokrenulo niz okršaja u kojima su poginuli brojni Crnogorci i Turci. Vođen željom da prikrije svoju ulogu u ubistvu, Ali-paša se pretvarao da je bijesan i naredio je napad na Drobnjake. Više od 70 drobnjačkih ratnika je ubijeno, na desetine kuća je spaljeno, izvori su zatrovani, a nekoliko žena je silovano. U isto vrijeme, Ali-paša je želio da osigura svoj položaj uklanjajući bilo koji razlog za intervenciju Porte. Obratio se Njegošu i izrazio želju da vodi pregovore o miru. Njegoš je bio u dilemi: znao je da neuspjeh da se osvete Drobnjaci predstavljao rizik da se od njega udalji značajni dio njegovih zemljaka. U isto vrijeme, shvatio je da bi ti pregovori mogli da uvećaju teritoriju Crne Gore i donesu diplomatsko priznanje Austrije i Osmanskog carstva, koje je željelo mir i okončanje stalnih okršaja na crnogorsko-turskoj granici. Njegoš i Ali-paša su se 1842. sreli u Dubrovniku da pregovaraju o miru. Njih dvojica su potpisali mir u prisustvo austrijskih i ruskih predstavnika. Kada su dvojica vođa izašli iz palate u kojoj su vođeni pregovori, Ali-paša je izvadio torbu punu zlatnika i počeo da ih baca u vazduh. Okupljeni Crnogorci, među kojima i nekoliko crnogorskih glavara, su pojurili da skupe što je više moguće zlatnika. Ali-paša je time zapravo pokazao crnogorsko siromaštvo pred Austrijancima i Rusima i tako osramotio Njegoša.[39] Napad Osman-paše Skopljaka Ostrvo Vranjina Skadarski vezir Osman-paša Skopljak je bio izuzetan političar i vojskovođa. Uprkos svom srpskom porijeklu, mrzio je Crnu Goru, a naročito Njegoša. Osman-paša je bio zet Smail-age Čengića i krivio je Crnogorce za Čengićevu strašnu smrt. Takođe je želio da prati stope svog oca Sulejman-paše Skopljaka, koji je igrao značajnu ulogu u slamanju Prvog srpskog ustanka 1813. Osman-paša je 1843. napao južni dio Crne Gore i brzo zauzeo strateški važna ostrva Vranjinu i Lesendro u Skadarskom jezeru. Zauzimanje ovih ostrva je učinilo skoro nemogućim trgovinu Crnogoraca sa Podgoricom i Skadrom. Porta je osjetila mogućnost da umiri Crnu Goru, pa je ponudila Njegošu da ga prizna za svetovnog vladara Crne Gore, ako on prizna suverenitet Porte nad svojom zemljom. Njegoš je odbio i pokušao je da silom vrati ostrva. Crnogorci nisu imali artiljeriju vrijednu pomena, pa se svaki pokušaj zauzimanja ostrva završavao neuspjehom. Njegoš je pokušao da stekne stranu pomoć, naročito od Rusije ili Francuske. Na Njegoševo iznenađenje, Rusi nisu bili zainteresovani da se umješaju u spor. Francuzi, iako su podržavali Crnogorce, nisu intervenisali. Ujedinjeno Kraljevstvo, kao i uvijek prije izbora Vilijama Gledstona za premijera, stalo je na stranu Turaka. Kada je Njegoš pokušao da sagradi brodove da povrati ostrva, Austrijanci su intervenisali da spriječe njegovu namjeru, a kasnije su odbili da isporuče municiju potrebnu da bi se izvršio protivnapad.[40] Velika suša je pogodila Crnu Goru krajem 1846, a pratila ju je katastrofalna glad 1847. Osman-paša je iskoristio crnogorsku nevolju i obećao nekim crnogorskim glavarima velike količine pšenice ako se pobune protiv Petrovića. Njegoš je zatečen nespreman, pošto je veći dio kraja 1846. proveo u Beču gdje je nadgledao štampanje svoje poeme Gorski vijenac. Vođe pobune bili su Markiša Plamenac, kapetan perjanika u Crmnici i Todor Božović, senator iz plemena Pipera. Plamenac je ranije bio jedan od Njegoševih najbližih saradnika. Prema predanju, planirao je da postane pripadnik bratstva Petrovića oženivši kćerku Njegoševog brata Pera, tako uvećavajući svoju moć i ugled. Kada je Pero udao svoju kćer za Plamenčevog rođaka, sina sveštenika Jovana Plamenca, nekada odani kapetan je promjenio stranu i postao agent Osman-paše. Plamenac je 26. marta 1847. poveo grupu pobunjenika u napad na donju Crmincu zajedno za Turcima. Na Njegoševu sreću, neki članovi Plamenčevog plemena su ostali vjerni Petrovićima. Nakon dvije nedelje, vojska od oko 2000 Petrovića, Plamenaca i pripadnika katunskog plemena je istjerala Turke iz Crmnice. Plamenac je pobjegao iz Crne Gore i utočište potražio kod skadarskog vezira, ubijedivši ga da podigne tursko utvrđenje na ostrvu Grmožur da drži na oku Njegoševe snage. Njegoš je uzvratio sagradivši odbrambenu kulu koja je nadgledala Skadarsko jezero.[41] Pošto nije mogao vojnički da porazi Turke, Njegoš se usredsrijedio na uklanjanje onih koji su izdali njega i njegovo bratstvo. Nekoliko nedjelja po gušenju bune, obavijestio je Božovića da mu je oprostio i dao mu riječ da neće povrijediti ni njega ni dvojicu njegove braće ako se vrate na Cetinje. Dvije strane su se dogovorile da se sretnu u jednom selu izvan Cetinja. Umjesto da ode na susret sa Božovićima, Njegoš je poslao nekoliko pomoćnika da se u njegovo ime nađu sa Božovićima. Božovići su uhapšeni i strijeljani. Njihova tijela su javnom izložena kao upozorenje protiv neke buduće neposlušnosti. Početkom novembra, Plamenca je ubio neki Crnogorac na turskoj teritoriji. Turci su uhvatili ubicu i objesili ga u Skadru. Njegoš je tog Crnogorca posmrtno odlikovao medaljom Obilića. Osman-paša je ubrzo pokrenuo drugu bunu. Ona je takođe ugušena, a Njegoš je naredio da se svi pobunjenici strijeljaju.[42] Potom je poslao ubicu u Skadar u neuspješni pokušaj da se ubije Osman-paša, koji je takođe poslao nekoliko svojih ubica da ubiju Njegoša, koji je preživio nekoliko pokušaja trovanja i podmetanja eksploziva ispod svog štaba. Do 1848. pat-pozicija je dovela do popuštanja tenzija kako se stanje na južnoj granici Crne Gore stabilizovalo.[43] Posljednje godine i smrt Portret koji je uslikao Anastas Jovanović u Beču u ljeto 1851. je jedina poznata fotografija Njegoša. Do 1849. Njegoš je počeo neprekidno da kašlje i uskoro je ljekar iz Kotora otkrio da boluje od tuberkuloze. Do početka 1850. bilo je jasno da je njegovo stanje teško. Svjestan bolne činjenice da Crna Gora nije imala nijednog školovanog ljekara, u proljeće je otputovao u Kotor i sastavio svoj testament. Poslao ga je poštom vicekonzulu Gagiću u Dubrovnik, sa porukom da mu se dokument vrati neotvoren u slučaju da mu se vrati zdravlje. Zatim je krenuo u Veneciju i Padovu, gdje je najviše vremena proveo odmarajući i naočigled je uspio da zaustavi svoju bolest. Kašalj mu se vratio poslije osam dana. Napustio je Padovu i vratio se u Crnu Gore u nadi da će mu svjež planinski vazduh ublažiti simptome. Proveo je ljeto 1850. odmarajući se i pišući poeziju. Njegova bolest ga je spriječavala da leži, pa je morao biti držan u uspravnom položaju, čak i u snu. Do novembra 1850. kašalj se stišao i Njegoš je krenuo na još jedan put u Italiju. U Italiju je stigao u januaru 1851. u putovao je kroz Veneciju, Milano, Đenovu i Rim. Posjetio je ruševine Pompeja sa Ljubomirom Nenadovićem, a njih dvojica su putovali duž zapadne obale Italije, diskutujući o filozofiji i dnevnoj politici. Ovo putovanje je zabilježeno u knjizi Pisma iz Italije, koju je Nenadović objavio po Njegoševoj smrti.[44] Dok je bio u Italiji, Njegoš je bio uznemiren vijestima o planovima Omer-paše Latasa da napadne Crnu Goru. Planirao je još jednu posjetu Sankt Peterburgu da dobije rusku podršku, ali je car odbio da se sastane sa njim. Njegoš se uputio u Crnu Goru na ljeto, pošto je konsultovao ljekare u Beču. Dok je bio u Beču, sreo je fotografa Anastasa Jovanovića, koji ga je ubijedio da mu pozira u njegovom studiju. Jovanovićev kalotip je jedina poznata fotografija Njegoša. Jovanović je takođe fotografisao grupu perjanika koji su pratili Njegoša na njegovom putu po Italiji, kao i glavare Mirka Petrovića Njegoša i Petra Vukotića. Njegoš se vratio na Cetinje u avgustu 1851, a njegovo zdravlje se brzo pogoršavalo. Preminuo je 31. oktobra, okružen svojim najbližim saradnicima i samo dvije nedjelje prije svog 38. rođendana. Njegoš kao svetitelj Petar II Petrović Njegoš je na nivou Mitropolije Crnogorsko-primorske kanonizovan, i uveden u red svetitelja kao Sveti Mitropolit Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac. Na nivou Mitropolije crnogorsko-primorske, 19. maj je ustanovljen kao datum praznovanja Svetog Mitropolita Petra Drugi Lovćenskog Tajnovidca kao svetitelja. Na svojoj prvoj ikoni, koja je 19. maja 2013. unijeta u Cetinjski manastir, Sveti Mitropolit Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac je predstavljen u arhijerejskim odeždama. U desnoj ruci on drži lovćensku crkvu Svetog Petra Cetinjskog, a u lijevoj svitak sa stihovima iz „Luče mikrokozme“. Stihovi na prvoj ikoni Njegoša posvećeni su vaskrsnuću Hrista, a nalaze se na samom kraju „Luče“.[45] Prvi hram posvećen Svetom Mitropolitu Petru Lovćenskom Tajnovidcu, podignut je u Baru, u porti hrama Svetog Jovana Vladimira. Hram je identična kopija Njegoševe zavjetne crkve, koja se nalazila na Lovćenu, gdje su po sopstvenoj želji počivali svetiteljevi posmrtni ostaci. [46] Književni rad Gorski vijenac Srbski bukvar Njegoš se nije redovno školovao, niti je prošao kroz više škole. Kod bokeljskih kaluđera se učio samo osnovnoj pismenosti. Poslije mu je učitelj bio Sima Milutinović, koji takođe nije prošao kroz redovne škole. On je kod Njegoša razvio ljubav prema narodnoj poeziji, ukazivao mu na njene ljepote i podsticao ga na pisanje. On ga je vjerovatno upućivao u mitologiju i klasičnu starinu uopšte. Mitološki rječnik, naklonost prema arhaizmima i novim riječima, Njegoš je primio od Milutinovića. Na Njegoša je uticao i Lukijan Mušicki, koji je 1830-ih godina imao glas velikog pjesnika. Klasičnu grčku poeziju čitao je na ruskom a jedan dio „Ilijade“ je preveo sa ruskog na srpski jezik, u narodnom desetercu. Njegoš je bio pod uticajem antičkog klasicizma, posredno i više formalno, skoro isključivo u rječniku. Ukoliko je više pjevao i produbljavao svoju ličnost, utoliko se sve više oslobađao tog uticaja. Njegovo najbolje djelo, Gorski vijenac, uzvišenom dikcijom i oblikom podseća na grčku tragediju; pa ipak, djelo je u potpunosti samostalno i kao neposredan proizvod narodnog duha i jezika. Pored ruskog, Njegoš je poznavao i francuski i italijanski, i na tim jezicima čitao najveće pjesnike i mislioce. Njegoš je počeo da piše još kao dječak. To su bile kratke i beznačajne pjesme, sasvim u duhu narodne poezije, često ispjevane uz gusle. Sima Milutinović je u svoju zbirku narodnih pjesama unio pet za koje tvrdi da su Njegoševe. Kasnije, 1834. godine, objavio je dvije zbirčice pjesama, gdje ima i nekoliko pjesama u kojima se već nazire genijalni pjesnik Luče mikrokozme i Gorskog vijenca. Među pjesmama u kojima prevladava dubok i smio misaoni lirizam naročito se ističu: „Crnogorac k svemogućem Bogu“, „Vjerni sin noći pjeva pohvalu mislima“ i „Oda Suncu“. Ostale pjesme pjevaju savremena crnogorska junaštva i ispjevane su sasvim u duhu narodne pjesme. Njegoš je, u vrijeme neprekidnih bojeva s Turcima, zaneseno volio narodne pjesme, skupljao ih i sam stvarao nove. Pored pjesama u pomenutim zbirkama, štampao je kasnije i dva kraća spjeva u istom duhu i razmjeru: „Kula Đurišića“ i „Čardak Aleksića“. Godine 1854, objavljena je „Slobodijada“, epski spjev u deset pjevanja, u kome se slave crnogorske pobjede nad Turcima i Francuzima. Njegoš je htio da posveti svoju »Slobodijadu« prestolonasljedniku Aleksandru, ali to mu nije bilo dozvoljeno, pošto je ruska cenzura dala nepovoljan sud o vladičinom djelu.[47] Vuk Karadžić je smatrao da je i druge pjesme o novim bojevima crnogorskim ispjevao upravo Njegoš. On je radio i na prikupljanju narodnih pjesama i izdao ih u zbirci Ogledalo srpsko. Po savremenim listovima i časopisima izišao je znatan broj njegovih kraćih pjesama, prigodnog i moralnog karaktera, kao i veliki broj oda i poslanica. Njegoš je počeo skromno, podražavajući narodnu poeziju ili učenu i objektivnu savremenu liriku, kakvu je prije njega pisao Lukijan Mušicki i njegovi sljedbenici. Ali se on sve više razvijao, istina postupno, ali snažno i sigurno. Čitanjem i razmišljanjem, on je ulazio u sve teže moralne i filozofske probleme, sve dublje i potpunije uobličavao svoje umjetničko izražavanje i posljednjih sedam godina života stvorio tri svoja glavna djela: „Luča mikrokozma“, „Gorski vijenac“ i „Lažni car Šćepan Mali“. Njegova djela prevođena su na više jezika, uključujući i japanski („Gorski vijenac“, „Luča mikrokozma“).[48][49] „Gorski vijenac“ na francuski jezik prepjevala je Biljana Janevska, u desetercu.[50][51] Njegoševa kapela Detaljnije: Njegoševa zavetna crkva Knjaz Danilo je izvršio amanet, i prenio stričeve ostatke na Lovćen 1855. godine. Nevrijeme i gromovi su rastrošili kapelicu ali se knez Nikola poslije ratnih pobjeda sjetio da je 1879. godine pritvrdi i osigura gromobranima. Kad je Austrija u Prvom svjetskom ratu osvojila Crnu Goru, generalni guverner fon Veber naredio je da se Njegoševe kosti prenesu na Cetinje, što je i učinjeno 12. avgusta 1916. godine. Iskopavanje su vršili vojnici i mnoge kosti su, kako navodi Vladika Dožić, zbog nepažnje izgubljene. Jedan austrijski vojnik, Srbin, našao je 3 koščice nepokupljene, uzeo ih, sačuvao kroz rat i dostavio Cetinju.[52] Na dan 23. septembra 1925. godine, kralj Aleksandar Karađorđević je izvršio svečani prenos Njegoševih kostiju u kapelu i mramorni sarkofag, koji je naredio da se izgradi posebno za tu namjenu. Na mjestu stare kapele koja je srušena 1974. godine podignut je mauzolej. Njegošev mauzolej na Lovćenu Njegošev mauzolej na Lovćenu Detaljnije: Njegošev mauzolej Njegošev mauzolej nalazi se u Nacionalnom parku Lovćen, na Jezerskom vrhu (1.657 m), drugom po visini vrhu planine Lovćen. Podignut je po zamisli hrvatskog vajara Ivana Meštrovića. Od Cetinja do mauzoleja vodi asfaltni put u dužini od 21 km. Do mauzoleja vodi stepenište sa 461 stepenikom, koje prolazi kroz tunel probijen u masivu Lovćena.[53] Mauzolej je podignut na mjestu na kome se prethodno nalazila kapela – Njegoševa zavetna crkva, koju je oko 1845. godine za života podigao Njegoš u slavu Svetog Petra Cetinjskog, sa željom da u njoj bude sahranjen. Crkva je granatirana u oba svjetska rata. Srušena je 1974. godine, uprkos protivljenju Mitropolije i pravoslavnih vjernika i na njenom mjestu podignut je današnji mauzolej.[54] Sudbina Njegoševe zaostavštine Njegoševe stvari su propadale i gubile se nepovratno. Tome su doprinosile promjene vlasti, ratovi, širenje Cetinja, a ponajviše nemar i neshvatanje njihovog značaja. Njegoš je, međutim, čuvao svaki papirić i svaku sitnicu. Bez traga su nestali njegova odjeća, oružje, pera, diviti i čibuci. Knjige s njegovim primjedbama na marginama godinama su se vukle po cetinjskim školama i nestajale. Od sveg namještaja, od slika iz njegovih soba, od ličnih stvari — preživjela je jedna fotelja. Preživjelo je više njegovih portreta, i to izvan Crne Gore. Njegov bilijar je izgoreo u hotelu na Durmitoru, kad su partizani 1942. godine spalili Žabljak. Kule i ogradni zidovi Biljarde su porušeni, a ona prepravljena. Brijest kraj Biljarde je posječen da bi se napravilo mjesto spomeniku ubijenog kralja Aleksandra Karađorđevića. Njegoševe topove su odvukli austrijski okupatori u svoje livnice. Nestali su i njegovi rukopisi, čak i najvažniji: „Luča mikrokozma“ i „Lažni car Šćepan Mali“. Srpska akademija nauka i umjetnosti je novembra 2013. svečano obilježila dva vijeka od rođenja Njegoša.[55][56] Po njemu je nazvana OŠ „Petar Petrović Njegoš” Savski venac. Glavna djela Luča mikrokozma (1845) Gorski vijenac (1847) Lažni car Šćepan Mali (1851) Ogledalo srpsko Poeme Crnogorac k svemogućemu Bogu (1834) Oda na dan rođenja sverusijskog imperatora Nikolaja Prvoga (1834) Zarobljeni Crnogorac od vile (1834) Knezu Meternihu (1836. ili početak 1837. godine) Plač ili žalosni spomen na smrt mojega desetoljetnog sinovca Pavla Petrovića Njegoša, paža ego veličestva imperatora Nikolaja I-go (1844) Misao (1844) Posvećeno G. S. Milutinoviću (1845) Polazak Pompeja (1851) Zanimljivosti Beogradski dnevni list Politika od 18. septembra 1925. godine kompletan broj posvjetio je u sjećanje i slavu na Petra II Petrovića Njegoša. Na naslovnoj strani ovog lista, iznad napisa „POLITIKA“, iznad koga nikada i ništa nije pisalo, stoji: „Njegošev broj“, što je presedan u cijelokupnoj istoriji izlaženja ovog lista.[57][58] Pre Drugog svetskog rata, negde od 1934,[59] postojalo je Društvo za podizanje spomenika Njegošu.[60] Pre nego u zemlji, Njegoš je dobio bistu u Klivlendu, maja 1937, u Kulturalnom vrtu.[61] U Rusiji, gde je proveo godinu dana, najviše putujući i upoznajući njen crkveni život, dušu ruskog čoveka i njegove svetinje sveti Vladika Nikolaj Velimirović napisao je svoje prvo veće delo – studiju „Religija Njegoševa“. Galerija

• Magnetni sistem opterećenja • Težina zamajca 5.5 kg • Jedan smer • Manuelno podešavanje opterećenja, 8 stepeni • Ugao ručke fiksiran • Za kućnu upotrebu Maksimalna težina korisnika: 100 kg Funkcije kompjutera: SCAN: Tokom faze vežbanja, displej automatski skenira funkcije. SPEED: Prikazana je vrednost vežbanja u KM/MILJAMA na sat. DISTANCE: Prikazano je akumulativno rastojanje predjeno tokom svakog vežbanja. PULSE: Prikazan je puls u otkucajima srca u minutu tokom vežbanja. TIME: Prikazano je vreme vežbanja u minutama i sekundama. CALORIE: Vaš kilometar sat pokazuje ukupan broj kalorija koje ste sagoreli tokom vežbanja. Napomena: - u cenu nije uračunata montaža sprave (kupac sam montira) - uvoznik ima servis za podršku i eventualne reklamacije

MI - PERSONALIZOVANA STIMULACIJA - PRILAGOĐENA ZA SVAKU FIZIOLOGIJU Opremljeni jedinstvenom tehnologijom MI (mišićne inteligencije), Compex stimulatori se prilagođavaju svakom od vaših mišića kako bi osigurali najefikasniju moguću elektrostimulaciju, a istovremeno pružaju veću udobnost i bolje performance. KAKO RADI MI PERSONALIZOVANA STIMULACIJA? MI-SCAN skenira mišić i automatski prilagođava parametre stimulatora vašoj fiziologiji. KATEGORIJE I PROGRAMI FITNESS Izgradnja mišića ruku, formiranje bedara, toniranje trbušnih mišića, jačanje bicepsa, oblikovanje stražnjice, kapilarizacija, limfna drenaža. RECOVERY/MASSAGE Oporavak od treninga, relaksirajuća masaža, smanjenje mišićne boli PAIN MANAGEMENT Kontrola bola TENS, smanjenje napetosti mišića, bolova u mišićima, bolova u vratu, bolova u leđima, teške noge, prevencija grčeva REHABILITATION Mišićna atrofija

Sistem rotacije: Igličasti ležaj Materijal osovine:Legirani čelik Ukupna dužina: 201 cm Ukupna težina:15 kg Prečnik osovine: 25 mm

- nije otporan na vremenske uslove - pogodan samo za suve prostorije u zgradama - nije otporan na toplotu, hladnoću, sunčevo zračenje i vlagu (relativna vlažnost veća od 60%) - savršeno za početnike - proizveden u Nemačkoj

Prikolica za sve terene, kolica za trčanje i dečja kolica za sve terene pružaju udobnost i fleksibilnost porodicama aktivnog životnog stila, Uključuje standardni paket i paket udobnosti, Karakteristike 4 aktivnosti – dizajnirana kako bi bila najbolja za vožnju bicikla, trčanje, šetnju i skijanje Kompaktno sklapanje – olakšava vam spremanje kolica Nagibno sedište – praktično se naginje jednom rukom Sistem Thule VersaWing – omogućuje brzu i jednostavnu promenu aktivnosti, bez obzira na komplet koji se koristi Podesivo oslanjanje sa lisnatom oprugom garantuje mirnu vožnju Udobno obloženo sedište – uklonjiva i jednostavna za čišćenje XL prostor za teret – može se odmaknuti kako bi se povećao iskorak tokom trčanja Uključeno je zadnje svetlo za dodatnu vidljivost i sigurnost Lako prilagodljivi ventilacijski otvori optimiziraju protok vazduha i nadzor ventiliranje, a kad se odvojive kopče koriste s prekrivačem za zaštitu od kiše povećava se prozračnost Sistem Thule Click n’ Store – tokom promene aktivnosti, komplet za dečja kolica, kolica za trčanje i prikolicu za bicikl praktično se odlaže na samoj prikolici Ergonomski, prilagodljivi upravljač pruža roditeljima maksimalnu udobnost Standardni paket (uključen) – Pribor za biciklizam i šetnju, ventilacijski otvori i svetlo, oslanjanje, prilagodljiv upravljač i jednostavno kompaktno sklapanje Komforni paket (uključen) – Nagibno sedište, prilagodljivo oslanjanje i namenski teretni prostor Tehničke specifikacije Maks, težina deteta 2x22 kg Maks, nosivost kolica 45 kg Dimenzije sklopljenih kolica 87 x 80 x 37,5 cm Težina 14,5 kg širina ramena 57 cm Sedeća visina 68 cm Prolazna vrata 80 cm Sigurnosni pojas 5-point Zadovoljava sigurnosne standarde Deca 1 or 2

Savršen za ceo put! Thule Guidepost 75L sa prilagodljivim sistemom kačenja, TransHub za savršeno prilagođavanje i obrtni pojas za kukove omogućava da se ranac kreće sa vama, Pametan poklopac se pretvara u prostrani ranac od 28 l i spreman je da osvoji i najviše planinske vrhhove sa vama, Karakteristike: Jednostavno se prilagođava kako bi savršeno pristajao, zahvaljujući prilagođavanju visine trupa u rasponu od 15 cm i ramenom pojasu KuickFit koji ima 3 različite postavke širine ramene trake; Učinite da vam nošenje bude puno udobnije uz pomoć sistema vešanja Transhub i ojačanog pojasa za kukove koji sa lakoćom prenose teret ranca na vaše kukove; Zbog obrtnog pojasa za kukove ranac se kreće s vama, čime se ostvaruje prirodniji način hodanja; Imate 2 ranca u jednom jer kada uklonite poklopac pretvarate ga u prostrani ranac od 28 l za planinske vrhove; Sačuvajte opremu od spoljnih uticaja uz pomoć uklonjivog VersaClick vodonepropusnog preklopnog džepa; Prilagodljiv pojas za kukove kompatibilan sa međusobno zamenljivom VersaClick dodatnom opremom (prodaje se posebno); Zbog izuzetno vidljivog i uklonjivog prekrivača za zaštitu od kiše oprema ostaje suva tokom oluja; Kablovi se mogu uredno provesti između uređaja u džepu od pojasa za kukove i prenosnog punjača u unutrašnjem džepu za napajanje; Jednostavan pristup sadržaju ranca kroz velike bočne otvore sa patent zatvaračem u obliku slova J; Održava hlađenje tela i udobnost jer prozračna zadnja ploča omogućava cirkulaciju vazduha oko leđa, dok podloženi oslonac štiti kritične dodirne tačke, Tehničke specifikacije Pol Ženski Namena Višednevno putovanje/Noćenje Materijali Najlon gustine 210, Robic Ripstop najlon gustine 420 Zapremina 75 l Dimenzije 36 x 32 x 80 cm Težina 2,38 kg Boja Bordo Broj modela 222103

KNJIGA PETA, u kojoj su pjesme junačke novijih vremena o vojevanju Crnogoraca Izdavač: U nakladi Ane, udove Vuka Stefanovića Karadžića, Beč Pjesme skupio: Vuk Stefanović Karadžić Godina izdanja: 1865 Povez: tvrd Broj strana: 559 Sadržaj priložen na slikama. Obrisi davnašnjeg kontakta sa vodom (bez posledica). Karakteristični tragovi starosti prisutni u manjoj meri. Tekstualni delovi potpuno čitki. Sve značajnije primedbe priložene na slikama. Za svoje godine knjiga je veoma dobro očuvana. Izuzetno retko u ponudi. Serdar Đuko Sredanović, kojeg su opismenili monasi Cetinjskog manastira, bio je perjanik Petra I, tjelohranitelj Petra II i upravnik njegovog dvora (i jedan od glavnih junaka putopisa Ljubomira Nenadovića, Pisma iz Italije). Nastavio je da služi knjazu Danilu i Nikoli I. Za odanost je od knjaza Nikole dobio titulu „serdara od Dobrskoga Sela s pravom na nasljedstvo“. Kao narodni epski pjesnik, sarađivao je sa Vukom Stefanovićem Karadžićem. O tome svjedoči Karadžićeva prepiska, kao i pisma Vuka Popovića iz Kotora. Tako se saznaje da je Sredanović 6. marta 1861. poslao tri pjesme u Beč (prvu od tih pjesama, o pogibiji Smail-age Čengića, Karadžić je štampao u svojoj IV knjizi narodnih pjesama). Ostale, kao i druge koje mu je Sredanović poslao (Udarac Omer-pašin na Crnu Goru, Crnogorci na Žabljaku, Vojevanje na Kuče, Boj na Grahovcu, Udarac na carske lađe na Blatu, Udarac Ali-pašin na Liješnjane), kao i pjesmu Prijenos tijela vladike Petra II s Cetinja na Lovćen, priredio je Ljubomir Stojanović, i objavio u V knjizi narodnih pjesama, koja je štampana u Beču 1865, „troškom narodnijeh priloga“. U svim pjesmama Sredanović „poput starih pjevača koji su pjevali o svojim gospodarima“ proslavlja knjaza Danila, kojem posvećuje „najljepšu patriotsku guslarsku riječ“. (K-73)

Ženski ranac za planinarenje - idealan za dnevno planinarenje ili minimalističko putovanje s rancem, Thule Capstone 50L ima sistem kačenja MicroAdjust koji omogućuje potpuno prilagođavanje ranca, ima kaiševe i pojas za kukove za žene, zadnju zategnutu mrežastu stranicu za maksimalnu prozračnost i ugrađenu zaštitu od kiše, Karakteristike Sistem kačenja MicroAdjust omogućuje prilagođavanje trupu u rasponu od 10 cm dok nosite ranac kako bi se ostvarilo savršeno pristajanje Zadnja zategnuta mrežasta stranica pruža jedinstvenu prozračnost, hladi vas i omogućuje da budete suvi na putu Uklonjiva zaštita za kišu velike vidljivosti čuva vašu opremu tokom oluja Džepovi s patent-zatvaračem u poklopcu i pojasu za kukove za odlaganje sunčanih naočara i drugih malih stvari Unos s gornje, bočne i donje strane olakšava pristup opremi dok ste na putu te postavljanje i skidanje ranca Džep od rastegljive tkanine s žlebom omogućuje brz pristup za često korištenu opremu Bočne trake za stezanje omogućuju pričvršćivanje tereta ili vezivanje opreme s spoljne strane ranca Dodaci za odlaganje štapova za planinarenje i cepina s elastičnim vezovima gde se mogu odložiti kada se ne koriste Dizajn kompatibilan s bočicama za vodu ima spoljni odeljak s otvorom za cevčice i dva džepa za bočice s jednostavnim pristupom (bočica se prodaje posebno), Pojas posebno prilagođen ženama za ramena, trup i kukove kako bi bolje pristajao Tehnički podaci Pol Ženski Namena Noćenje / Višednevno putovanje Materijal: Cordura najlon gustine 210D | Cordura najlon gustine 315D Zapremina (l): 65 l Visina (cm) 77 cm Širina (cm) 32 cm Širina (cm) 36 cm Težina (kg): 2,7 kg

Vrhunska prikolica, kolica za trčanje ili šetnju odlične efikasnosti, udobnosti i elegancije, za sportiste i njihovu decu, Uključuje standardni i sportski paket i paket udobnosti, Karakteristike 4 aktivnosti – dizajnirana kako bi bila najbolja za vožnju bicikla, trčanje, šetnju i skijanje Kompaktno sklapanje – olakšava vam odlaganje kolica Nagibno sedište – praktično se naginje jednom rukom, Sedišta se zasebno naginju, Sistem Thule VersaWing – omogućuje brzu i jednostavnu promenu aktivnosti, bez obzira na komplet koji se koristi Prilagodljivo oslanjanje, potpuno obložena sedišta i Climate Control Cockpit s uklonjivim prozorima i zaštitom od sunca u više položaja osiguravaju besprekornu vožnju Disk-kočnica koja se aktivira rukom – za povećanu kontrolu kočenja na strmijem terenu i pri trčanju Kabina s nadzorom ventilacije – s uklonjivim prozorima i suncobranom u više položaja Izuzetno udobna i potpuno obložena sedišt – uklonjiva i jednostavna za čišćenje XL prostor za teret – može se odmaknuti kako bi se povećao iskorak tokom trčanja Uključeno je zadnje svetlo za dodatnu vidljivost i sigurnost Sistem Thule Click n’ Store – tokom promene aktivnosti, komplet za dečja kolica, kolica za trčanje i prikolicu za bicikl praktično se odlaže na samoj prikolici Lako prilagodljivi ventilacijski otvori optimiziraju protok vazduha i nadzor ventilacije, a kad se odvojive kopče koriste sa prekrivačem za zaštitu od kiše povećava se prozračnost Ergonomski, prilagodljivi upravljač pruža roditeljima maksimalnu udobnost Standardni paket (uključen) – Pribor za biciklizam i šetnju, ventilacijski otvori i svjetlo, ovjes, prilagodljiv upravljač i jednostavno kompaktno sklapanje Komforni paket (uključen) – Nagibno sedište, prilagodljivio oslanjanje i namenski teretni prostor Sportski paket (uključen) – Disk kočnice koje se aktiviraju jednom rukom idealne za trčanje, uklonjive bočne stranice / prozori i potpuno obložena sedište Tehničke specifikacije Maks, težina deteta 2x22 kg Maks, nosivost kolica 45 kg Dimenzije sklopljenih kolica 87 x 80 x 37,5 cm Težina 15,9 kg širina ramena 57 cm Sedeća visina 68 cm Prolazna vrata 80 cm Sigurnosni pojas 5-point Zadovoljava sigurnosne standarde ✓ Deca 1 ili 2

U prostranom krovnom šatoru mogu spavati dve odrasle osobe, a može se kompaktno sklopiti čuvajući dragocen prostor na vašem krovu za bicikle, kajake i drugi teret za vašu sledeću pustolovinu, Karakteristike Niskoprofilni, simetrični dizajn omogućuje postavljanje šatora na obe strane vašeg vozila i jednostavno uklanjanje Teleskopske unutrašnje šipke okvira omogućuju jednoj osobi jednostavno postavljanje i rastavljanje Ima široki ulaz, veliki panoramski zadnji prozor i dva krovna prozora za maksimalan protok vazduha i poboljšano posmatranje zvezda Novodizajnirana baza smanjuje težinu šatora dok se istovremeno poboljšava stabilnost i čvrstoća šatori se isporučuju sa unapred instaliranim nosačima za postavljanje, pojednostavljujući ugradnju i pružajući dodatni sloj zaštite baze tokom isporuke Tehničke specifikacije Kapacitet za spavanje 2 osobe Dimenzije (otvorena) 213 x 119 x 101,6 cm Dimenzije (zatvorena) 210,8 x 61 x 24 cm Područje za spavanje 213 cm x 119 cm Vršna visina unutrašnjosti 96,5 cm Težina 55,5 kg Statička nosivost 181,4 kg Min, razmak šipki 61 cm Konstrukcija osnove Zavarena aluminijska cev sa izolacijom i aluminijumskim poklopcem Tkanina nastrešnice Prozračan, vodootporan, 600D poliesterski ripstop materijal 1500WP Unutrašnji okvir 5/8" (16mm) wrapped aluminijum Mrežice protiv komaraca Godišnja doba Sva

Ženski ranac savršen za jednonedeljno putovanje i prilagodljiv sistem kačenja TransHub za savršeno prilagođavanje, obrtni pojas za kukove omogućava da se ranac kreće s vama, kaiševi i pojas za kukove za žene i pametan poklopac za pakovanje torbe na vrhu koji vas vode do cilja, Karakteristike Lako se prilagođava tako da savršeno pristaje uz mogućnost prilagođavanja trupu u rasponu od 15 cm / 6 in i zahvaljujući ramenom pojasu KuickFit koji ima 3 različite postavke širine ramene trake Sistem kačenja Transhub s jednim aluminijumskim postoljem i čeličnim okvirom sa lakoćom prenosi teret ranaca na vaše kukove čime se postiže udobnije nošenje Obrtni pojas za kukove omogućava da se ranac kreće s vama čime se ostvaruje prirodniji način hodanja i bolja ravnoteža Uklonjivi poklopac transformiše se u prostrani ranac od 24 l na vrhu sa 2 džepa u 1 Jednostavan pristup sadržaju ranaca kroz velike bočne otvore s patent-zatvaračem u obliku slova J Prozračna zadnja strana služi kao podloga i oslonac na kritičnim dodirnim tačkama, ali omogućava i cirkulaciju vazduha oko leđa i hlađenje tela Dva velika prednja džepa sa patent-zatvaračem omogućuju pohranjivanje i organizaciju često korišćene opreme Praktično odložite štapove za planinarenje i cepine pomoću dve omče za pričvršćivanje Dva džepa sa patent-zatvaračem na pojasu za kukove i rastegljivi bočni džepovi za odlaganje boca vode, užine i drugih malih stvari Dizajn kompatibilan sa bočicama za vodu ima spoljni odeljak s jednostavnim pristupom (bočica se prodaje posebno ), Rezervoar se prodaje odvojeno) Tehnički podaci Materijal: Dark Shadov / Slate Pol Ženski Namena Višednevno putovanje Produženo putovanje Materijal: Cordura najlon gustine 210D | Cordura najlon gustine 315D Zapremina (l): 75 l Visina (cm) 80 cm Širina (cm) 32 cm Dubina (cm) 36 cm Težina (kg): 2,8 kg

Prva bugarska gramatika Autor - Neofit Rilski Štampana u Kragujevcu, 1835. godine Stanje kao na slikama

Istorija Crne Gore - Dimitrije Milaković (u Zadru, 1856. godine)

Pojednostavite svoja putovanja laganim pristupom opremi i mogućnošću dodavanja proizvoda Mammut Removable Airbag 3,0 za povećanu sigurnost, Karakteristike Ranac pogodan za upotrebu sa sistemom Airbag može se upotrebljavati sa ili bez sistema Mammut Removable Airbag 3,0 koji pruža vrhunsku fleksibilnost (sistem Mammut Removable Airbag 3,0 i uložak prodaju se zasebno*); Tokom kretanja omogućen je pristup i smeštaj boce sa vodom, navlake, rukavica i velikih stvari u prostranim bočnim džepovima; Neopisivo udobna i stabilna vožnja sa bočnim džepovima koji se omotavaju oko tela i prekrivaju ga; Pristup glavnom odjeljku sa zadnje strane omogućava jednostavan pristup opremi na dnu ranca i ne dozvoljava zadržavanje snega na zadnjoj strani; Naočare za skijanje, sunčane naočare i dodatnu opremu držite u blizini u prostranom gornjem džepu; Kacigu možete odložiti ili na dno ranca, gdje ćete joj lako pristupiti, ili sa prednje strane kako je uobičajeno; Alat za sigurnost na snegu držite odvojen od suve opreme u namenskom prednjem odeljku; Sigurno pričvrstite skije u dijagonalnom načinu nošenja ili snoubord u vertikalnom; Prilagodljivom omčom, koja se može složiti kako ne bi bila izbočena, pričvrstite različite širine skija i dasaka; Izolirani odeljak za tečnost i namenski džep za bočicu sprečavaju smrzavanje i bočicu drže podalje od glavnog odeljka u slučaju curenja, Tehničke specifikacije Boja Blackest Blue Ppol Muški / Ženski Namena Zimski sportovi Materijali Najlon gustine 420D Zapremina 35 L Dimenzije 41 x 31 x 54 cm Težina 1,6 kg

Karakteristike Ugrađeni izolator pruža i dodatni sloj zaštite od elementarnih nepogoda Lako se pričvršcÌuje na unutrašnji okvir šatora OmogucÌava brz pristup zatvaračima do prozora, vrata i nebeskih panela

Luksuzan nosač opreme za ekspediciju, i prilagodljiv sistem kačenja TransHub za savršeno prilagođavanje, okretni pojas za kukove omogućuje da se ranac kreće s vama i pametan poklopac za pakovanje torbe na vrhu koji vas vode do cilja, Karakteristike Lako se prilagođava tako da savršeno pristaje uz mogućnost prilagođavanja trupu u rasponu od 15 cm i zahvaljujući ramenom pojasu QuickFit koji ima 3 različite postavke širine ramene trake Sistem kačenja Transhub s jednim aluminijskim stalkom i čeličnim okvirom s lakoćom prenosi teret ranca na vaše kukove čime se postiže udobnije nošenje Okretni pojas za kukove omogućuje da se ranac kreće s vama čime se ostvaruje prirodniji način hodanja i bolja ravnoteža Uklonjivi poklopac transformira se u prostrani ranac od 24 l na vrhu s 2 džepa u 1 Jednostavan pristup sadržaju ranaca kroz velike bočne otvore s patent-zatvaračem u obliku slova J Prozračna zadnja strana služi kao podloga i oslonac na kritičnim dodirnim točkama, ali omogućava i cirkulaciju zraka oko leđa i hlađenje tijela Dva velika prednja džepa s patent-zatvaračem omogućuju smeštaj i organizaciju često korištene opreme Praktično spakujte štapove za planinarenje i cepine pomoću dvije omče za pričvršćivanje Dva džepa s patent-zatvaračem na pojasu za kukove i rastezljivi bočni džepovi za odlaganje boca vode, užine i drugih malih stvari Dizajn kompatibilan s bočicama za vodu ima spoljni odeljak s jednostavnim pristupom (bočica se prodaje posebno), Kanister se prodaje odvojeno) Tehnički podaci Pol Muški Namena Produženo putovanje Materijal: Cordura najlon gustine 210D | Cordura najlon gustine 315D Zapremina (l): 88 l Visina (cm) 88 cm Širina (cm) 32 cm Dubina (cm) 36 cm Težina (kg): 2,9 kg

Robusna i prostrana prikolica za kraće dnevne vožnje namenjena zaposlenim porodicama, Uključuje standardni i XXL paket te paket udobnosti, Karakteristike 4 aktivnosti – dizajnirana kako bi bila najbolja za vožnju bicikla, trčanje, šetnju i skijanje Nagibno sedište – praktično se naginje jednom rukom, Sedišta se zasebno naginju, XL sedište – povećana visina za sedenje kako bi odgovarala i višoj deci SistemThule VersaWing – omogućuje brzu i jednostavnu promenu aktivnosti, bez obzira na komplet koji se koristi Podesivo oslanjanje sa lisnatom oprugom garantuje mirnu vožnju Udobno obložena sedišta – delimično uklonjiva i jednostavna za čišćenje XXL prostor za teret – omogućuje vam da ponesete više opreme Uključeno je zadnje svetlo za dodatnu vidljivost i sigurnost Lako prilagodljivi ventilacijski otvori optimizuju protok vazduha i nadzor ventilacije, a kad se odvojive kopče koriste sa prekrivačem za zaštitu od kiše povećava se prozračnost Sistem Thule Click n’ Store – tokom promene aktivnosti, komplet za dečja kolica, kolica za trčanje i prikolicu za bicikl praktično se odlaže na samoj prikolici Ergonomski, prilagodljivi upravljač pruža roditeljima maksimalnu udobnost Standardni paket (uključen) – Pribor za biciklizam i šetnju, ventilacijski otvori i svetlo, oslanjanje, prilagodljiv upravljač i jednostavno kompaktno sklapanje Komforni paket (uključen) – Nagibno sedište, prilagodljivo oslanjanjei namenski teretni prostor XXL paket (uključen) – Prostran i udoban interijer, robustan dizajn sa tvrdim podom i više od 100 litara XXL teretnog prostora Tehničke specifikacije Maks, težina deteta 2x22 kg Maks, nosivost kolica 45 kg Dimenzije sklopljenih kolica 110 x 80 x 46 cm Težina 16,5 kg širina ramena 57 cm Sjedeća visina 71 cm Prolazna vrata 80 cm Sigurnosni pojas 5-point Zadovoljava sigurnosne standarde Deca 1 or 2 Boja Aluminium/Cypress Green Broj modela 10204021

Adapter za skijanje za Thule kočije

Ovaj vrhunski transportni kofer sa tvrdim stranicama i stalkom za bicikl čini putovanje biciklom jednostavnim, Karakteristike Spoj ABS konstrukcije i Click-Rail aluminijumskog nosača štiti bicikl tokom prevoza Stalak za bicikl može poslužiti za odlaganje bicikla ili radove na biciklu Vreće za točkove od najlona sprečavaju dodir okvira i točka Ugrađeni točkovi za jednostavan prevoz Jednostavno se pakuje i sklapa za putovanje bez poteškoća Priložen adapter za osovine od 15 i 20 mm Za putne, brdske i Ciklokros bicikle sa međuosovinskim razmakom do 46 "/ 116,8 cm i više Tehničke specifikacije Dimenzije 137 x 39,3 x 94 cm Unutrašnje dimenzije 134 x 38 x 90 cm Težina 17,6 kg Boja Crna Model broj 100502

Savršena ravnoteža lagane konstrukcije, praktičnih mogućnosti i BioWrap sistem vešanja koji odgovara ženskoj figuri za vrhunsku udobnost na dužim ekspedicijama, Karakteristike Sistem oslanjanja BioWrap kombinuje prozračni zadnji panel, prozračne ramene trake i postavljen pojas za kukove 3D oblika koji ravnomerno raspoređuje težinu za udobnije nošenje Potpuno prilagodljiva visina trupa i pojasa za kukove osiguravaju savršeno pristajanje Gornji se poklopac jednostavno pretvara u torbicu za nošenje preko tela za penjanje na vrhove Preklop za zaštitu od oluje sprečava da kiša i prljavština dospeju u torbu kada se poklopac ukloni Zatvarač u obliku slova U omogućuje jednostavan pristup svim sadržajima torbe i pregradi namenjenoj vreći za spavanje Odložite vreću za spavanje u namenski odeljak sa uklonjivim razdelnikom Držite opremu suvom u nepovoljnim vremenskim uslovima pomoću priložene kabanice za zaštitu od kiše Jednostavno odložite bocu sa vodom i još mnogo toga u elastične džepove sa dvostrukim pristupom Držite užinu ili telefon na dohvat ruke u prostranim džepovima sa patentnim zatvaračima na pojasu za kukove Osigurajte štapove za planinarenje ili cepine u namenskim omčama, Tehničke specifikacije Pol Ženski Namena Višednevno putovanje/produženo putovanje Materijali Najlon gustine 400D Zapremina 70 L Dimenzije 37 x 36 x 71 cm Težina 1,66 kg

Prikolica za sve terene, kolica za trčanje i dečja kolica za sve terene pružaju udobnost i fleksibilnost porodicama aktivnog životnog stila, Uključuje standardni paket i paket udobnosti, Karakteristike 4 aktivnosti – dizajnirana kako bi bila najbolja za vožnju bicikla, trčanje, šetnju i skijanje Kompaktno sklapanje – olakšava vam spremanje kolica Nagibno sedište – praktično se naginje jednom rukom Sistem Thule VersaWing – omogućuje brzu i jednostavnu promenu aktivnosti, bez obzira na komplet koji se koristi Podesivo oslanjanje sa lisnatom oprugom garantuje mirnu vožnju Udobno obloženo sedište – uklonjiva i jednostavna za čišćenje XL prostor za teret – može se odmaknuti kako bi se povećao iskorak tokom trčanja Uključeno je zadnje svetlo za dodatnu vidljivost i sigurnost Lako prilagodljivi ventilacijski otvori optimiziraju protok vazduha i nadzor ventiliranje, a kad se odvojive kopče koriste s prekrivačem za zaštitu od kiše povećava se prozračnost Sistem Thule Click n’ Store – tokom promene aktivnosti, komplet za dečja kolica, kolica za trčanje i prikolicu za bicikl praktično se odlaže na samoj prikolici Ergonomski, prilagodljivi upravljač pruža roditeljima maksimalnu udobnost Standardni paket (uključen) – Pribor za biciklizam i šetnju, ventilacijski otvori i svetlo, oslanjanje, prilagodljiv upravljač i jednostavno kompaktno sklapanje Komforni paket (uključen) – Nagibno sedište, prilagodljivo oslanjanje i namenski teretni prostor Tehničke specifikacije Maks, težina deteta 22 kg Maks, nosivost kolica 34 kg Dimenzije sklopljenih kolica 87 x 65 x 37,5 cm Težina 13,8 kg širina ramena 36,5 cm Sedeća visina 68 cm Prolazna vrata 65 cm Sigurnosni pojas 5-point Zadovoljava sigurnosne standarde ✓ Deca 1

Ženski ranac savršen za jednonedeljno putovanje i prilagodljiv sistem kačenja TransHub za savršeno prilagođavanje, obrtni pojas za kukove omogućava da se ranac kreće s vama, kaiševi i pojas za kukove za žene i pametan poklopac za pakovanje torbe na vrhu koji vas vode do cilja, Karakteristike Lako se prilagođava tako da savršeno pristaje uz mogućnost prilagođavanja trupu u rasponu od 15 cm / 6 in i zahvaljujući ramenom pojasu KuickFit koji ima 3 različite postavke širine ramene trake Sistem kačenja Transhub s jednim aluminijumskim postoljem i čeličnim okvirom sa lakoćom prenosi teret ranaca na vaše kukove čime se postiže udobnije nošenje Obrtni pojas za kukove omogućava da se ranac kreće s vama čime se ostvaruje prirodniji način hodanja i bolja ravnoteža Uklonjivi poklopac transformiše se u prostrani ranac od 24 l na vrhu sa 2 džepa u 1 Jednostavan pristup sadržaju ranaca kroz velike bočne otvore s patent-zatvaračem u obliku slova J Prozračna zadnja strana služi kao podloga i oslonac na kritičnim dodirnim tačkama, ali omogućava i cirkulaciju vazduha oko leđa i hlađenje tela Dva velika prednja džepa sa patent-zatvaračem omogućuju pohranjivanje i organizaciju često korišćene opreme Praktično odložite štapove za planinarenje i cepine pomoću dve omče za pričvršćivanje Dva džepa sa patent-zatvaračem na pojasu za kukove i rastegljivi bočni džepovi za odlaganje boca vode, užine i drugih malih stvari Dizajn kompatibilan sa bočicama za vodu ima spoljni odeljak s jednostavnim pristupom (bočica se prodaje posebno ), Rezervoar se prodaje odvojeno) Tehnički podaci Materijal: Dark Shadov / Slate Pol Ženski Namena Višednevno putovanje Produženo putovanje Materijal: Cordura najlon gustine 210D | Cordura najlon gustine 315D Zapremina (l): 75 l Visina (cm) 80 cm Širina (cm) 32 cm Dubina (cm) 36 cm Težina (kg): 2,8 kg